Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2261/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Vidrihu, odvjetniku iz Zagreba, Kralja Zvonimira 31, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku iz Zagreba,Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 62 P-2665/2021 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća od 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 62 P-2665/2021 od 1. ožujka 2024. u dijelu pod točkama IV., V., VI. i VIII. izreke presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.486,70 kuna s pripadajućim kamatama te zahtjev za naknadu troškova postupka sud je također odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe točke 1. ugovora o kreditu.

2. Sud je prihvatio dio tužbenog zahtjeva na kojem se utvrđuje da ništetna odredba točke 7. ugovora o kreditu kojim je utvrđeno da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti kredita u švicarskim francima važeći na dan dospijeća te je naložio da tužena isplati tužiteljici iznos od 3.843,89 eura s pripadajućim kamatama te na ime troškova postupka iznos od 2.301,26 eura s pripadajućim kamatama. Zahtjev za naknadu troškova postupka preko ovoga iznosa sud je odbio kao neosnovan kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na tako utvrđeni iznos.

3. Protiv ove presude žali se tužena i to dijela pod točkama IV., V., VI. i VIII. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđeni zakonom. Predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U ovoj fazi postupka sporno je li tužiteljica izvršila preplatu kamatne stope temeljem ništetnih odredbi ugovora o kredite i to za iznos od 3.843,89 eura.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica i tužena zaključile ugovor o kreditu broj 138-50-4619841 od 2. siječnja 2008. prema kojem tuženik kao krediter tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u iznosu od 18.925,31 CHF. Ugovoreni je rok otplate kredita od 84 mjeseca uz redovitu kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci banke u kamatnim stopama kreditora a na dan sklapanja ista je iznosila 6,45.

- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banka i ovdje tužene pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđena nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF promjenjive kamate. Ova presuda i rješenje su potvrđeni od strane Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- da je ova odluka Visokog trgovačkog suda djelomično je ukinuta od strane Ustavnog suda RH da bi ponovno odlukom Visoki trgovački sud odnosno Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku pod poslovnim brojem Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio reviziju i na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi;

- da je vještak financijske struke utvrdio daje tužitelj izvršio pretplatu kamatne stope temeljem ništetni odredbi ugovora o kreditu i to za iznos od 150.416,54 kn.

6. Na temelju tako navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe članka 4. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banka o kriteriju o kreditima građana prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika a koja ne sadrži kriterije koje će tuženica pri donošenju takve odluke primjenjivati nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna, sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) a u svezi odredbom članka 81. stavak 2., 3. i 4., članka 84. te članka 87. stavak 1. i 2. ZZP-a, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženice i da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Budući daje tužena više puta mijenjala ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti članka 4. predmetnog ugovora a kreditor, tužitelj u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope, takve ugovorne odredbe i primjene od strane kredita u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao takva nepoštenost slijedom čega je sud opravdano i po mišljenju ovoga suda, sukladno odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) obvezao tuženu na vraćanje tužitelju iznosa koji je primila po promijenjenim kamatnim stopama.

7. Ugovoreni način utvrđivanja promjene kamatne stope je pravilno sud prvog stupnja utvrdio kao nepoštene ugovorne odredbe zbog čega je taj dio ugovora po navedenim presudama pravilno utvrđen ništavnim pravnim poslom sve u skladu s odredbom članka 131. ZZP-a, a koja presuda prema odredbi članka 138a. ZZP-a obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, a štete koju je tužitelj trpio u slučaju čini iznos koji bi uplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope koja je iznos predstavlja razliku od iznos kojeg je platio za kamatu od ugovorene kamatne stope.

8. Ugovorna odredba kojim se glavnica veža za valutu švicarski franak predmetnog ugovora o kreditu sud zaključuje da takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nepoštena i nerazumljiva jer mu nije na valjan na način objašnjena posljedica takve ugovorne odredbe kao potrošača, dok su banke kao trgovci bili svjesni rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita o primjeni valutne klauzule u CHF.

9. Banka je i prije i u vrijeme važenja zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama, odnosno općem riziku vezano uz švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezano uz EUR, jer tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kunu nije pod kontrolom HNB-a, da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skoro uvođenje EUR-a u zone gotovo potpuno izvjestan te u povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjiva kamatne stope, a značajne ravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, te još veći zbog toga što se i ugovorena kamatna otplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a i neizvjestan je iznos glavnice kredita koje potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti u švicarskim francima, što znači da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi ugovora.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužne glede kolektivne pravne zaštite jer se radi o pravnoj zaštiti koja se pruža na općenitoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedenih članova, kao što je to ovdje tužitelj, odnosno je li sud u ovom postupku i pogrešno zaključili da se odluka donesena u postupku kolektivne zaštite mogu automatizmom primijeniti na pojedini potrošački spor pa da je pogrešna primjena materijalnog prava i to odredbi ZZP. U odnosu na takve žalbene navode nužno je istaknuti da prvostupanjski sud nije bio dužan u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača iz članka 106. ZZP u smislu postojanja povrede propise zaštite potrošača iz članka 106. stavaka 1. ZZP obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. ZZP, a o čemu se radi u ovom predmetu.

11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na tuženu u ovom postupku obvezuje parnične stranke pa i sud prvog stupnja.

12. Prema odredbi članka 502 a. ZPP-a, udruge, tijela ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su sklopile svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđene kolektivne interese te prava građana mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrekom predviđeno iz uvjeta predviđen tim zakonom, podnijeti tužbu protiv fizičke ili pravne osobe koje obavlja određenu djelatnost ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502a. ZPP dok je člankom 502c. ZPP propisano učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz članka 502a. stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnicu kojoj će ta osoba na njih pozivati.

13. Citirano odredbama ZPP i ZZP propisuje se izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da u posebnim postupcima rade ostvarenje prava za potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502a. stavak 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženu, prema shvaćanju ovog suda nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na neizrečeno utvrđenje iz toga postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača kao što bi bilo i suprotnost sa navedenom odredbom ZPP-a i ZZP-a.

14. U odnosu na prigovor zastare koji je istaknut tijekom postupka podnošenjem kolektivne tužbe došlo je i do prekida zastare a po kojoj je i donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž- 7129/2013, pozivajući se i na shvaćanje Vrhovnog suda RH o navedenom pravnom pitanju doneseno u odluci broj Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018. u kojoj je povodom izvanredne revizije odlučivao povodom postavljenog pravnog pitanja predstavlja li tužba za zaštitu kolektivni interesa i prava iz članka 131. ZZP-a tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a ako radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud RH je u toj odluci zauzeo stav da je pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a zbog čega zastara individualne restitucijski zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesenim povodom te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014.

15. Poradi iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, a sve u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a pri čemu su tužitelju dosuđeni samo troškovi koji su bili nužni za vođenje ovoga postupka.

U Splitu, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović