Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2797/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog Adriatic osiguranja d.d. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Vegaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-189/2022-10 od 21. veljače 2024., dana 16. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-189/2022-10 od 21. veljače 2024., u izreci pod I i II.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev, kojim tužitelj potražuje od tuženoga isplatu iznosa od 270,57 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II izreke), dok je odbijen zahtjev tuženog za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 € (stavak III izreke).

2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I i II, žali se tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 270,57 € s osnova invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (utvrđene rješenjem tužitelja broj 75937 od 22. studenoga 2012.), a povodom ozljeda koje je njegov osiguranik zadobio u prometnoj nezgodi od 3. travnja 2010. u [adresa] i koju su, u jednakim omjerima, skrivili osiguranik tužitelja i osiguranik tuženoga, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.

5. U žalbenoj fazi postupka ostala je sporna primjena materijalnog prava.

6. Pravilno je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu - ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelja, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina.

7. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženi društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

8. Tuženi, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8 st. 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

"Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

9. Dakle, tuženi kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

10. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odluku donio primjenom odredaba ZOOP-a i to čl. 27 ZOOP, koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

11. Prema čl. 27 ZOOP obveza društva za osiguranje postojala bi samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

12. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021..

13. Međutim, kako tužitelj nije dokazao postojanje razlike između mirovine koja se osiguraniku tužitelja isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27 st. 3 ZOOP, niti je za to predložio odgovarajuće dokaze (npr. izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost postojanja i visine iznosa koji predstavlja razliku između mirovine utvrđenjem rješenjem o umirovljenju i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu), to nije dokazana osnovanost predmetnog potraživanja.

14. Žalbenim prigovorima, koji se svode na vlastito tumačenje primjene zakonskih propisa u ovom predmetu, te kritiku izvedenih zaključaka prvostupanjskog suda, tužitelj ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja.

15. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

16. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2024.

Sudac:

Ivica Veselić