REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P – 375/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja VILA PERIVOJ d.o.o. Rijeka, Šetalište trinaeste divizije 50B, OIB: 32453338283, kojeg zastupa punomoćnica Ana Babić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika HETA ASSET RESOLUTION AG I.A. Austrija, 9020 Burggasse 12 Klagenfurt Am Wörthersee, OIB: 90730821413, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Lisac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bardek Lisac Mušec Skoko i partneri u Zagrebu, Ilica 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba članka VI. Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1544 zaključenog 05. srpnja 2007. godine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK AG A 9020, Klagenfurt Alpen-Adria-Platz 1, a sada HETA ASSET RESOLUTION AG, 9020 Klagenfurt am Wörthersee, Alpen-Adria-Platz 1, Austrija, OIB: 90730821413 kao Banke, tužitelja VILA PERIVOJ d. o. o., Rijeka (Grad Rijeka),Šetalište trinaeste divizije 50B, OIB: 32453338283 kao Korisnika kredita, SL kao Založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika 2 u dijelu u kojem glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu do dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po članku IV. točka 5. Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na sljedeću četvrtinu.“ pa da ista u tom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HETA ASSET RESOLUTION AG, 9020 Klagenfurt am Wörthersee, Alpen-Adria-Platz 1, Austrija, OIB: 90730821413 da tužitelju VILA PERIVOJ d. o. o., Rijeka (Grad Rijeka), Šetalište trinaeste divizije 50B, OIB: 32453338283 isplati iznos od

EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos od

EUR od dana 5. srpnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 %, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana. (Tužitelj će i precizirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke i materijalnu dokumentaciju te nakon što bude provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje, a sve sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a)."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. prosinca 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu u kojem tužbeni zahtjev glasi: „Utvrđuje se da je ništetna odredba Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditnom poslovanju s inozemstvom broj HR/1544 zaključenog od 02. lipnja 2009. godine između HYPO ALPE-ADRIA-BANK AG A 9020, Klagenfurt Alpen-Adria-Platz 1, a sada HETA ASSET RESOLUTION AG, 9020 Klagenfurt am Wörthersee, Alpen- Adria-Platz 1, Austrija, OIB: 90730821413 kao Banke, tužitelja VILA PERIVOJ d. o. o., Rijeka (Grad Rijeka),Šetalište trinaeste divizije 50B, OIB: 32453338283 kao Korisnika kredita, SL kao Založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika 2 u dijelu u kojem glasi: „.. sa dodatkom marže od 6,00 %... Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu i/ili LIBORa izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po Članku IV. točka 5 Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na slijedeću četvrtinu.“ pa da ista u tom dijelu ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama“

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3.8.2023. podnio tužbu (preinačenu podneskom od 8.1.2024.) radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka VI Ugovora o kreditu broj HR/1544 zaključenog od 5. srpnja 2007. između prednika tuženika kao Banke, tužitelja kao Korisnika kredita, SL kao založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika 2 i radi isplate radi stjecanja bez osnove zbog neosnovane promjene (povišenja) kamatne stope koji iznos će tužitelj precizirati nakon provedenog vještačenja. Podneskom od 8.1.2024. preinačio je tužbeni zahtjev te je istome dodao i zahtjev za utvrđenje ništenom odredbe Anekasa broj 1 koja se odnosi na promjenu kamatne stope. Tuženik, ranije pod imenom Hypo Alpe-Adria-bank AG A 9020, Klagenfurt Alpen-Adria-Platz 1 kao Banka, tužitelj kao Korisnik kredita, SL kao Založni dužnik 1 i Bevanda d.o.o. kao Založni dužnik 2 zaključili su Ugovor o kreditu broj HR/1544, pod nazivom Ugovor o kreditnom poslu s inozemstvom kojim je Banka društvu tužitelja odobrila kredit u iznosu od 7.650.000,00 CHF. Radi se o standardnom ugovoru o kreditu, unaprijed sastavljenim od tuženika o čijim odredbama se sa tužiteljem niti sa drugim ugovornim strankama nije pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorne stranke imale bilo kakvog utjecaja na sadržaj istoga. Deklaratorni tužbeni zahtjev odnosni se na utvrđenje djelomične ništetnosti. Odredbom članka IV. 1. Ugovora ugovoreno je: „Promjenjivost kamatne stope regulira se sukladno čl. VI. ovog Ugovora.“ Odredbom članka VI ugovoreno je: „Promjenljivost kamatne stope. Kamatna stopa vezana je za mjesečni LIBOR za CHF sa dodatkom marže od 2,60 % godišnje. (Trenutni mjesečni LIBOR za CHF iznosi 2,52 % godišnje). Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu do dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po članku IV. točka 5. Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na sljedeću četvrtinu.“ Unatoč tome što je člankom VI. st. 1. Ugovora kamatna stopa vezana za mjesečni LIBOR za CHF te je određena marža, u stavku 2. predmetnog članka tuženik je omogućio svojevoljnu promjenu kamatne stope neovisno o ugovorenoj marži i vezanost za mjesečni LIBOR za CHF. Navedeno potvrđuje činjenica da unatoč tome što je LIBOR za CHF u razdoblju otplate padao, tuženik kao banka je podizao kamatnu stopu. Iz predmetnih odredbi jasno proizlazi da je u Ugovoru o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa, a koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Stoga je notorno da je predmetna odredba čl. VI Ugovora o kreditu ništetna u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno u dijelu u kojem glasi: Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu do dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope. Kamatna stopa uz gore navedeni scenario može se promijeniti 2 valutna dana prije svakog termina obračunavanja kamata (mjesečno po članku IV. točka 5. Ugovora o kreditu). Kamatna stopa se uvijek zaokružuje na sljedeću četvrtinu. Tužbeni zahtjev na isplatu odnosi se na vraćanje preplaćene razlike anuiteta koja je nastala kao rezultat povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. U ovom postupku nužno je provesti financijsko vještačenje. Predložio je prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari. Osporavanje se u bitnome odnosi na to da tuženik nije jednostrano mijenjao kamatnu stopu, već je ista izmijenjena dogovorno s tužiteljem sukladno Aneksu broj 1.. Posljedično tome, do pretplate nije došlo, pa je tužbeni zahtjev na isplatu neosnovan. Odredbe ugovora koje su predmet spora nisu ništetne. Predložio je da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbaci kao nedopušten odnosno da ga podredno u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe članka VI Ugovora o kreditu broj HR/1544 zaključenog 5. srpnja 2007. i odredbe Aneksa broj 1 koji se odnosi na ovlaštenje banci da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te isplata određenog iznosa kojeg tužitelj namjerava naknadno precizirati a koji je tuženik stekao bez osnove zbog neovlaštenog povećanja kamatne stope.

4. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu iz Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom - ugovor o kreditu broj HR/1544 zaključen 5. srpnja 2007. između prednika tuženika kao Banke, tužitelja kao Korisnika kredita, SL kao založnog dužnika 1 i BEVANDA d.o.o. kao Založnog dužnika 2; te Aneksa broj 1 od 1. travnja 2009..

5. Među strankama je sporno da li je članak VI. Ugovora o promjenjivosti kamatne stope ništetan; da li je odredba aneksa 1 koja je vezana za čl. VI Ugovora ništetna i da li se kod aneksa radi o pravomoćno presuđenoj stvari; da li je po eventualno ništetnoj odredbi došlo do pretplate kredita te da li tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa.

6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, uvidom u spise ovog suda poslovni broj P-215/2012 i P-526/2012, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja BL na okolnosti sklapanja ugovora (list 196-197 spisa) te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Violeta Peljušić na okolnost eventualne pretplate kredita i povišenja kamatne stope (nalaz i mišljenje na listu 199-252 spisa).

7. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 80/22) te je zaključio da je tužbeni zahtjev djelom neosnovan a dijelom nedopušten.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da odredba čl. VI. Ugovora o promjenjivosti kamatne stope nije opterećena razlozima ništetnosti.

9. Prije svega valja razlikovati razdoblje od rujna 2007. do zaključno ožujka 2009. za koje vrijeme je na snazi bila odredba čl. VI. Ugovora; i razdoblje od 1. travnja 2009. do 31. siječnja 2012. (otkaza ugovora) za koje vrijeme je na snazi bila odredba Aneksa broj 1..

10. Sud je po prijedlogu tužitelja prihvatio i proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Violete Peljušić na okolnost eventualne pretplate kredita i neovlaštenog povećanja kamatne stope (nalaz i mišljenje na listu 199-252 spisa), ali sa zadaćom koju je odredio sud sukladno ovlasti iz odredbe čl. 259. ZPP-a. Zadaća vještaku je bila da utvrdi koji je bio početno ugovoreni iznos anuiteta; za koje iznose anuiteta je zaduživan tužitelj; koji iznosi su plaćeni; usporedbom tih iznosa i stanja na tržištu (LIBOR) utvrditi je li tuženik povećavao kamatnu maržu; kolika je pretplata zbog povećanja marže od rujna 2007. do travnja 2009. prema Ugovoru; kolika je pretplata zbog povećanja marže od travnja 2009. do otkaza ugovora 31.1.2012. prema Aneksu Ugovora; koliki je bio dug u trenutku otkaza Ugovora.

11. Vještak je iznio pisani nalaz i mišljenje te ga usmeno obrazložio na ročištu. Ugovorom i aneksom Ugovora o kreditu kamatna stopa vezana je za mjesečni LIBOR za CHF sa dodatkom kamatne marže. Ugovorom o kreditu broj HR/1544 ugovorena je kamatna marža od 2,60 %. Aneksom br. 1 Ugovora o kreditu broj HR/1544 ugovorena je kamatna marža od 6,00 %. Unatoč činjenici, da je za razdoblje otplate kredita od rujna 2007. do otkaza Ugovora 31.1.2012. mjesečni LIBOR za CHF padao, porast kamatnih stopa rezultat je ugovorene kamatne marže od 2,60 % prema Ugovoru do 6,00 % prema aneksu Ugovora. Isto tako, porast kamatnih stopa rezultat je i povećanja kamatne marže u odnosu na ugovorenu od 2,60 % prema Ugovoru i 6,00 % prema aneksu Ugovora. Ističe i da Tužitelj nije uredno podmirivao obveze po kreditu s naglaskom da je zadnja uplata izvršena 19.10.2011. u iznosu od 15.000,00 CHF, dok je obračun i zaduženje s naslova kamate zaključno do otkaza Ugovora 31.01.2012. Banka tužitelju obračunala i naplatila 13.329,30 CHF po osnovi zateznih kamata, opomena i naknada po kreditu (Tabela 2., strana 6. i 7., plaćanja po Ugovoru i aneksu Ugovora).

12. Vještak je zaključno naveo da je tužitelj:

a) za razdoblje od rujna 2007. do otkaza Ugovora 31.1.2012. prema Ugovoru i aneksu Ugovora više platio kamata u iznosu od 29.057,65 CHF; manje platio kamata u iznosu od 130.346,41 CHF koje je najvećim dijelom rezultat djelomične uplate za listopad 2011., neplaćanja za studeni i prosinac 2011., te siječanj 2012. (Tabela 3., strana 8. – pregled razlika po mjesecima

b) za razdoblje od rujna 2007. do travnja 2009. prema Ugovoru više platio kamata u iznosu od 9.853,86 CHF; manje platio kamata u iznosu od 7.022,47 CHF (Tabela 4., strana 9. – pregled razlika po mjesecima)

c) za razdoblje od travnja 2009. do otkaza ugovora 31.01.2012. prema Aneksu Ugovora više platio kamata u iznosu od 19.203,79 CHF; manje platio kamata u iznosu od 123.323,94 CHF koje je najvećim dijelom rezultat djelomične uplate za listopad 2011., neplaćanja za studeni i prosinac 2011., te siječanj 2012. (Tabela 5., strana 10. – pregled razlika po mjesecima.

U trenutku otkaza ugovora o kreditu 31.1.2012. neotplaćeni iznos kredita (glavnice) iznosi 6.286.727,98 CHF (strana 7. Nalaza), od čega u trenutku otkaza ugovora:

- dospjela glavnica iznosi 282.392,65 CHF

- nedospjela glavnica iznosi 6.004.335,33 CHF (strana 5. Nalaza).

13. Vještak je obrazložio nalaz i mišljenje na ročištu 11.10.2024. (na str. 341- 343 spisa) a najvažniji dio njegova obrazloženja je da u periodu od rujna 2007. do travnja 2009. (dakle do sklapanja Aneksa broj 1) banka nije svojevoljno povećavala kamatnu stopu već razlika između više plaćenog po anuitetima i manje plaćenog po anuitetima proizlazi iz uplata koje je tužitelj vršio u tom mjesecu a nisu u skladu sa mjesečnim LIBOROM. Da je tome tako ukazuje i rekapitulacija da je više plaćeno 9.853,86 a manje plaćeno 7.022,47. Kada se to prebije radi se o razlici od 2.831,39. Ta mala razlika u odnosu na mjesečni anuitet od 65.000 CHF upravo ukazuje da banka nije svojevoljno dizala kamatne stope nego je to rezultat plaćanja koje nije bilo u skladu s mjesečnim LIBOROM. LIBOR je varijabla koja se mijenja. Banka bi trebala svaki mjesec komitentu dostaviti izračun koliko bi trebao biti mjesečni LIBOR ali to banka ne radi nego na zadnjoj otplatnoj rati obračunava te razlike (da li je više ili manje). Kad se radi o aneksu razlike su puno veće, razlika više plaćeno iznosi 19.203,79 CHF, a u istom periodu je manje plaćeno po anuitetima 123.323,94 CHF, ali to je rezultat toga što korisnik nije platio anuitete za 11., 12., i 1/2012 kada je otkazan ugovor. Zadnja uplata od 15.000 CHF je bila 19.10.2011..

14. Po mišljenju suda vještak je potpuno razjasnio sve stavke nalaza i mišljenja, odgovorio strankama na njihove prigovore, te je izvršio i određene ispravke koje nemaju utjecaj na krajnji rezultat. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka sud prihvatio kao obrazložen, objektivan i logičan.

15. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka sud je zaključio da tuženik ništa nije stekao bez osnove, odnosno da u periodu važenja ugovora od rujna 2007. do travnja 2009. (dakle do sklapanja Aneksa broj 1) banka nije svojevoljno povećavala kamatnu stopu (maržu) već razlika između više plaćenog po anuitetima i manje plaćenog po anuitetima proizlazi iz uplata koje je tužitelj vršio u tom mjesecu a nisu u skladu sa mjesečnim LIBOROM. Da je tome tako ukazuje i rekapitulacija da je više plaćeno 9.853,86 a manje plaćeno 7.022,47. Kada se to prebije radi se o razlici od 2.831,39. Ta mala razlika u odnosu na mjesečni anuitet od 65.000 CHF upravo ukazuje da banka nije svojevoljno dizala kamatne stope nego je to rezultat plaćanja koje nije bilo u skladu s mjesečnim LIBOROM.

16. Stoga i sud zaključuje da banka u tom periodu nije jednostrano dizala kamatnu maržu, kako to u tužbi neosnovano tvrdi tužitelj, pa da u tom periodu banka odnosno tuženik nije ništa stekao bez osnove.

17. Neovisno o tome što tuženik nije jednostrano dizao kamatnu maržu i o tome što tuženik nije ništa stekao bez osnova, sud zaključuje da navedena odredba članka VI ugovora nije ništetna jer je tužitelj sam dao mogućnost jednoj strani (banci) da mijenja kamatnu stopu, odnosno upravo je tužitelj kao poduzetnik ovlastio banku na jednostranu promjenu. Unatoč toj mogućnosti ta strana (banka) ipak nije učinila promjenu jednostrano već tek sklapanjem Aneksa broj 1 i uz suglasnost volja obiju ugovornih strana.

18. Što se tiče Aneksa broj 1. ovdje se doista radi o presuđenoj stvari jer ovdje tužitelj traži utvrđenje ništetnosti istog Aneksa kao i u predmetu poslovni broj P- 215/2012 koji je pravomoćno okončan presudom na temelju odricanja poslovni broj P-526/12-18 od 11. prosinca 2012. (str. 131 spisa), slijedom čega je tužba u tom dijelu nedopuštena.

19. Prema izračunu vještaka niti u tom periodu važenja Aneksa broj 1 banka nije iznad ugovorenog jednostrano dizala maržu.

20. A i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja BL ne proizlazi da je razlog razlike u anuitetu bila zbog jednostranog mijenja kamatne marže kako u ugovoru tako i u aneksu broj 1.

21. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da odredba čl. VI ugovora nije opterećena razlozima ništetnosti iz odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

22. U skladu s time sud je zaključio da tuženik nije stekao ništa bez osnove te je u nedostatku pretpostavki za vraćanje iz odredbe čl. 323. ZOO-a odbio i tužbeni zahtjev na isplatu, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

23. Ovdje valja navesti da je tužitelj predlagao drugačiju zadaću vještaku od one koju je odredio sud i postavljanje preciznog tužbenog zahtjeva na isplatu uvjetovao je provođenjem one zadaće koju je tražio. Međutim, sud je odredio zadaću vještaku koja korespondira s tužbenim zahtjevom, a ne nekom drugom interesu tužitelja a na koji se nije ni pozvao.

24. Što se tiče Aneksa broj 1. ovdje se doista radi o presuđenoj stvari jer ovdje tužitelj traži utvrđenje ništetnosti istog Aneksa kao i u predmetu poslovni broj P- 215/2012 koji je pravomoćno okončan presudom na temelju odricanja poslovni broj P-526/12-18 od 11. prosinca 2012. (str. 131 spisa), slijedom čega je tužba u tom dijelu nedopuštena, pa ju je sud temeljem odredbe čl. 333. i 288. st. 2. ZPP-a u tom dijelu tužbu odbacio, odnosno donio je odluku sukladno izreci rješenja.

25. Sud je rješenjem na ročištu 4.11.2024. odlučio da neće provoditi dokaz predložen po tužitelju novim financijskim vještačenjem iz razloga suvišnosti. Dokumentacija u spisu, dokumentacija iz spisa ovog suda poslovni broj P-215/2012 i P-526/2012, te provedeno saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja i nalaz i mišljenje vještaka financijske struke su sudu bili dostatni dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

26. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- trošak sastava odgovora na tužbu od 200,00 EUR ( Tbr. 7. t. 1.);

- trošak sastava podnesaka od 15.2.2024. i 22.7.2024. od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 400,00 EUR;

- trošak pristupa na ročišta održana 17.1.2024., 22.2.2024., 9.5.2024., 11.10.2024. i 4.11.2024. od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 1.000,00 EUR;

- trošak PDV (25%) od 400,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupno 2.000,00 EUR. 27. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.000,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

28. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude i rješenja.

Rijeka, 18. prosinca 2024.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.