Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broje:Gž-1818/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća,, u pravnoj stvari tužiteljice MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mauricio Macan, odvjetnik u Puli, protiv tuženog Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem: Pn- 204/2020-29 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024..

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem: Pn-204/2020-29 od 14. travnja 2023. u pobijanom dijelu u točki I. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 21.864,76 eur / 164.740,03 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu te u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku I. ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Podružnica Pula OIB: 94472454976, dužan je isplatiti tužiteljici MM OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 21.864,76 eur / 164.740,03 kn uz zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 19.842,06 eur / 149.500,00 kuna od 20. kolovoza 2020., a na iznos od 2.022,70 eur / 15.240,00 kuna od 14. travnja 2023. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj plaća mjesečnu rentu počevši od 4. prosinca 2020. u iznosu od 199,08 eur / 1.500,00 kn svakog 1. u mjesecu za prethodni mjesec, s time da dospjele mjesečne obroke plati odjednom, a buduće dospijevajuće svakog 1. u mjesecu, a u slučaju kašnjenja i zateznu kamatu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke u preostalom se dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

1.2. Ujedno je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka ( točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćan tužbeni zahtjev tužiteljice žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete kao povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete za pruženu tuđu pomoć zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice kao posljedice ozljeđivanja u prometnoj nesreće od 2. kolovoza 2012.

3.1. Naime, u ovoj fazi postupka nije bila sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće u kojoj je 2. kolovoza 2012. stradala tužiteljica kao pješak zadobivši teške tjelesne ozljede u vidu kominutivnog prijeloma platoa lijeve i desne tibije, zbog čega se kod Općinskog suda u Puli-Pola vodio se parnični postupak pod poslovnim brojem P-100/2015 i koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-732/2017 od 18. veljače 2019., a temeljem kojeg je tuženik u cijelosti tužiteljici podmirio dosuđenu naknadu imovinske i neimovinske štete.

3.2. Isto tako u postupku nije bilo sporno da je tuženik nakon toga tužiteljici u izvansudskom postupku 10. kolovoza 2020. s osnova pogoršanja zdravstvenog stanja isplatio nesporan iznos glavnice od 100.000,00 kuna.

3.3. No, obzirom na žalbene navode tuženika sporno je u žalbenom stadiju postupku pitanje primjene tzv. „novih“ Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske na predmetni štetni događaj koji je nastao prije njihova donošenja, a u kontekstu legitimnosti i legalnosti retroaktivnog djelovanja obzirom na članka 90. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990, 135/1997, 8/1998,113/2000,3+28/,2001, 41/2001,55/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), kojom je propisano da zakoni i drugi propisi državnih tijela s javnim ovlastima ne mogu imati povratno djelovanje već da iz posebnih opravdanih razloga samo pojedine odredbe. Pri tome se žalitelj poziva na pravna stajališta Suda Europske Unije zauzeta u predmetima pod poslovnim brojem C-61/79171/18, C-92/11.

3.4. Ovo pitanje ostaje sporno nakon što je sud prvog stupnja pravilno otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika primjenom odredbe članka 59. ZPP-a, obzirom da je i u sudskom registru upisana Podružnica tuženika sa sjedištem i adresom u Puli, djelatnostima koje obavlja, osobama ovlaštenim za zastupanje. Isto tako pravilno je sud otklonio i prigovor presuđene stvari iz razloga što u parnici P- 100/2015 i ovoj parnici ne postoji objektivni identitet predmeta spora, jer se u parnici koja je vođena pod brojem P-100/2015 nije se raspravljalo, niti odlučivalo o zdravstvenom stanju tužiteljice koje je posljedica pogoršanja zdravlja koje je predmet ovoga postupka i koje obuhvaća razdoblje od ožujka 2018. pa nadalje, a što je predmet spora u ovoj parnici.

4. Naime, na okolnost osnovanosti zahtjeva tužiteljice u ovom postupku prvostupanjski sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku dr. Cesarcu, osnovom pregledane ranije medicinske dokumentacije koja je služila kao osnova za utvrđenje zaostalih posljedica na zdravlja tužiteljice u predmetnoj nezgodi u postupku koji je vođen pred tim sudom u predmetu pod poslovnim brojem P-100/2015 te dokumentacije nastale nakon pravomoćnog okončanja predmetnog postupka, ali i osobnog pregleda tužiteljice.

4.1. U nalazu i mišljenju vještak polazi od dg – th postupaka (dostavljeni nalazi) koji pokrivaju vremenski period od 29.03.2018. do 08.09.2020. u kojem je realizirano bolničko liječenje u trajanju od ukupno 75 dana u 4 različita vremenska termina (3 x kirurško - 55 dana i 20 dana fizijatrijsko). Tijekom kirurške hospitalizacije obavljena su 3 op. zahvata, također u različitim vremenskim terminima, koji su različiti i po svom karakteru i težini. Realizirano je tijekom liječenja ukupno 11 ambulantnih specijalističkih pregleda, te veći broj postupaka koje je praktički nemoguće precizirati, obavljenih tijekom istih, ali i u ordinaciji obiteljske medicine (LOM) – prevoji, vađenje šavova, uzimanje brisa rane, laboratorijski nalazi, propisivanje terapije i sl. Stabilizacija zdravstvenog stanja uslijedila je prama zaključku vještaka nakon završenog kirurškog postupka – amputacije, te dodatne realizacije fizikalne terapije u 08. i 09. mjesecu 2020.

5. Tako je u predmetu utvrđeno kako je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice koje se ogleda u gubitku strukturalnog dijela lijeve noge (natkoljenična transfemoralna amputacija), koje prema uobičajenim kriterijima, amputacija natkoljenice valorizira se brojčanim iskazom trajnog umanjenja OŽA od 60 - 65 % (ovisno o bataljku i mogućnosti korištenja proteze), uz vrednovanje stanja nastalih nakon iste. Shodno iznesenom, sadašnje stanje, odnosno pogoršanje istog (temeljeno prvenstveno na amputaciji), a u komparaciji sa ranijim stanjem opisanim u zaključku I vještačkog nalaza, koje je valorizirano sa brojčanim iskazom trajnog umanjenja OŽA od 38 – 40 %, nastupilo je dodatno pogoršanje stanja koje se može valorizirati u visini brojčanog iskaza od cca 25 %.

5.1.Temeljem sadašnjeg stanja, tužiteljica prema oskudnoj medicinskoj dokumentaciji i podacima dobivenim od strane kćeri i osobnom iskazu, uz promjene utvrđene na pregledu za potrebu vještačenja, ne može praktički samostalno funkcionirati, te joj je i za većinu osnovnih aktivnosti svakodnevnog života potrebna pomoć druge osobe (konkretno ukućana s kojima živi u istom domaćinstvu). Pri ocjeni je vođeno računa o svim relevantnim čimbenicima vezanim uz ovo vještačenje kao što se okolnosti liječenja, sadašnji klinički nalaz, komparacija sa ranijim teškim stanjem donjih ekstremiteta navedenim u I SMV, kronološka dob te prateća druga stanja – komorbiditeti (prvenstveno kronična kardijalna insuficijencija) – koja također u manjem obimu utječu na funkcionalnost tužiteljice, a time i ukupnu ocjenu), a nisu direktna posljedica predmetne ozljede.

5.2. Nadalje je utvrđeno kako je uslijed provedene naknadne operacije i s njom u svezi provedenog liječenja tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od cca 7 - 8 dana, vezano uz neposredne postoperacijske periode nakon 3 zahvata izvedena u odvojenim vremenskim periodima, na koje se nadovezuju bolovi srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno 35 - 40 dana, vezani uz nešto kasnije faze po operacijama, prve prevoje, odstranjenje šavi, početnu fazu opterećenja te aktivacije – mobilizacije operiranog lijevog koljena – TEP-a, a u sklopu početne faze vertikalizacije nakon prvog op zahvata i razgibavanja op koljena. U ovu stavku treba uračunati i neposredni razvoj defekta po prvom op zahvatu, te upalni podražaj, kao i kasniju fizikalnu terapiju nakon amputacije, te pojavu bolova koji se doimaju po anamnezi kao „bolovi fantomskog tipa“. Bolovi pak slabijeg intenziteta su vezani uz kasnije faze liječenja (učestali prevoji, bris rane, antibiotska terapija – injekcije, pokušaji vertikalizacije i hoda te korištenja proteze), kao i brojne neugodnosti tijekom istog (RTG, CT, CD ekstremiteta i sl). Isti se mogu sumirati na cca 3 mjeseca.

5.3. U odnosu na pretrpljeni strah vještak navodi da je sekundarni strah jačeg intenziteta mogao potrajati ukupno cca 6 – 8 dana, vezan uz potrebu izvedbe višekratnih op. zahvata, te postupcima oko istih, posebno amputacije natkoljenice, sekundarni strah srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 20 – 25 dana, kao neposredno produžena reakcija na nove okolnosti liječenja, nove komplikacije nakon ugradnje TEP-a, pa i nakon ostalih op zahvata (upalni proces, defekt mekih česti i sl), sekundarni strah slabijeg intenziteta je prema citiranoj medicinskoj dokumentaciji, odnosno okolnostima liječenja, bio prisutan sve do definiranja stanja u 09. mjesecu 2020., a obzirom na citirane okolnosti liječenja.

6. Stoga je uzevši u obzir utvrđeno pogoršano zdravstveno stanje tužiteljice, koje pogoršanje zdravlja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i koje se nije moglo predvidjeti, kao i daljnje smanjenje njenih životnih aktivnosti za 25%, u odnosu na ranije utvrđenih 45 %, a zbog kojeg pogoršanja će tužiteljica ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a obzir na intenzitet i trajanje pretrpljenog straha te tijek liječenja uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja i činjenice da je tužiteljici amputirana natkoljenica, kao i stupanj naruženja koji je uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice okvalificiran kao jaki stupanj vrlo uočljiv trećima, a uzevši u obzir operativne zahvate kao posljedicu pogoršanja, kao i amputaciju lijeve natkoljenice, način na koji isto utječe na njezino zdravlje, okolnosti slučaja (dob i spol), ovaj sud kao drugostupanjski smatra kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu uslijed pogoršanog zdravlja priznao iznos od ukupno 249.500,00 kn. Obzirom na nesporno isplaćen iznos od strane tuženika s osnove neimovinske štete u iznosu od 100.000,00 kuna, tužiteljici je po navedenoj osnovi dosuđen iznos od 19.842,06 eur / 149.500,00 kuna, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata na iznos neimovinske štete od 20. kolovoza 2020. obzirom u spisu postoji odgovor na izvansudski zahtjev od 27. veljače 2020. i činjenicu da je nesporan iznos tuženik isplatio 10. kolovoza 2020.

7. Naime, sukladno odredbi članka 19. ZOO-a svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti odnosno pravo na zaštitu tjelesnog i duševnog zdravlja, a odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7.1.Odredbom pak članka 1100. stavka 2. ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljici, pored već isplaćenog iznosa od 100.000,00 kuna, uslijed pogoršanog zdravstvenog stanja, pripada pravo na pravičnu novčanu nakndu zbog povrede prava osobnosti, sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a.

8.1.Naime, orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koji imaju uporište u odredbi čl. 1100. ZOO-a samo su temelj za dosuđivanje pravične novčane naknade.

8.2. Pri tome, institut novčane naknade neimovinske štete treba sagledati kao mogućnost novčane satisfakcije za pretrpljenu štetu, koja će oštećeniku-tužiteljici u konkretnom slučaju, pomoći da lakše prebrodi duševnu krizu nastalu kao posljedicu štete i ublažiti osjećaj i izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju, posebice osoba u visokoj starosnoj dobi kada svako i manje oštećenje zdravlja ima dalekosežne posljedice na kvalitetu življenja.

9. U odnosu ,pak, na navode žalbe o neprimjenjivosti Orijentacijskih kriterija iz 2020. za ukazati je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“.

9.1. Nadalje, u obrazloženju prethodno citiranog pravnog shvaćanja je navedeno: „Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7 %, što znači da je inflacija iznosila 37,7 %, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9 %. Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9 % .

Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“.

10. Imajući u vidu prethodno citirano pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi pod poslovnim brojem Broj: Rev-864/2023-2 od 10. travnja 2024. ukazao na pravilnost tuženikove primjedbe, a kako je to navedeno i u obrazloženju Orijentacijskih kriterija, da isti nisu puka matematička formula prema kojoj će se obračunavati visina naknade štete zbog pojedinog povrijeđenog prava osobnosti u svezi kojeg se podnosi tužba radi naknade neimovinske štete. Međutim, pogrešno tuženik tumači da upravo iz ovih razloga Orijentacijski kriteriji nisu od utjecaja na visinu podnesenog tužbenog zahtjeva.

10.1. Naime, prema čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Stoga donošenje i primjenu, odnosno općenito svrhu Orijentacijskih kriterija treba sagledavati imajući u vidu da su usmjereni pružanju pravne zaštite svih stranaka koje sudjeluju u postupku na jednak način u smislu da su im poznata pravna shvaćanja najvišeg suda, pa da stoga imaju realna legitimna očekivanja sa kojim zahtjevom u sudskom postupku mogu uspjeti.

10.2. U navedenom, u situacijama kada su prethodni Orijentacijski kriteriji u vrijeme podnošenja tužbe bili na snazi već skoro punih šest mjeseci, tužiteljica je imala i realna legitimna očekivanja koji bi joj novčani iznos naknade neimovinske štete zbog pogoršanja zdravlja uslijed povrede prava osobnosti u svezi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica u sudskom postupku mogao biti dosuđen.

11. Vezano za potrebu pružanja tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđenu potrebu tužiteljice za tuđom pomoći i njegom u svezi s utvrđenim pogoršanjem zdravstvenog stanja prema nalazu i mišljenju vještaka, koja je u periodu od prve operacije do amputacije bila potrebna 6 mjeseci u trajanju od 3 sata dnevno, a u periodu od završetka stacionarne fizikalne terapije 8. rujna 2020. pa nadalje u trajanju od 3-4 sata dnevno, sud je utvrdio da tužiteljici po tomu osnovu do prosinca 2020. pripada pravo na naknadu u iznosu od 3.456,10 eur / 26.040,00 kn (180 dana x 3 sata x 30,00 kn te 82 dana x 4 sata x 30,00 kn), sve primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a u svezi s čl. 223. ZPP-a, što između stranaka u žalbenom stadiju postupka nije bilo sporno.

12. Slijedom naprijed izloženog nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu, 19. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica