REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3576/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja MeliCon Sk j.d.o.o., OIB 46819480453, Sisak, Ulica Maksa Cajnera 56, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ivica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HP MONT d.o.o., OIB 03852950812, Donji Andrijevci, Grobljanska 22D, kojeg zastupa punomoćnik Josip Bitunjac, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate iznosa od 2.190,44 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-127/2023-12 od 7. kolovoza 2024., 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-127/2023-12 od 7. kolovoza 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 464,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 215,77 EUR od 1. rujna 2022. i na iznos od 215,77 EUR od 1. listopada 2022. do isplate, u kojem je dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračuna iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-9575/2022 od 30. prosinca 2022.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-127/2023-12 od 7. kolovoza 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.725,40 EUR sa zateznim kamatama, u kojem je dijelu ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračuna iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-9575/2022 od 30. prosinca 2022. i u točkama II., III. i V. izreke te se sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračuna iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-9575/2022 od 30. prosinca 2022. u dijelu kojim je tuženiku HP MONT d.o.o. naloženo platiti tužitelju MeliCon Sk j.d.o.o. iz Siska iznos od 1.725,40 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 862,70 EUR teku od 1. rujna 2022. do isplate, a na iznos od 862,70 EUR od 1. listopada 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za 8% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 951,75 EUR (devetstopedesetjedan eur i sedamdesetpet centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.190,44 EUR sa sporednim traženjima te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.068,36 EUR u roku od 15 dana. Sud ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev po dva utužena računa koji se odnose na naplatu usluge savjetovanje za obavljanje radova montaže, za rujan i kolovoz 2022., a koje račun je tužitelj tuženiku ispostavio na temelju međusobnog Ugovora o savjetovanju od 17. lipnja 2022., prema kojem se tuženik obvezao tužitelju plaćati mjesečni iznos od 6.500,00 kn, a ugovor je bio sklopljen na neodređeno vrijeme. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev, iako nije ocijenio dokazanom tuženikovu tvrdnju da je ugovor raskinut u srpnju 2022., jer iz rezultata dokaznog postupka ocjenjuje da tužitelj nije dokazao koji posao i koje kvalitete je obavio za tuženika u kolovozu i rujnu 2022. godine, a teret dokaza za te odlučne činjenice bio je upravo na tužitelju. Detaljnije obrazlaže da osim iskaza ŽT, zastupnika po zakonu tužitelja u vrijeme sklapanja ugovora, nema drugog dokaza obavljanju poslova koje je tužitelj za tuženika obavio u kolovozu i rujnu 2022. godine. Pritom se sud poziva na odredbe članka 597. stavka 1., članaka 604. i 606. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući na ostvarenu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ističe da je tijekom postupka dokazao postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, što je i sud pravilno utvrdio, navodeći da ugovor kojeg je potpisao na strani tuženika MT, koji je u vrijeme potpisivanja bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, obvezuje tuženika. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je ugovor raskinut 15. srpnja 2022., iako je za srpanj platio ugovornu obvezu, a i sud u svom obrazloženju navodi da bi u takvoj situaciji bilo logično da je tuženik tražio povrat neosnovanog plaćenog iznosa, odnosno obrazlaže da KT, tuženikov zastupnik po zakonu, ne iskazuje detaljno o tuženikovom jednostranom raskidu ugovora pa taj navod sud smatra paušalnim i nelogičnim. Žalitelj ukazuje na tužiteljevu ugovornu obvezu uređenu člankom 2. Ugovora da svoje raspoloživo vrijeme iskoristi za izvršavanje savjetodavnih zadataka, pri čemu nije bilo izričito obvezan na pronalaženje poslova tuženika svakog pojedinog mjeseca. Poziva se i na odredbe članka 597. stavaka 1. i 2. ZOO-a prema kojima je izvođač dužan izvršiti ugovoreni posao u skladu s dogovorom i po pravilima struke, kao i na odredbu članka 598. stavka 1. ZOO-a prema kojoj je tuženik mogao upozoriti tužitelja da se ne drži odredbi ugovora. Ukazuje i na obrazloženje u kojem sud navodi kako je poklonio vjeru iskazu ŽT u pogledu odlučne činjenice da je tužitelj u predmetnom vremenskom razdoblju pokušavao naći posao za tuženika i zaključuje kako je i tužitelj u rujnu tražio posao za tuženika, slijedom čega je izreka pobijane presude u suprotnosti s razlozima navedenim u obrazloženju. Smatra da je sud trebao primijeniti odredbu članka 336. ZOO-a kojim je propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane pa je tužitelj u skladu s preuzetim obvezama pronalazio poslove za tuženika o tome ga je obavještavao, a činjenica da tuženik te poslove nije prihvatio ne može se smatrati tužiteljevom odgovornošću. Zaključno, tužitelj je dokaza postojanje ugovornog odnosa temeljem Ugovora o savjetovanju od 17. lipnja 2022., a tuženik za tvrdnju da je ugovor raskinut sporazumno u srpnju 2022. nije pružio nikakav dokaz. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, odnosno istu preinačiti uz naknadu parničnog troška tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presudu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti.

6. Žalitelj osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava kada sud propušta prava i obveze parničnih stranaka iz predmetnog Ugovora o savjetovanju, za kojeg je sud pravilno utvrdio da je između stranaka sklopljen, cijeniti upravo prema sadržaju ugovornih obveza, pravilno se pritom pozivajući na odredbu članka 336. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Iz sadržaja Ugovora o savjetovanja proizlazi da se tužitelj kao savjetnik obvezao tuženiku kao naručitelju svoje raspoloživo vrijeme iskoristiti za izvršavanje savjetodavnih zadataka, a odredbom članka 3. ugovora se tuženik kao naručitelj obvezao za obavljanje njegovog posla plaćati 6.500,00 kn mjesečno, dakle fiksni iznos za vrijeme trajanja ugovora koji je sklopljen na razdoblje od 24 mjeseca, kako to proizlazi iz isprave na listu 44. -45. spisa.

7. Odlučni tuženikov prigovor je bio taj da je ugovor sporazumno raskinut 15. srpnja 2022. slijedom čega da tužitelju ne pripada pravo zahtijevati isplatu mjesečne naknade sukladno odredbi članka 3. ugovora. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tuženik taj prigovor nije dokazao. S obzirom na to utvrđenje nejasni su razlozi iz obrazloženja prema kojima se sud potom upuštao u utvrđivanje činjenice je li tužitelj tuženika na odgovarajući način savjetovao, time što je ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka utvrdio da tužitelj tuženiku nije pribavio u kolovozu i rujnu 2022. financijski prihvatljive poslove. Pri tome sud još obrazlaže da, iako u ugovoru nema odredbi o tome kakav posao tužitelj mora obaviti i koliko treba trajati i kakvu zaradu treba donijeti tuženiku, da je po prirodi stvari logično da posao koji tužitelj pribavi tuženiku ne bio smio biti financijski neprihvatljiv za tuženika.

8. Žalitelj s pravom ukazuje na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda i nerazumljivost razloga glede odlučnih činjenica za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva, kada uz činjenicu da je ugovor između stranaka sklopljen s takvim sadržajem koji sud, ocjenjuje nespornim i s obzirom na činjenicu da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je ugovor raskinuo 15. srpnja 2022., odbija tužbeni zahtjev. Naprotiv, tužbeni zahtjev treba ocijeniti osnovanim na temelju odredaba međusobnog ugovora koje obvezuju ugovorne strane pa tako tuženika na isplatu fiksne mjesečne naknade dok ugovor traje. Imajući u vidu da je Ugovorom o savjetovanju ugovoreno da se savjetnik, ovdje tužitelj, obvezuje svoje raspoloživo vrijeme iskoristiti za izvršavanje savjetodavnih zadataka, nije odlučno je li tužitelj u utuženom razdoblju pribavio tuženiku kakav financijski prihvatljiv posao, jer to nisu kriteriji koji su odlučni za ocjenu tuženikove ugovorne obveze isplate ugovorene naknade za posao za koji je sud utvrdio da je ugovoren s tužiteljem. U tom smislu žalitelj s pravom ukazuje i na odredbe ZOO-a o mogućnosti upozorenja tužitelja za vrijeme izvršenja posla da se ne drži uvjeta ugovora, odnosno da bi zbog njegovog postupanja dijelom mogao imati nedostatke, što ne proizlazi niti iz temeljnih činjeničnih tvrdnji kojima se tuženik usprotivio zahtjevu, tvrdeći da je ugovor sporazumno raskinut u srpnju 2022., niti iz rezultata dokaznoga postupka. Slijedom toga je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo zaključiti da tužitelj ima pravo na ugovorenu naknadu na temelju predmetnog ugovora, koji je po svom sadržaju ugovor o djelu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

9. Stoga je presudu valjalo preinačiti u dijelu točke I. izreke na temelju odredbe članka 370. točke 3. ZPP-a, i tuženika obvezati na plaćanje naknade za ugovorene poslove sukladno odredbama ugovora, u iznosu od 6.500,00 kn mjesečno, odnosno u iznosu od 862,70 kn mjesečno s kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora.

10. Međutim, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj na ugovoreni iznos neosnovano obračunao još i porez na dodanu vrijednost jer kada je ugovorena fiksna cijena ona uključuje i iznos poreza, slijedom čega je u navedenom dijelu za obračunati porez na dodanu vrijednost na pojedini mjesečni iznos računa pravilno tužbeni zahtjev odbijen, u kojem dijelu je presuda potvrđena kako je navedeno u točki I. izreke ove presude. Također je pravilno ocijenjen neosnovanim i zahtjev za obračunate zatezne kamate koje je tužitelj obračunao na pojedini iznos u računu do dana utuženja, jer dok račun u iznosu glavnice nije podmiren kamate ne mogu biti samostalno potraživanje, a nije moguće istodobno obračunati kamate u apsolutnom iznosu i zahtijevati zatezne kamate na pojedini iznos računa od dospijeća do plaćanja. Zbog navedenog je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

11. S obzirom na to da je presuda preinačena u pretežitom dijelu, valjalo je odlučiti i o trošku postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a.

12. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 80%, što ukazuje na zaključak da je tuženik uspio u omjeru od 20% pa sukladno odredbi članka 155. stavka 2. ZPP-a tužitelju valja obračunati trošak i onda dosuditi taj trošak u omjeru od 60%. Tužitelju pripada trošak sastavljanja podnesaka od 17. travnja 2023., 11. srpnja 2023. i 2. veljače 2024. po Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) za svaki podnesak po 200,00 EUR, a također i trošak pristupa na ročište 10. srpnja 2024. po Tbr. 9. t. 1. Tarife također u iznosu od 200,00 EUR što uz porez na dodanu vrijednost iznosi 1.000,00 EUR, a pripada mu i trošak određen rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-9575/2022 u iznosu od 273,74 EUR ili ukupno 1.273,74 EUR. Kada se na taj iznos primijeni razmjer uspjeha od 60% u kojem omjeru se tužitelju imaju naknaditi troškovi proizlazi da je u prvostupanjskom sudu osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška od 764,24 EUR. U istom omjeru valjalo je dosuditi tužitelju trošak žalbenoga postupka odnosno od zatraženih 312,50 EUR tužitelju je moguće dosuditi 60% ili 187,50 EUR slijedom čega ukupno tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 951,75 EUR slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

Jagoda Crnokrak