Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-247/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv FN zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi privatnog tužitelja LN podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-371/2019-18 od 9. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba privatnog tužitelja LN, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi FN oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 u svezi s članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08, privatni tužitelj LN obvezan j na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna na ime sudskog paušala, 30,00 kuna na ime troškova za svjedoke, te na plaćanje nužnih izdataka optuženika, te nužnih izdataka i nagrade njegova branitelja, a o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj putem opunomoćenika ABC, odvjetnika u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. i stavak 2. ZKP/08), te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470 ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oglasi krivim, podredno da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu.

2.1. Odgovor na žalbu privatnog tužitelja je podnio optuženik putem svog branitelja ABC, odvjetnika u [adresa] s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu privatnog tužitelja kao neosnovanu.

3. Žalba privatnog tužitelja je osnovana.

4. U pravu je žalitelj kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se uopće ne može ispitati. Prvostupanjski je sud samo pobrojao dokaze koje je izveo te je izložio sadržaj provedenih dokaza, propustivši dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te kojima se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja.

4.1. Odredba članka 459. stavak 5. ZKP/08 propisuje kako treba izgledati pisana presuda pa se, između ostalog, navodi: "sud će samo navesti činjenice koje stranke nisu osporile, izložit će zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, zbog kojih razloga je odlučio neispitati neposredno svjedoke ili vještake…".

4.2. Iz obrazloženja pobijane presude navedeno je koji su dokazi provedeni tijekom postupka, pa je tako konstatirano da su pročitani iskazi ĆN, JN, VN, AN, ispitana je SN, privatni tužitelj LN i optuženi FN te je pročitana brojna dokumentacija i to dopis (zahtjev za zaštitu prava) optuženika upućen [adresa], pritužba poslana od strane ĆN ... 23.03.2019., preslika zahtjeva za očitovanjem upućenog optuženiku 28.03.2019., preslika upozorenja upućenog optuženiku zbog povrede radne obveze od 02.04.2019., očitovanje na pritužbu ĆN od 28.03.2019., pročitan je zaključak [adresa] od 09. studenog 2017., upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 04. travnja 2018., zahtjev za zaštitu prava radnika od 18. travnja 2018., prijava pregleda od 12.04.2019., preslika elektroničke poruke optuženika upućena RN, dopisi od 08. travnja 2019., 11. travnja 2019., upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 17. travnja 2019. i 06. svibnja 2019., poziv na očitovanje 02. srpnja 2019., upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 16. srpnja 2019., zahtjev za zaštitu prava od opt. od 29. srpnja 2019., dopis opt. Upravnom vijeću od 22. srpnja 2020., upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 13. srpnja 2020

4.3. Razmatrajući pobijanu odluku i njeno obrazloženje vidljivo je da je prvostupanjski sud analizirao i vrednovao obranu optuženog FN, te iskaze svjedoka LN i ĆN što je obveza suda propisana u članku 459. stavak 5. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije vrednovao sadržaj iskaza svjedoka JN, VN, AN i SN niti je doveo sadržaj iskaza tih svjedoka sa sadržajem obrane okrivljenika i iskaza svjedoka LN.

4.4. Ocjenjujući dokaznu građu prvostupanjski je propustio dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Naime, iz sadržaja iskaza svjedoka VN proizlazi da je u ukupnosti stekao dojam da je netko utjecao na pacijenticu da napiše prigovor, a kada je pročitao dopis isti je kod njega izazvao sumnju dok iz sadržaja iskaza svjedokinje HN proizlazi da ona ne poznaje ravnatelja tj. LN niti je s bilo kime razgovarala u vezi pisanja ili sadržaja pritužbe niti ju je itko nagovorio na to. U tom slučaju dokazni sadržaj u predmetnom postupku i postojanje proturječnih dokaza prvostupanjski sud je trebao riješiti savjesnom i brižljivom analizom istih u skladu s odredbom članka 459. stavak 5. ZKP/08 i na nedvojben način utvrditi postojanje bitnih elemenata inkriminiranog djela.

4.5. Naime, s obzirom da iz sadržaja privatne tužbe proizlazi da je kao klevetnički sadržaj privatni tužitelj označio navode da je ĆN sposobna napisati moguće neistinitu pritužbu za cijenu koju je naručitelji / ili primatelj Pritužbe spreman platiti te da je se privatni tužitelj pozove na očitovanje odakle poznaje ĆN i kako i zašto joj je moguće davao instrukcije za podnošenje sporne Pritužbe (po formi i sadržaju) zadatak je prvostupanjskog suda bio u obrazloženju presude analizirati svaki taj navod, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, pa nakon pomne analize svakog od ovih navoda izričito navesti radi li se o činjeničnoj tvrdnji koja predstavlja bitno obilježje kaznenog djela kleveta. Nakon što zaključi da se radi o činjeničnoj tvrdnji, prvostupanjski je sud bio dužan utvrditi za svaki izričaj iz činjeničnog opisa za koji zaključi da je činjenična tvrdnja, radi li se o istinitom navodu ili ne. Ako pak utvrdi da se radi o izričaju koji se ne može podvrći dokazivanju u pogledu njegove istinitosti, tada se može raditi o vrijednosnim sudovima, a koji mogu biti i negativni u odnosu na osobu privatnog tužitelja. Mogućnost dokazivanja istinitosti činjenične tvrdnje razlikuje ovaj pojam od pojma vrijednosnog suda, čija istinitost se ne može dokazati, a što je potrebno razjasniti da bi se utvrdilo je li optuženik počinio kazneno djelo klevete.

4.6. Osim što je sud propustio utvrditi i obrazložiti za svaki od inkriminiranih navoda radi li se o činjeničnoj tvrdnji usmjerenoj upravo prema privatnom tužitelju i radi li se o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije obrazložio u odnosu na svaki od tih navoda mogu li iste škoditi časti i ugledu osobe za koju se takva izjava iznosi ili prenosi kao i je li počinitelj znao da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili prenosi neistinita, a tek potom zaključiti je li, pored ovih, ostvaren i kvalifikatorni element iz članka 149. stavka 2. KZ/11. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11. pa time i kvalificirani oblik ovog kaznenog djela ne može biti ostvareno kada počinitelj nije znao da su činjenične tvrdnje koje iznosi ili prenosi za drugoga neistinite, pa tako niti u situaciji kada nije imao opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost. 4.7. Za istaknuti je da klevetničku izjavu mora saznati treća osoba koja mora shvatiti sadržaj izjave. Iznimno pak, kleveta može postojati i kad neistinitu činjeničnu tvrdnju nije saznao nitko osim oštećenika. To će biti slučaj kad je neistinita činjenična tvrdnja sadržana u nekoj javnoj ispravi, ako takva isprava može naškoditi časti i ugledu osobe na koju se odnosi, jer je ona može, a obično i mora, pokazati trećim osobama radi podnošenja nekog pravnog sredstva, reguliranja nekih pravnih odnosa.

4.8. Razmatrajući pobijanu odluku i njeno obrazloženje vidljivo je da je prvostupanjski sud citirao iskaze svjedoka ispitanih u dokaznom postupku ali je izostala detaljna analiza sadržaja tih iskaza kao i ocjena vjerodostojnosti iskaza svih svjedoka ispitanih u dokaznom postupku što je obveza suda propisana u članku 459. stavak 5. ZKP/08.

4.9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da sud rudimentarno prepoznaje postojanje bitnih suprotnosti u iskazima, s jedne strane iskaza optuženika nasuprot iskaza privatnog tužitelja, međutim je izostala ocjena vjerodostojnosti cjelokupne dokazne građe, proturječnih dokaza zatim ocjena vjerodostojnosti iskaza svih svjedoka. Nadalje, ukoliko sud nalazi da ostali dokazi koji su provedeni, a koji su pobrojani, nisu bitni za odlučivanje u pogledu odgovornosti okrivljenika i u tom slučaju sud je dužan dati ocjenu tih dokaza, tj. izjasniti se o vjerodostojnosti tih dokaza i navesti zašto smatra da to nije bitno niti odlučno. Stoga kod postojanja proturječnih dokaza prvostupanjski sud mora prema načelu slobodne ocjene dokaza (članak 9. stavak 4. ZKP/08) i obaveznog savjesnog i sveobuhvatnog vrednovanja dokaza (članak 450. stavak 2. ZKP/08) ocijeniti koji je dokaz vjerodostojan te na temelju takve analize donijeti odluku.

5. Kako je prvostupanjska presuda u cijelosti manjkava i ne može se ispitati, valjalo ju je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 radi utvrđenih daljnjih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

6. Kako je žalba privatnog tužitelja podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u smislu odredbe članka 487. stavak 4. ZKP/08 te utvrdio da je činjenično stanje u ovom postupku nepotpuno utvrđeno na

7. Po stavu ovog suda žalitelj je u pravu kad tvrdi da prvostupanjski sud propustio utvrditi sve odlučne činjenice, a time i u obrazloženju pobijane presude iznijeti razloge o njihovom postojanju odnosno nepostojanju (konkretno, da li su inkriminirane činjenične tvrdnje neistinite, te ukoliko jesu da li je optuženik u trenutku njihovog iznošenja znao za njihovu neistinitost) na što je drugostupanjski sud već ukazao prilikom obrazlaganja bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (točka 6.5 obrazloženja).

7.1. Pri tom se posebno apostrofira sadržaj iskaza svjedokinje ĆN koji je prvostupanjski sud ocijenio irelevantnim jer ista samo iznosi svoje gledište i iskazuje o okolnostima i događaju koji je bio povod za pokretanje cijelog ovog postupka a pri tom zanemaruje pa stoga niti analizira i vrednuje dio iskaza te svjedokinje u kojem ona decidirano navodi da ona ne poznaje ravnatelja tj. LN niti je s bilo kime razgovarala u vezi pisanja ili sadržaja pritužbe niti ju je itko nagovorio na to. 8. Stoga je prihvaćanjem žalbe privatnog tužitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a sukladno ovlaštenju iz članka 483. stavak 1. ZKP/08, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ove odluke.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, te potom na temelju utvrđenja postojanja/nepostojanja svih prethodno navedenih odlučnih činjenica donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno članku 459. ZKP/08.

Dubrovnik, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav