1              Poslovni broj: Gž Ob-60/2023-2

 

Poslovni broj: Gž Ob-60/2023-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz S. N., ... ... M., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u K., protiv tužene A. J. T. iz S. N., ... M., koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: 4 P Ob-120/2021-21 od 26. rujna 2023., 2. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

 

Uvažavanjem žalbe tužitelja A. T. ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: 4 P Ob-120/2021-21 od 26. rujna 2023. i predmet se vraća na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odlučio:

 

"I. Ovaj sud se oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukidaju se provedene radnje i odbacuje tužba.

 

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 398,17 €, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj po punomoćnici M. M., odvjetnici iz K., izjavljuje žalbu radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer prvostupanjski sud nije obrazložio svoje navode u vezi prebivališta stranaka, a s obzirom da stranke u trenutku podnošenja tužbe imaju prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj. Također ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci ne obrazlaže činjenicu da su stranke hrvatski državljani, pa je stoga isključivo nadležan za postupak razvoda braka sud u Republici Hrvatskoj, odnosno Općinski sud u Šibeniku. Kako u postupku nije potpuno utvrđeno činjenično stanje te sud nije primijenio obvezujuće norme Uredbe Vijeća IIa Europske unije, to se stoga predlaže ukinuti pobijanu odluku i vratiti je na ponovno odlučivanje

 

3. Tuženica nije dostavila odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da u postupanju prvostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713, 89/14 i 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), a u vezi sa člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, u daljnjem tekstu: ObZ).

 

6. Predmet ovog postupka je tužba za razvod braka koju tužitelj podnosi pred prvostupanjskim sudom protiv tuženice.

 

7. U prvostupanjskom postupku je kao nesporno utvrđeno da su stranke brak sklopile dana 14. siječnja 2005. u Šibeniku i da je brak upisan u Maticu vjenčanih ... ureda u Š. pod rednim brojem 10. za 2005. godinu, da je u braku rođen sin stranaka P. L. T. dana ...., koji je njemački državljanin, a da tužitelj A. T. ima njemačko i hrvatsko državljanstvo, a tužena A. J. T. ima hrvatsko državljanstvo.

 

8. Sporno je, je li u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 nadležan prvostupanjski sud u postupku razvoda braka stranaka.

 

9. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku u bitnome utvrdio:

 

- da je posljednje zajedničko prebivalište stranka s maloljetnim djetetom u Saveznoj Republici Njemačkoj u M., a da nakon prekida bračne zajednice i u trenutku podnošenja ove tužbe tužitelj ima prebivalište u M. na adresi ... od 15. studenoga 2011., dok tuženica zajedno s djetetom ima također prebivalište u M., na adresi ..., odnosno ... od 1. lipnja 2020.,

- da je tuženica dana 6. kolovoza 2021. pokrenula postupak o roditeljskoj skrbi za zajedničko maloljetno dijete, a koji postupak se vodi pod podl.br. 8 F 1732/21, te da je 27. lipnja 2022. donesena odluka o kontaktima oca (ovdje tužitelja) s djetetom Općinskog suda Mannheim posl.br. 8 F 2792/21 od 27. lipnja 2022. te da je potom dana 7. prosinca 2021. pred Općinskim sudom u Mannheimu podnijela tužbu za razvod braka, u kojoj se navodi da je pred tim sudom u tijeku postupak u vezi sa skrbništvom za maloljetnog sina koji se vodi pod posl.br. 8 F 1732721, a što je utvrđeno iz zahtjeva za razvod braka pred prvostupanjskim sudom u Mannheimu br.125/20 RO02 od 07. prosinca 2021.,

- da je tužba za razvod braka u ovom postupku podnesena je 1. rujna 2021., a tuženoj je 7. svibnja 2022. uručena tužba te je u odgovoru na tužbu od 3. kolovoza 2022. istaknula prigovor nenadležnosti ovog suda za postupanje jer da je isključivo nadležan sud u Saveznoj Republici Njemačkoj po članku 3. Uredbe Vijeća EU 2019/2011 od 25. lipnja 2011.

 

10. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da pozivanje tuženice na Uredbu Vijeća EU 2019/1111 od 25. lipnja 2019. nije mjerodavno jer po odredbi članka 23. Zakona o provedbi uredbe Vijeća (EU) 2019/111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece, a koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2022., je propisano da će se postupci započeti do stupanja na snagu tog Zakona nastaviti i dovršiti prema odredbama Zakona o provedbi Uredba Vijeća (EZ) broj 2201/2003 u području nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom skrbi ("Narodne novine" broj 127/13), što konkretno znači da je ovdje za sporno pitanje nadležnosti mjerodavna Uredba Vijeća (EZ) broj 2201/2003 u području nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom skrbi (dalje: Uredba Bruxelles II.a) jer se radi o sporu s međunarodnim elementom, a koji zaključak u cijelosti prihvaća kao pravilan ovaj sud.

 

11. Člankom 3. Uredbe Bruxelles II.a je propisano da u predmetima koji se odnose na razvod braka su nadležni sudovi država članica na čijem području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište ili su imali zajedničko uobičajeno boravište, ili stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka ili stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka a državljanin je države u kojoj pokreće postupak, kao i da je nadležan sud prema državljanstvu oba bračna druga.

 

12. Člankom 6. Uredbe Bruxelles II.a je određena isključiva priroda nadležnosti u skladu s člancima 3., 4. i 5. koji propisuje da protiv bračnog druga koji ima uobičajeno boravište na području države članice ili je državljanin neke države članice postupak može biti pokrenut u drugoj državi članici samo u skladu s člancima 3., 4. i 5. Uredbe Bruxelles II a. Prema praksi suda EU "uobičajeno boravište" stranke je država u kojoj osoba uobičajeno boravi i u kojoj ima težište životnih odnosa. Po članku 12. stavak 1. i stavak 3. Uredbe Bruxelles II.a sudovi države članice nadležni prema odredbama članka 3. za rješavanje zahtjeva za razvod, nadležni su i za sve predmete koji se odnose na roditeljsku odgovornost povezanu s takvim zahtjevom ako postoji bitna veza djeteta i te države članice posebno zbog činjenice da jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici ili je dijete državljanin te države članice.

 

13. Polazeći od propisane isključive nadležnosti po Uredbi Bruxelles II.a, a temeljem iznesenog činjeničnog stanja da stranke imaju uobičajeno boravište u Saveznoj Republici Njemačkoj, kao i maloljetno dijete stranaka koje je njemački državljanin, a da je nadležnost suda u Saveznoj Republici Njemačkoj već uspostavljenja pokretanjem postupka za pojedino pitanje roditeljske skrbi (održavanje kontakata tužitelj s djetetom), prvostupanjski sud je utvrdio da nije nadležan za rješavanje predmetnog spora.

 

14. Međutim nepravilnim i pogrešnim ovaj sud smatra tumačenje prvostupanjskog suda u odnosu na odredbe o nadležnosti Uredba Bruxelles II.a.

 

15. Stjecanjem statusa punopravne članice Europske unije 1. srpnja 2013. ova Uredba postala je obvezujuća u cijelosti i izravno se primjenjuje i u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 u području nadležnosti, priznanja i izvršavanja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom skrbi ("Narodne novine" broj 127/2013) i to člankom 5. istog Zakona kojim je propisano da su sudovi nadležna tijela za donošenje odluka i provođenje određenih postupaka temeljem Uredbe Vijeća (EZ) br.2201/2003.

 

16. Uredba Bruxelles II.a utvrđuje pravila o tome koji je sud nadležan za rješavanje bračnih sporova i roditeljske odgovornosti u sporovima koji uključuju više od jedne zemlje Europske Unije. Člankom 3. Uredbe Bruxelles II a je propisano da u predmetima koji se odnose na razvod braka su nadležni sudovi država članica na čijem području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište ili su imali zajedničko uobičajeno boravište, ili stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka ili stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka a državljanin je države u kojoj pokreće postupak, kao i da je nadležan sud prema državljanstvu oba bračna druga.

 

17. Sukladno činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda tužba za razvod braka u ovom postupku je podnesena 1. rujna 2021., stranke su hrvatski državljani, a tužena je pokrenula postupak razvoda braka 7. prosinca 2021.g. pred Općinskim sudom u Mannheimu, a pred tim sudom u tijeku je postupak u vezi sa skrbništvom za maloljetnog sina koji se vodi pod posl.br. 8 F 1732721.

 

17.1. Člankom 16. stavak 1.a. Uredbe Bruxelles II.a smatra se da je pred sudom pokrenut postupak u trenutku u kojemu je pismeno kojim se pokreće postupak, ili jednakovrijedno pismeno, predano sudu.

 

18. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže svoju odluku uz činjenicu da su stranke hrvatski državljani te da je time ispunjen uvjet iz članka 3.b Uredbe Bruxelles II.a glede nadležnosti prvostupanjskog suda za vođenje postupka razvoda braka, a s obzirom da se radi o izberivoj nadležnosti.

 

19. Okolnost da se pred Općinskim sudom u Mannheimu vodi postupak roditeljske skrbi te da je tužena pokrenula u prosincu 2021. postupak razvoda braka nije od utjecaja na postupak po tužbi tužitelja, a što obrazlaže i Sud Europske Unije u svojoj odluci C‑759/18 povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputila Judecătoria Rădăuţi (Prvostupanjski sud u Rădăuţiju, Rumunjska), odlukom od 19. studenoga 2018.

 

19.1. Sud Europske Unije u odluci C-759/18 navodi da članak 3. stavak 1. Uredbe Bruxelles II.a od 27. studenoga 2003. treba tumačiti na način da, kad je riječ o zahtjevu za razvod braka, kada tužitelj pokrene postupak pred sudom države članice zajedničkog državljanstva bračnih drugova, iako je njihovo uobičajeno boravište u drugoj državi članici, taj sud je nadležan za odlučivanje o tom zahtjevu na temelju točke (b) te odredbe.

 

19.2. Sud Europske Unije u odluci C-759/18 navodi da članak 12. stavak 1. točku (b) Uredbe Bruxelles II.a od 27. studenoga 2003. treba tumačiti na način da se, kada je sud države članice zajedničkog državljanstva bračnih drugova pred kojim je tužitelj pokrenuo postupak nadležan za odlučivanje o razvodu braka na temelju članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe broj 2201/2003, uvjet koji se odnosi na prihvaćanje nadležnosti iz tog članka 12. stavka 1. točke (b) ne može smatrati ispunjenim ako predmet postupka nije roditeljsku odgovornost i jer se tuženik nije upustio u postupak. U toj situaciji sud pred kojim se vodi postupak, koji je nadležan za odlučivanje o razvodu braka bračnih drugova, nije nadležan, na temelju tog članka 12. stavka 1. točke (b) i članka 3. točke (d) Uredbe Vijeća (EZ) broj 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja, odlučivati o pitanjima koja se odnose na roditeljsku odgovornost i obvezu uzdržavanja dotičnog djeteta.

 

20. Radi svega navedenog, prvostupanjski sud će u ponovnom postupku uz pravilnu i neposrednu primjenu odredbe članka 3. stavak 1. Uredbe Bruxelles II.a provesti postupak te izvršiti potrebne radnje radi utvrđenja ishoda postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Mannheimu, a potom donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

 

21. Shodno navedenom valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i riješiti kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, a u vezi sa člankom 346. ObZ.

 

U Sisku 2. siječnja 2024.

 

Sutkinja

 

Renata Košir Skračić, v.r.