REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4823/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja GĐ, vlasnika [obrt], obrta za graditeljstvo, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, protiv protivnika osiguranja KONDRES d.o.o., OIB: 30480766189, Zagreb, Dubravica 62, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja dokaza, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-23/2024-36 od 24. listopada 2024., 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-23/2024-36 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovni broj R1-23/2024-36 od 24. listopada 2024. Trgovački sud u Zadru odbio je zahtjev predlagatelja za produljenje roka za uplatu predujma troškova osiguranja dokaza i obustavio postupak osiguranja dokaza.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da predlagatelj nije postupio po nalogu suda i predujmio potrebna sredstva, a bio je upozoren na posljedice takvog postupanja, a niti je naveo razloge zbog čega traži produljenje roka, stoga je sud na temelju čl. 153. st. 3. Zakona parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odbio zahtjev predlagatelja za produljenje roka za uplatu predujma i obustavio postupak.

3. Predlagatelj osiguranja podnio je žalbu protiv rješenja iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 153. ZPP-a, te počinio i bitnu povredu odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. t. 6., jer je onemogućio predlagatelju osiguranja raspravljanje pred sudom. Naime predlagatelj je u roku tražio produljenje roka za uplatu predujma u iznosu od 1.500,00 Eura, s obzirom na to da uplatu nije mogao osigurati u tako kratkom roku, pa je očekujući rješenje suda o produljenju roka smatrao da će sud udovoljiti zahtjevu predlagatelja. Člankom 153. st. 4. ZPP-a propisano je da sud može izvesti dokaz i bez plaćenog predujma, koji će kasnije rješenjem naložiti stranci da određenu svotu u novcu plati vještaku. U ovom izvanparničnom postupku sud je rješenjem od 17. rujna 2019., prihvatio prijedlog radi osiguranja dokaza i odredio uviđaj na licu mjesta 23. rujna 2019., koji uviđaj nije obavljen, tako da je sud pogriješio kada je obustavio ovaj postupak u situaciji kada je predlagatelj tražio produljenje roka za uplatu predujma. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješenje je ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava i utvrđeno je da je rješenje pravilno i zakonito.

7. Odredbom čl. 153. ZPP-a propisano je kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.

Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, ili kad ga sud odredi po službenoj dužnosti, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Ako je sud odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, može odrediti da iznos položi samo jedna stranka.

Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu.

Iznimno od odredbe stavka 3. ovog članka, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom članka 3. stavka 3. ovog zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda.

8. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da je rješenjem suda od 7. kolovoza 2024 predlagatelj pozvan uplatiti u roku od osam dana od primitka rješenja iznos od 1,500,00 Eur na ime predujma troškova osiguranja dokaza, te ukoliko u roku ne uplati zatraženi predujam odustat će se od izvođenja dokaza,

- da je u podnesku od 20. kolovoza 2024. predlagatelj zatražio produljenje roka

- da je sud rješenjem od 24. listopada 2024. odbio njegov prijedlog i obustavio postupak osiguranja.

9. Žalbeni navod da je postupanjem suda počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, nije osnovan.

10. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. To se odnosi na pravila postupka kojima se jamči stranci mogućnost neposrednog, kontradiktornog i jednakopravnog raspravljanja pred sudom o predmetu spora. Samim time što je sud odlučio o zahtjevu predlagatelja za produljenje roka za uplatu predujma troškova osiguranja i odbio ga dajući za to valjane razloge predlagatelj nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Stoga po ocjeni ovog suda nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju žalitelj upire.

11. Naime, pravilno je sud zaključio da predlagatelj uopće nije obrazložio zbog čega traži produljenje roka, već tek u žalbi navodi da nije mogao uplatu osigurati u tako kratkom roku. Pravilno sud zaključuje da je predlagatelj imao dovoljno vremena od 20. kolovoza 2024. kad je zatražio produljenje roka do donošena odluke suda izvršiti traženu uplatu, a ujedno je trebao imati osigurana sredstva koja treba predujmiti za provođenje zatražene sudske radnje u postupku koji traje pet godina, što prihvaća i ovaj sud.

12. Žalitelj navodi da je odredbom čl. 153. st. 4. ZPP-a propisano je da sud može izvesti dokaz i bez plaćenog predujma, koji će kasnije rješenjem naložiti stranci da određenu svotu u novcu plati vještaku.

13. Međutim, odredbom čl. 153. st. 4. ZPP-a propisano je ako sud izvede dokaz, iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu. Dakle, ova odredba primjenjuje se u situaciji kada sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

14. S obzirom na to da predlagatelj nakon proteka roka određenog mu rješenjem suda nije uplatio zatraženi predujam, a nisu ispunjeni uvjeti za produljenje roka za uplatu predujma, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 153. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

15. Slijedom iznijetog, valjalo je potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak