REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4088/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD GOSPIĆ, Gospić, Budačka ulica 55, OIB: 22538763965, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 16, protiv tuženika SRPSKA NARODNA ČITAONICA I KNJIŽNICA U VREPCU, Gospić, Vrebac 30, OIB: 45718932731, kojeg zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška cesta 91, povodom tužbe za ispravak odnosno brisovne tužbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-353/2024-2 od 13. rujna 2024., 19. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-353/2024-2 od 13. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je dopustio zabilježbu spora u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 67 sa dvorištem u selu, površine 183 čhv, koji se kod tog suda vodi pod poslovnim brojem P-353/2024 po tužbi GRADA GOSPIĆA, Gospić, Budačka 55, OIB: 22538763965, protiv tuženika SRPSKE NARODNE ČITAONICE I KNJIŽNICE U VREBCU, Gospić, Vrebac 30, OIB: 45718932731, povodom tužbe za ispravak, podredno brisovne tužbe, a provedbu upisa zabilježbe spora iz tog rješenja naložio je Općinskom sudu u Gospiću, Zemljišnoknjižnom odjelu Gospić.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj 30. studenoga 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi ispravka, odnosno brisanja upisa prava vlasništva i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini iz točke I. izreke tog rješenja, te prijedlog za zabilježbu tog spora u zemljišnim knjigama. Prijedlog za zabilježbu spora je ocijenjen osnovanim, jer je odredbom članka 86. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22 i 155/23; dalje: ZZK) propisano da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZK-a propisano je da zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku iz članka 86. stavka 1. ZZK-a, kao i svaka druga osoba koja je sudionik postupka, a ima pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi, dok je stavkom 3. propisano da će se zabilježba spora dopustiti ako se dokaže da se vodi postupak iz članka 86. stavka 1. ZZK-a, osim ako je zakonom predviđena mogućnost zabilježbe spora i prije pokretanja takva postupka. Iz navoda tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, budući da tužitelj zahtjeva brisanje upisanog prava vlasništva tuženika i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno upis svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom toga ispunjene su pretpostavke za upis zabilježbe spora, budući da je tužitelj, kao stranka u postupku iz članka 86. stavka 1. i članka 87. stavka 1. ZZK-a ovlašteni predlagatelj, te je dokazao da pred sudom vodi postupak glede knjižnog prava iz članka 86. stavka 1. ZZK-a.
3. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. U bitnom navodi da Trgovački sud u Rijeci nije mjesno nadležan za donošenje pobijanog rješenja (članak 56. stavak 1. ZPP-a), kao i da Trgovački sud u Rijeci nije stvarno nadležan za rješavanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na članak 21. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23, 155/23 i 36/24). Predlaže ukinuti pobijano rješenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga koji se navode u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te utvrdio da je ono u pravilno i na zakonu osnovano.
7. Za žalitelja je sporno je li Trgovački sud u Rijeci mjesno i stvarno nadležan za predmetni postupak, s obzirom na odredbe Zakona o parničnom postupku o isključivoj nadležnosti i odredbe Zakona o sudovima o nadležnosti trgovačkih sudova.
8. Iz uvida u spis proizlazi da je u ovom predmetu tužba inicijalno podnesena Općinskom sudu u Gospiću, međutim, taj se sud rješenjem poslovni broj P-334/2023-7 od 29. travnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje u predmetnoj stvari, te je odredio da će se predmet po pravomoćnosti tog rješenja (koja je nastupila 3. lipnja 2024.) ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.
9. Neosnovano tuženik u žalbi osporava stvarnu i mjesnu nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci, polazeći od članka 56. stavka 1. ZPP-a (kojim je propisano da je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina) i od članka 21. Zakona o sudovima (kojim je propisano za što su sve (stvarno) nadležni trgovački sudovi). Odredba članka 21. Zakona o sudovima ne propisuje zatvoren broj slučajeva u kojima su nadležni trgovački sudovi, nego ostavlja i mogućnost propisivanja nadležnosti Trgovačkih sudova drugim zakonom. Tako odredba članka 21. točke 1. ZPP-a propisuje da trgovački sudovi „odlučuju u parničnim i izvanparničnim stvarima kada je to propisano posebnim zakonom“, a odredba članka 34.b stavka 1. ZPP-a propisuje načelnu stvarnu nadležnost trgovačkih sudova u sporovima između pravnih osoba, uz određene iznimke, pri čemu se konkretan parnični spor ne može podvesti pod neku od iznimki iz članka 34. stavka 1. ZPP-a na koje se upućuje u istoj odredbi.
10. Tužitelj je Grad Gospić (koji prema članku 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13 - službeni pročišćeni tekst, 144/12, 137/15 - službeni pročišćeni tekst, 123/17, 98/19 i 144/20) ima svojstvo pravne osobe), a tuženik udruga (koja prema članku 5. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 74/14, 70/17, 98/19 i 151/22) stječe pravnu osobnost upisom u registar udruga).
11. Budući da su stranke u ovom postupku nedvojbeno pravne osobe, za njihov je spor nadležan trgovački sud. Mjesna nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci proizlazi iz činjenice da Gospić, odnosno županija u kojoj se taj grad nalazi, nema vlastiti trgovački sud, nego je prema članku 6. točki V. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj: 67/18 i 21/22) Trgovački sud u Rijeci nadležan za područja Ličko-senjske i Primorsko-goranske županije, a Gospić se nalazi u Ličko-senjskoj županiji. Stoga se tuženik neosnovano poziva na odredbu članka 56. stavka 1. ZPP-a, jer se nekretnina, koja je na području tužitelja, nalazi na području za koje je Trgovački sud u Rijeci mjesno nadležan.
12. Budući da tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo ga je potvrditi primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, kao u izreci rješenja ovog suda.
Zagreb, 19. prosinca 2024.
Sudac
Ivana Mlinarić
