REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4223/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Martina Kalac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 517,62 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2023-15 od 17. svibnja 2024., 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2023-15 od 17. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 182,79 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 517,62 EUR s osnova regresnog zahtjeva za naknadu štete. U točki II. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 273,60 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tako prvostupanjski sud odlučio jer je tijekom postupka utvrdio činjenično stanje da je osiguranik tužitelja pridonio nastanku štetnog događaja, prometne nesreće, u omjeru od 30% sve sukladno čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje u tekstu: ZOO), a tuženik je već podmirio tužitelju iznos od 70% nastale štete koji odgovara omjeru suodgovornosti njegova osiguranika kojim je on pridonio nastanku štetnog događaja. Odluku o troškovima postupka sud temelji na čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnome žalitelj navodi da je prvostupanjski sud onemogućio tužitelja u raspravljanju na način da nije proveo dokaz prometnog vještačenja čime je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Kao žalbeni razlog ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer postoji nesuglasnost između navoda svjedoka o brzini kretanja njegova vozila i brzine kretanja vozila koju je sud naveo u obrazloženju svoje presude zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Žalitelj prigovora i pogrešnoj primjeni materijalnog prava od strane prvostupanjskoga suda i to konkretno ukazuje na pogrešnu primjenu čl. 51. st. 1. i čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje u tekstu: ZSPC) jer se osiguranica tuženika presporo vozila te se nije uvjerila da može sigurno izvršiti skretanje u lijevo. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge tužitelja kao osnovane i preinači pobijanu odluku na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu je podnio tuženik u kojoj pobija žalbene navode tužitelja.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni zbog samo (relativno) bitnih povreda odredbi parničnoga postupka. Stoga pravilnost utvrđenoga činjeničnoga stanja ovaj sud nije ispitivao.

8. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a poglavito bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, osiguranik tužitelja je počeo pretjecanje ne zbog brzine vozila osiguranice tuženika već zbog brzine vožnje drugoga auta koja je bila neznatno niža prema samim navodima osiguranika tužitelja od maksimalne dopuštene brzine.

9. Neosnovan je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom te tako počinio bitnu povredu postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede prometno vještačenje. Naime, da bi se radilo o toj bitnoj povredi potrebno je da je nemogućnost raspravljanja pred sudom posljedica nezakonitog postupanja suda čega u konkretnom slučaju nije bilo. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Neprihvaćanje prijedloga stranke za izvođenjem dokaza u konkretnom slučaju ne predstavlja bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, jer je u obrazloženju svoje presude prvostupanjski sud iznio razloge zbog kojih je odbio izvođenje dokaza kombiniranim medicinsko-prometnim vještačenjem. Odlučne činjenice su se u ovome postupku mogle utvrditi na temelju isprava koja prileže u spisu i iskaza svjedoka te bi provođenje prometnog vještačenja samo odugovlačilo postupak i uzrokovalo nepotrebne troškove.

10. Neosnovan je i navod žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 51. i čl. 43. ZSPC-a. Opravdana je spora vožnja sudionika u prometu prije provođenja radnje skretanja vozila te bi zato bila neosnovana primjena čl. 51. ZSPC-a u konkretnom slučaju u odnosu na osiguranicu tuženika, a prvostupanjski sud je svakako pravilno primijenio i čl. 43. ZSPC-a s obzirom na to da je utvrđena odgovornost za nastanak prometne nesreće osiguranice tuženika u omjeru od 70%.

11. Tužitelj je u svojoj žalbi paušalno osporavao odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude. Odluka je pravilna i zakonita utemeljena na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

12. Stoga, s obzirom na sve navedeno odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u točki I. izreke ove presude.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan, jer se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskoga suda (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a) te je zato odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić