Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a
Poslovni broj: Gž R-429/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-475/2023-18 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-475/2023-18 od 10. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 3.418,29 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2008. godine na iznos od 134,36 eura, od 15.02.2008.;
- za mjesec veljaču 2008. godine na iznos od 110,37 eura, od 15.03.2008.;
- za mjesec ožujak 2008. godine na iznos od 496,13 eura, od 15.04.2008.;
- za mjesec travanj 2008. godine na iznos od 413,60 eura, od 15.05.2008.;
- za mjesec svibanj 2008. godine na iznos od 148,27 eura, od 15.06.2008.;
- za mjesec lipanj 2008. godine na iznos od 80,12 eura, od 15.07.2008.;
- za mjesec srpanj 2008. godine na iznos od 297,09 eura, od 15.08.2008.;
- za mjesec kolovoz 2008. godine na iznos od 462,73 eura, od 15.09.2008.,
- za mjesec rujan 2008. godine na iznos od 660,21 eura, od 15.10.2008.,
- za mjesec listopad 2008. godine na iznos od 385,12 eura, od 15.11.2008.,
- za mjesec studeni 2008. godine na iznos od 67,71 eura, od 15.12.2008.,
- za mjesec prosinac 2008. godine na iznos od 162,58 eura, od 15.01.2009. god., kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 4.165,45 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Ispostave pomorske policije Split za isplatu razlike plaće na ime dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima koje je ostvario obavljajući poslove svog radnog mjesta u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008.
7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Ispostave pomorske policije Split,
- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženiku u svezi mirnog rješenja spora, na što tuženik nije pristao,
- da je tuženik izdavao tužitelju za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. višednevne radne naloge,
- da je tuženik na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodio evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelj za to utuženo razdoblje isplatio plaću,
- tuženik nije donio, a niti uručio tužitelju rješenje o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu.
8. Imajući u vidu prethodno utvrđenja, prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 199. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – dalje: ZR), odredbe članka 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00, 41/08/, 76/09 i 34/11), te odredbe članka 39. i članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04), zauzeo stav da tužitelju pripada pravo na sporno uvećanje plaće za sve odrađene sate rada duže od redovnog radnog vremena (40 sati tjedno), pri čemu sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka zauzima stav da nije životno i logično da bi efektivni rad tužitelja trajao neprekidno 24 sata dnevno, već da ima vrijeme za odmor od 8 sati dnevno.
9. Stoga, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je utvrdio da sukladno dokumentaciji tuženika, a uzevši u obzir 8 sati dnevnog odmora tijekom višednevne službe, neisplaćeni dodatak za prekovremeni rad, rad noću, rad na državne blagdane te rad subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje iznosi 3.418,29 Eur, pa je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa.
10. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu tuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.
11. Naime, pri pravilnom utvrđenju da je tužitelj kao policijski službenik kontinuirano višednevno boravio na brodu 24 sata dnevno, sukladno izdanim radnim nalozima tuženika kao poslodavca, a tijekom kojeg boravka nije imao mogućnost napuštanja broda, ali je logično i životno da je imao vremena za odmor osam sati dnevno, koja utvrđenja tuženik žalbenim navodima ne dovodi u pitanje, pravilan je stav prvostupanjskog suda da prekovremeni rad predstavlja vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu dulje od 40 sati tjedno redovnog rada umanjeno za osam sati dnevnog odmora. Takav stav u skladu je s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u recentnim odlukama (npr. Revr-1318/2016 od 26. listopada 2016., Rev-1925/2018 od 21. listopada 2020., Rev-1676/2015 od 11. travnja 2017., Rev-708/2019 od 17. veljače 2021., Rev-3114/2018 od 8. ožujka 2022.).
12. Stoga pravilnom primjenom odredbe članka 44. KU kojim je u utuženom razdoblju bilo regulirano pravo službenika na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad na državne blagdane i neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, te rad subotom i nedjeljom, kao i relevantnih odredbi Zakona o policiji i ZR-a, tužitelju pripada pravo na spornu razliku plaće, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
13. Za navesti je da pasivno dežurstvo nije prekovremeni rad jer ne predstavlja izvršavanje poslova po nalogu, te u ime i za račun poslodavca, a naknada za pasivno dežurstvo predviđena je zbog činjenice da je radnik odmah na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata dnevno, dakle i za vrijeme odmora od osam sati tijekom jednog dana. Pri tome valja dodati da je člankom 2. točkom 1. i 2. Direktive 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, radno vrijeme definirano kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganje poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, za vrijeme odmora definirano vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.
14. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovoga postupka. Na ostale žalbene navode tuženika za navesti je da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 14. lipnja 2024. zauzet stav da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna odnosno 1,99 Eur valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna – 1,99 Eur i za radnje koje su poduzete prije izmijene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda 10,00 kuna – 1,33 Eur.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 19. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
