Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10788/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene VĐ i okrivljene EĐ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/2022 i 36/2024), odlučujući o žalbi okrivljene VĐ podnesenoj po braniteljici Kristini Krajačić, odvjetnici iz Zaboka, protiv presude Općinskog suda u Zaboku, Stalna služba u Pregradi od 14. listopada 2024., broj: Pp-409/2024, na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljene VĐ i potvrđuje se prvostupanjska presuda u odnosu na žaliteljicu.

IINa temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljena VĐ je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena VĐ i okrivljena EĐ proglašene su krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo je izrečena novčana kazna 260,00 eura svakoj, dok su temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezane na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura svaka od okrivljenica.

2. Protiv te presude okrivljena VĐ je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica navodi, u bitnom, da nije kriva i da je presuda nepravilna i nezakonita u cijelosti. Ističe da se nikako ne može smatrati dovojno dokazanim da je djelo počinila, ĐĐ nije učinila vjerojatnim ni logičnim da bi je udarila, a sud presudu temelji isključivo na iskazu BĐ. Žaliteljica detaljno analizira provedeni postupak, te posebno iskaze ispitanih osoba, ukazujući da je logično da će BĐ svjedočiti u korist svoje majke, njezin iskaz je posve suprotan onom koji je dala policijskim službenicima, te tek na sugestivno pitanje tužitelja što je sud dozvolio, navodi da bi došlo do pljuvanja na rame, ne ponavlja riječi iz optužnog prijedloga, dok navodi da bi riječi „kurvo stara, jebala si se pod mojim krovom“ bile upućene okrivljenoj EĐ, a ne njoj. Suspektnost žrtvina iskaza proizlazi i iz činjenice da bi nakon dolaska tete otišla u drugu prostoriju iz koje nije vjerodostojno mogla pratiti tijek događanja, dok svjedok NĐ uopće nije potvrdio iskaz žrtve jer svjedoči da bi se izgovorene riječi uputile prije dolaska njezinih roditelja pa to nije mogao ćuti, te je ovakav iskaz pristranog svjedoka nelogičan i neuvjerljiv. Uznemirenost iz liječničke dokumentcije se ne može isključivo povezivati s događajem, budući je za relativizirati da je uzrujanost prijavila s obzirom da je svjedočila napadu svoje majke na drugu osobu, nije logično da bi joj pozlilo tek kad su stigli doma, policijski službenik nije ispunio obrazac rubrike o njezinu emocionalnom stanju, oito je da se nije osjećala uzrujano ni povrijeđeno, pa time niti nije ispunjeno biće prekršaja. Neobično je kako sud otklanja iskaze ostalih ispitanih svjedoka, pri čemu je ŠĐ vlasnica lokala, neposredni, neutralni i nezainteresirani svjedok koja ima razloga zauzimati se za otklanjanje ponašanja kojima se remeti mir gostiju, te njezin iskaz sud otklanja protivno pravilu o načinu utvrđivanja činjenica, pa i uopće sud u dovoljnoj mjeri nije obrazložio dokaze izvedene tijekom postupka. Stoga, s obzirom da nisu izvedeni dokazi koji bi bez ikakve sumnje pružali uvjerelnje o tome da je počinila prekršaj, predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i nju oslobodi optužbe.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenih povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.U odnosu na žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona (nerazumljivost, proturječnost, nedostatak razloga) kao i navoda koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je žaliteljica upoznata s optužnim prijedlogom, da su mjoju pozivi uredno dostavljeni i da joj je omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu, pa je evidentno da joj je bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije povrijeđeno njezino pravo obrane.

6.Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao obje okrivljene, ukupno petero svjedoka, te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi međusobno suprostavljenih iskaza, nalazeći da postupanje žaliteljice na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

Činjenica da je sud temeljio odluku na analizi iskaza sudionica događaja, te prvenstveno na iskazu žrtve nasilja BĐ, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

Prvostupanjski je sud dao razloge zbog kojih je iskaz žrtve nasilja ocijenio uvjerljivim, kao i razloge zbog kojih smatra da iskazi svjedoka ŠĐ, FĐ i DĐ sadrže niz nelogičnosti zbog čega odluku o krivnji nije temeljio na njihovim iskazima.

Stoga su navedeni žalbeni navodi koji se odnose na činjenično stanje neutemeljeni.

7. Što se tiče žrtvine uznemirenosti, vrijeđanje osobe nazivajući je na javnom mjestu lažljivica i kurva, te pljuvanje na nju, objektivno gledajući svakako predstavlja uznemirujuće ponašanje koje povređuje dostojanstvo osobe, a što potvrđuje i žrtva.

S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žaliteljice da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

8.Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

8.1.Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je žaliteljici izrekao kaznu primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u rasponu od 260,00 eura do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 90 dana. Iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu u minimalnom iznosu predviđenom za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena.

9.Po ocjeni ovog suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žaliteljice i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

10.Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žaliteljica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žaliteljica je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje žaliteljice.

12.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 7 otpravaka: za spis, okrivljenice, oštećenicu, braniteljicu i tužitelja.