Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Gž R-107/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, te suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽTZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gajski iz Zagreba, protiv tuženika CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE DUBRAVA, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara br. 2, OIB: 31982620821, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 341/2024-15 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija te se potvrđuje pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 341/2024-15 od 24. srpnja 2024., ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-341/2024-53 od 9. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 9.698,25 eura/73.071,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od šesnaestog u mjesecu, u razdoblju od srpnja 2017. do lipnja 2022. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.562,50 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužiteljica, pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike bruto plaće tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu psihologa, za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2022.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužiteljica zaposlenica tuženika,

-da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja (NN br. 70/2011, dalje: Odluka) proizlazi da je pod točkom XXI. 1.1., i to pod brojem škole 58 naveden tuženik kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža, iz čega proizlazi da je djelatnost tuženika, između ostalog, i obavljanje srednjoškolskog obrazovanja,

-da iz obavijesti Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti proizlazi da je tuženik svrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom, -da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama;

- da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina;

-da iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje Petre Blašković proizlazi da tužiteljici nisu obračunavana niti isplaćena predmetna uvećanja osnovne plaće za 13,7% te da razlika isplaćenih plaća i pripadajuće plaće u utuženom razdoblju iznosi 9.698,25 EUR / 73.071,09 kuna.

7. U odnosu na sporno materijalnopravno pitanje, da li se na tuženika, koji obavlja poslove socijalne skrbi, ali i poslove odgoja i obrazovanja, primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj 7/11 i 42/14) ili Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zaključuje da se na njega primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Ovo u bitnome uz obrazloženje da je prema službenoj statističkoj klasifikaciji djelatnosti tuženik razvrstan u djelatnost socijalne skrbi, te s pozivom na članak 203. stavak 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 98/19 i 151/22- dalje: ZR), kojom odredbom je propisano da će se za slučaj kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora primijeniti onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

8. Ovakvi razlozi pobijane presude su u svemu razumljivi i neproturječni. Stoga nije osnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

9. U pravu je tuženik da se navedena odredba članka 203. stavka 8. ZR-a odnosi na situaciju kada je konkurencija više kolektivnih ugovora posljedica proširene primjene kolektivnog ugovora odlukom nadležnog ministra, temeljem odredbi članka 203. ZR-a. Budući da u konkretnom slučaju do konkurencije kolektivnih ugovora ne dolazi temeljem njihove proširene primjene u smislu navedene odredbe, to se navedena odredba niti ne primjenjuje izravno na prava i obveze stranaka.

10. Međutim, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ima mjesta analognoj primjeni navedene odredbe. Naime, za zaključiti je da je zakonodavac, predvidjevši moguću situaciju konkurencije više kolektivnih ugovora pri njihovoj proširenoj primjeni temeljem članka 203. ZR-a, propustio predvidjeti istu mogućnost takve konkurencije i iz drugih razloga. Ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da je kriterij iz članka 203. stavka 8. ZR-a primjenjiv neovisno o tome koji je razlog konkurencije više kolektivnih ugovora. Ujedno se napominje da je pravno shvaćanje o primjeni članka 203. stavka 8. ZR-a i u slučaju kada navedena konkurencija kolektivnih ugovora nije posljedica njezine proširene primjene, zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024.

11. Slijedom navedenog žalba je odbijena kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda.

Bjelovar, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak