Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-126/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vanja Peh & Jelena Batarelo Peh iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja KD, odvjetničke vježbenice iz Rijeke, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da isplati tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.967,05 eura bruto, na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, i to od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

− na iznos od 230,33 eura od 16.01.2019., pa do isplate,

− na iznos od 164,56 eura od 16.02.2019., pa do isplate,

− na iznos od 212,87 eura od 16.03.2019., pa do isplate,

− na iznos od 186,29 eura od 16.04.2019., pa do isplate,

− na iznos od 169,82 eura od 16.05.2019., pa do isplate,

− na iznos od 233,71 eura od 16.06.2019., pa do isplate,

− na iznos od 226,56 eura od 16.07.2019., pa do isplate,

− na iznos od 233,38 eura od 16.08.2019., pa do isplate,

− na iznos od 189,18 eura od 16.09.2019., pa do isplate,

− na iznos od 157,66 eura od 16.10.2019., pa do isplate,

− na iznos od 139,14 eura od 16.11.2019., pa do isplate,

− na iznos od 168,17 eura od 16.12.2019., pa do isplate,

− na iznos od 177,60 eura od 16.01.2020., pa do isplate,

− na iznos od 102,16 eura od 16.02.2020., pa do isplate,

− na iznos od 109,81 eura od 16.03.2020., pa do isplate,

− na iznos od 82,98 eura od 16.04.2020., pa do isplate,

− na iznos od 24,48 eura od 16.06.2020., pa do isplate,

− na iznos od 8,14 eura od 16.07.2020., pa do isplate,

− na iznos od 9,84 eura od 16.09.2020., pa do isplate,

− na iznos od 140,37 eura od 16.10.2020., pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.470,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu VSS, zdravstveni djelatnik, specijalist internist, subspecijalist hematolog, a rad mu je zbog prirode posla bio organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Također, isti ima pravo i na dodatke kako je niže specificirano u tužbi. Tužitelj je ostvario veliki broj prekovremenih sati. Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 - dalje u tekstu: KU 143/13, Narodne novine 96/15 - dalje u tekstu: Dodatak KU te Narodne novine 29/18 – dalje u tekstu: KU/18 Narodne novine 92/19 - dalje u tekstu : KU/19, Narodne novine 56/2020 - dalje u tekstu KU 56/2020) te Zakonom o plaćama u javnim službama, kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 - dalje u tekstu: TKU). Isti propisi obuhvaćaju cijeli utuženi period od 1. prosinca 2018. pa do dana podizanja ove tužbe. Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao, i to počev od 1. prosinca 2018. do dana podnošenja ove tužbe, misli se prvenstveno na niže citirana prava koja tužitelj ima ostvariti. Tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 51. stavku 9., 10. i 11. KU 143/13, odnosno članku 49. stavak 9., 10. i 11. KU 29/18 i KU 92/19, KU 56/2020, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 57. KU 143/13, Dodatkom KU odnosno člankom 55. KU 29/18 čl. 21 KU 92/19, KU 56/2020i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u posebnim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 57. KU 29/18, Dodatkom II. KU odnosno čl. 23. KU 92/19 KU 56/2020 iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Također, tuženik nije tužitelju isplatio dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je tužitelj efektivno odradio, već samo na dio odrađenih sati, a čl. 60 KU 143/13 (koji je bio na snazi od 01.12.2013. do 30.09.2015.) propisivao da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, zatim s navršenih 34 godine 8%, a preko 34 godine 10% te sukladno čl. 45 KU, Narodne novine 29/18 – dalje u tekstu KU/18, Narodne novine 92/19 - dalje u tekstu KU/19, Narodne novine 56/2020 - dalje u tekstu KU 56/2020. Tuženik tužitelju nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao naknadu za pripravnost za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 54. KU 143/13 odnosno člankom 54. KU 29/18. KU 92/19 KU 56/2020. Tuženik tužitelju nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao dodatak naknadu za rad po pozivu, a koji se smatra prekovremenim radom i tako se plaća (od KU), prema članku 55. KU 143/13 odnosno članku 55. KU 29/18, KU 92/19, KU 56/2020. Ujedno, tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom (prema članku 60. st. 2. KU 88/13, KU 2018, i Dodatak KU 56/2020). Tuženik tužitelju nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao dodatak naknadu za dežurstvo za radnike koji su upućeni na specijalističku edukaciju ili edukaciju iz uže specijalizacije, prema članku 56. KU odnosno članku 56. KU 29/18 i Dodatak KU 56/2020. Nadalje, Zakonom o radu (Narodne novine 93/14; u daljnjem tekstu ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom članka 36. stavka 2. KU 143/13 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“, a odredbom čl. 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Naime, tuženik je vršio pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je zbrojivši tri plaće najprije tako dobiveni iznos podijelio na tri (kako bi dobio prosjek plaće), a onda tako dobiveni iznos podijelio sa redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor (kako bi dobio prosječnu plaću po satu) i onda takav iznos pomnožio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Na navedeni način jednostavno ispada da je radnik radio uvijek samo redovni fond sati te su zapravo radnici koji su imali puno prekovremenih sati u mjesecima koje prethode godišnjem odmoru kažnjeni odnosno oštećeni, obzirom im se taj dio uopće nije uzimao u obzir prilikom obračuna. A uzevši u obzir i da su im krivo obračunati neki odrađeni sati. U skladu sa gore citiranom odredbom ZOR-a, u plaću se uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad (dakle cijela bruto plaća) pa je očito u taj prosjek moralo ući sve što se nalazi na platnoj listi i isplaćuje kao plaća, a uslijed gore navedenog nije. Tuženik je za potrebe ovog postupka dostavio samo evidenciju radnog vremena a zatražena je dolje navedena dokumentacija. Slijedom svega navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću,a isto tako i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije. Tužitelj da nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev (iznose) jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebao primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima (primjerice evidencijom radnog vremena), uslijed čega tužbeni zahtjev postavlja paušalno, a isti će urediti nakon pribave podataka od strane tuženika te nakon provođenja vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, sve sukladno odredbi članka 186.b Zakona o parničnom, te stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

2. Ovdje se ističe kako je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), te je nakon provedenog financijskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način naveden u izreci (podnesak od 29. studenoga 2024. koji prileži na stranici 64-65 spisa).

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini. Nadalje navodi kako je čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću da su: stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, čl. 51. Kolektivnog ugovora da je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad 50%, a dodacima na koje da se tužiteljica poziva (čl. 57. i čl. 59. Kolektivnog ugovora) da se uvećava osnovna plaća. Tuženik navodi da je čl. 15. Zakona o radu propisano da ugovor o radu obvezno sadržava, između ostaloga, i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. istog članka da je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Nadalje, tuženik ukazuje na Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, a koji zaključci imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i sukladno kojemu „Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.“; „Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.“; „Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće“ (navedeno da je potvrđeno rješenjem VSRH Rev 281/2021 od 27. travnja 2021.). Navedeno da je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Tuženik je osporio navode tužitelja da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio jer da je tužitelju u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU, obzirom da je jasno propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Nadalje navodi da su tužitelju plaćeni i svi dodaci koji mu pripadaju na osnovnu plaću, uz napomenu kako mu je nejasan navod tužitelja kako mu nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada. Prema stavu tuženika tužitelj da miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada, slijedom čega da je nejasno na temelju čega zasniva svoja potraživanja. Slijedom navedenog, predlaže da su odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 24. travnja 2024. prileži na stranici 28-41 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike (manje isplaćene) plaće u iznosu od 2.967,05 eura bruto.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

7. Odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 94. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Međutim, navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

8. Jedan od zakona kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12; dalje TKU/12), kao i granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13; dalje KU/13).

9. Primjena KU-a uređena je općim odredbama KU-a kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU-a prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU-a na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.

10. Odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisana je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

11. Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaći za redovan rad.

12. Člankom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

13. Odredbom čl. 47. KU/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od četiri godine, uz napomenu da je identična odredba sadržana u čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18; dalje KU/18) koji je stupio na snagu 1. ožujka 2018.

14. Odredbom čl. 51. KU/13 propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (na jednak način uređuju i odredbe TKU/12 te odredba čl. 49. KU/18) i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: za rad noću 40%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodatci na plaću koji se odnose na rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju (st. 12.).

15. Odredba čl. 57. KU/13 navodi u st. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. Stavkom. 2. istog članka se određuje da se osnovna plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok se st. 3. propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati (na jednak način propisano je odredbom čl. 55. st. 1., 2. i 4. KU/18).

16. U Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15; dalje Dodatak I KU), koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., u čl. 5. propisano je da se iza čl. 59. u KU-a dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće“ (na jednak način propisano je čl. 58. KU/18), a nakon 1. rujna 2019. u iznosu od 16% od osnovne plaće (čl. 21. Dodatka II KU („Narodne novine“ broj 92/19).

17. Odredbe članka 36. st. 2. KU/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. Stavkom 2. istog članka propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (na jednak način propisano je čl. 34. KU/18).

18. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu VSS, zdravstveni djelatnik, specijalist internist, subspecijalist hematolog.

19. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio sve odrađene prekovremene sate, dodatke za sve odrađene prekovremene sate te dodatke na plaću u navedenom razdoblju i to: dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora uzimajući u obzir neisplaćene dodatke.

20. Ovaj sud je utvrdio, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, da tuženik tužitelju nije vršio obračun plaće primjenom čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. KU/18), obzirom da iz Nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb proizlazi da je tuženik obračunavao osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za posebne uvjete rada tuženik je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužitelj odradio, odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio. 21. Ocjena je ovoga suda da tužitelj kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I. KU-a, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I. KU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13, odnosno u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59.a KU/15.

22. Jednako tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

23. Napominje se da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, ali i iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, temeljem ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za posebne uvjete rada. Stoga je neosnovan navod tuženika da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 (čl. 49. KU/18), kao i njegovo pozivanje na drugačija pravna mišljenja izražena u odlukama drugih sudova.

24. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl. oec., kojim utvrđena razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama za utuženo razdoblje ukupno iznosi 2.967,05 eura bruto, od čega se iznos od 140,14 eura odnosi na potraživanje po osnovi prekovremenog rada, iznos od 1.620,61 eura na dodatak za posebne uvjete rada, iznos od 829,40 eura na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a iznos od 376,90 eura na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

25. Sud je Nalaz i mišljenje pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s pravilima struke.

26. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, ovaj sud je tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30. travnja 2022. dosudio bruto iznos od 2.967,05 eura, slijedom čega je uslijedila odluka kao u izreci.

26.1. Ovdje se ističe da je sud prilikom donošenja odluke vodio računa da je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), slijedom čega je konverzija izvršena sukladno odredbi članka 48. navedenog Zakona (fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna).

27. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od nespornog dospijeća do isplate, s time da zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjele na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnika tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa). Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 11. travnja 2023. i 28. studenoga 2024. (200,00 eura x 2; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 13. ožujka i 13. prosinca 2024. (200,00 eura x 2; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.000,00 eura, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25% (250,00) 1.250,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 220,00 eura, slijedom čega tužitelju pripada sveukupni parnični trošak u iznosu od 1.470,00 eura. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14).

U Rijeci 19. prosinca 2024.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.