REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7134/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe „British Airways Plc – Podružnica Zagreb za zračni prijevoz“ koju brani Odvjetničko društvo Lovrić Novokmet Smrček d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 46. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13 i 27/16), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 23. svibnja 2022., broj: 25. Pp-1115/2021, na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I.Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, te po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni, na način da se izriče da je okrivljena pravna osoba „British Airways Plc – Podružnica Zagreb za zračni prijevoz“ počinila prekršaj iz čl. čl. 46. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/2013, 27/2016, 114/2022 i 151/2022), za koji joj se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 2.910,00 EUR (dvije tisuće devetsto deset eura).
II.Novčanu kaznu okrivljena pravna osoba „British Airways Plc – Podružnica Zagreb za zračni prijevoz“ dužna je platiti u roku 1 (jednog) mjeseca računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, s time da će se ista smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljena pravna osoba u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba „British Airways Plc – Podružnica Zagreb za zračni prijevoz“ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 46. st. 1. t. 2. (ispravno čl. 46. t. 2.) 2. Zakona o nadzoru državne granice, za koji joj je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), izrečena ublažena novčana kazna 11.000.00 kuna, koju je dužna platiti u roku jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2.Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji – visini novčane kazne, predlažući preinačiti presudu na način da se okr. pravnoj osobi izrekne adekvatna kazna unutar zakonom predviđenih okvira.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio kaznu, na što opravdano ukazuje tužitelj.
5.Uvodno, napominje se da je u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13 i 27/16) po kojem je okrivljena pravna osoba proglašena krivom i koji je za prekršaj iz čl. 46. t. 2. tog Zakona propisivao novčanu kaznu u rasponu od 22.000,00 do 40.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 114/22.), za navedeni prekršaj sada je propisana novčana kazna od 2910,00 do 5300,00 eura. U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je „novi“ zakon blaži jer uslijed konverzije kune u euro propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Stoga je ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
6. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesene žalbe. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio novčanu kaznu okr. pravnoj osobi, a takva je odluka protivna odredbi čl. 4. st. 1. (b) Direktive Vijeća Europske unije 2001/51/EZ, kojom se države članice obvezuju kako će sankcije prema prijevoznicima biti odvračajuće i učinkovite, odnosno pobijanom je presudom trebalo izreći novčanu kaznu unutar predviđenog raspona, umjesto primjene odredbi o ublažavanju novčane kazne.
7. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nalazi da će se i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije. Međutim, imajući u vidu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra jer su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, i to konkretno, svrha zaštite nezakonitih migracija te da je za navedeni prekršaj propisana novčana kazna od 2910,00 do 5300,00 eura, prvostupanjski je sud, na temelju stupnja krivnje okr. pravne osobe, opasnosti počinjenog prekršaja i svrhe kažnjavanja u smislu čl. 36. st. 1. PZ-a, trebao okr. pravnoj osobi izreći novčanu kaznu unutar zakonskih okvira, i to u minimalnom predviđenom iznosu za konkretno prekršajno djelo.
7.1. Naime, po ocjeni ovog suda, citirane olakotne okolnosti, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Imajući na umu propisanu kaznu za ovaj prekršaj očigledno da se radi o jednom od najtežih prekršaja i da, po tom kriteriju, nema osnove za zaključak o opravdanosti ublažene novčane kazne.
7.2. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, očigledno precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanoj visini smatrajući je primjerenom stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
8.Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, okr. pravnoj osobi je dana pogodnost koju ima ukoliko uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca, računajući od dana primitka ove pravomoćne presude, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, kako je to navedeno u toč. II. izreke ove presude.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom preršajnom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
