REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
Broj: Ppž-7195/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog JD, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2020., broj: 76. Pp-17383/2021, na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe okrivljenog JD po službenoj dužnosti se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se izriče da je okrivljeni JD djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22.), za koji mu se izriče novčana kazna 100,00 € (sto eura), koju je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II.U ostalom dijelu žalba okrivljenog JD odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni JD je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 20,00 € (dvadeset eura) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljeni JD je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 754,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute 200,00 dem-a.
2.Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 kuna.
3.Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe u bitnom, da nije kriv i da činjenična utvrđenja nisu pravilna i zakonita. Detaljno ponavlja svoju obranu koju je iznio tijekom suđenja, analizira provedeni dokazni postupak i cijeli događaj, posebno ukazujući da snimka pokazuje samo zadnjih 20-tak sekundi, a ne vidi se kako su ga prethodno zaštitari fizički napali. Ta snimka je krivotvorena, na njoj se nalazi osoba koje tada uopće nije bilo i koja je neprirodno ubačena u snimku. Žalitelj detaljno analizira video snimku događaja, pojašnjavajući da je snimka zamijenjena između prve i druge rasprave, da je nejasno zašto zaštitari nisu zvali policiju ako su ispravni, već su se sakrili jer su najvjerojatnije bili pijani, te opisuje na koji način su ga zaštitari tukli i opisuje bolesti od kojih boluje, predlažući da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
.
4.Žalba nije osnovana.
5.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6.U odnosu na žalbene navode koji se odnose na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.
Naime, prvostupanjski je sud u postupku ispitao okrivljenika i troje svjedoka – KD, CD i ĐD, pregledao snimku video nadzora, te pročitao dokumentaciju u spisu.
Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.
Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje okrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o tome da je okrivljenik narušavao javni red i mir vikanjem na zaštitare u prostoru javne službe (HZZMO) prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba i video snimke, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.
7.Činjenica da je prihvaćen iskaz sudionika događaja – zaštitara i čuvara, a da nije prihvaćena obrana okrivljenika, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.
8.Prvostupanjski sud je odluku prvenstveno temeljio na uvjerljivim i jasnim iskazima svjedoka, video snimka dodatno potvrđuje dinamiku događaja, te ovaj sud nije našao uvjerljive i logične dokaze koji bi upućivali da bi snimka nadzorne kamere bila na neki način lažirana.
9.Stoga je prvostupanjski sud opravdano okrivljenika proglasio krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.
10.Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.
11.U konkretnom slučaju ovaj Sud je uzeo u obzir činjenicu da se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijenio dana 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je utvrdio da za predmetni prekršaj ZPPJRM/90 propisuje da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kaznom zatvora do 30 dana, što je protuvrijednost domaće valute od 188,50 kuna do 754,00 kuna, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,26 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u EUR-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002, dok ZPPJRM/22 za taj prekršaj propisuje da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, dakle ZPPJRM/22 propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.
Kako je žalitelju prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog maksimuma, ovaj drugostupanjski sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
12.Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), te ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
13.Cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene posebne olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da je je blaža vrsta kazne - novčana kazna ali u visini zakonom propisanog posebnog maksimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.
14.Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
15.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi paušalni trošak ovog žalbenog postupka koji je određen u gotovo minimalnom mogućem iznosu s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te okrivljenikovo imovinsko stanje.
16.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
