REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4783/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 3.305,60 eur, odlučujući o tuženikovoj i tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1579/2022 od 25. listopada 2024., 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1579/2022 od 25. listopada 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1579/2022 od 25. listopada 2024. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.305,60 eur sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži plaćanje zateznih kamata na iznos od 3.305,60 eur preko stope dosuđene u točki I. izreke (točka II. izreke), naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 620,70 eur sa zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 184,30 eur (točka IV. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utemeljio presudu na odredbi čl. 1063., 1064. i 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), jer je u postupku utvrdio da je 6. srpnja 2021. oko 5:10 sati na cesti Ž4042 – u mjestu Lug, došlo je do oštećenja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HB, na način da je na to vozilo iz odvodnog kanala istrčala divljač, a kojim lovištem gospodari LD „Vepar“ Vardarac. Da je na cesti bio postavljen znak „divljač na cesti“, te da je vozač vozio 50 do 60 km/h. Iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud je zaključio da je za prouzročenu štetu odgovoran tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika jer je uzrok oštećenja na motornom vozilu izlijetanje divljači na motorno vozilo koje se kretalo javnom-državnom cestom. Stoga je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana kada je tužitelj platio štetu svom osiguraniku na ime troškova popravka vozila po stopi za ostale odnose. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredaba čl. 154. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Protiv pobijane presude u točkama I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je sud pogrešno zaključio da je tuženik pasivno legitimiran jer je nesporno da je do prometne nezgode došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta (na nelovnoj površini) gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovara lovoovlaštenik, odnosno tuženikov osiguranik. Navodi da cesta nije lovište već površina izvan lovišta pa je mjere za sprječavanje štete od divljači dužna provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom. Također navodi da za predmetnu štetu ne postoji odgovornost tuženika jer se u konkretnom slučaju nije provodio lov u vrijeme nastanka prometne nezgode. Smatra da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe o objektivnoj odgovornosti tuženika kao vlasnika životinje. Pobija i tijek zateznih kamata navodima da kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva. Zbog navedenih razloga da je nezakonita i odluka o parničnom trošku.

4. Protiv pobijane presude u dijelu u kojem je sud odbio tužiteljev zahtjev za naknadu zateznih kamata po stopi preko stope za ostale odnose tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je sud trebao tužitelju dosuditi zatezne kamate po višoj stopi za trgovačke odnose. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur.

5. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je plaćanje iznosa od 3.305,60 eur, kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police kasko osiguranja na ime naknade štete nastale 6. srpnja 2021. na kolniku Ž4042 u mjestu Lug. Nije sporno da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguratelj lovačkog društva Vepar Vardarac.

9. U žalbenom postupku ostala je sporna tuženikova odgovornost za nastanak štetnog događaja, primjena materijalnog prava, tijek zateznih kamata i stopa zateznih kamata.

10. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da se i odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.636,14 eur. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

11. Stoga žalbene navode tuženika koji se odnose na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

12. U odnosu na tuženikovu tvrdnju kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ističe se da ona nije osnovana. Sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude u pobijanom dijelu je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.

13. Žalbenim navodima tuženik u biti ponavlja navode istaknute tijekom prvostupanjskog postupka, a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

14. Prema ustaljenoj praksi ovoga suda divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a. Odredbom čl. 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete.

15. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. Zakon o lovstvu - „Narodne novine" broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelj u tužbi nije ni iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, nego se pozvao na odgovornost na temelju odredaba čl. 1063. - 1067. ZOO-a. Kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu.

17. Stoga bi se lovoovlaštenik s tog područja oslobodio od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako bi se dokazalo da je propust osobe koja upravlja javnom cestom i koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Tako i prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.

18. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u lovištu u situacijama kada divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta.

19. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako na tuženiku leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a njihovo postojanje sud u ovom postupku nije utvrdio, pa je zaključak i ovoga suda da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala naletom srne na vozilo osiguranika tužitelja.

20. Na tužitelja su isplatom naknade iz osiguranja, prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. ZOO-a).

21. Tužitelj osnovano traži isplatu zakonskih zateznih kamata od dana nakon dana isplate osiguraniku, stoga je žalbeni navod tuženika da tužitelju pripada zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva neosnovan. Naime, tužitelj je isplatom utuženog iznosa svom osiguraniku tada stupio u pravni položaj svog osiguranika, dakle došlo je do zakonske subrogacije, sukladno čl. 963. ZOO-a pa već od tog trenutka ima pravo potraživati zatezne kamate na glavnicu.

22. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sam tuženik je ne osporava konkretnim žalbenim navodima.

23. Tužitelj se žali na presudu samo u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje zatezne kamate po stopi za ostale odnose. Iako tužitelj u žalbi navodi da zbog navedenog pobija točku I. izreke presude, iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da on zapravo pobija točku II. izreke presude budući da je u točki II. izreke tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu zateznih kamata preko stope za ostale odnose.

24. Naime, tužiteljeva tražbina ne proizlazi iz odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, stoga mu pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odnosno, nakon izmjena Zakona o obveznim donosima („Narodne novine“ broj 78/15) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kako je to pravilno i dosudio prvostupanjski sud.

25. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, i žalbu tuženika i tužitelja protiv pobijane presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti i potvrditi odluku u pobijanom dijelu.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak