Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-47/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženica 1. VPO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. KPO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ranije s adresom [adresa], obje kao zakonske nasljednice iza pok. KP, [adresa] i [adresa], zastupane po punomoćniku Gordanu Maroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.393,59 eura, nakon održane glavne javne rasprave 16. prosinca 2024., u prisutnosti parničnih stranaka osobno te njihovih punomoćnika, dana 18. prosinca 2024. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva na 4/12 dijela kčbr. [katastarska čestica] livada Lučica do vode površine 250 čhv. upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su joj tuženice 1. VPO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. KPO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ranije s adresom [adresa], obje kao zakonske nasljednice iza pok. KP, [adresa] i [adresa], dužne priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa imena svoje prednice uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, u naprijed navedenom suvlasničkom omjeru.

II. Nalaže se tuženicama 1 i 2 da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.579,64 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 885,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. Navodi se da je prednica tuženica 1 i 2 samo formalno upisana kao suvlasnica prijepora, a da je stvarni posjednik i vlasnik istog upravo tužiteljica kao jedina nasljednica iza pok. majke UP. Naime, da je sada pok. majka putem svojih prednika stekla pravo vlasništva na prijeporu dosjelošću pa samim tim i tužiteljica dok da tužene niti njihovi prednici nikada nisu ometali tužiteljicu u izvršavanju posjedovnih čina na utuženoj nekretnini već se uvijek smatralo da je to posjed i vlasništvo obitelji UP. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužene 1 i 2 protive se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu te navode da su iste u suposjedu predmetne nekretnine zajedno sa tužiteljicom već više godina. Naglašava se da stjecanje dosjelošću između suvlasnika nije dopušteno sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a isto tako da posjed nekretnina mora biti istinit, zakonit i pošten ili barem pošten, a pri čemu se misli na stjecanje vlasništva prema trećem, a ne prema suvlasniku. Nadalje se navodi da majka tuženica 1 i 2 nikada nije niti sa tužiteljicom, a niti njezinom prednicom sklopila bilo kakvi pravni posao kojim bi prenijela u vlasništvo svoj suvlasnički dio. S druge pak strane se ističe da su tuženice u suposjedu predmetne nekretnine cijelo vrijeme te da svake godine nekoliko puta obiđu "sve svoje nekretnine u [adresa]" te da dolaze s prijateljima "na izlete, pecanje i slično". Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 9 spisa, Prijepis posjedovnog lista, list 3 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. UP, list 4 – 7 spisa, u Ugovore o kupoprodaji nekretnina, list 26 – 36 spisa, u Posjedovni list broj 174 iz 2008. godine, list 38 spisa, u kopiju Katastarskog plana, list 50 spisa, u Povijest promjena na prijepornoj nekretnini, list 52 – 54 spisa, u Zapisnik od 21.7.1997., list 56 spisa, saslušani su svjedoci OP, UPO, SP, ĆP, NP, TP, RP, list 65 – 73 spisa te su saslušane tužiteljica i tužene 1 i 2, list 76 – 79 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izvedene dokaze, ovaj Sud drži da je posjed tužiteljice i njezinih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Sud je na ovu okolnost saslušao brojne svjedoke pri čemu je punu vjeru poklonio iskazu svjedokinja OP, UPO, SP, čiji su iskazi vrlo okolnosni, međusobno podudarni, logični i životno uvjerljivi, a iste su rođene u [adresa] te imaju svoje vlastite nekretnine u blizini prijepora slijedom čega Sud njihove iskaze smatra relevantnima i vjerodostojnima.

9. Tako svjedokinja OP navodi da joj je poznato o kojoj je čestici riječ, da je to nekretnina uz samu rijeku Gacku iznad koje se nalazi još jedna čestica, a odmah iznad te čestice da je tužiteljičina kuća. Pojašnjava da mještani ovu česticu nazivaju "barica", a misli da se sada zove "lučica". Nadalje pojašnjava da se njezina roditeljska kuća, a i kuća u kojoj sada živi nalazi udaljena od ove čestice cca 400 m. Svjedokinja je iznijela da se sjeća iz djetinjstva da je kao dijete dolazila do svoje tete UP, koja je tužiteljičina majka te se sjeća da je UP uživala cijelu tu zemlju na način da bi sadila krumpir i povrće. UP da je preminula prije 4 godina, a da ju je naslijedila tužiteljica, njezino jedino dijete. Svjedokinja je nadalje pojasnila da ova sporna čestica međi sa jedne strane sa zemljom od sada pok. HP, a sa druge strane da međi sa česticom zvana "pribarak" što je isto uživala UP. Nadalje je pojasnila da se do ove čestice dolazi na način da se sa ceste koja vodi kroz mjesto [adresa] skrene desno, a zatim nakon 150 m da se skrene lijevo, a onda kroz dvorište tužiteljice pa preko još jedne čestice da se dođe do ove sporne. Isto tako navodi da je tužiteljičino dvorište ograđeno prema čestici koja se nalazi ispred prijeporne te navodi da ona ne zna neki drugi put do ove čestice. Tužiteljičina kuća da je udaljena od ove parcele cca 60 m te da je UP uživala ovu česticu cijeloga života, sve dok je mogla raditi te procjenjuje da je to 40 godina i više. Naime, da je UP počela uživati ovu česticu kada se 1958. godine udala za svoga supruga ČP. Nadalje navodi da ne poznaje osobu imena KP kao što ne poznaje niti tuženice 1 i 2 niti po imenima, a niti po viđenju te navodi da ona nikoga drugog osim tužiteljičine majke nije vidjela na ovoj parceli te nije čula da bi netko smetao tužiteljičinu majku u posjedovanju prijepora. Nadalje ističe da ne poznaje CP, no, da je poznavala BP te ne zna da li su oni vršili bilo kakve posjedovne čini na ovoj čestici. Naposljetku navodi da je puno puta bila na utuženoj čestici, da je u mladosti češće dolazila te procjenjuje da je na parceli bila "možda 50 puta", a da je zadnji puta bila na parceli prije 7 – 10 godina. Ne zna koliko je velika čestica jer je nije mjerila i nije geodeta te navodi da čestica nije ograđena, a inače da tužiteljica uživa česticu na način da "uzme motiku i kopa", ne zna koliko točno puta godišnje dolazi tužiteljica, no, da od kada je u mirovini da je cijelo ljeto tu.

10. Podudarno iskazu svjedokinje OP iskazuje i svjedokinja UPO, stara 75 godina, koja je nesrodna te zasigurno nema razloga pogodovati niti jednoj strani. I ova svjedokinja pojašnjava da se prijeporna čestica nalazi uz vodu (rijeka Gacka), ispod tužiteljičine kuće te pojašnjava da ta čestica graniči sa parcelom od Koch Ružice koja je sada u Beču, a sa druge strane je voda te da mještani tu zemlju nazivaju "barica". Navodi da u blizini ove "barice" ona ima i svoju zemlju koja se također zove "barica", no, da njezina "barica" jednim dijelom međi sa "zemljom od BP", a da ne zna na koga ta čestica sada glasi. Nadalje obrazlaže da joj je poznato da su LP i ZP svoj dio na ovoj spornoj čestici prodali tužiteljičinim roditeljima ČP Slavku i UP, a da to zna jer su bili susjedi i stalno su se posjećivali. Navodi da su UP i suprug joj obrađivali ovu zemlju na način da bi sadili povrće budući je to uspijevalo jer je blizu voda te još ističe da je ona išla zalijevati posađeno kada to nije mogla tužiteljičina majka. Izrijekom navodi da nije vidjela nikog drugog na predmetnoj parceli osim tužiteljičinih roditelja što znači da nije vidjela niti tuženice 1 i 2 kao niti njihovu majku KP, a niti baku ZP već je ZP znala vidjeti na čestici koja međi sa njezinom, svjedokinjinom, na kojoj je poslije znala vidjeti i NP, ali, dakle, ni NP nikada nije vidjela na utuženoj parceli. Nadalje pojašnjava da se do ove utužene parcele može doći preko tužiteljičine zemlje odnosno kroz njihovo dvorište ili sa čamcem preko vode te navodi da je kućni broj od tužiteljice 138, a njezin, svjedokinjin 137. Isto tako navodi da ona od svoje kuće može vidjeti prijepor, ali samo dio jer joj za ostalo smeta tužiteljičina štala. Također je pojasnila da ima stan u [adresa] te da je u mirovini već 14 godina te da veći dio vremena živi u [adresa], a tijekom zime da je konstantno u Zagrebu. Isto tako navodi da je ona, svjedokinja, išla u srednju školu od 1964. – 1968. godine te ima saznanja da kada se LP selio za [adresa], da je predmetnu parcelu prodao tužiteljičinim roditeljima, a da je jednu parcelu koja se nalazi do njezine prodao ZP, a isto tako da je i ZP prodala V svoj dio sporne parcele. Potvrđuje da nije vidjela kupoprodajni ugovor koji bi zaključili K sa ŽP i ZP, no, da su joj o toj kupoprodaji pričali tužiteljičini roditelji. Isto tako, da joj je tužiteljičina majka kazala da je jedne prilike išla u [adresa] sa ŽP i BP, koji je sin od ZP i to "nešto potpisati vezano za ovu zemlju".

Ne zna koliki su bili suvlasnički dijelovi ŽP i ZP, no, kada su oni to prodali, da su K počeli to uživati u cijelosti te je svjedokinja konstatirala da u slučaju da nisu kupili u cijelosti, da ne bi "baš netko dozvolio da se to uživa u cijelosti". Opisala je da je čestica gotovo četvrtastog oblika, a procjenjuje da je veličine između 600 i 1000 m[2] . Isto tako, da su na početku ove čestice posađene šljive, a veći dio je oranica sa povrćem te se to tako obrađuje od kad se ona sjeća. Isto tako, da je prijepor ograđen sa suhozidom na sjevernoj strani, a na zapadnoj strani da je ograda u vidu zapuštene živice. Potvrđuje da je prije 10-ak dana bila kod tužiteljice i vidjela tu parcelu. Isto tako, da je znala da su prodavatelji LP i ZP bili vlasnici ove sporne parcele "jer da se to u selu zna, odnosno znaju svi sve jedno o drugima", a da su joj to rekli i tužiteljičini roditelji.

11. Svjedokinja SP također iskazuje podudarno gore navedenim svjedokinjama pojašnjavajući da joj je poznato da se sporna čestica nalazi ispod tužiteljičine kuće te je sa jedne strane omeđena sa rijekom Gackom, a s druge strane sa zemljom od obitelji PP. Inače, da se sva zemlja uz rijeku Gacke naziva "barice" i obrađene su, a da je njezina kuća udaljena od sporne čestice cca 700 m. Sjeća se da je ova sporna čestica bila posjed LP i ZP koji su jedno vrijeme živjeli u istoj kući do 1959. ili 1960., a onda je LP sagradio kuću i otišao sa svojom suprugom živjeti u tu kuću da bi 1963. godine otišao za Njemačku. Još dok su bili u Njemačkoj da su prodali kuću ZP nakon čega da su se odselili za [adresa], a potom da su zemlju, pri čemu misli upravo na prijepornu česticu, prodali i to 1965. tužiteljičinim roditeljima. Svjedokinja pojašnjava da zna da je to bila upravo 1965. jer da je ona otišla za Zagreb 1964. godine, a kada je došla na ferije 1965. godine, da je od LP majka već živjela u [adresa], a predmetnu "baricu" da su uživali tužiteljičini roditelji odnosno još njezini baka i djed, ZP i AP. Čestica da je uvijek bila obrađena te se sadio krumpir, kukuruz, a poslije povrće. Otac od tužiteljice da je preminuo 1991., a majka 2020. godine, a imali su samo tužiteljicu. Nakon njihove smrti, da je ovu česticu nastavila uživati tužiteljica te je svake godine sadila vrt i svjedokinja navodi da joj je i ona znala pomoći. Izričito navodi da nitko drugi osim tužiteljice i njezinih roditelja nije posjedovao prijepor niti je dolazio na njega, da nikada nije vidjela tužene 1 i 2 da bi dolazili na ovu česticu niti da bi je obilazili. Pojašnjava da zaključuju da su vlasnici sporne parcele ranije bili ZP i LP po tome što su isti obrađivali tu zemlju, a nakon što su je prodali, nastavili su je obrađivati tužiteljičini roditelji. Dapače, svjedokinja navodi da joj je upravo LP da je prodao ovu zemlju V u nekoliko navrata, a da je to rekao njoj osobno i to početkom 1991. godine jer da su zajedno odlazili u Liku.

Svjedokinja navodi da je ona osobno bila na spornoj parceli prošle godine tijekom ljeta, a procjenjuje da je tijekom života na toj parceli bila "sigurno 100 puta". Ne zna koliko je ta čestica velika u metrima, no, da je čestica u obliku kvadrata, da su u naravi uz rub ove čestice posađene šljive, a prema rijeci Gackoj da je vrt sa posađenim krumpirom i drugim povrćem. Isto tako, da je od tužiteljičine kuće do predmetne parcele kameni zid i jedna "lesa" (drvena vrata), sa jedne strasne čestice da se nalazi rijeka Gacka, a s druge strane da je posjed PP dok je sa lijeve strane živica. Svjedokinja navodi da su LP i ZP na ovoj čestici sadili krumpir i kukuruz, a poslije da su tužiteljičini roditelji sadili krumpir i povrće, a što zna jer da je koji put bila prisutna kada bi pomagala saditi. Naposljetku navodi da je kamena ograda bila međa između posjeda AP i posjeda U ZP, a kada su O to prodali, onda su K napravili lesu da mogu normalno prolaziti.

12. Kao što je već rečeno, navedene svjedokinje su rodom iz [adresa], zapravo su susjede tužiteljici te je životno da iste imaju relevantna saznanja o posjedovanju prijepora o čemu su iskazivale gotovo identično.

13. Svjedok ĆP doselio se 2001. godine u [adresa] te je pojasnio da je prvu kuću sagradio na parceli koju je kupio od tužiteljičine majke, a koja parcela je cca 100 m nizvodno od sporne parcele nakon čega je tu kuću prodao prije nekih 10-ak godina, a onda je sagradio novu kuću na lokaciji koja je udaljena 300 m od ove sporne čestice. Navodi da mu je poznato što je predmet spora, da je to čestica zvana "barica" te pojašnjava da se ona nalazi uz samu rijeku Gacku, a da se do nje dolazi kroz tužiteljičino dvorište. Svjedok se prisjetio da je pomagao tužiteljičinoj majci u sadnji vrta na ovoj spornoj čestici odnosno da su zajedno sadili jer u to vrijeme nije imao zemlju za vrt, a da sada zajedno sadi sa tužiteljicom. Svjedok ne poznaje tuženice 1 i 2 te navodi da na ovoj parceli zna viđati osim tužiteljice i njezine sinove kao i susjede koji bi prolazili preko ove čestice. Naposljetku navodi da se na spornu česticu može pristupiti pješice s drugih parcela, ali da se mora prolaziti kroz zaraslo žbunje. Isto tako, da sporna parcela ima možda 600 m[2] .

14. Budući je Sud punu vjeru poklonio iskazima svjedokinja FP, UPO i SP kao iskazu svjedoka IP, a čiji su iskazi podudarni i sa materijalnom dokumentacijom u spisu, poglavito sa Povijesti promjena na katastarskoj čestici izdanoj od Ureda za katastar te sa posjedovnim stanje prema Posjedovnom listu broj 174 (list 38 spisa), to nije mogao prihvatiti iskaze saslušane svjedokinje TP, svjedoka RP kao niti iskaze tuženica 1 i 2.

15. Naime, svjedokinja TP navodi da joj je 1-tuženica šogorica (bratova žena) te navodi da je predmet rasprave "jedna zemlja koja se nalazi uz rijeku Gacku", ne zna njezin naziv, no, iskazuje da kada bi se vraćali sa mora da bi zajedno sa obitelji 1-tužene znali stati u [adresa] te bi obišli mlinove te bi im onda 1- tužena pokazala svu zemlju koju je naslijedila. Sjeća se da bi išli i po poljima pa bi im pokazala i tu česticu uz Gacku. Da je 1-tužena tom prilikom svoju zemlju pokazala rukom, a da su išli baš na zemlju koja se nalazi uz Gacku te su se šalili da će tu pecati. Ne zna koliko je velika utužena čestica, čini joj se 250 – 300 m. Također navodi da joj je poznato da bi 1-tužena svaki puta kada bi dolazila ili odlazila s mora navraćala do rodbine te bi odlazila na groblje te na svoju zemlju.

16. Svjedok RP, suprug 1-tužene, navodi pak da su on i supruga sa djecom te šogorom i šogoricom znali šetati te bi najprije bili oko kuće BP i NP, a onda bi se šetali "u krugu odnosno po nekoj cesti pa bi nakon 300 m skrenuli desno pa bi onda opet krugom došli do mlinice". Da mu je supruga kazala da je ova "barica" vlasništvo nje i njezine sestre, a da je supruga znala pokazivati i druge zemlje. Također da je supruga spornu česticu dobila nasljedstvom od svoje majke KP te da bi godišnje dolazili na ovu česticu par puta. Isto tako, da su se djeca znala igrati na ovoj čestici.

17. Kako je to razvidno iz iskaza svjedokinje TP i RP, isti su iskazivali paušalno, iskazuju o šetnji odnosno zapravo turističkom razgledavanju mlinica u [adresa] kao i zemlje "koju je naslijedila 1-tužena sa sestrom" te njihov iskaz nije okolnosan u smislu da bi bilo nedvojbeno da su svjedoci iskazivali upravo o prijeporu. Među strankama nije sporno da su tužene 1 i 2 nasljednice svoje majka, a koja je očito bila upisana suvlasnicom ili vlasnicom nekretnina u [adresa], međutim, u odnosu na utuženu nekretninu saslušani svjedoci nemaju relevantnih saznanja niti o lokaciji predmetne nekretnine (iskazuje se paušalno – "nalazi se blizu rijeke Gacke"), a niti o posjedovanju prijepora. Nelogično je da navedeni svjedoci ne bi opazili da je prijepor gospodarski iskorištavan u smislu da se ore i sadi povrće, a da su doista obilazili prijepor. Također je nelogično da bi se djeca mogla igrati, a oni šetati po prijeporu kada na temelju izvedenih dokaza proistječe da se prijepor redovno obrađivao i obrađuje.

18. S druge pak strane, tužiteljica u svome iskazu navodi podudarno iskazima saslušanih svjedokinja FP, UPO i SP, kao i svjedoka IP ĆP te tako navodi da joj je iz pričanja roditelja poznato da su isti 1965. godine kupili ovu česticu koju oni nazivaju "barica" i to od LP i BP. Ona da je rođena 1959. godine te da je do 15. godine živjela u [adresa], a čestica se nalazi ispod njihove kuće i ta "barica" je do vode. Nakon kupnje da su roditelji to obrađivali na način da bi česticu orali, sadili povrće, a da su jedan red bile i šljive. Za vrijeme ostavinskog postupka iza pok. majke i to prije 3 godine, da je opazila da ova čestica "nije sređena" odnosno da se jedan dio "vodi na KP". Nadalje iskazuje da je u posjed ove čestice stupljeno 1965. godine, a da su joj roditelji pričali da je kupoprodajna cijena isplaćena iste godine. Isto tako navodi da je nakon toga, a vezano za ovu česticu zaključen kupoprodajni ugovor sa BP. Za KP navodi da nije bila u posjedu ove čestice, da je preminula 1994. godine te da nikada nije vidjela njezine kćerke, ovdje prisutne tuženice 1 i 2. Isto tako, da se nikada nije vodio "neki sud" vezano za ovu česticu niti joj je netko osporavao istu, a da je posjednik u katastru ove čestice bio BP, nakon njega njezini roditelji AP UP i ČP, a nakon smrti majke da je upisana ona. Navodi da je iz [adresa] otišla 1975. godine na školovanje u Zagreb gdje je i nastavila živjeti i raditi, no, da je redovno dolazila u [adresa] za vrijeme godišnjih odmora pomažući roditeljima te bi dolazila minimalno mjesečno dva puta. Pojašnjava da na predmetnoj čestici postoji suhozid te da se najprije nalazi njezina odnosno roditeljska kuća, zatim šljivar, potom suhozid te se dolazi na "baricu", a da ovaj suhozid dijeli utuženu česticu i njezinu. Isto tako zna da je BP ujak od tuženica 1 i 2, a ne zna u kakvom su srodstvu s LP. Isto tako, da na spomenutom suhozidu postoji prolaz u obliku lese tj. vrata, a da ta vrata vode na ovu "baricu" i to iz dvorišta tužiteljice.

19. Premda tužiteljica u svome iskazu navodi da su njezini roditelji kupili prijepor od LP i BP, a svjedokinje UPO i SP govore o prodavateljima LP i ZP, očito je da imaju saznanja o istoj usmenoj kupoprodaji s obzirom da je BP sin od ZP, a ujak tuženica 1 i 2, a koji je sa tužiteljičinom majkom UP zaključio i pisani Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine (list 26 – 28 spisa). Navedeno je na tragu navoda iz podneska tužiteljice kada se ističe da je "prava kupoprodaja bila 1965. - 1967. godine" te da je ovaj pisani ugovor samo "formalna kupoprodaja" te nije po ovom ugovoru iz 2009. niti isplaćena kupoprodajna cijena.

20. Ovaj Sud ne može ignorirati podudarne iskaze svjedokinja UPO, SP koje su vrlo uvjerljivo i decidirano iskazivale o kupnji prijepora od strane tužiteljičinih roditelja, a što je podudarno i sa Povijesti promjena na katastarskim česticama od 9.4.2024. (list 52 – 54 spisa) iz koje proistječe da je posjednikom prijepora – 2469/1 k. o. [katastarska općina] Rješenjem Z-919/65, a uslijed ostavinskog postupka upisan na ime BP, iz [adresa], poslije adresa [adresa], koji je, dakle, ujak tuženica 1 i 2, da bi potom temeljem zapisnika od 7.8.1997. godine posjed prijepora bio upisan na ime UP ud. Slavka, [adresa], odnosno na tužiteljičinu majku. Iz navedenog Zapisnika proistječe da su isti potpisali GP i UP te da se u Zapisniku potvrđuje da se UP "nalazi u nesmetanom posjedu već duže vrijeme te se traži prijepis". Na temelju navedenog Zapisnika potom je i doneseno Rješenje te je posjednicom prijepora upisana UP, kako je to vidljivo i iz Prijepisa posjedovnog lista iz 2008. godine, list 38 spisa.

21. Prema sadašnjem stanju, posjednikom prijeporne nekretnine upisani su suvlasnici nekretnina prema podacima iz zemljišne knjige, s obzirom da je u tijeku usklađenje podataka iz katastarskog operata sa zemljišno knjižnim podacima.

22. Međutim, proistječe nedvojbenim da je GP BP, ujak tuženica, na Zapisniku iz 1997. godine potvrdio posjedovanje prijepora od strane UP koji je potom formaliziran donošenjem odgovarajućeg rješenja.

23. Naprotiv, iz navedene Povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo je da je posjednikom prijeporne čestice od 1954. bila upisana ZP (baka tuženica 1 i 2), da bi potom temeljem ostavinskog Rješenja posjednikom, bio upisan njezin sin BP ili GP (ujak tuženica 1 i 2), a koji je, dakle, na Zapisniku iz 1997. godine konstatirao da je očito stvarnim posjednikom prijepora zapravo tužiteljičina majka.

24. Nelogično je da bi ujak tuženica 1 i 2, odnosno brat upisane z.k. suvlasnice KP (majke tuženica 1 i 2) iznio takvu konstataciju u navedenom zapisniku, a da nije imao saznanja da je navedeni prijepor zapravo prodan V te se suglasio da prijepor i bude upisan kao posjed tužiteljičine majke UP.

25. Valja istaći da je na ovome području poznat nesklad zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim stanjem, no, istovremeno ažurniji su podaci u katastarskom operatu te im Sud u tom pravcu poklanja također vjeru.

26. 1-tužena u svome iskazu navodi da je njezina majka KP preminula 1994., no, da u ostavinskom postupku nisu riješene nekretnine na području [adresa], a vezano za prijepornu česticu navodi da su ova čestica kao i druge čestice bile posjed njezine sada pok. bake ZP koja je preminula prije 16, 17 godina, a da je najvjerojatnije to nastavio uživati njezin ujak BP. Vezano za vršenje bilo kakvih posjedovnih čini na ovoj čestici, 1–tužena navodi da bi se "prošetala po toj čestici i uz rijeku" kao što se šetala i po drugim parcelama. Isto tako, d su nasljednici iza pok. bake ZP u većem dijelu njezin sin BP, a na naknadno pronađenoj imovini da je zajedno sa svojim bratom proglašena i njihova majka KP. Također, da bi godišnje dolazili na ovu česticu svakako prilikom odlaska odnosno povratka s mora, zatim za vrijeme "Ilinje", a i za neke rođendane te bi dolazili kod bake i ujaka. Također, da bi osim što bi se šetali po svim nekretninama pa i po "barici" da bi znali sjesti na dekicu, a sin bi pecao, a da bi i kajakarili po rijeci Gackoj. Isto tako, da nije bilo prepreka koje bi sprječavale dolazak na ovu česticu.

27. 2-tužena u svome iskazu iskazuje podudarno 1-tuženoj osim što pojašnjava da je ovu česticu koristila još njihova baka ZP te se sjeća da bi baka na ovoj čestici sadila salatu, a da pretpostavlja da je nakon bakine smrti česticu nastavio uživati ujak BP koji je tamo živio. I ona navodi da bi koristili ovu prijepornu česticu na način da bi najčešće šetali.

28. Po ocjeni ovoga Suda, tužene 1 i 2 očito nemaju saznanja da je njihov ujak BP, za kojeg 2-tužena navodi da pretpostavlja da je nakon smrti njihove bake on prijepor nastavio uživati, zapisnikom pred Uredom za katastar u Otočcu 1997. godine konstatirao da prijepornu česticu "duže vremena posjeduje UP" te se suglasio da posjed bude upisan na navedenu, pri čemu je izvjesno da je BP imao saznanja da su tužiteljičini roditelji prijepor kupili od LP i njegove majke ZP jer ga u protivnom zasigurno ne bi prepustio.

29. Iz iskaza svjedokinje NP, supruge sada pok. BP, proistječe da ista ne zna koja je zemlja predmet raspravljanja u ovom postupku te Sud njezin iskaz ne smatra relevantnim osim u dijelu kada iznosi da je ZP naslijedio njezin sin, a svjedokinjin suprug BP, odnosno da je ZP još za života sve prepisala na svoga sina BP.

30. Ovaj Sud je odbio nove dokazne prijedloge punomoćnika tuženica 1 i 2 koji su izneseni tek na glavnoj raspravi od 16. prosinca 2024. u smislu pribavljanja povijesnog z.k. izvatka i to po službenoj dužnosti kao i provođenje očevida bez vještaka mjernika s obzirom na različite iskaze pojedinih svjedoka.

31. Naime, svakako je nastupila prekluzija predlaganja novih dokaza, a osim toga, svjedoci čiji su iskazi relevantni u ovom postupku sa lakoćom su opisali prijepornu nekretninu odnosno predmet raspravljanja te su i svjedokinja OP i UPO i SP kao i svjedok ĆP izrijekom naveli da se utužena nekretnina nalazi ispod tužiteljičine kuće, odnosno da nakon tužiteljičine kuće ima još jedna čestica, odmah iza te čestice je prijeporna "barica", koja je u obliku kvadrata te se na nju zapravo dolazi iz tužiteljičinog dvorišta. Ovakav detaljan opis svjedoka koji su sumještani i susjedi tužiteljici podudaran je i sa katastarskim planom, list 50 spisa, iz kojeg proistječe da je doista tužiteljičina kuća na čkbr. [katastarska čestica] koju je naslijedila od svoje majke prema Rješenju o nasljeđivanju (list 4 i 5 spisa), a da se prijeporna čestica nalazi ispod ove čestice te proistječe da se doista na predmetnu česticu dolazi iz tužiteljičinog dvorišta. Iz tog razloga otpada svaki prigovor u smislu da svjedoci čiji je iskaz Sud prihvatio ne bi iskazivali upravo o prijeporu već naprotiv, svjedoci su sa razumijevanjem i lakoćom iskazivali o lokaciji predmetne nekretnine te o međašima iste.

32. Cijeneći sve navedeno, ovaj Sud drži da je posjed tužiteljice odnosno njezinih prednika – roditelja UP i ČP bio barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Osim toga, prema utvrđenom činjeničnom stanju, isti su stupili u posjed nakon usmene kupoprodaje sa prodavateljima ŽP i ZP, sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća te se njihov posjed može smatrati i zakonitim. Da je doista egzistirao usmeni kupoprodajni ugovor u pogledu prijepora indirektno dokazuje i činjenica da su nasljednik ZP, njezin sin BP, kao i tužiteljičina majka UP očito željeli osnažiti takav ugovor na način da su zaključili pismeni Kupoprodajni ugovor u pogledu prijepora, a što je sve na tragu i formalnog prepuštanja posjeda na prijeporu UP od strane BP.

33. S obzirom da je očito riječ o samostalnom i neprekidnom posjedovanju prijepora od strane tužiteljice i njezinih prednika koje traje znatno duže od 20 godina, to proistječe da je tužiteljica putem svojih prednika pravo vlasništva na prijeporu stekla dosjelošću.

34. Pri tome valja istaći da je, dakle, prednica tuženika 1 i 2 doista upisana suvlasnicom prijepora, međutim, na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga Suda, niti sada pok. KP nije bila stvarna suvlasnica niti posjednica prijepora, s obzirom da je njezina majka ZP zajedno sa LP prijepor prodala tužiteljičinim roditeljima, a što je očito znao i prihvaćao njezin sin BP, ujak tuženica kada je potpisom zapisnika iz 1997. godine prepustio i formalno posjed tužiteljičinoj majci UP.

35. Iz tog razloga ne mogu niti tužene 1 i 2 naslijediti više prava no što ga je imala njihova prednica te Sud iste smatra presumiranim formalnim suvlasnicama prijepora. Dapače, očito je riječ o usklađenju zemljišno knjižnog stanja sa stvarnim te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u stvarnosti.

36. Budući je tužiteljica uspjela u parnici to su joj tužene 1 i 2 dužne naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je Sud tako prihvatio trošak na ime sastava tužbe, nadalje, za zastupanja na ročištima od 13.3.2024., 12.4.2024., 21.11.2024. i 16.12.2024. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Nadalje, priznat je sastav obrazloženog podneska od 8.4.2024. kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužiteljice iznos od 1.200,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 300,00 eura daje iznos od 1.500,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud nije priznao zatraženi trošak pribavljanja z.k. izvatka, posjedovnog lista, povijesnog posjedovnog lista, smrtnog lista, s obzirom da navedeno nije bilo nužno za vođenje parnice i ne može pasti na teret protivne strane iako je nedvojbeno bilo korisno za samu tužiteljicu.

Isto tako, nije priznat niti trošak naknade za pribavljanje povijesnog posjedovnog lista, nije priznat trošak niti sastava podneska od 3.3.2021., s obzirom da se u tom podnesku dostavlja dokumentacija koja se mogla dostaviti neposredno na samom ročištu, a mogla se dostaviti kao prilog već uz samu tužbu, nadalje nije priznat niti trošak sastava podneska – požurnice od 6.7.2023. s obzirom da navedeni podnesak nije bio nužan za vođenje parnice niti sastav podneska od 21.11. 2023. budući takav podnesak ne prileži spisu. Isto tako, nije priznat niti sastav podneska od 9.4.2024., s obzirom da se sa tim podneskom dostavlja dokumentacija koja se mogla dostaviti neposredno na samom ročištu, a mogla se dostaviti kao prilog već uz samu tužbu.

Također nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu jer ni taj trošak nije nužan za vođenje parnice.

S druge pak strane, Sud je priznao trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te za pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura pa proistječe da je ukupni trošak kojeg su tužene 1 i 2 dužne naknaditi tužiteljici iznos od 1.579,64 eura dok je sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 885,00 eura tužiteljicu valjalo odbiti kao neosnovanim.

37. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

38. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. pun. Gordan Marović, odvjetnik u Zagrebu

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti