Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-3314/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja "Stambeni ZG" d.o.o., OIB: 080301972, iz Zagreba, Savska cesta 183, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Pradeganu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-5601/2019-22 od 3. listopada 2024., dana 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-5601/2019-22 od 3. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se djelomično potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 5601/2019-22 od 3. listopada 2024. i to baš u dijelu pod točkom I. izreke rješenja.

III. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se djelomično ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-5601/2019-22 od 3. listopada 2024., u dijelu pod točkom II. izreke, pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 9120/2019 od 23. rujna 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 181,83 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke djelomično ukinuo platni nalog sadržan u već navedenom rješenju o ovrsi od 23. rujna 2019. i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 527,69 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prvostupanjski je sud donio i rješenje kojim je u točki I. izreke utvrdio kako je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem se tražila isplata iznosa od 17,02 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-9120/2019 od 23. rujna 2019. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o trošku postupka na način da je u točki II. izreke rješenja naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 471,93 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude (očigledno u dijelu pod točkom II. izreke) i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati odbijeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet u pobijanom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Kristian Hukelj je dana 23. rujna 2019. pod poslovnim brojem OVRV-9120/2019 donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatraženi iznos od 5.666,24 kune (sada 752,04 eura)[1] s osnova neplaćene pričuve. Odlučujući o prigovoru tuženika Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem od 10. veljače 2020. (poslovni broj: 103 Povrv-5601/19-2) stavio van snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje. Postupak je dalje nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade da mu tuženik koji je vlasnik 2 prostora u predmetnoj zgradi (anagrafske oznake: [adresa] – [adresa], 4A, 4B, 4C, [adresa], 19A, 19B, 19C) kojom upravlja tužitelj, kao obveznik plaćanja zajedničke pričuve s osnova neplaćenih računa isplati ukupan iznos od 527,69 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to navedeno u točki II. izreke pobijane presude. Zajedničku pričuvu plaćaju suvlasnici zgrade kako bi se osigurala sredstva potrebna za upravljanje i održavanje zajedničkih dijelova zgrade.

7. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je kako prvostupanjski sud zaključuje da tuženik mora platiti zajedničku pričuvu u iznosu od 181,83 eura sa pripadajućim zateznim kamatama u odnosu na prostor broj: 00628/103, koji se nalazi u predmetnoj zgradi, pa presuđuje kao u točki I. izreke. S druge pak strane prvostupanjski sud smatra kako tuženik nije u obvezi platiti tužitelju zajedničku pričuvu za svoj drugi prostor u predmetnoj zgradi (broj: 00628/006) pa je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, smatrajući da se ne može primijeniti koeficijent iz Međuvlasničkog ugovora odnosno odredba članka 3. Aneksa br. 3. Međuvlasničkog ugovora kojom je odredbom određen koeficijent na temelju kojeg je izračunata pričuva koju bi tuženik

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

morao platiti za svoj prostor broj: 00628/006. Naime prvostupanjski sud smatra kako je navedena odredba prema kojoj je tužitelj izračunao visinu iznosa pričuve za tuženikov prostor broj: 00628/006 , a prema kojoj se određuje koeficijent za garažu 0,75 , dok se za garažu koja se koristi kao skladišni ili poslovni prostor određuje koeficijent od 3,00, ništetna. Ovo stoga jer da je protivna Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 85/10. – pročišćeni tekst i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 5/14.) i to baš ustavno zajamčenom pravu na jednakost u kontekstu nepovredivosti prava vlasništva. U tom smislu prvostupanjski se sud poziva na odredbu članka 322. stavak 1. u svezi sa odredbom članka 324. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. , 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) Naime odredbom članka 324. stavak 1. ZOO-a određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO-a određeno je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Očigledno je kako je prvostupanjski sud o ništetnosti odredbe članka 3. Aneksa br. 3. Međuvlasničkog ugovora odlučivao kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. ZPP-a.

8. Usput je za reći kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

9. Tužitelj u žalbi pored ostalog navodi kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da je odredba članka 3. predmetnog Aneksa Međuvlasničkog ugovora, u odnosu na određivanje koeficijenta (putem kojih se izračunava pričuva) ništetna.

10. Nakon razmatranja žalbe tužitelja, pobijane presude i dokazne građe u spisu za reći je slijedeće.

11. Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a ovo u suglasju sa odredbom članka 90. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. dalje ZVDSV). Odredbom stavka 2. navedenog članka je propisano kako zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove (članak 90. stavak 3. ZVDSP-a).

12. Upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe sukladno odredbama članka 378. stavak 5. i članka 379. stavak 1. ZVDSP-a. Prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-1656/2004 od 10. listopada 2006. i pravnom shvaćanju Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, donesenom na sjednici od 13. veljače 2007. upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade. Ovdje je samo za istaknuti kako je odredbom članka 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 99/99., 29/02. i 49/02.), propisano da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužni su ih poštivati svaka fizička i pravna osoba. To znači da odluke Ustavnog suda obvezuju in abstracto. Dakle, odluke Ustavnog suda obvezatne su ne samo u konkretnom slučaju u kojem su donesene, već u svim takvim slučajevima. Razlog zašto Ustavni sud RH smatra da je upravitelj zgrade ovlašten na podnošenje tužbe radi isplate zajedničke pričuve bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade je činjenica da na aktivnoj stani (strani tužitelja) nema nužnog suparničarstva (članak 46. ZVDSP-a).

13. Već je navedeno kako prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu pod točkom II. izreke, a koji se odnosi na plaćanje zajedničke pričuve za prostor 00628/006, jer drži kako je odredba članka 3. predmetnog Aneksa br. 3 Međuvlasničkog ugovora ništetna. Prvostupanjski sud pitanje ništetnosti ove odredbe riješio je u okviru prethodnog pitanja.

14. Predmetni Međuvlasnički ugovor od 1. rujna 2011., baš kao i predmetni Aneks br. 3 Međuvlaničkog ugovora od 23. lipnja 2016. zaključili su suvlasnici predmetne zgrade. Međuvlasnički ugovor kao i njegov Aneks obvezuju sve suvlasnike zgrade pod pretpostavkom da ih je potpisala potrebna većina suvlasnika (suvlasnici koji imaju više od 50% suvlasničkih dijelova), a što je u suglasju sa odredbama članka 375. ZVDSP-a.

15. U svezi ništetnosti jedne odredbe predmetnog Aneksa, o čemu govori prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, za reći je slijedeće. Načelno, ukoliko je međuvlasnički ugovor (iz članka 375. ZVDSP-a) ništetan, ili je ništetna neka njegova odredba, a isto se naravno odnosi i na njegov aneks, tada se tužbom može tražiti utvrđenje međuvlasničkog ugovora odnosno aneksa ništetnim, odnosno utvrđenje ništetnim neke njihove odredbe, naravno ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Ono što je bitno za naglasiti jest to da bi hipotetski tužitelj tužbom radi utvrđenja ništetnosti međuvlasničkog ugovora ili pojedine njegove odredbe (a isto se odnosi i na aneks takvog ugovora) morao obuhvatiti sve ugovorne strane tog ugovora odnosno njegovog aneksa. Naime u takvim situacijama vlasnici posebnih dijelova zgrade, odnosno suvlasnici, su nužni i jedinstveni suparničari u smislu odredbe članka 201. ZPP-a. Za napomenuti je kako kod nužnog suparničarstva svi sudionici određenog materijalnog pravnog odnosa moraju biti obuhvaćeni tužbom jer bi u suprotnom postojala procesnopravna smetnja za postupanje po takvoj tužbi.

16. Predmetni parnični postupak pokrenut je po tužbi upravitelja nekretnine protiv jednog od suvlasnika iste, radi plaćanja zajedničke pričuve. Nedvojbena je aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika. No kako upravitelj – tužitelj u ovoj parnici,nije bio stranka Međuvlasničkog ugovora od 1. rujna 2011., pa tako ni njegovog Aneksa od 23. lipnja 2016. on ne bio legitimiran kao stranka sudjelovati u postupku u kojem bi se zahtijevalo utvrđenje ništetnosti Međuvlasničkog ugovora, njegovog Aneksa odnosno utvrđenje ništetnosti pojedine odredbe ovih pravnih poslova. Kod takvog stanja stvari, a vodeći računa i o tome kako je u ovom postupku tek 1 (jedan) suvlasnik predmetne zgrade, za koju se plaća zajednička pričuva, parnična stranka (od njih 103 (sto i tri) kako proizlazi iz spisa), to prvostupanjski sud nije mogao rješavati u ovoj parnici pitanje ništetnosti sporne odredbe Aneksa br. 3 Međuvlaničkog ugovora od 23. lipnja 2016., niti kao prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu pod točkom II. izreke počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda u ovom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebno stoga što u odnosu na dio pod točkom II. izreke nema razloga o odlučnim činjenicama (na ovu se bitnu povredu odredbe parničnog postupka tužitelj izričito poziva u žalbi). Iz tog razloga prvostupanjsku je presudu trebalo ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja u suglasju sa odredbom članka 369. stavak. 1. ZPP-a.

18. Posljedično tome trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku donesenu u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja, odnosno odlučiti kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo u suglasju sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP- a.

19. Prvostupanjski je sud u točki I. izreke rješenja utvrdio djelomično povlačenje tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se tražila isplata iznosa od 17,02 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a nakon što je tužitelj povukao tužbu za ovaj dio tužbenog zahtjeva, a tuženik se o tome nije izjasnio. Tužitelj u žalbi nije istaknuo nikakav konkretni žalbeni razlog za ovaj dio prvostupanjske odluke pa je u tom smislu njegovu žalbu trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu odnosno odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredba članka 380. točka 2. ZPP-a, vodeći pri tome računa i o odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

20. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu (o kojem je odlučeno u točki II. izreke prvostupanjske presude) te o parničnom trošku.

U Splitu 19. prosinca 2024.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi