Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1778/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, u pravnoj stvari tužitelja VT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Neviju Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o, Zagreb, Radnička cesta 41, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin& partneri d.o.o., Zagreb, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2203/21-11 od 25. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2203/21-11 od 25. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ZK tijelo II, u naravi kuća u [adresa], sagrađena na 274/720 dijela, [katastarska čestica], tlocrtne površine 59 čm, u kopiji plana označena br. I, određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-3089/2020 od 21. prosinca 2020., po prijedlogu tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, [osobni identifikacijski broj], kao predlagatelja osiguranja, protiv tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao protivnika osiguranja.
II. Određuje se brisanje uknjižbe založnog prava uknjiženog na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ZK tijelo II, u naravi kuća u [adresa], sagrađena na 274/720 dijela, čk.br. 434/1, tlocrtne površine 59 čm, u kopiji plana označena br. I, koje založno pravo je uknjiženo pod poslovnim brojem Z- 59422/2020 u korist tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, [osobni identifikacijski broj].“.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 995,42 eur1/7.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zeteznim kamatamam tekućim od 25. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno ukinuti odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni one na koje ukazuje žalitelj u žalbi.
6. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud, raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud. 7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini nedopuštenim, koje osiguranje je određeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj OVr- 3089/2020 od 21. prosinca 2020. te brisanje uknjižbe založnog prava.
8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:
- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3089/2020 od 21. prosinca 2020. određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja u korist predlagatelja osiguranja na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 48104/03 od 30. listopada 2003., solemniziranog 30. listopada 2003. po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-3220/2003, radi osiguranja novčane tražbine tuženika u iznosu od 7.566,04 eur i 263,28 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.838,29 eur od 17.11.2020. do isplate, uknjižbom založnog prava predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje tužitelja,
- da je tužitelj od strane prvostupanjskog suda zaključkom od 12. ožujka 2021. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim tog postupka osiguranja, i to iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., koji se u tom postupku primjenjuje),
- da tužitelj u tužbi ističe nedostatak aktivne legitimacije predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, jer da na njega Ugovorom o cesiji nije preneseno potraživanje koje je temeljem Ugovora o kreditu imala Splitska banka d.d. prema ovdje tužitelju (žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. t.7. OZ-a), te ističe i da je nastupila zastara tražbine tuženika (žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. t.11. OZ-a),
- da je uvidom u Ugovor o cesiji - prodaja potraživanja br. S029/2015 utvrđeno da je isti sklopljen između Societe Generale - Splitska banka d.d. i ovdje tuženika, da je ovjeren 3. lipnja 2015. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba, pod brojem OV-5162/2015, da je sukladno čl. 1 Ugovora o cesiji predmet Ugovora prijenos potraživanja navedenih u Prilogu 3 Ugovora o cesiji, kao i svih prava koja proizlaze iz istih. Uvidom u Prilog 3 Ugovora o cesiji (list 89 spisa) utvrđeno je da se u istom navodi prvih osam znamenaka partije 40397456 koje predstavljaju individualnu oznaku klijenta VT, ovdje tužitelja, s brojem računa glavnice 40397456404 Ugovora kreditu. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga OTP banke d.d. utvrđeno je da je Ugovor o kreditu br. 48104/03 označen brojem računa glavnice 40397456404,
- da je predmetni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 48104/03 od 30.10.2003., javnobilježnički solemniziran 30.listopada 2003. po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba pod posl. br. OU-3220/2003, postao ovršan 02. veljače 2006.,
- da je pravni prednik tuženika 16. travnja 2007. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja, te je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-998/07 određena ovrha na pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja,
- da je zbog nemogućnosti provedbe ovrhe, po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) za promjenu predmeta i sredstva ovrhe doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-5888/2017 od 16. listopada 2017., a u kojem je ovrha obustavljena rješenjem od 3. kolovoza 2022.
9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, u bitnom zaključio da je Ugovorom o cesiji na tuženika preneseno upravo predmetno potraživanje, iz čega proizlazi da je ovdje tuženik aktivno legitimiran voditi postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protiv ovdje tužitelja kao protivnika osiguranja, radi naplate predmetne tražbine iz Ugovora o kreditu.
10. Takvo činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda utemeljeno je na sadržaju dokaza izvedenih u postupku, te razloge koje prvostupanjska presuda sadrži, kao pravilne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženik ovjerenim Ugovorom o cesiji – prodajom potraživanja br. S029/2015 dokazao da je pravni sljednik Societe Generale - Splitska banka d.d., koji je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 48104/03, temeljem kojeg je pokrenut predmetni postupak osiguranja.
12. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud je zaključio da je 16. travnja 2007. pokretanjem ovršnog postupka protiv ovršenika, ovdje tužitelja, pod poslovnim brojem Ovrv-998/07 došlo do prekida zastare predmetne tražbine, koji ovršni postupak je nastavljen promjenom predmeta i sredstva ovrhe, rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5888/17 od 16. listopada 2017., sve u smislu čl. 241. ZOO-a, te da nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233 st. 1 ZOO-a.
13. Pritom je prvostupanjski sud naveo da za nastupanje zastare nije od utjecaja činjenica temeljem koje ovršne isprave je potraživanje utvrđeno, obzirom da ZOO ne poznaje institut zastare ovršne isprave već isključivo institut zastare tražbine, pa kad se pritom ima u vidu da je došlo do prekida zastare pokretanjem ovršnog postupka 16. travnja 2007. radi naplate tražbine temeljem predmetnog Ugovora o kreditu koji je postao ovršan 2. veljače 2006., a postupak osiguranja je pokrenut u studenom 2020., utvrdio je da nije došlo do zastare predmetnog potraživanja u smislu čl. 233 ZOO-a.
14. Naime, odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
15. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
16. Odredbom čl. 245 st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je stavkom 5. istoga članka propisano da kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, stavkom 6. istog članka propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da nije nastupila zastara tražbine i zaključio da zbog toga ovrha nije nedopuštena. Tužitelj u odnosu na prigovor zastare u žalbi ponavlja da je predmetna ovršna isprava, solemnizirani Ugovor o kreditu, stekla svojstvo ovršnosti 2006., međutim, prvostupanjski sud je u odnosu na navedeno pravilno utvrdio da od tog trenutka pa do podnošenja prijedloga za ovrhu 16. travnja 2007., kada je došlo do prekida zastare, nije protekao zastarni rok od 10 godina. Tada započeti ovršni postupak nastavljen je 2017. promjenom predmeta i sredstva ovrhe zbog nemogućnosti provedbe te u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za osiguranje nije bio ni obustavljen ni dovršen, pa zastarni rok tada nije ni počeo ponovno teći, a kamoli da je protekao. Iz navedenog proizlazi da zastara predmetne tražbine nije nastupila pa je u tom kontekstu tužbeni zahtjev pravilno odbijen.
18. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. stavak 5. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).
19. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Split, 19. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Andrea Boras Ivanišević
