Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Povrv-149/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Svea ekonomi društvo s ograničenom odgovornošću za savjetovanje i usluge, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] – Ć 11, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri iz Zagreba, protiv tuženog ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NU, odvjetničke vježbenice u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. prosinca 2024.

presudio je

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke poslovnog broja Ovrv-23899/2022. (UPP/OS-Ovrv-1024/2022.) od 10. siječnja 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 49,77 eura (četrdeset devet eura sedamdeset sedam euro centi) uvećan za zatezne kamate po stopi od 6,11% za razdoblje od 16. veljače 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., te po stopi od 7,25% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke poslovnog broja Ovrv-23899/2022. (UPP/OS-Ovrv- 1024/2022.) od 10. siječnja 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 24,89 eura (dvadeset četiri eura osamdeset devet euro centi) te se odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 24,89 eura.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak tužitelju od 92,64 eura (devedeset dva eura šezdeset četiri euro centa), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelja preko dosuđenog iznosa od 92,64 eura pa do zatraženog iznosa od 156,25 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, tada kao ovrhovoditelj, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 9. prosinca 2022. tražio da se tuženiku, tada ovršeniku, naloži isplata iznosa od 562,50 kuna/74,66 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i određivanje ovrhe na općenito na imovini ovšenika radi ostvarenja navedene tražbine.

2. Povodom opisanog prijedloga javni bilježnik Marija Grozdanić-Dekleva iz Rijeke je 10. siječnja 2023. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-23899/2022. (UPP/OS-Ovrv-1024/2022.).

3. Tuženik je, kao ovršenik, uložio prigovor protiv rješenja o ovrsi navodeći da mu nije jasno o kakvom se potraživanju za neplaćene telekom usluge radi, kao i da to nije vidljivo iz priložene vjerodostojne isprave.

4. Povodom prigovora ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Povrv-149/2023-2 od 14. travnja 2023. stavio izvan snage rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je odlučeno da će se postupak nastavi voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 24. travnja 2023. naveo da je tuženik 17. kolovoza 2017., sredstvima daljinske komunikacije (putem telefona), dogovorio s OT-Optima telekom d.d. kao pružateljem usluga, isključenje usluga temeljem ugovora broja 0797121653 i sklapanje novog ugovora broja 1797126790 za paket usluga INT TEL Klasik, za adresu priključne točke [adresa], 51215 [adresa]. Ugovor da je zaključen sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, te Zakona o zaštiti potrošača, a koje se odnose na zaključenje ugovora na daljinu. O istome da je tuženiku izdana Potvrda o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga INT TEL Klasik, broj ugovora 1797126790 od 17. kolovoza 2017. i Obavijest o prihvaćanju zahtjeva, sve sukladno Općim uvjetima poslovanja Optima telekom d.d. Predmetni Ugovor za korištenje usluga da je zaključen na neodređeno vrijeme, uz obvezno trajanje od dvije godine. Sukladno navedenom tuženik je kao pretplatnik pod OT jedinstvenim korisničkim brojem 310180 zaprimao račune pružatelja telekom usluga, šifra pretplatnika 10175920. Ugovor broj 1797126790 da je raskinut s danom 06. rujnom 2019. na zahtjev korisnika zbog promjene operatera. Sukladno Općim uvjetima poslovanja društva OT Optima telekom d.o.o., pretplatnik da je dužan u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge o svom trošku dostaviti/vratiti svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu OT-a. Budući da tuženik u roku od 15 dana od dana deaktivacije usluge nije vratio opremu istome je izdan račun broja 10175920-028756739-9 31. siječnja 2020., na temelju kojeg tužitelj potražuje iznos od 526,50 kuna/74,66 eura za otuđenu opremu – ADSL modem. Ugovorom o cesiji od 1. travnja 2021. i Dodatkom II. Ugovora o cesiji od 23. veljače 2022., zaključenim između tužitelja i trgovačkog društva Optima telekom d.o.o. tužitelj je otkupio od OT Optima telekom d.o.o., između ostalih i tražbinu koju prema tuženiku, a o kojem otkupu je sukladno odredbama ugovora o cesiji, tuženik, obaviješten dopisom od 28. rujna 2022. Stoga predlaže donošenje odluke kojom će se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji je 10. siječnja 2023. donio javni bilježnik Marija Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem Ovrv-23899/2022. (UPP/OS-Ovrv-1024/2022.) u cijelosti održati na snazi.

6. Nakon stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha tuženik se dodatno očitovao da nikada nije naručivao opremu od Optima telekoma niti je ikakva oprema montirana u njegovoj kući.

7. Sud je proveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), potvrde o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga INT TEL Klasik (list 29-31 spisa), obavijesti o prihvaćanju zahtjeva (list 32 spisa), prijepisa računa (list 33-34 spisa), ispisa stavaka (list 35 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 36-91 spisa), općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a (list 92-116 spisa), cjenika Optima telekom usluga (list 117-462 spisa), ugovora o cesiji (list 463-481 spisa) te obavijesti o prijenosu potraživanja (list 482 spisa).

8. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja dijelom osnovanim.

9. Iz potvrde o sklopljenom ugovoru i obavijesti o prihvaćanju zahtjeva od 17. kolovoza 2017. razvidno je da je tuženik s Optima telekomom sklopio ugovor broja 1797126790 za priključnu točku u [adresa]. Ugovor za korištenje usluga zaključen je na neodređeno vrijeme uz obvezno trajanje od dvije godine, a ugovor je sklopljen za paket usluga INT TEL Klasik. Tuženik je obaviješten da će mu Optima telekom po osnovi zaključenog ugovora dostaviti terminalnu opremu nužnu za funkcionalnost ugovorenog paketa usluga. Također je tuženik obaviješten da će u slučaju jednostranog raskida ugovora sam snositi troškove povrata isporučene opreme koju ima u najmu, a u slučaju uništenja ili oštećenja opreme te ne vraćanja opreme po prestanku ugovornog odnosa, da je dužan nadoknaditi Optima telekomu punu cijenu preuzete opreme sukladno važećem Cjeniku. Tuženik je sukladno sklopljenom ugovoru koristio usluge Optima telekoma koje je uredno podmirivao. Po isteku obveznog trajanja ugovora od dvije godine tuženik je tražio raskid ugovora u rujnu 2019. te je ugovor raskinut i prestao je obvezni odnos tuženika s Optima telekom.

10. Sukladno Općim uvjetima poslovanja za javne komunikacijske usluge Optima telekoma, točnije članku 26. stavku 9., u slučaju raskida/prestanka pretplatničkog ugovora pretplatnik je dužan u roku od petnaest dana od dana deaktivacije usluge na adresu Optima telekoma o svom trošku dostaviti/vratiti svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu Optima telekoma. Ukoliko pretplatnik u navedenom roku ne vrati terminalnu opremu, Optima telekom će mu izdati račun na iznos naknade za opremu u vrijednosti navedenoj u Cjeniku, odnosno drugom odgovarajućem dokumentu u kojem je navedena cijena opreme, koji će biti storniran ukoliko pretplatnik vrati opremu u roku petnaest dana od dana izdavanja računa. Ukoliko pretplatnik ne vrati terminalnu opremu u roku od petnaest dana od dana izdavanja računa, smatrat će se da nije u mogućnosti vratiti opremu i da je ista prešla u njegovo vlasništvo te je pretplatnik u tom slučaju obavezan podmiriti račun u cijelosti. Terminalna oprema koju pretplatnik vrati nakon navedenog roka, a za istu mu je Optima telekom na računu naplatio naknadu, prešla je u vlasništvo pretplatnika.

11. Dakle, tuženik je po raskidu pretplatničkog ugovora koji je imao zaključen s Optima telekom bio dužan vratiti opremu koja mu je neminovno bila i isporučena jer je dvije godine koristio uslugu Optima telekoma koju je uredno plaćao. Na navedenu obvezu tuženi je bio upozoren i prilikom sklapanja ugovora, odnosno dostave potvrde o sklopljenom ugovoru i obavijesti o prihvaćanju zahtjeva. Kako tuženik nije vratio opremu po raskidu ugovora, a niti u naknadnom roku od 15 dana nakon izdavanja računa, to se smatra da je oprema prešla u njegovo vlasništvo i dužan je nadoknaditi vrijednost opreme Optima telekomu.

12. U pogledu visine vrijednosti opreme koju je Optima telekom bio ovlašten naplatiti tuženiku, ukazuje se na odredbu Cjenika Optima telekom usluga, točnije odredbu 2.8.7.2., kojom su propisane naknade za otuđenje INT Tel opreme u vlasništvu Optima telekoma. Naime, kako je tuženik imao zaključen ugovor upravo za paket usluga INT TEL, to je upravo ta odredba mjerodavna za određivanje visine naknade. Tako je Optima telekom ovlašten naplatiti naknadu za otuđenje opreme u visini od 600,00 kuna unutar prve godine, 450,00 kuna unutar druge godine i 300,00 kuna unutar treće godine, sve uvećano za pripadajući PDV. Kako je tuženik raskinuo ugovor nakon isteka dvije godine, dakle u trećoj godini trajanja ugovora, Optima telekom je bio ovlašten naplatiti iznos od 300,00 kuna uvećano za PDV, a ne iznos od 450,00 kuna uvećano za PDV na koji iznos je izdao račun tuženiku.

13. Dakle, tuženik je u obvezi platiti vrijednost opreme Optima telekomu koju nije vratio po raskidu pretplatničkog odnosa s Optima telekomom. Tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je vratio opremu ili pak podmirio dugovanje, i to u visini od 375,00 kuna, odnosno 49,77 eura.

14. Optima telekom d.o.o. je s tužiteljem sklopio ugovor o cesiji kojim je sva svoja dospjela, a nenaplaćena potraživanja, prenio na tužitelja. Tim ugovorom obuhvaćeno je i dugovanje tuženika. Na taj način na tužitelja je u cijelosti prešlo potraživanje koje je Optima telekom d.o.o. imao prema tuženiku, a to se odnosi na glavno i sva sporedna potraživanja (članak 80. stavak 1. i članak 81. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO). O ustupu je tuženik pisano obavješten kako to proizlazi iz pisane obavijesti o prijenosu potraživanja (članak 82. stavak 1. ZOO-a).

15. S obzirom na ustup na tužitelja je prešlo potraživanje koje je Optima telekom d.o.o. imalo prema tuženiku, a kako je prethodno navedeno radi se o potraživanju od 300,00 kuna uz PDV (ukupno 375,00 kuna), odnosno izraženo u sada službenoj valuti u Republici Hrvatskoj 49,77 eura.

16. Kako je tužitelj dokazao postojanje svog potraživanja, u visini koju je sud ocijenio sukladno Cjeniku, a tuženik nije dokazao da bi predmetno potraživanje podmirio, ovaj je sud, pozivom na odredbu članka 9. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu dugovanog iznosa tužitelju. Tužitelju pripada i kamata na dugovani iznos, od prvog sljedećeg dana nakon dana dospijeća (15. veljača 2020.) pa do isplate, sve temeljem odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbama članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a.

17. Stoga je, pozivom na odredbu članka 451. stavak 3. ZPP-a, platni nalog sadržan u rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Grozdanić- Dekleva iz Rijeke poslovnog broja Ovrv-23899/2022. (UPP/OS-Ovrv-1024/2022.) od 10. siječnja 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 49,77 eura valjalo održati na snazi.

18. U dijelu koji se odnosi na isplatu 24,89 eura sud je utvrdio da zahtjev tužitelja nije osnovan pa je u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke poslovnog broja Ovrv- 23899/2022. (UPP/OS-Ovrv-1024/2022.) od 10. siječnja 2023. valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP- a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, s tim da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.1. Tužitelj je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio 67%, a u pogledu osnove zahtjeva 100%. Stoga se njegov uspjeh može izraziti sa 167%/2, odnosno 83,5%. Tuženikov uspjeh u odnosu na osnovu zahtjeva je 0%, a u odnosu na visinu 33%, drugim riječima 33%/2 iznosi 16,5%. Tužitelj je dakle, u većoj mjeri uspio pa se od njegovog uspjeha 83,5% oduzima tuženikov uspjeh od 16,5%, a što iznosi 67%. Stoga se trošak postupka priznaje tužitelju do visine njegovog uspjeha u postupku od 67% 19.2. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

19.3. S obzirom da vrijednost predmeta spora u ovom postupku ne prelazi 100,00 eura, sud je trošak obračunao primjenom odredbe Tarifnog broja 8. točke 9. Tarife. Prema istoj odredbi trošak za cjelokupni postupak se odmjerava u visini od 50 bodova. Uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tarifni broj 54. Tarife) trošak iznosi 100,00 eura, a na taj trošak valja obračunati i pripadajući PDV od 25%. Također je tužitelju valjalo priznati trošak sudske pristojbe za presudu od 13,27 eura. Dakle, ukupan trošak bi iznosio 138,27 eura, a sukladno tužiteljevom uspjehu u sporu od 67% priznat mu je trošak od 92,64 eura, koji je tuženik dužan platiti u roku od 15 dana.

Rijeka, 18. prosinca 2024.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

- punomoćnicima tužitelja Odvjetničkom društvu Škarica i partneri iz Zagreba

- tuženom ĆU