REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: 91. P-3202/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja IVAMONT d.o.o., Ivanić-Grad, Vulinčeva 24, OIB: 86660343460, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mučnjak, odvjetnik u Ivanić-Gradu, Moslavačka 4, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, i odsutnosti tuženika, dana 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 platiti tužitelju IVAMONT d.o.o., Ivanić Grad, Vulinčeva 24, OIB: 86660343460 iznos od 1.791,58 EUR/13.498,64 KN sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.11.2018. pa do isplate, računajući po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da od 11. studenog 2004. ima s tuženikom sklopljenu dugoročnu policu osiguranja broj [broj police osiguranja] kojom je ugovorena javna odgovornost prema trećima. Na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sisku, posl. broj Pn-9/2018 od 4. svibnja 2018. FINA je radi naplate glavnice, parničnih troškova i pripadajuće zakonske zatezne kamate provela ovrhu na računu tužitelja i prenijela u korist ZJ i odvjetnika Željka Stankovića ukupan iznos od 1.791,58 EUR dana 26. studenog 2018. Zahtjev za isplatu po navedenoj presudi odnosi se na štetni događaj koji se dogodio u razdoblju od 2. do 6. lipnja 2014. u kojem je uslijed obavljanja registrirane djelatnosti tužitelja (izvođenja radova antikorozivne zaštite u postrojenju INA Rafineriji nafte Sisak na postrojenju KP-4) došlo do štete na vozilu treće osobe. S obzirom da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja prema trećima, to tužitelj sukladno odredbi članka 964. Zakona o obveznim odnosima potražuje od tuženika povrat isplaćenih iznosa naknade štete trećim osobama. Stoga, tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno 1.791,58 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare budući da je prisilna naplata tražbine izvršena 26. rujna 2018. pa je do podnošenja tužbe protekao trogodišnji zastrani rok. Tuženik podredno navodi da ne osporava da je s tužiteljem imao zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti broj 099272000604 te ne osporava da je u razdoblju od 2. do 6. lipnja 2014. došlo do štete na vozilima trećih osoba, a uslijed izvođenja radova antikorozivne antikorozivne zaštite u postrojenju INA Rafineriji nafte Sisak, a koje radove je obavljao tužitelj. Tuženik osporava da bi postojala obveza ovdje tuženika na isplatu navedenih utuženih iznosa tužitelju s obzirom da temeljem čl. 4. st. 1 točka 1. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti osiguranje se ne odnosi na odgovornost osiguranika za namjerno prouzročenu štetu ili za štetu nastalu kao posljedicu svjesnog postupanja suprotno propisima po kojima se obavlja djelatnost odnosno zanimanje kao izvor opasnosti naveden u polici (tužitelj je znao i morao znati da parkiranje vozila na parkiralištu objekta na kojem se izvode radovi čak i na udaljenosti od 1500 metara može dovesti do oštećenja istih pa je mogao biti svjestan eventualnih posljedica). Tuženik nadalje navodi da je u postupku koji se vodio, u kojem je Ivamont d.o.o. bio tuženik, provedeno vještačenje po vještaku kemijske struke gdje je navedeno kako je tuženik (ovdje tužitelj) previdio vremenske okolnosti koje su kao takve bile povoljne za nastanak predmetnog štetnog događaja zbog uzgonskog kretanja zraka. Tuženik (ovdje tužitelj) je stavljao bočnu zaštitu, ali je iz dnevnika vidljivo da je zaštita u jednom trenutku bila poderana te je ujedno naveo da u samom građevinskom dnevniku postoje određene nepravilnosti. U građevinskom dnevniku za navedeni period nije navedeno da bi vremenski uvjeti bili nepovoljni već da su bili dobri što ne odgovara stanju (posebno npr. 03.06.2014. kada su zabilježeni jaki udari vjetra od 12,6 m/s (jačine 6 Bf), a koji zasigurno ne predstavljaju dobre i povoljne uvjete za rad. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj se podneskom od 21. listopada 2024. očitovao na navode iz odgovora na tužbu te naveo da je predmet ovoga spora zahtjev za isplatu plaćenog iznosa, a ne isplata osigurnine niti naknada štete od tuženika, stoga se u ovom slučaju primjenjuje opći zastari rok od 5 godina sukladno članka 235. ZOO-a, a da sukladno odredbi članka 234. stavak 4. ZOO-a zastara osiguranikovog (tužiteljevog) zahtjeva (za isplatu) prema tuženiku (osiguratelju) počinje teći od kada je oštećenicima naknadio štetu (kada je sporni iznos naplaćen putem FINA-e dana 26.11.2018.), a da se zahtjev za isplatu u ovom sporu ne temelji na ugovoru o osiguranju nego na odredbi članka 964. ZOO-a. Nadalje, tužitelj ističe da tužitelj / osiguranik nije mogao spriječiti nastanak osiguranih slučaja i/ili otkloniti ili ograničiti štetne posljedice – budući da nije znao za nastanak štetnih događaja sve do trenutka dok ga tuženik nije obavijestio da su oštećenici podnijeli odštetne zahtjeve, dakle znatnim protekom vremena nakon što je tužitelj / osiguranik završio sa poslovima antikorozivne zaštite koji su trajali nekoliko mjeseci. Budući da se radi o šteti na površini vozila koja je nastala od čestica boje, koja oštećenja nisu vidljiva golim okom iz mjesta rada tužitelja / osiguranika, to isti nije niti mogao znati da je došlo do bilo kakve štete pa da bi mogao spriječiti njeno nastajanje i/ili otkloniti ili ograničiti štetne posljedice. Tužitelj ističe da je tuženik povodom istovrsnog zahtjeva od 19.06.2020. (oštećeni SJ) iz istovrsnog štetnog događaja, temeljem iste police osiguranja, u predmetu tuženika broj 62 IMOD 5261 2020 ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim i dana 22.07.2020. izvršio povrat plaćenog iznosa (glavnice, troškova i kamate) pa je plaćanjem regresnog zahtjeva u predmetu tuženika broj 62 IMOD 5261 2020 nesporno na drugi (konkludentan način) priznao u cijelosti osnovu tužiteljevog zahtjeva, odnosno odgovornost za štetu s obzirom da su predmet plaćenog zahtjeva u predmetu broj 62 IMOD 5261 2020 i zahtjeva u ovom postupku istovrsni štetni događaj koji su se dogodili u razdoblju od 02. do 06. lipnja 2014. godine.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 5 spisa), privitak polici odgovornosti broj 099272000604 (list 6 spisa), uvjeti za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (list 7-18 spisa), presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, posl. brpj Pn-9/2018 od 4. svibnja 2018. (list 19-33 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje PO-9/18- IZ.NA. (list 35 spisa), zahtjev za regres pd 22. svibnja 2023. (list 36-37 spisa), dopis tuženika od 23. svibnja 2023. (list 38-39 spisa), dopis tuženika od 7. lipnja 2023. (list 40-42 spisa), zahtjev za regres od 15. lipnja 2020. (list 66-67 spisa), obavijest o zaprimljenoj prijavi štete od 23. lipnja 2020. (list 68 spisa), presuda Općinskog suda u Sisku od 4. siječnja 2018., posl. broj P-138/15 (list 69-77 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje P-138/15-IZ.NA. (list 78 spisa), obavijest o likvidaciji štete od 22. srpnja 2020. (list 79-80 spisa).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.791,58 EUR.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i tuženik kao osiguratelj sklopili ugovor o dugoročnom osiguranju temeljem kojeg je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja]. Također nije sporno da je u razdoblju od 2. do 6. lipnja 2014. došlo do štete na vozilima trećih osoba, a uslijed izvođenja radova antikorozivne zaštite u postrojenju INA Rafinerija Sisak, a koje radove je izvodio tužitelj. Nije sporno da je presudom Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, posl. broj Pn-9/2018 od 4. svibnja 2018. usvojen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) naknaditi štetu tužitelju te da je izvršena prisilna naplata iznosa dosuđenih u toj presudi.

7. Među strankama je prvenstveno sporno je li nastupila zastara potraživanja. Podredno je sporno je li tužitelj kao osiguranik postupao savjesno, odnosno je li postupao suprotno propisima po kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor opasnosti naveden u polici.

8. Iz police osiguranje broj [broj police osiguranja] je razvidno da je ugovor o dugoročnom osiguranju sklopljen između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja, a da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima i odgovornost prema djelatnicima.

9. Presudom Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, posl. broj Pn-9/2018 od 4. svibnja 2018. naloženo je tuženiku (ovdje tužitelju) da tužitelju ZJ na ime naknade štete isplati iznos od 6.795,49 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2018. do isplate te da naknadi parnični trošak u visini od 5.738,00 kn.

10. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje PO-9/18-IZ.NA je razvidno da je dana 26. studenog 2018. s računa tužitelja prenesen na račun ZJ iznos od 475,00 kn na ime troška postupka te iznos od 7.061,24 kn na ime glavnice, a da je na račun odvjetnika Željka Stankovića istoga dana isplaćen iznos od 5.962,40 kn na ime troška postupka. Stoga, tužitelj je isplatio naknadu štete trećim osobama po osnovi glavnice, kamata i troškova postupka u ukupnom iznosu od 13.498,64.

11. Po mišljenju ovoga suda, osnovan je tuženikov prigovor zastare.

12. Naime, tužiteljeva tražbina prema tuženiku temelji se na ugovoru o osiguranju koji je sklopljen između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja. Stoga, suprotno navodima tužitelja u ovoj pravnoj stvari ne radi se o nikakvom zahtjevu za isplatu plaćenog iznosa temeljem odredbe članka 964. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), odnosno ne radi se o regresnom zahtjevu za isplaćenu naknadu štete od osobe koja je odgovorna za štetu trećim osobama, već je upravo tužitelj osoba koja je odgovorna za štetu trećim osobama, a kako to proizlazi iz presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, posl. broj Pn-9/2018 od 4. svibnja 2018. Stoga, predmet tužiteljeva potraživanja je isplata na temelju ugovora o osiguranju sklopljenog između tužitelja i tuženika, a predmet kojeg je osiguranja tužiteljeva odgovornost prema trećima za štetu koju prouzroči trećima prilikom obavljanja svoje djelatnosti. Odnosno, da ne postoji sklopljeni ugovor o osiguranju tužitelj prema tuženiku ne bi mogao imati nikakvu tražbinu.

13. Odredbom članka 234. stavak 1. ZOO-a propisano je da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

14. Ugovor o osiguranju sklopljen između tužitelja i tuženika je ugovor o osiguranju od odgovornosti, pa stoga u konkretnom slučaju tražbina tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika zastarijeva u roku od 3 godine.

15. Prema odredbi članka 234. stavak 4. ZOO-a kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu. Dakle, za ugovore o osiguranju od odgovornosti ZOO sadrži posebnu odredbu koja određuje dan od kada počinje teći zastara.

16. U konkretnom slučaju, uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, sud je utvrdio da je tužitelj oštećenim osobama isplatio naknadu štete 28. studenog 2018., a to je dan kada u konkretnom slučaju zastara počinje teći. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. studenog 2023.

17. Slijedom svega navedenoga, sukladno odredbi članka 214. ZOO-a, u ovoj pravnoj stvari proteklo je zakonom određeno vrijeme u kojem je tužitelj mogao, i imao pravo, zahtijevati ispunjenje obveze.

18. Sud uzgredno napominje da su neosnovani navodi tužitelja da je tuženik plaćanjem regresnog zahtjeva povodom istovrsnog zahtjeva (drugog oštećenika) iz istovrsnog štetnog događaja, temelj iste police osiguranja, priznao u cijelosti osnovu tužiteljevog zahtjeva, odnosno odgovornost za štetu. Takvo tužiteljevo stajalište je pogrešno. Da bi se radilo o eventualnom priznanju duga mora se raditi o nedvojbenoj volji dužnika da prizna određeni dug. Činjenica što je tuženik isplatio osigurninu tužitelju za neke oštećenike iz istog štetnog događaja ne predstavlja samo po sebi i volju za priznanjem duga po osnovi naknade štete za druge oštećenike iz tog događaja.

19. S obzirom da je ocijenjen osnovanim tuženikov prigovor zastare sud nije raspravljao o preostalim istaknutim prigovorima tuženika niti je, sukladno načelu ekonomičnosti postupka, provodio daljnje predložene dokaze.

20. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan pa je odlučeno kao u točki I/ izreke presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2024

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.