Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-98/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika Dom za odrasle osobe Borova, OIB: 75988025471, iz [adresa], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Borotić i Darko Novačić, odvjetnici u Virovitici, radi otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: Pr-637/2023-12 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Doma za odrasle osobe Borova i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: Pr-637/2023-12 od 12. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Dom za odrasle osobe Borova za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika Dom za odrasle osobe Borova, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB:75988025471 od 15. studenog 2021., kojom odlukom je tuženik tužiteljici FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazao Ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme sklopljen 28. listopada 2020., nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika tom odlukom nije prestao. II Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno puno radno vrijeme sklopljenog dana 28. listopada 2020. godine između tužiteljice FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Dom za odrasle osobe Borova, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 75988025471 sa danom 2. siječnja 2022., do kojeg razdoblja je tuženik dužan tužiteljicu prijaviti kao radnicu tuženika kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te priznati sva prava iz radnog odnosa.

III Nalaže se tuženiku Dom za odrasle osobe Borova, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 75988025471, da isplati tužiteljici FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 4.711,43 eur sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.052,45 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, navodi da su akti tuženika odnose na sve zaposlenike i da je te akte trebala poštivati i tužiteljica. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te da donese meritornu odluku odnosno da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz dosudu parničnih troškova tuženiku, dakle da pobijanu presudu preinači.

Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 8. ZPP i iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje povrede tuženik ukazuje žalbom. Suprotno žalbenim navodima tuženika provedene dokaze prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i pobijana presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te se ne nalaze razlozi zbog kojih presudu ne bi bilo moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika od 15. studenog 2021., a kojom odlukom je otkazan Ugovor o radu tužiteljici na neodređeno vrijeme sklopljen 28. listopada 2020., nije dopuštena tako da radni odnos tužiteljice kod tuženika tom odlukom nije prestao. Tužiteljica je tražila i da se odredi sudski raskid navedenog ugovora o radu na neodređeno s danom 2. siječnja 2022. do kojeg dana je tuženik dužan tužiteljicu prijaviti kao radnicu tuženika Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te priznati sva prava iz radnog donosa, a tražila je i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od osam ugovorenih mjesečnih plaća sa zateznim kamatama.

7. Za odlučivanje o takvom tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo pa su neosnovni i ti žalbeni prigovori tuženika.

7.1. Pravilno je kao nesporno utvrđeno da je tuženik 15. studenog 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kojom je tužiteljici izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 28. listopada 2020. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, kao i da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove njegovatelja.

7.2. Nadalje je utvrđeno, jer to proizlazi iz obrazloženja Odluke o otkazu, da je tuženik tu Odluku donio iz razloga što je tužiteljica svojim ponašanjem i postupcima prekršila temeljna načela iz članka 1. Etičkog kodeksa Doma za odrasle osobe Borova kojih se pridržavaju radnici u obavljanju svojih poslova, na način da nije postupala profesionalno, prekršila je dužnosti pružanja informacija te se nije pridržavala uputa o obvezama rada koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, a tužiteljici se na teret stavlja da je davanjem informacija o zdravstvenom i općem stanju korisnika, te obavještavanjem o smrti korisnika prekršila odredbe članka 32. i 38. Pravilnika o kućnom redu Doma za odrasle osobe Borova, kršenje kojih odredbi se u smislu odredbi Pravilnika o radu smatra povredom obveze iz radnog odnosa, a neovlašteno priopćavanje podataka predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa u smislu Pravilnika o poslovnoj tajni, čime da je tužiteljica prekršila i Izjavu o čuvanju poslovne i profesionalne tajne koju je potpisala. Tužiteljici se na teret stavlja i otuđivanje privatne stvari korisnika koju nije uvela u za to predviđen dokument kako je propisano člankom 23. Pravilnika o prijemu i otpustu korisnika Doma za odrasle osobe Borova.

8. Sukladno odredbi članka 32. stavak 1. Pravilnika o kućnom redu tuženika, sve informacije o statusnim pitanjima i opće podatke o dobrobiti korisnika se pružaju članovima obitelji, bližim rođacima i nadležnim socijalnim radnicima, takve informacije može dati socijalni radnik, odnosno računovodstveni radnik ako se traže informacije o financijskim pitanjima. Sukladno stavku 2. toga članka Pravilnika, informacije o zdravstvenom stanju korisnika, osobama iz stavka 1. mogu dati usmeno ili putem telefona odnosno pismeno glavna sestra i sestra u smjeni u okviru svojih nadležnosti, dok sukladno stavku 3. toga članka, podatke o dijagnozi i postupku liječenja i terapiji smije dati samo obiteljski liječnik ili liječnik specijalist. Sukladno stavku 4. toga članka Pravilnika, ostalim radnicima nije dozvoljeno davati nikome informacije o korisnicima.

8.1. Sukladno članku 38. stavak 1. Pravilnika o kućnom redu tuženika, o smrti korisnika člana obitelji i/ili skrbnika obavještava socijalni radnik ili medicinska sestra u smjeni.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s RD koji je bio teško bolestan i koji je bio smješten kod tuženika do **.**.2021., kao i zaključak da tužiteljica, time što je primljenu obavijest o smrti korisnika RD prenijela njegovoj sestri (DD), nije neovlašteno priopćila poslovnu odnosno profesionalnu tajnu tuženika neovlaštenim osobama. Naime, pravilno je utvrđeno, jer to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, da je tužiteljica **.**.2021. (dan kada je preminuo korisnik RD) koristila slobodni dan i nije bila na radnom mjestu. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da je o smrti RD tužiteljicu, kao njegovu izvanbračnu suprugu, obavijestila djelatnica tuženika koja je tada bila u smjeni, nakon čega je ona obavijestila njegove sestre DD i SD koja je saslušana kao svjedok iskazala da su prilikom smještaja RD kod tuženika bile prisutne sve tri (tužiteljica, DD i SD) i da su tada zamolile tužiteljicu da ako se nešto dogodi bratu (RD) u slučaju da umre da im javi. Nadalje je iskazala i da je tužiteljica s RD živjela u izvanbračnoj zajednici.

10. Nadalje, obzirom je da je nedvojbeno utvrđeno da je DD, sestra pok. korisnika RD, njegove privatne stvari (torbu s osobnim stvarima, navodno Diners karticu, odreske plaćenih računa za mobitel i kovertu s 2.000,00 kuna) tužiteljici predala u kući tužiteljice, time što te privatne stvari korisnika nije popisala u odgovarajući dokument, tužiteljica nije postupila suprotno pravilnicima tuženika, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Iz provedenih dokaza proizlazi da torbu s osobnim stvarima tužiteljica i nije odnijela u bolnicu, a razlog za to je činjenica da su stvari bile u lošem stanju što je potvrdila i SD, sestra korisnika, a ista je iskazala i da je tužiteljica na dan sahrane kćerki pok. RD AD i njegovoj bivšoj supruzi F pokušala vratiti 2.000,00 kuna, ali one te novce nisu htjela primiti već su rekle to neka ostane tužiteljici.

10.1. U odnosu na drugi (crveni) mobitel i dva punjača, iz dokaznog postupka proizlazi da je DD taj mobitel predala zaposlenici tuženika ND da ga preda tužiteljici i koja ga je poslala tužiteljici da ga ova preda RD, da mobitel nije bio ispravan o čemu je tužiteljica obavijestila kćerku korisnika koja joj je rekla neka ga nosi kući. Stoga je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica ta koja je propustila popisati imovinu korisnika sada pok. RD i to upravo crveni mobitel i dva punjača, jer nije tužiteljica bila dužna postupiti sukladno članku 23. Pravilnika o prijamu i otpustu korisnika jer nije tužiteljica bila ta koja je preuzela mobitel sestre korisnika, a osobne stvari su joj predane kod njezine kuće. Međutim, pravilan je zaključak da tužiteljica taj crveni mobitel i punjače nije otuđila, pa i bez obzira što ih je odnijela svojoj kući.

11. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postupanje tužiteljice, za vrijeme dok je kod tuženika boravio RD, nije bilo neprofesionalno zbog činjenice da se radilo o izvanbračnom suprugu tužiteljice. Činjenica da su je znali vidjeti da ide u stacionar gdje je sada pok. RD bio smješten, da se zadržava u njegovoj sobi, da joj je rečeno da isključivo poslove obavlja u drugoj zgradi, ne znači da je tužiteljica u obavljanju svog posla njegovatelja bila neprofesionalna. Nadalje, tužiteljica nije prekršila etički kodeks i dužnost pružanja informacija jer nije neovlašteno kao radnica tuženika prenijela sestri korisnika informaciju o njegovoj smrti. Iz svega navedenog i utvrđenog informaciju o smrti pok. RD tužiteljica je kao član obitelji prenijela njegovoj sestri.

12. Sukladno članku 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme poslodavac i radnik mogu otkazati bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako imaju opravdani razlog za otkaz, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. dakle, treba se raditi o osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa.

13. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalbenim navodima tuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da tuženik kao poslodavac nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, jer svojim postupanjem tužiteljica nije počinila povredu obveza iz radnog odnosa, odnosno povredu koja bi imala karakter osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć i koja bi opravdavala odluku o izvanrednom otkazu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Na pravilnost toga zaključka upućuju i činjenice da je tuženik saznanje o navodnim tužiteljičinim povredama obveza iz radnog odnosa dobio od DD sestre korisnika, sada pok. RD, ali nakon njegove smrti, kada tužiteljica u dogovoru sa AD, kćerkom pok. korisnika, sestri pok. korisnika nije htjela vratiti 2.000,00 kuna. O postojanju takvog dogovora iskazivala je druga sestra SD. Dakle, u odnosu na navedeno, radi se o osobnim i obiteljskim odnosima tužiteljice, sestara i kćeri pok. korisnika, a kako je to zapravo pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

14. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno je postupio kada je Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici utvrdio nedopuštenom.

14.1. Obzirom je utvrđeno je da se tužiteljica preselila u [adresa] gdje se i zaposlila 3. siječnja 2022. prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 125. stavak 1. ZR i pravilno je postupio kad je prihvatio zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu, a pravilno je utvrđena i visina naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu.

15. Odluka o troškovima postupka je pravilna, a tuženik navedenu odluku zapravo pobija općenito ne navodeći za koju radnju je prvostupanjski sud priznao trošak pogrešno i suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Slijedom svega navedenog, obzirom da se žalbeni razlozi nisu ostvarili, niti su žalbeni navodi doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

17. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Sisku 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić