REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-15772/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisen Leasing d.o.o. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 75346450537, zastupan po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. studenoga 2024., održane u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Jasminke Dugandžije, odvjetnice i punomoćnika tuženika Davora Eterovića, odvjetnika, dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 1. srpnja 2021. nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku Raiffeisen Leasing d.o.o., da tužiteljicu SV vrati na rad radi obavljanja poslova za koje ima sklopljen Ugovor o radu, na radno mjesto Glavni repossession manager, Poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplata, Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima, te se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 1. travnja 2020., obavljala poslove Glavni repossession manager, Poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplata, Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima. Odlukom tuženika od 1. srpnja 2021., koju je tužiteljica primila 5. srpnja 2021., tužiteljici je otkazan Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Protiv navedene Odluke tužiteljica je uložila Zahtjev za zaštitu prava 7. srpnja 2021., na koji tuženik nije odgovorio. Otkaz je nezakonit stoga što nije poštivana procedura otkazivanja u smislu čl. 127. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/14, - dalje: ZR), te nije provedeno savjetovanje sa sindikatom. Ne postoji opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu tužiteljici. Iz otkaza nije vidljivo o kakvoj se reorganizaciji radi, niti koji su to poslovni procesi uvjetovali navodnu reorganizaciju, koja uopće nije provedena jer se svi poslovi koje je tužiteljica obavljala i nadalje obavljaju u istom opsegu. Osim toga, obrazloženje otkaza gotovo je identično za sve radnike kojima je poslodavac otkazao Ugovor o radu, osim u dijelu koji se odnosi na naziv poslova koje je radnik obavljao. Ne samo da nije prestala potreba za radom na poslovima koje je obavljala tužiteljica, nego je tuženik na iste poslove, samo pod drugim nazivom, zaposlio nove zaposlenike. U obrazloženju otkaza navodi se da je tužiteljica jedina na radnom mjestu na kojem joj je otkazan Ugovor o radu, što međutim nije točno. Tužiteljica je radnik s dugogodišnjim neprekidnim radom kod tuženika pa je pravilnom primjenom odredaba o socijalnom odabiru sasvim sigurno trebalo utvrditi drugog radnika koji je u povoljnijem položaju od tužiteljice, a kojem je trebao prestati Ugovor o radu. U obrazloženju Otkaza nema niti jedne riječi, niti podatka o godinama života, godinama staža, te obvezama uzdržavanja, odnosno invalidnosti za tužiteljicu i druge usporedne radnike. U Otkazu niti otpremnina, niti otkazni rok nisu utvrđeni u skladu s odredbama kolektivnog ugovora koji se primjenjuje kod tuženika, a koji se u otkazu uopće ne spominje. Stoga je Otkaz nezakonit. Tužiteljica predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje izreka pod I ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i navodima u istoj. Budući da kod tuženika nije utemeljeno Radničko vijeće a niti postoji sindikalni povjerenik kao niti sindikalni predstavnik koji je imenovan u skladu s Zakonom o radu tuženik nije bio dužan provoditi savjetovanje sa Radničkim vijećem, podredno sa sindikalnim povjerenikom ili sindikalnim predstavnikom, jer isti nisu imenovani kod tuženika. Tužiteljica pogrešno navodi da se tuženik morao savjetovati i sa sindikatom jer to ne proizlazi iz čl. 127. stavak 1. Zakona o radu. Naime, nesporna je činjenica da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 1. travnja 2020., kao jedini izvršitelj bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Glavni repossession menager, poslovanje s restruktuiranim klijentima, i naplata, upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima. Tuženik se protivi navodima iz t. 3 tužbe jer iz teksta obrazloženja same Odluke o otkazu u cijelosti je razvidan razlog poslovnog uvjetovanog otkaza gdje je baš za samu tužiteljicu detaljno navedeno zašto joj je otkazan ugovor o radu. Tuženik navodi da je po Zakonu a i sudskoj praksi otkaz zakonit i zbog činjenice da je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa rada pokaže suvišnim opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, u prilog čemu govori mnogobrojna sudska praksa. Isto tako ističe kako je i navedeno u otkazu, da je tužiteljičino radno mjesto ukinuto pa nitko nije niti mogao biti zaposlen nakon 01.07.2021. na njenom radnom mjestu. Stoga, tuženik nije morao primijeniti odredbu čl. 115 stavak 2 Zakona o radu, odnosno usporediti tužiteljičine socijalne uvjete (radni staž, godine života, obveze uzdržavanja) sa drugim radnicima. Stoga zaključno, tuženik smatra kako je predmetni otkaz ugovora o radu zakonit, pozivajući se da je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o radu koji je sklopljen između stranaka 01.04.2020., Odluku o otkazu Ugovora o radu od 01.07.2021., Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 07.07.2021., s potvrdom o primitku i povratnicom, Potvrdu tuženika od 03.09.2021., Prilog 1-Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta s datumom primjene 01.07.2021., Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta s datumom primjene 01.07.2021., Prilog 1-Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta s datumom primjene 01.04.2020., Pravilnik o radu s datumom primjene 01.04.2021., popis radnika kojima je prestao Ugovor o radu od 01.01.2021. do srpnja 2021., Sistematizaciju (Prilog C), s datumom primjene od 01.07.2021., opis poslova Glavnog repossession managera s datumom primjene s 01.04.2020., Kolektivni ugovor koji je sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i Sindikata bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske od 22.02.2021., popis radnika kojima je prestao radni odnos kod tuženika u 2021., s datumima Odluke ili Sporazuma, te otkazi i Sporazumi za te radnike, sudsku praksu, saslušani su svjedoci: LV, IV, te tužiteljica i zz tuženika UV.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz Ugovora o radu koji je sklopljen između stranaka 01.04.2020., na neodređeno vrijeme proizlazi da se tužiteljica obvezala obavljati poslove Glavnog repossession managera, poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplata, upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima.

6. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 01.07.2021., proizlazi da je tuženik otkazao Ugovor o radu tužiteljici zaposlenoj na gore navedenim poslovima, zbog poslovno uvjetovanih razloga. Pri tome tužiteljici radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od 2 mjeseca i 2 tjedna, računajući od dana dostave otkaza. Nadalje da tužiteljica ima pravo na otpremninu koja dospijeva danom prestanka radnog odnosa, te da će tužiteljica prestati raditi prije isteka otkaznog roka za koje vrijeme joj pripada naknada plaće i ostala prava kao da je radila.

7. Iz obrazloženja odluke o otkazu slijedi da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 01.04.2020., obavljala poslove radnog mjesta Glavnog repossesion managera, Poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplata, Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima. Nadalje, da je kod tuženika prethodno radila i na drugim poslovima od dana 01.12.2004. Tuženik se poziva na činjenicu da je provedena analiza organizacijske strukture i poslovnih procesa s naglaskom na otklanjanje prepreka u radu, a sve radi optimatizacije, racionalizacije, odnosno postizanja ušteda i unaprjeđenja poslovanja. Analizom je utvrđeno da postoji potreba za izmjenama u organizaciji Poslovanja s restrukturiranim klijentima i naplatom, te je provedena reorganizacija poslovanja. Poslovni proces je promijenjen na način da se pristupilo izmjeni ugovornih odnosa sa svim bitnim vanjskim pružateljima usluga u procesu preuzimanja imovine na lager čime su se definirali svi bitni uvjeti, te značajno smanjio potreban broj utrošenih sati na tom procesu. Upravo se zbog gore navedenog smanjio broj radnih sati koji je potreban za provedbu procesa koji je pripadao radnom mjestu Glavni repossession manager, čime je u odnosu na ukupnost poslova, gotovo u potpunosti smanjen obim poslova na tom radnom mjestu. S obzirom da se radi o neznatnom obimu poslova koji je preostao od radnog mjesta Glavni repossession manager, moguće je te preostale poslove rasporediti na radno mjesto Asset Managera, budući da ti poslovi predstavljaju neznatni dodatni posao, odnosno manje od 10% ukupnog obima poslova radnog mjesta Asset Managera. Zbog promjena u poslovnom procesu, provedenih unaprjeđenja poslovnog procesa, odnosno zbog organizacijskih razloga u sklopu reorganizacije ukida se radno mjesto Glavni repossession manager. Zbog toga tužiteljici više nije moguće osigurati rad na radnom mjestu u kojem je do sada radila, pa joj je temeljem odredbe čl. 115. st. 1. podstavak 1. ZR, zbog organizacijskih razloga, otkazan Ugovor o radu. S obzirom da je tužiteljica jedina na radnom mjestu na kojem radi kod poslodavca, nije bilo potrebe za provedbu čl. 115. st. 2. ZR, odnosno nije trebalo odlučivati o socijalnim kriterijima radi usporedbe s drugim radnicima.

8. Uvidom u Prilog 1 - Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta s datumom primjene 01.04.2020., utvrđeno je da je u direkciji tuženika Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima postojalo radno mjesto Glavnog repossession managera koji poslovi su se odnosili na poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplatom. Međutim iz Priloga 1 – Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta s datumom primjene 01.07.2021., proizlazi da u direkciji tuženika Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima, ovo radno mjesto više ne postoji. Prema opisu zadataka i odgovornosti za Glavnog repossession managera koje radno mjesto je postojalo prema sistematizaciji od 01.04.2020., te Glavnog Asset managera, koje radno mjesto postoji od 01.07.2021., proizlazi da se ne radi o istim poslovima. Poslovi Glavnog Asset managera prema shemi tuženika (str. 24. spisa), se odnose na upravljanje kreditnim rizicima.

9. Tako iz iskaza svjedoka ZV koji je kod tuženika radio na poslovima Glavnog Asset managera u razdoblju od 13.07.2021. do 30.04.2022., slijedi da mu je poznato radno mjesto Glavnog repossession managera, a obuhvaćalo je poslove prodaje imovine koja je bila oduzeta strankama ili koje su naslijedili nakon isteka leasinga. Ovi poslovi su bili povezani s njegovim poslovima jer je i on kao Glavni Asset manager radio prodaju oduzete ili naslijeđene imovine, na načina da je imovinu prosljeđivao sudskom vještaku na procjenu, te je formirao cijenu i stavljao imovinu na prodaju. Pri tome, svjedok potvrđuje da je ove poslove zajedno s njim obavljala IV. Međutim, osim navedenih poslova svjedok iskazuje da je kao Asset manager davao odobrenje kolegama u Odjelu koji se bave rizikom, te je kontrolirao i odobravao financiranje. Radio je i na projektu ESG, te druge tekuće poslove, primjerice brzu procjenu vozila prilikom čega bi koristio softverski alat Eurotax. Navedeno potvrđuje svjedokinja IV koja je u razdoblju od 12.07.2021. do 19.08.2022. obavljala poslove Asset managera, kada navodi da su svjedok LV i ona bili tim, te su zajedno radili na poslovima odobrenja financiranja za kreditne linije, određivanje padova vrijednosti svih asseta uključujući nekretnine, definiranje ostataka vrijednosti u operativnom leasingu, usklađivanje direktive s Bečom, poslove oko povrata vozila, definiranje prodajnih cijena i ostalo. Svjedokinja je u odnosu na poslove Glavnog repossession managera, a nakon što joj je dan na uvid opis tih poslova, potvrdila da su te poslove obavljali LV i ona, uglavnom sve osim koordiniranja, praćenja i kontroliranja provođenja workout strategije za klijente u nadležnosti (RET i NRT), ukoliko se radi o strategiji prisilnog raskida i oduzimanja objekata leasinga. Nadalje da su poslovi u pogledu povrata vozila, odnosno imovine činili oko 20%, u odnosu na sve druge poslove koje su obavljali LV i ona. Sve navedeno detaljno pojašnjava zz tuženika UV kada iskazuje da je u odnosu na poslove koje je obavljala tužiteljica došlo do toga da je dio poslova smanjen, nestao je, dio poslova vezano za izvještavanje je automatiziran, dio poslova remarketinga što se odnosi na post prodaju oduzete imovine, je prebačen unutar Odjela prodaje, a dio posla zbog efikasnosti, kada se oduzeta imovina vraća je manji dio posla i obavljaju je Asset manageri. Iz navedenih iskaza svjedoka koji su suglasni valja utvrditi da su svjedoci obavljali većinu poslova Glavnog repossession managera, ali u manjem dijelu svog radnog vremena, te su obavljali i druge poslove. Pri tome i sama tužiteljica navodi da usprkos tome što su zadaci i odgovornosti u odnosu na ova radna mjesta gotovo u cijelosti isti, ipak poslovi Asset managera koji su zaduženi i za assete i prilikom financiranja, nije obavljala. Tužiteljica iskazuje da je bila jedini Glavni repossession manager. 11. Člankom 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

12. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih, organizacijskih ili tehnoloških razloga ima pravo i ukinuti postojeća radna mjesta te odrediti da se dio poslova koji su preostali u smanjenom obliku, rasporedi na druga radna mjesta i u druge odjele, kako je to u konkretnom slučaju učinio tuženik.

13. Slijedom svega navedenog, za zaključiti je da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu. Pri tome je za ukazati da iz iskaza zz tuženika UV jasno i suglasno iskazima navedenih svjedoka, proizlazi da je definiran novi proces koji je zahtijevao nove organizacijske promjene čiji bi konačni rezultat trebao biti ubrzanje procesa i rast poslovanja poduzeća.

14. Primjena kriterija predviđenih člankom 115. st. 2. ZR-a relevantna je u situaciji kada tuženik od više izvršitelja na jednom radnom mjestu jednog ili više utvrđuje viškom, dok je u konkretnom slučaju tuženik u cijelosti ukinuo radno mjesto Glavni repossession manager, te je tužiteljica bila jedini izvršitelj na tim poslovima.

15. Člankom 127. st. 1. ZR-a propisano je da je poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje 20 radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika iz st. 1. ovog članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca (st. 2.). Poslodavac je dužan radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovog članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika (st. 3.). Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika (st. 4.). O provedenom savjetovanju iz st. 1. ovog članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz st. 3. ovog članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno (st. 5.). Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu iz st. 5. ovog članka (st. 6.). Poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz st. 1. ovog članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom (st. 7.).

16. Tuženik tvrdi da kod njega u relevantno vrijeme nije bilo oformljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik ili predstavnik. Tužiteljica nije dokazala suprotno tome, pri čemu se Kolektivni ugovor sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i Sindikata bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske od 22.02.2021., ne može primijeniti na tuženika koji nije njegov potpisnik, niti je istog sklopio. Stoga se na tužiteljicu primjenjuju odredbe Zakona o radu u odnosu na otpremninu i otkazni rok, kako je to tuženik odredio u Odluci o otkazu.

17. Kako kod tuženika prije donošenja Odluke o otkazu nije bilo oformljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik, slijedom toga se na tuženika ne primjenjuje čl. 127. ZR-a.

19. Stoga sud tvrdnje stranaka i dokaze koje su iznosili i predlagali na okolnost savjetovanja u smislu čl. 127. ZR-a nije posebno ni cijenio, pa nije bilo potrebno niti saslušavati svjedoke: EV, ČV, CV, HV, ŠV i PV. Osobito ne na okolnost na čiju inicijativu je sklopljen sporazum o raskidu ugovora o radu, u odnosu na te radnike.

20. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu, slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu. S obzirom da je Odluka o otkazu dopuštena, nije sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a bilo uvjeta niti za vraćanje tužiteljice na radno mjesto Glavnog repossession managera.

21. Tužiteljica je postupila sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je Zahtjev za zaštitu prava podnijela preporučeno poštom 07.07.2021., dok je Odluka o otkazu donesena 01.07.2021., a tužbu je podnijela ovome sudu dana 23.07.2021.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tužitelju priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

SUDAC:

Marina Braje Meznarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika