Poslovni broj: P-684/2017-61

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vanesi Banović iz Zadra, protiv tuženice CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 9. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Vanese Banović, odvjetnice u Zadru, tuženice i zamjenika punomoćnika tuženice Ivana Stanića, odvjetnika u Zadru, presude objavljene 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom oporuka - testament pok. NK pok. R, iz [adresa], rođene **.**.1920., a umrle **.**.2015., OIB: [osobni identifikacijski broj], koja oporuka-testament je sačinjena u Zadru, dana 17. rujna 2008. pred svjedocima JK i DK.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.075,30 EUR, sve u roku troškove postupka u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj RK u tužbi podnesenoj 21. travnja 2017. navodi da je pobijana oporuka proglašena u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom Suzanom Hrabra 28. listopada 2015. Potpis na oporuci nije potpis ostaviteljice, a što se može utvrditi pregledom ranije oporuke koju je NK sačinila kod odvjetnika Tomislava Ramljaka 6. listopada 1998. kojom je svu svoju imovinu ostavila svome sinu, ovdje tužitelju. Letimičnim pregledom i usporedbom potpisa na toj oporuci iz 1998. godine s potpisom na pobijanoj oporuci je razvidno da je potpis na oporuci iz 1998. godine daleko nesigurniji i nije jednak potpisu iz sporne oporuke koja je sačinjena čak 10 godina nakon toga. Ostaviteljica je 2008. godine bila u daleko gorem psiho-fizičkom stanju nego 10 godina ranije te je nemoguće da bi potpis na spornoj oporuci bio čitljiviji, uredniji i sigurniji, kao što je to ovdje slučaj, osobito ako se uzme u obzir činjenica da pok. ostaviteljica u trenutku nastanka sporne oporuke na jedno oko uopće nije vidjela, a na drugo oko vrlo slabo i tijekom svog života je u više navrata pred svjedocima govorila da svoju oporuku iz 1998. godine neće nikada promijeniti. Nadalje i sadržaj te način pisanja i izražavanja u spornoj oporuci upućuje na zaključak da ista ne predstavlja volju oporučiteljice i da ju ista nije potpisala. Tako u spornoj oporuci ostaviteljica svoga zeta (supruga tuženice) naziva Ivan, iako ga nikada nije zvala tim imenom već uvijek i isključivo HK. Potom u oporuci navodi da samo kćer CK uz njezinu pomoć i supruga SK brine i plaća sve potrebno za kuću u kojoj su zajedno živjeli u [adresa], dok istodobno navodi da punomoć za njezinu mirovinu ima sin RK i od mirovine ima veliku korist. Dakle ostaviteljica u pobijanoj oporuci navodi proturječno da tuženica i suprug uz pomoć ostaviteljice plaćaju sve režije za kuću u [adresa], a potom da sin RK, ovdje tužitelj, ima velike koristi od njezine mirovine odnosno da praktički tužitelj koristi njezinu mirovinu, koja mirovina je ostaviteljici bila jedini prihod. U stvarnom životu je tužitelj redovito podizao mirovinu i davao je u cijelosti svojoj majci. Ostaviteljica takvo nešto ne bi nikada izjavila. Dodatno tužitelj ističe da je vrlo čudno, neživotno i nelogično da bi njegova pok. majka ostavila tuženici kuću u [adresa] na Dugom otoku, iako je znala da je upravo tužitelj taj na čijem se terenu nalazi navedena kuća, te da je upravo tužitelj taj koji je nadogradio navedenu kuću i izvršio znatna ulaganja svega koju godinu prije nastanka sporne oporuke. Također je indikativno da ostaviteljica u spornoj oporuci uopće ne spominje prethodnu oporuku, onu iz 1998. godine, čak štoviše da navodi: „ova oporuka - testament je jedina prava i drugu ne poznajem..“. Životno je nelogično da ostaviteljica koja je već sačinila oporuku, a koja je sadržajno potpuno drugačija od ove sporne, tu prvu oporuku uopće ne spominje te čak navodi da nijednu drugu oporuku ne poznaje, kao da je ova sporna oporuka jedina koju je ikada sačinila. Stoga tužitelj drži da ostaviteljica nije potpisala spornu oporuku, a ukoliko ju je i potpisala, što nije slučaj, da je na to bila prisiljena od strane tuženice, koja ju je i sastavila. Tužitelj drži da svjedoci oporuke nisu bili nazočni te da stoga ni u ovom dijelu nisu ispunjene zakonske pretpostavke valjanosti pisane oporuke pred svjedocima, svjedoci oporuke nisu poznati tužitelju, a nije ih poznavala niti ostaviteljica, već je riječ o prijateljicama tuženice pa je i to još jedan u nizu dokaza da ova oporuka nije bila volja ostaviteljice. Riječ je o svjedocima koje je dovela tuženica ili su pak naknadno potpisali oporuku, a možda i nije riječ o vlastoručnim potpisima navedenih svjedoka. U trenutku nastanka spore oporuke je ostaviteljica bila u gorem stanju nego što je to bilo u trenutku nastanka prve oporuke, bila je slabovidna, te nije mogla čitati, a što je jedna od zakonom propisanih pretpostavki za nevaljanost oporuke pred svjedocima.

2. Tuženica CK se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ga je predložila odbiti u cijelosti. Navodi da suprotno navodima tužitelja, koji sasvim pogrešno interpretira sadržaj sporne oporuke je pok. NK osoba koja je spornu oporuku potpisala i sadržaj sporne oporuke se ponavlja i predstavlja istinit sadržaj i pravu volju ostaviteljice. U niti jednom dijelu pobijane oporuke pok. ostaviteljica nije navela da ranije nije sačinila oporuku kako to pogrešno zaključuje tužiteljica. Ona je navela da niti jednu drugu ne priznaje što bi značilo da ranije oporuke, točnije oporuku iz 1998. godine poništava, odnosno stavlja van snage. Ukoliko sud odluči raspravljati o podrednom tužbenom zahtjevu, tuženica je istaknula prigovor zastare.

3. Tijekom postupka tužitelj ističe da iz oporuke od 2008. godine proizlazi da bi ostaviteljica navela da bi njezin sin RK dobio teren u [adresa] od svog pok. oca C, što nije istina jer je to zemljište dobio ugovorom o darovanju od svog strica ŽK pok. N koji je zapravo bio stric tužitelja, te je životno i nelogično da ostaviteljica NK tu činjenicu ne bi znala, te da bi tako netočan podatak navela u svojoj oporuci, kao što je znala i da je predmetnu kuću u [adresa] izgradio upravo tužitelj i svakako je ne bi ostavila svojoj kćerki.

3.1. Tužena tijekom postupka osporava da bi pok. ostaviteljica bila nesposobna čitati ili potpisati spornu oporuku. Ostaviteljica je sve do svoje smrti mogla čitati i pisati.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2018., a po prigovoru tuženice, utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 26.677,28 EUR (201.000,00 kn ).

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-3382/2015 od 24. veljače 2017. (l.s. 6-7), oporuku od 6. listopada 1998. (l.s. 8), oporuku- testament od 17. rujna 2008. (l.s. 9), Izjavu VK (l.s. 10), rješenje od 28. studenog 1996. Republičkog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje radnika Hrvatske (l.s. 20), zk. izvadak (l.s. 21), prijepis posjedovnog lista 111 (l.s. 22), ugovor o darovanju nekretnina od 10. studenog 1972. (l.s. 23), rješenje o izvedenom stanju od 26. siječnja 2016. (l.s. 24-26), rješenje Zadarske Županije od 7. prosinca 2017. (l.s. 27-29), liječnički karton za ostaviteljicu (l.s. 46-64), saslušani su svjedoci ĐK (l.s. 66-67), BK (l.s. 68-69), ČK (l.s. 69-70), UK (l.s. 69-70), TK (l.s. 73-74), DK (l.s. 74-75), IK (l.s. 75-76), VK (l.s. 76-77), provedeno je grafološko vještačenja dana 12. listopada 2021. po vještaku Igoru Jelovcu (l.s. 103- 110), pročitano očitovanje vještaka od 30. svibnja 2023. (l.s. 134), saslušana je svjedokinja JK (l.s. 141-142), saslušan je vještak Igor Jelovac (l.s. 142- 143), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužitelja RK i tuženice CK (l.s. 148-152).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna oporuka pokojne NK, majke stranaka, koju je sačinila 17. rujna 2008. pred svjedocima. Predmetom spora je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi poništenja te oporuke.

6.1. Pravnu nevaljanost predmetne oporuke tužitelj obrazlaže tvrdnjom da potpis na oporuci nije potpis oporučiteljice pok. NK.

7. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno, a proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-3382/2015 od 24. veljače 2017. (l.s. 6-7), iza smrti NK pok. R, rođene **.**.1920. i preminule **.**.2015., čiji su zakonski nasljednici ovdje stranke kao sin i kćer ostaviteljice, da se prekida ostavinski postupak iza smrti NK pok. R, te se nasljednik RK, ovdje tužitelj, upućuje na parnicu protiv svoje sestre i sunasljednice CK radi pobijanja pravne valjanosti pisane oporuke ostaviteljice pred svjedocima od 17. rujna 2008.

7.1. Iz sadržaja sporne oporuke od 17. rujna 2008., proizlazi da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima JK i DK, te da ostaviteljica svu svoju imovinu ostavila kćerki CK, dok je sinu RK ostavila jedino obiteljsku grobnicu na Gradskom groblju u Zadru. Nadalje je vidljivo da se potpis ostaviteljice nalazi na kraju oporuke.

7.2. Tako se u citiranoj pobijanoj oporuci kao naslov navodi: „oporuka- testament“, te nadalje da oporučiteljica NK svoj dio imovine u [adresa], teren, kuća, garaža, pokretnu i nepokretnu imovinu i lične stvari ostavlja kćerki CK udanoj CK, a da kćerki, ovdje tuženici, ostavlja i svoj dio kuće u [adresa] na Dugom otoku, te gusterne i crne jame izgrađene na terenu sina RK koji je dobio od pok. oca EK. Nadalje se navodi da to želi jer njezina kćer CK uz pomoć svoje majke NK i pomoć supruga MK se brine i plaća sve potrebno za kuću u kojoj žive u [adresa]. Nadalje se u oporuci navodi da obiteljsku grobnicu na Gradskom groblju u Zadru ostavlja sinu RK koji je uzeo brinuti se i plaćati sve potrebno, te da punomoć za njezinu mirovinu ima sin RK i od mirovine da ima veliku pomoć, a ona ima puno godina i to je puno mirovina kroz puno godina. Također se navodi da kuću u [adresa] u kojem ima naslijeđeni dio od pok. oca EK koristi samo sin RK sa svojom obitelji. Na kraju oporučiteljica NK u oporuci navodi da je ova oporuka- testament je jedina prava i drugu da ne poznaje, a da je sve rekla i odlučila čiste savjesti, bez pritiska i svojom voljom.

8. Prema čl. 26. st. 1. ZN oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Tužitelj se u postupku nije pozivao na to da ostaviteljica ne bi bila sposobna za rasuđivanje, pa sud nije razmatrao ovaj razlog ništetnosti oporuke, a pogotovo kraj činjenice da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi pok. oporučiteljica bila nesposobna za rasuđivanje.

8.1. Po čl. 29. st. 1. ZN valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Prema čl. 31. st. 1. ZN oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Prema stavku 2. istog članka svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je i da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

8.2. Iz citiranih odredbi dakle slijedi da će pisana oporuka pred svjedocima biti pravno valjana ako: oporučitelj zna čitati i pisati, može čitati i pisati, za već sastavljenu ispravu (oporuku), bez obzira tko ju je sastavio pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavi da je to njegova oporuka te je pred njima potpiše, a svjedoci se također potpisuju na samoj oporuci.

8.3. U postupku je ponajprije na odlučnu i spornu okolnost za donošenje presude u ovom sporu, a ta je, da li je oporučiteljica vlastoručno potpisao predmetnu oporuku, izveden dokaz grafološkim vještačenjem po vještaku Igoru Jelovcu, a u tu svrhu je sud od stranaka i Policijske uprave Zadarske pribavio dokumentaciju u izvorniku s nespornim rukopisom oporučiteljice, te je u izvorniku pribavljena i sporna oporuka.

8.4. Iz provedenog grafološkog vještačenja dana 12. listopada 2021. po vještaku Igoru Jelovcu (l.s. 103-110), očitovanja vještaka od 30. svibnja 2023. (l.s. 134) i iskaza vještaka Igora Jelovca na raspravi pred sudom (l.s. 142-143) proizlazi zaključak vještaka da NK nije potpisala spornu oporuku datiranu 17. rujna 2008.

8.5. Vještak Igor Jelovac u nalazu i mišljenju obrazlaže da je analizom nespornih potpisa NK utvrđeno da se radi o ujednačenim, punim čitkim rukopisnim potpisima, pisanim vezanim okruglastim kurzivom bez nagiba, starinskog školskog uzora i s tendencijom ukrašavanja inicijala. Brzina poteza je srednja, međutim su dinamičke razlike između naglašenih i veznih linija naglašene, a što je karakteristično za starije osobe koje su učile pisati s metalnim perom i tintarnicom. Na potpisima od 1998. godine prema ovamo sve se više uočava pojava drhtanja u potezu i povremeno nesigurnog oblikovanja. Ove pojave su na slikama označene zelenim strelicama. Sama rukopisna vještina se može procijeniti kao osrednja. Određenu diferencijalnu vrijednost odmakom od školskog standarda sadrže varijacije specifičnog oblikovanja i to redom: povratne kružnice znaka "o", visoko križanog znaka "t", starinskog oblika znaka "r", znaka "a" s unutarnjom petljom, inicijala "R" te širokog i niskog znaka "z".

8.6. Nadalje iz nalaza vještaka grafologa proizlazi da kada se analizira sporni potpis proizlazi da se radi o punom čitkom rukopisnom potpisu, pisanim vezanim okruglastim kurzivom bez nagiba, starinskog školskog uzora i s tendencijom ukrašavanja inicijala. Brzina poteza je spora do srednja, slabih dinamičkih razlika između naglašenih i veznih linija. Ne nalazi se znakova nesigurnosti u oblikovanju ili staračkog drhtanja. Određenu diferencijalnu vrijednost odmakom od školskog standarda sadrže varijacije specifičnog oblikovanja i to redom: povratne kružnice znaka "o", visoko križanog znaka "t", starinskog oblika znaka "r", znaka "a" s unutarnjom petljom, inicijala "R" te širokog i niskog znaka "z".

8.7. Konačno u nalazu vještak grafolog Igor Jelovac navodi da se usporedbom spornog potpisa i nespornih potpisa NK u najvećoj mjeri nalazi podudarnost prostornih odnosa te općeg i specifičnog oblikovanja pa tako i onog za koje je ocjenjeno da svojim odmakom od školskog standarda sadrži određenu diferencijalnu vrijednost. Jedina je bitna oblikovna razlika što je mikroskopskim pregledom poteza utvrđeno da na početku inicijala "K" u spornom potpisu postoje dva čvrsta i spora poteza, dok u nespornim potpisima je isti dio izveden spontano u jednom potezu. Nastavno na navedeno sve ostale razlike su dinamičke prirode. Naime sporni potpis ispisan je sporijim i sigurnijim potezima u odnosu na nesporne vremenski komparativne poteze. Pored toga svi nesporni potpisi imaju znatno izraženiju dinamičku komponentu u odnosu na sporni potpis. U spornom potpisu se ne nalazi znakova podrhtavanja poteza kao ni nesigurnosti u oblikovanju, iako takvi znakovi postoje u ranijim nespornim potpisima sve od 1998. godine kada je ona imala 78 godina što je i prirodan tijek propadanja rukopisa vezan uz dob. Takvi znakovi postoje i na njenom nespornom potpisu s 90 godina, te na onima kada je imala 86 godina i manje, ali ne i na spornom potpisu koji je datiran u njenoj 88. godini. Navedeno, uz oblikovnu grešku vezano uz početno slovo K predstavlja isključujuću razliku, dok se podudarnost objašnjava pažljivom i uvježbanom imitacijom.

8.8. U pisanom očitovanju na prigovore tuženice vještak navodi da je izričito zaključio da oporučiteljica NK nije potpisala pobijanu oporuku, te da nisu točni navodi prigovora da je to zaključio samo temeljem jedne razlike. Razlika koju je opisala tuženica je oblikovna razlika i odnosu se na oblikovanje uvida inicijala iz dva poteza, a ne iz jednog kako je prirodno za takav rukopis i kako su oblikovani nesporni potpisi. Slijedeće razlike koje su uočene i detaljno opisane, a što tužena u svom podnesku ignorira su još značajnije dinamičke razlike, at o su razlika u sporosti i težini poteza spornog potpisa u odnosu na nesporne, te razlika u izostanku tragova tremora koji su karakteristični za vremenski korespondirajući nesporne potpise. Sve zajedno snažno upućuje na precrtavanje, a ne na prirodno pisanje.

8.8. Vještak Igor Jelovac je u svom iskazu naveo da ostaje kod svog grafološkog nalaza i mišljenja i naknadnog pisanog očitovanja od 30. svibnja 2023. Vezano za prigovore tuženice je naveo da su dinamičke razlike prikazane na stranici 4 osnovnog nalaza, tako od 4 retka nadalje navodi nastavno na navedeno sve ostale razlike koje su dinamičke prirode. Sporni potpisi ispisani su sporijim i sigurnijim potezima u odnosu na nesporne vremenski komparativne potpise. Pored toga, svi nesporni potpisi imaju znatno izraženiju dinamičku komponentu u odnosu na sporni potpis. U spornom potpisu se ne nalazi znakova podrhtavanja poteza kao i sigurnosti u oblikovanju, iako takvi znakovi postoje u ranijim nespornim potpisima, sve od 1998. godine kada je NK imala 78 godina, što je i prirodan tijek propadanja rukopisa za tu dob. Takvi znakovi postoje i na njenom nespornom potpisu s 90 godina, te na onima kad je imala 86 godina i manje, ali ne i na spornom potpisu koji je datiran u njenoj 88. godini. Kada ga se pita može li pokazati te dinamičke razlike, odgovara da su potpisi poredani od najmlađeg do najstarijeg i zelenim strelicama su označeni trenutci premora, dakle, staračkog podrhtavanja ruke i poteškoća u oblikovanju. Na potpisu iz 2010., na slici 1, vidi se izraženije drhtanje u oblikovanju znaka „j“, zatim poteškoće u oblikovanju „r“, znaci drhtanja u znaku „u“ i u vezi „ž“ i „a“. Na potpisu na slici 3 iz 2006. godine se vide poteškoće u oblikovanju donje petlje i početka znaka „a“. Isto tako, drhtanje na znaku „u“ i poteškoće u oblikovanju završnog znaka „a“ itd. Drugi potpis iz 2006. na slici 4 također pokazuje poteškoće u oblikovanju veze „j“ i u samom znaku „a“, poteškoće u oblikovanju slova „r“ i završnog znaka „a“ itd. U odnosu na izmjeničnu dinamiku karakterističnu za starinski školski uzor, zamjetno je da je u spornom potpisu nema, pa su i uzlazne i silazne linije jednako debele i jednako naglašene, dok su u nespornim potpisima vidljivi tragovi pisanja sa izmjeničnim naglaskom. U cjelini, sporni potpis je ispisan s osobitom pažnjom i polako, a na slici 15 nalaza je prikazan uvećani detalj inicijala, spornog inicijala sa lijeve strane i nespornog sa desne strane. S desne strane je vidljiv prirodan tijek pravljenja petlje s ukrasnog gornjeg dijela na vertikalu. S lijeve strane je vidljivo da je zasebno nacrtana gornja ukrasna linija, a vertikala je dodana naknadno, dakle, kao poseban potez i to praktički u ishodištu oba dva poteza. Tako da taj element nije lako ni uočiti. Jasno, lakše je konstruirati inicijale u jednom potezu. Na navedena dva povećanja je razvidna razlika u kvaliteti poteza, lijevo je spor potez, a desno je nesiguran potez, a kod osobe starije od 80 godina je to normalno da je potez nesiguran i da drhti.

9. Ovaj sud je u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jelovca ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, a niti postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost, te su saslušanjem vještaka, po ocjeni ovog suda, otklonjeni svi prigovori tuženice na njegov nalaz i mišljenje.

10. Nadalje su na okolnost sporne činjenice valjanosti i istinitosti potpisa oporučiteljice saslušani i brojni svjedoci: ĐK, BK, ČK, UK, TK, DK, IK, VK i JK, te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužitelja RK i tuženice CK.

10.1. Svjedok ĐK (l.s. 66-67), sin tužitelja, je naveo da je njegova pokojna baka NK povremeno živjela kod njih u [adresa] od 1996. godine pa do smrti 2015., a povremeno kod tete, ovdje tuženice, te da za pobijanu oporuku nisu znali do njezinog proglašenja u ostavinskom postupku. Nakon smrti pokojne babe, a prije poziva za ostavinsku raspravu iza njene smrti, svjedoci su im donijeli prethodnu oporuku koju je baba sastavila 1998. godine. Pokojna baba NK je cijeli život svojim ponašanjem ukazivala da želi svoju imovinu ostaviti svojim unucima, a tuženica nema djece i baka nije željela da njena imovina jednog dana prijeđe na Ivičine nećake. Baba je željela svoju imovinu ostaviti svojim unucima. Osim toga, u oporuci iz 2008. godine stoji da vikendicu u [adresa] baba ostavlja teti. Međutim je baba dobro znala da je ta zemlja darovana ocu od KK, koji je bio ujak oca stranaka EK što dovodi u pitanje vjerodostojnost odnosno sumnjivost ove oporuke. Isto tako u oporuci piše da je njegov otac raspolaže babinom penzijom, što nije istina jer je otac predavao penziju babi nakon što je postala nepokretna i nije koristio mirovinu pokojne babe. Nikada u obitelji ŠK nisu zvali MK, kako je to naznačeno u oporuci, već su ga svi zvali HK, pa je baba pisala ovu spornu oporuku sigurno ne bi stavila MK, već HK.

10.2. Svjedokinja BK (l.s. 68-69), supruga tužitelja, je navela u svom iskazu je oporuka čudna jer su se suprugu tuženice svi obraćali sa HK, pa tako i njezina pokojna svekrva, a ne s MK. Što se tiče vikendice u [adresa], navodi da je pokojna svekrva bila upoznata sa svime i isto tako joj je bilo poznato da se njezin suprug materijalno i fizički trošio na ovoj vikendici, pa joj je nelogično i neprihvatljivo da bi majka oporukom ostavila predmetnu nekretninu drugom djetetu. Sigurna je da baba ne bi sastavila ovu drugu oporuku, kojom se istovremeno poništava prva oporuka, jer je bila žena starog kova kojoj su u životu značili odvjetnik, svećenik, liječnik, učitelj, sud, radi čega je prvu oporuku sastavila kod odvjetnika. Baba je dva mjeseca prije same smrti 2015. godine bila smještena u dom jer su oni morali ići u [adresa] nešto obaviti, pa su je tamo namjeravali ostaviti samo preko ljeta, ali je nažalost tamo preminula. Kada se analizira oporuka iz 2008. godine, vidljivo je da je nula „0“ pisana kao malo slovo "o", te kćerka tvrdim "č", što je identično kao i u punomoći iz 2010. koju je pisala tuženica, pa je neobična slučajnost da se u oba dokumenta dogode identične stvari. Baba je imala svoju logiku, a to je da bi kuću ostavila unutar svoje obitelji, odnosno da bi sve ostavila unucima.

10.3. Svjedokinja ČK (l.s. 69-70), daljnja rodica obje stranke (njihove majke su sestrične), je navela vezano za prvu oporuku da se sjeća da je teta NK došla jedno popodne kod njih doma i rekla da bi napravila svoju oporuku i da li bi oni bili svjedoci prilikom pisanja oporuke. Ona i njezina majka su pristale na to i sutradan su otišle kod odvjetnika Ramljaka i tamo je teta NK izjavila da svu svoju imovinu ostavlja svom sinu. Međutim, je odvjetnik Ramljak rekao teti NK da bi mogla imati problema jer da bi kćerki trebala ostaviti nužni dio, no unatoč tome je teta NK to kategorički odbila i ostala je pri svome da ostavlja sve sinu. Kako je ona radila do 16:00 sati i imala je malo dijete, nije odlazila često posjećivati tetu NK kada bi bila kod kćerke CK, no njezina majka bi išla posjećivati NK jer su bile prijateljice i rodice. Jedne prigode kada se majka vratila od tete NK je rekla da je razlog zašto je teta NK napisala ovu oporuku taj što nije željela da jednog dana naslijedi nešto njezino Adin muž ili njegova obitelj, jer je CK bila deset godina starija od muža i nisu imali djece, pa je teta NK pretpostavljala da će CK umrijeti prije svog supruga. Za ovu drugu oporuku je saznala tek nakon smrti pokojne tete NK. Ona je vlastoručno potpisala ovu oporuku kao svjedok 1998. godine i tada su bili u uredu odvjetnika Ramljaka, bili su prisutni njezina majka, teta NK, ona i odvjetnik Ramljak. S tužiteljem je i prijatelj, kao i rodbina, dok je s tuženicom samo rodbina koja se pozdravi. Osobno je vidjela da je ovu oporuku iz 1998. godine vlastoručno potpisala pokojna teta NK, a isto tako i njezina majka. Kada bi majka i ona došle u posjet teti NK, više bi s njom razgovarale i više bi je zatekli kako gleda televiziju, a ona bi na to rekla da više gleda sliku nego što čita.

10.4. Svjedok UK, kći tužitelja (l.s. 69-70), je navela da sumnja da bi njezina pokojna baka sastavila ovu zadnju oporuku i sumnja da bi to bila njena posljednja volja upravo zbog načina kako je ta oporuka sastavljena. Kako je ta oporuka pisana nije način na koji se njezina baka izražavala, isto tako njezina baka nikada svog zeta HK nije zvala MK, a u oporuci je naznačen MK. Inače se njezina baka u govoru nije nikada koristila složenim rečenicama, već se više koristila jednostavnim i prostim rečenicama. Sumnja da bi ovo bila posljednja volja njezine bake. Bila je prisutna razgovoru bake i njezine prijateljice VK kada je baka rekla da ju je strah da ne bi jednog dana njena imovina prešla sinu zetovog brata, a to je baka sumnjala iz razloga što je smatrala da bi po prirodnom tijeku stvari teta mogla umrijeti prije svog supruga od kojeg je starija 10 godina. Pokojna baba NK je bila kod njih periodično, negdje do 2009. ili 2010. godine, u tom periodu jedno vrijeme je bila kod njih, a jedno vrijeme je bila u svojoj kući u [adresa], u kojoj je živjela teta. Kasnije je 2009. i 2010. godine do smrti živjela kod njih u [adresa].

10.5. Svjedok TK (l.s. 73-74) navodi da kao liječnica, specijalista obiteljske prakse, ali da ne zna kada je pokojna NK postala njezin pacijent. Kada je sa svojom ordinacijom prešla na [adresa], jer je ranije radila na Sfingi, u par situacija je intervenirala jer je bilo nužno, s obzirom da je pokojna NK imala niski šećer. Dva puta je bila u kući pokojne NK u kojoj je ona živjela, a inače ta kuća od pokojne NK je također na [adresa] i preko puta njezine ordinacije. Ne zna kada je pokojna NK preminula, zna da je jedno duže vrijeme živjela u [adresa]. Pokojna NK je bila teže pokretna osoba, ali je bila orijentirana osoba i normalno su razgovarale. Vezano za upise u medicinskom kartonu od 28. svibnja 2008., 21. lipnja 2008. i 6. veljače 2009. gdje se navodi dijagnoza depresivni poremećaj uz pojašnjenje konfliktna situacija u obitelji, odbija hranu, želi umrijeti, psihijatar, svjedokinja navodi da se sjeća da je došla je kćerka pokojne NK navodeći da je NK bila u nekoj konfliktnoj situaciji, ne zna u kojoj, valjda je kćerka burno reagirala, ne zna, ograđuje se i normalno je da je pokojna NK bila tužna, a ako stoji u kartonu da je bila anksiozno depresivna, to ne znači da pokojna NK tada nije bila razborita osoba. Ne može se sjetiti bilo čega vezano za Ružin vid.

10.6. Svjedok DK (l.s. 74-75), navodi da zna pok. NK i da se s njom družila kada bi znala otići na [adresa] kod svog rođaka HK, a to je suprug Ružice kćerke CK. Kod njih su znali ići na [adresa], onako s djecom i u tim susretima se družila s pokojnom NK. Misli da je to bilo 2008. godine s rodicom JK da se bila dogovorila na kavi i kada ju je zvala u tom trenutku JK je bila kod pokojne NK na [adresa]. Njezina rodica JK je znala pričuvati NK, kada bi DK i HK na dan, dva negdje otišli. Te prigode, kada je rodicu pozvala da idu na kavu i kada je saznala da je ona kod NK u njenoj kući na [adresa], JK ju je pozvala da dođe kod njih u kuću, jer da ju pokojna NK treba da dođe gore. Zna da je pokojna NK stavila nekakav papir, oporuku, testament i zamolila ih da to potpišu. Ona je to potpisala, zna da se tu spominjala CK i niti jednog drugog imena se tu ne sjeća, a u smislu nasljeđivanja imovine. Kako je to bilo sročeno na samom papiru, ne sjeća se. Misli da je to sročeno u smislu da se CK zaštiti da danas, sutra ne bi imala nekakvih prijepora s rodbinom. Te prigode su se obje potpisale, ona i rodica JK. Te prigode tu je bila nazočna pokojna NK, njezina prva rodica JK i ona. CK i HK su otišli negdje, sada da kaže bilo što, ne sjeća se, zna da su otišli na dan-dva. Te prigode se malo iznenadila, odnosno zateklo ju je na koji način se to odvijalo, očekivala je da bi još netko trebao biti tu pa da danas do ovog ne bi došlo. NK im je dala taj papir, zamolila ih je da ga pročitaju, pa ga je pročitala ona i njezina rodica JK. Sjeća se da je to to bio žuti, debeli papir što je nekada postojao i na tome je bilo napisano dva, tri, četiri, pet redaka, ne zna točno. Potom ih je pitala da li bi joj za ljubav to potpisali, tako nekako, pa je nakon toga potpisala. Pokojna NK je ispred njih potpisala tu oporuku. Dok je pokojna NK potpisivala tu oporuku, ista je govorila da se CK i HK brinu o njoj, da nema problema s njima u smislu tih sitnih zahtjeva koje je NK imala, primjera da se njoj nešto nabavi što je ona željela, u tom kontekstu. Ta oporuka je potpisana u ljeto, odnosno period kasnog ljeta ili početak jeseni, zna da je bio dobar ručak, da je bila tuna na žaru. U toj oporuci se spominje kuća na Voštanici u kojoj CK živi, nije sigurna je li se još što spominje u toj oporuci. Ne zna sina od pokojne NK niti zna kako se isti zove.

10.7. Svjedok IK (l.s. 75-76) je navela da joj je dobro poznata pokojna NK, bili su kumovi po njezinom mužu, a i kasnije po sinu J. Bili su kao jedna familija i razgovarali su zajedno, a kada im je bilo teško, tada su dijelili i to. Kategorički tvrdi da NK nikada ne bi napisala ili potpisala takvu oporuku kakva je predmetna. Bila je ranije i u dobrim odnosima s tuženicom. Međutim je CK njoj i mužu kasnije skinula pozdrav i više se nisu javljale ni viđale, a razlog je vjerojatno taj što su dobri s D. Kada je rekla da NK nikako to ne bi potpisala ni napisala, mislila je na ovu drugu oporuku, a to stoga što joj je ona to rekla i više puta ponovila da nakon što se CK udala, ne zna kada je vidjela da neće imati djecu, pa da želi sve ostaviti svome sinu, odnosno unucima, jer se bojala da ne bi to njeno nasljedstvo nećaku Adinog muža HK. NK je posjećivala često i gdje god je NK bila. Jedno vrijeme ju je posjećivala kada je bila u kući ovdje u [adresa], kasnije u [adresa], a isto tako ju je posjećivala kada je CK bila kod nje u [adresa]. J im je rekao da je tom oporukom NK ostavila sve CK, a što je za nju nemoguće jer je NK uvijek govorila obratno.

10.8. Svjedok VK, sestrična pok. majke stranaka NK, je navela (l.s. 76-77) da je po prvoj oporuci NK ostavila sve svome sinu J, a tada je bila osobno nazočna i potpisala je istu, kao i njezina kćer ČK. Zna da su kod te prve oporuke bili kod odvjetnika Ramljaka i on je NK rekao da joj neće biti dobra ta oporuka, upozorio ju je dva puta, jer da kćeri nije ostavila nužni dio. Na to mu je NK rekla da napiše kako ona želi, da ostavlja sve sinu J. NK joj je kod kuće znala govoriti da želi ostaviti sinu J, jer da ne želi danas-sutra, ako CK umre, jer je bila starija 10 godina od svoga muža, da to ne dobije i naslijedi njen muž, odnosno njegova rodbina. NK se toga jako bojala. Provodila je s NK dosta vremena svaki dan, NK bi ju čekala u 9,00 sati da zajedno popiju kavu kod nje, a nakon toga bi zajedno pošle do grada, obavile spizu. NK je viđala svaki dan kada je NK boravila u [adresa]. NK je cijelo vrijeme mislila i govorila da će sve ostaviti sinu J, ni na kraj pameti joj nije bilo da kćeri CK ostavi išta, ali je smatrala da njen sin J neće izbaciti CK za života, a kako i danas J to tvrdi. Sigurna je da na oporuci nije potpis od NK. Zna dobro Ružin potpis jer su za vrijeme rata u Caritasu podizale stvari, pa se NK i potpisivala. Za života joj NK nije nikada spominjala ovu drugu oporuku, a za tu oporuku je saznala nakon smrti NK, J im je rekao za drugu oporuku. Možda 2-3 godine prije smrti bi se pokojna NK znala onako gubiti, ali je u tom razdoblju NK znala jako lijepo govoriti, pa bi pri kraju razgovora znala preokrenuti i vraćati se u djetinjstvo. Prvi i zadnji put je kod CK u [adresa] bila 2008. godine, bilo je ljeto i tada je iz čista mira NK predložila da izmjeni taj svoj testament i da napravi novu oporuku, da ostavi nešto i CK, kako J ne bi imao problema poslije, a na to je njoj NK rekla: ”ne” i „neću”.

10.9. Svjedokinja JK je navela (l.s. 141-142) da se na dan potpisivanja predmetne oporuke dogovorila popiti kavu kod HK i CK u njihovoj kući, koji su tada živjeli u zajedničkom kućanstvu sa pok. NK, a ta kuća je na [adresa]. Ona je s njima i popila jutarnju kavu, ali su HK i CK morali hitno otići na [adresa], pa je ostala u toj kući s NK i nisu znali kada će se oni vratiti. Kako je imala dogovorenu kasniju kavu sa svojom rodicom DK, rekla je rodici da dođe u tu kuću na [adresa] gdje je bila s NK. Potom je teta NK ispred nje i njezine rodice DK donijela neki papir. Ona je njima rekla prvo: pročitajte cure i onda ih je zamolila da to potpišu. Teta NK je potpisala taj papir koji je bio oporuka ispred njih i svjedokinja je vidjela kako ona potpisuje tu oporuku. Ne zna točan datum, ali se sjeća da je bilo još toplo i da je bio 9 mjesec. Kada je se pita za sadržaj oporuke koji je pred njom potpisala NK, navodi da se ne sjeća detalja, ali zna da je pisalo da grob ide na Adinog brata, kuća na Adu, a Ružin dio na otoku [adresa] ide također, Adi. Pitala je NK zašto ona to čini na taj način, a ona je samo rekla da želi zaštititi kćer CK. U to vrijeme je kćer CK imala tragediju da joj je rušena izgrađena kuća na [adresa]. Njoj nije poznato da je NK ranije pisala neku drugu oporuku. NK je što se tiče zdravstvenog stanja u vrijeme potpisivanja oporuke, samo lošije hodala, slabije je vidjela, a čula je dobro. HK i CK su se vratili tek kasno navečer, što zna jer ih je dočekala u toj kući, a potom je odmah i ona otišla svojoj kući. Jeli su s pok. NK ona i njena rodica DK ručak, taj ručak je bio gotov, već pripremljen i izvadili su ga iz frižidera. Njezina rodica DK je otišla kući oko 4 popodne. Sjeća se da je za ručak bila juha, a da li je bilo meso i ostalo što je bilo, toga se ne sjeća. Vezano za izgled oporuke navodi da je bila pisana na klasičnom papiru i na mašini. Ne zna tko je pisao oporuku, odnosno tko ju je otipkao. Tekst oporuke je bio do 4/5 popunjenosti papira. Oporuku je vidjela samo taj put. Živi u [adresa] i slabo se u zadnjih 10 godina vidi i čuje sa svima jer rijetko dolazi u RH. NK je svoga zeta najčešće zvala zete, a i imenom i tada bi ga zvala HK.

10.10. Tužitelj RK (l.s. 148-152) je naveo da nije znao za postojanje ni jednog od dva testamenta svoje majke koji se nalaze u spisu. Saznao je za postojanje prvog testamenta dva do tri dana nakon smrti majke koja je umrla koncem kolovoza 2015. Za postojanje tog prvog testamenta je saznao od svjedokinja koje su bile prisutne potpisivanjem tog testamenta, a radi se o majci i kćeri ČK, ČK i H ili VK. Zaključio je da je prvi testament stvarna volja njegove majke jer nažalost, njegova sestra nema djece, a volja njegove majke je bila da ta kuća u [adresa] ostane kod familije RK. Njegovo je mišljenje da je njegova sestra nekako dočula za taj testament i napravila kontra testament koji je dijametralno suprotan i nije u duhu njegove majke, a u sebi sadrži neke jako čudne i nelogične konstatacije. Uočio je da je taj drugi testament pisan na pisaćoj mašini marke Biser koju je njegova sestra imala i koristila u kući u kojoj je živjela mama u [adresa], pa zaključuje samo to da nije trebalo ići izvan kuće da bi se sastavio taj testament tako da je testament kućna radinost. Vezano za čudne konstatacije, navodi da se tamo iznosi da je dobio teren od oca na Dugom otoku, što nije istina, a njegova majka je znala od koga je stvarno dobio taj teren i dobio ga je od brata svoje pok. bake KK. Nadalje je neobično što se u testamentu navodi da njemu majka ostavlja obiteljsku grobnicu, jer je njegova majka nije znala da je on u cijelosti financirao izgradnju te grobnice, a izvođač radova je bio gospodin S iz [adresa]. Nadalje, majka nije znala da je grobnica već bila na njegovo ime i da je on plaćao sve potrebne godišnje iznose, pa je neobično da se to navodi u oporuci. S druge strane je on sestri nešto govorio o grobnici nakon ostavinske rasprave iza smrti oca C koji je preminuo **.**.1991. Njegova majka je bila starog kova i poštivala je struku, liječnike, svećenike, odvjetnike i slično, pa je neobična ta druga oporuka koju je navodno sastavila sama s tim da nije znala tipkati.

10.11. Tuženica CK (l.s. 150-151) je navela da je prvi put saznala za oporuku iz 1998. godine na ostavinskoj raspravi iza smrti majke. Vezano za drugu oporuku ističe da je netko majci mašinski napisao tu drugu oporuku, ali ne zna tko i ne zna na kojoj mašini. Samo zna da se ne radi o njezinoj Biser mašini koju je imala u toj kući u kojoj je živjela sa majkom i suprugom jer nisu imali riješeno stambeno pitanje na drugi način. Vezano za okolnosti potpisivanja druge oporuke navodi da su tog dana na druženje u kuću u kojoj su živjeli s majkom došle dvije rodice njezinog muža koje se zovu JK i DK jer su one znale navratiti, a ona je sa suprugom morala otići nešto hitno obaviti. Oni su se zadržali dulje od pola sata kako su prvotno mislili, a kada se vratila su one bile na vratima i opraštale se, te joj je majka rekla da su joj njih dvije potpisale za svjedoke. Potom je majku pitala što im je dala na potpis, a ona je odgovorila da je napravila testament i nije joj ga tada pokazala, ostala je šokirana i nije joj bilo jasno što se događalo. Kada je se pita kako je i kada saznala za sadržaj testamenta odgovara da je majka bila smještena u dom dva mjeseca prije smrti i ona ju je posjećivala dva, tri puta tjedno u tom domu u Vrsima. Kada joj je odnijela sliku njezine braće pitala je majku: "majko gdje ti je testament", pa joj je majka odgovorila "pismo C. Njoj je istovremeno vlasnica doma rekla da bi bilo dobro da pripremi odjeću, pa je sutra dan išla uzeti njezinu odjeću i otvorila je ta pisma od svog pokojnog oca C koje je pisao svojoj prvoj ženi i ona njemu, pa je među tim pismima bio jedan primjerak te oporuke i tako je saznala za sadržaj oporuke. Bila je revoltirana majčinim ponašanjem kada je zatražila da joj oporuku potpišu muževljeve rodice JK i DK jer se tužitelj loše ponašao prema njezinom mužu i njegovoj rodbini, pa je smatrala da je trebala uzeti druge svjedoke. Svjedokinje oporuke su kod njene mame išle poslije deset i po, nije sigurna. Ne sjeća se je li toga dana postojao dogovor da će doći na kavu rodica JK. Kada je se pita jesu li išli na [adresa] kako je rekla svjedokinja JK u svom iskazu odgovora da su išli u grad u kupovinu stvari obzirom da im je prethodno srušena kuća u [adresa], pa su kupovali stvari da bi opremili kontejner kojeg su postavili na isto mjesto gdje ranije bila kuća u [adresa]. Bili su odsutni oko sat vremena. Nakon što se tuženici predočava punomoć od 25. kolovoza 2010. (l.s. 40), ona odgovora da je ona sama napisala tu punomoć.

11. Analizirajući iskaze svjedoka LK, BK, ČK, UK, IK i VK sud nalazi da su iskazivali istinito jer su njihovi iskazi međusobno sukladni, uvjerljivi, životni, logični i sukladni provedenim materijalnim dokazima, a osobito nalazu vještaka grafologa. Stoga sud vjeruje navedenim svjedocima koji su iskazivali da predmetnu oporuku iz 2008. godine pok. NK nije ni napisala, a niti potpisala, te da se ne radi o njezinoj posljednjoj volji, te da NK do smrti 2015. godine u 95. godini života nije promijenila svoju volju i stav da će svu svoju imovinu ostaviti sinu RK, ovdje tužitelju, kako je to i navela u svojoj ranijoj pisanoj oporuci iz 1998. godine. Kod tog svojeg stava i odluke je bila motivirana time što njezina kćerka CK, ovdje tuženica, nije imala djecu sa svojim suprugom MK od kojeg je starija deset godina, pa je postojala velika vjerojatnost da bi imovina oporučiteljice mogla jednog dana pripasti nećacima kćerkinog supruga koji nisu krvni rod PK umjesto njezinim biološkim unucima po sinu RK, ovdje tužitelju.

11.1. Tako sud vjeruje iskazu svjedokinje VK, koja je bila sestrična pok. NK i dobra prijateljica koja je se s njom družila svaki dan i bila je svjedok prve oporuke iz 1998. godine sastavljene i potpisane kod odvjetnika Ramljaka u [adresa] koji je pred njom NK dva puta upozorio da joj neće biti dobra ta oporuka jer da kćeri nije ostavila nužni dio, a na to mu je oporučiteljica rekla da napiše kako ona želi da ostavlja sve sinu J. NK joj je znala govoriti da želi ostaviti sinu J, jer da ne želi danas- sutra, ako CK umre, jer je bila starija 10 godina od svoga muža, da to ne dobije i naslijedi njen muž, odnosno njegova rodbina. NK se toga jako bojala. NK je cijelo vrijeme mislila i govorila da će sve ostaviti sinu J i ni na kraj pameti joj nije bilo da kćeri CK ostavi išta, ali je smatrala da njen sin J neće izbaciti CK za života, a kako i danas J to tvrdi. Nikada joj NK nije spomenula predmetnu oporuku i sigurna je da na predmetnoj oporuci nije Ružin potpis kojeg ona dobro poznaje jer se pred njom potpisivala kada su zajedno podizale stvari u Caritasu za vrijeme rata. Prvi i zadnji put je kod CK bila u [adresa] bila 2008. godine, bilo je ljeto i tada je iz čista mira NK predložila da izmjeni taj svoj testament i da napravi novu oporuku, da ostavi nešto i CK, kako J ne bi imao problema poslije, a na to je njoj NK rekla: ”ne” i „neću”.

11.2. Jednako je istinit iskaz svjedokinje ČK, koja navodi da je svjedokinja prve oporuke pok. NK zajedno s majkom ĆK, te je prvom oporukom pok. NK sve ostavila svom sinu pa kada joj je odvjetnik Ramljak rekao bi mogla imati problema jer bi kćerki trebala ostaviti nužni dio, teta NK je to kategorički odbila i ostala je pri svome da ostavlja sve sinu. Jedne prigode kada se majka vratila od tete NK je rekla da je razlog zašto je teta NK napisala ovu oporuku taj što nije željela da jednog dana naslijedi nešto njezino Adin muž ili njegova obitelj, jer je CK bila deset godina starija od muža i nisu imali djece, pa je teta NK pretpostavljala da će CK umrijeti prije svog supruga.

11.3. Prednje potvrđuje i svjedokinja IK kojoj sud vjeruje kada navodi da je s pok. NK bila bliska, da su bile kume po suprugu pok. NK, a kasnije i po sinu J, te ju je posjećivala redovito i sigurna je da pok. NK nikako ne bi napisala i potpisala pobijanu oporuku jer je njoj u više navrata NK rekla, kada je vidjela da joj kćerka CK neće imati djecu nakon što se udala i da želi sve ostaviti svome sinu, odnosno unucima, jer se bojala da ne bi to njeno nasljedstvo nećaku Adinog muža HK. Tužitelj im je rekao da je predmetnom oporukom NK ostavila sve CK, a što je za nju nemoguće jer je NK uvijek govorila obratno.

11.4. Na koncu, sud vjeruje svjedocima LK, UK i BK koji su djeca i supruga tužitelja jer njihove iskaze tuženica nije dovela u pitanje niti jednim provedenim dokazom, a u potpunosti su usklađeni s iskazima ostalih svjedoka kojima sud vjeruje.

11.5. Tako sud vjeruje svjedoku LK, sinu tužitelja, kada navodi da je njegova baka NK cijeli život svojim ponašanjem ukazivala da želi svoju imovinu ostaviti svojim unucima, a tuženica nema djece i baka nije željela da njena imovina jednog dana prijeđe nećake njezinog supruga.

11.6. Tome je sukladan iskaz svjedokinje UK, kćerke tužitelja, kada navodi da je bila prisutna razgovoru bake NK i njezine prijateljice VK kada je baka rekla da ju je strah da ne bi jednog dana njena imovina prešla sinu zetovog brata, a to je baka sumnjala iz razloga što je tuženica starija od svog supruga 10 godina, a nemaju djece.

11.7. Sud vjeruje i svjedokinji BK, supruzi tužitelja, kada navodi da je u pobijanoj oporuci nelogično i neprihvatljivo da bi pok. NK nekretninu u [adresa] ostavila tuženici jer joj je bilo poznato koliko se tužitelj materijalno i fizički trošio na gradnji te vikendice, te da je baka NK imala svoju logiku, a to je da bi kuću ostavila unutar svoje obitelji. Također je neobično da bi sastavila oporuku sama bez stručne pomoći, jer se radilo o ženi starog kova kojoj su u životu značili odvjetnik, svećenik, liječnik, učitelj i sud, pa je radi toga prvu oporuku sastavila kod odvjetnika.

12. Slijedom svih prednjih utvrđenja, sud nema razloga ne vjerovati tužitelju RK kada navodi da je prva oporuka iz 1998. stvarna volja njegove majke, dok predmetna oporuka iz 2008. godine nije volja njegove majke, da je uočio da je pisana na sestrinoj mašini marke Biser, te da ta oporuka sadrži čudne konstatacije. Tako je njegova majka ostavila kuću na Dugom otoku tuženici, iako je znala da je taj teren njegovo vlasništvo i da ga je dobio od brata pok. bake KK, dok mu je istom oporukom ostavila grobnicu, što je također neobično, jer ona nije znala da je on u cijelosti financirao izgradnju te grobnice, a što je tuženica znala jer je o tome s njom pričao. Njegova majka je bila starog kova i poštivala je struku, liječnike, svećenike, odvjetnike i slično, pa je neobična predmetna oporuka koju je navodno sastavila sama s tim što nije znala tipkati.

13. Svjedokinja TK, liječnica oporučiteljice NK, nije imala bilo kakvih saznanja o bitnoj činjenici je li oporučiteljica potpisala predmetnu oporuku, pa njezin iskaz nije od značaja za presuđenje.

14. Sud ne vjeruje iskazima svjedoka DK i JK te drži da su iskazi ovih svjedoka pristrani u korist tuženice, radi se o svjedokinjama svjedocima predmetne oporuke koje veoma neujednačeno iskazuju o okolnostima potpisivanja te oporuke od strane oporučiteljice, a njihovi iskazi nisu usklađeni ni sa tvrdnjama tuženice u čiju korist su iskazivale.

14.1. Tako svjedokinja DK navodi da su kod potpisivanja oporuke CK i HK otišli negdje, zna da su otišli na dan dva, te se sjeća da su ona i rodica JK ručale kod PK u njezinoj kući na [adresa] i da je bio dobar ručak, a da su jeli tunu na žaru.

14.2. Svjedokinja JK je navela da su HK i CK morali hitno otići na [adresa], pa da je ostala u kući s NK, a da su se CK i HK vratili kasno navečer i ona ih je dočekala u kući. Sjeća se da su ona i rodica DK ručale s NK već pripremljen ručak iz frižidera i za ručak je bila juha. Njezina rodica DK je otišla kući oko 4 popodne, a HK i CK su se vratili tek kasno navečer, što zna jer ih je dočekala u toj kući, a potom je odmah i ona otišla svojoj kući.

14.3. Tuženica CK, u iskazu navodi da je toga dana sa suprugom morala nešto hitno obaviti vezano za kupovinu u gradu i da su bili odsutni oko sat vremena, a da su svjedokinje oporuke kod njezine mame došle nakon deset i po ujutro. 14.4. Prema tome su iskazi svjedokinja DK, JK i CK, koje su svjedoci pobijane oporuke, izrazito neusklađeni vezano za okolnosti potpisivanja sporne oporuke.

14.5. Naime, prema svjedokinji DK su toga dana tuženica i suprug otišli negdje na dan-dva, prema svjedokinji JK su se tuženica i suprug vratili kasno navečer, dok su prema iskazu tuženice svjedokinje oporuke došle oko 10 i po ujutro, a ona se sa suprugom vratila nakon sat vremena. Svjedokinja DK nije znala gdje su otišli, svjedokinja JK je navela da su otišli na [adresa], a tuženica je navela da su otišli u [adresa]. Na koncu je svjedokinja DK navela da su njezina sestrična JK i ona ručale zajedno s NK tunu na žaru, svjedokinja JK je navela da su izvadili ranije pripremljen ručak iz frižidera, dok tuženica uopće ne spominje da bi svjedokinje oporuke ručale same s pok. NK u kući na [adresa], a nedvojbeno proizlazi da nisu, ako se tuženica vratila kod pok. NK sa suprugom oko 11:30 sati ujutro.

14.5. Radi prednjih bitnih neusklađenosti u iskazivanju svjedokinja DK, JK i tuženice CK, sud ne vjeruje navedenim svjedokinjama kada navode da im je na dan potpisivanja pobijane oporuke iz 2008. godine sama oporučiteljica donijela predmetnu napisanu oporuku, tražila da je pročitaju, pa je potom pred njima potpisala. Jednako tako sud ne vjeruje tuženici CK kada u stranačkom iskazu navodi da je za sadržaj pobijane oporuke saznala pred smrt majke i da nema drugih saznanja kako je ta oporuka sastavljena i potpisana.

15. Osim toga, u prilog prednjih utvrđenja suda da pok. NK nije potpisala predmetnu oporuku iz 2008. godine, valja navesti da je pobijana oporuka potpuno suprotna sadržaju ranije oporuke koju je za oporučiteljicu nesporno sastavio odvjetnik Tomislav Ramljak 1998. godine, a koju je pok- NK potpisala u odvjetničkom uredu pred svjedokinjama oporuke ĆK i ČK koje su saslušane u ovom postupku u svojstvu svjedoka.

15.1. Naime, ne samo da je tom ranijom oporukom sve ostavila sinu RK, ovdje tužitelju, već je osim toga ta ranija oporuka sastavljena i potpisana u odvjetničkom uredu od strane odvjetnika Tomislava Ramljaka. Navedeno je od značaja budući je temeljem iskaza svjedoka utvrđeno da pok. oporučiteljica NK do smrti nije mijenjala takav stav da sve ostavlja svom sinu RK i prema iskazima je bila osoba starog kova koja je vjerovala struci, odnosno odvjetnicima, pa zasigurno ne bi sama sastavljala i pisala drugu oporuku na pisaćoj mašini bez stručne pomoći i nakon deset godina od prve, tim više što je u vrijeme sastavljanja pobijane oporuke imala 88 godina, bila je slabovidna, nije imala pravnih znanja već tek završena četiri razreda osnovne škole, nije znala pisati na pisaćoj mašini i bila je slabovidna, što je nesporno i o čemu su iskazivali saslušani svjedoci. Na kraju je sud zapazio da se oporuke razlikuju i po načinu izričaja, pa je tako prva oporuka kratka, jasna, odlučna, izričita i bez obrazloženja, dok je pobijana oporuka pisana opširno, te skriptor obrazlaže i opravdava svaku pojedinu stavku koja je odlučena u oporuci. Osim toga oporuka sadrži i nelogičnost iz koje dodatno proizlazi da je nije ni pisala, a niti potpisala pok. NK.

15.2. Tako se u pobijanoj oporuci navodi da kuću u [adresa] ostavlja tuženici, iako je pok. NK bilo dobro poznato da sama nije vlasnik i posjednik te kuće pa da je može ostaviti tuženici jer je vlasnikom i posjednikom od ranije upisan tužitelj koji je nije ni stekao od svojih roditelja već darovanjem od očevog ujaka, kako to proizlazi iz zk. izvatka (l.s. 21), prijepisa posjedovnog lista 111 (l.s. 22) i darovnog ugovora od 10. studenog 1972. (l.s. 23). Da je pok. NK to dobro znala proizlazi iz sadržaja spisa P-864/90 (u privitku) prema kojem u tom sporu, okončanom mirnim putem 1992. godine, između NK i njezinog pok. supruga EK, radi diobe bračne stečevine, bilo nesporno da nekretnina u [adresa] nije njihova bračna stečevina već da je tu kuću gradio tužitelj uz njihovu pomoć na svom terenu kojeg je stekao darovanjem od svog praujaka KK (očevog ujaka). Stoga je nelogično i neživotno da bi oporučiteljica ostavila tuženici tuđu nekretninu.

15.3. Na koncu je navesti da su usporedbom načina pisanja predmetne pobijane oporuke iz 2008. godine (l.s. 9) i punomoći iz 2015. godine (l.s. 10) koju je na svojoj pisaćoj mašini sastavila tuženica, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, vidljive sličnosti u obliku i fontu slova koje upućuju na to da su oba dokumenta pisana istim pisaćim strojem. Nadalje proizlazi i da se radi o istom skriptoru oba dokumenta obzirom da je nula pisana kao slovo „o“, a oba dokumenta sadrže istu pravopisnu grešku da je kćerka pisana slovom „č“, pa je temeljem izloženog, a kraj svih drugih provedenih dokaza, zaključak ovog suda da je pobijanu oporuku pisala sama tuženica na svojoj pisaćoj mašini, a za što je bila itekako motivirana obzirom da je pobijanom oporukom sva imovina ostavljena tuženici, a tužitelju samo pravo korištenja grobnice.

16. Vezano za sljepoću pok. NK kao razlog nevaljanosti, u postupku je temeljem iskaza svjedoka utvrđeno da NK nije bila slijepa osoba već slabovidna kod čega se nitko od svjedoka nije znao točno izjasniti u kojoj mjeri je NK bila slabovidna jer je gledala televiziju i čitala naslove novina. Tako da navedena činjenica nije od utjecaja na valjanost oporuke.

17. Kraj takvog stanja stvari, a na temelju izvedenih dokaza, i to prvenstveno navedenog nalaza i mišljenja vještaka, ali i svih drugih provedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da sporna oporuka nije potpisana od strane pok. NK, pa je, na temelju čl. 29. i 31. ZN, te je usvojen glavni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti prijeporne oporuke, kao u točki I. izreke oporuke. S obzirom na to da je osnovan glavni tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sukladno čl. 188. ZPP.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te je s obzirom na VPS od 26.677,28 EUR, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) i potpuni uspjeh tužitelja u postupku odlučeno da tuženica naknadi tužiteljev parnični trošak, i to: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7.1.), za zastupanja na ročištima od 22. siječnja 2018., 7. ožujka 2018., 3. travnja 2018., 17. travnja 2018., 26. travnja 2023., 29. kolovoza 20223., 8. srpnja 2024. i 9. listopada 2024. po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), te za sastav podneska od 12. travnja 2018. 250 bodova (Tbr. 8.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi čemu treba pridodati trošak vještačenja od 705,85 EUR, te sudsku pristojbu na tužbu od 66,36 EUR i na presudu od 53,09 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tužitelja iznosi 7.075,30 EUR.

U Zadru, 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužitelju po punomoćnici

-Tuženici po punomoćniku