Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-255/2023.-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Branko Kostić iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 20. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Borisa Kostića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Galovića, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22-. 114/22., 155/23,- dalje: ZPP) 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužitelju ŽO iz [adresa] isplati iznos od 2.540,69 € (dvije tisuće petsto četrdeset eur i šezdeset i devet cent), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 0,50 € od 31.8.2006.,

- na iznos od 0,71 € od 30.9.2006.,

- na iznos od 11,45 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 12,24 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 14,15 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 2,84 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 13,38 € od 12.3.2009.,

- na iznos od 9,41 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 3,11 € od 2.4.2009.,

- na iznos od 11,98 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 0,62 € od 11.5.2009.,

- na iznos od 9,33 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 6,39 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 4,85 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 2,22 € od 10.8.2009.,

- na iznos od 8,93 € od 10.9.2009.,

- na iznos od 7,66 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 0,59 € od 4.10.2009.,

- na iznos od 0,19 € od 9.10.2009.,

- na iznos od 5,94 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 1,12 € od 10.11.2009.,

- na iznos od 7,74 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 1,69 € od 10.12.2009.,

- na iznos od 2,75 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 9,31 € od 11.1.2010.,

- na iznos od 15,14 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 13,45 € od 10.3.2010.,

- na iznos od 7,03 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 11,96 € od 9.4.2010.,

- na iznos od 0,44 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 20,54 € od 10.5.2010.,

- na iznos od 13,10 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 9,58 € od 10.6.2010.,

- na iznos od 32,28 € od 9.7.2010.,

- na iznos od 31,28 € od 31.7.2010.,

- na iznos od 3,31 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 39,61 € od 10.9.2010.,

- na iznos od 34,21 € od 12.10.2010.,

- na iznos od 13,93 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 19,56 € od 10.11.2010.,

- na iznos od 24,62 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 17,05 € od 10.12.2010.,

- na iznos od 51,52 € od 7.1.2011.,

- na iznos od 45,25 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 16,73 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 29,52 € od 10.3.2011.,

- na iznos od 40,14 € od 11.4.2011.,

- na iznos od 1,64 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 48,69 € od 10.5.2011.,

- na iznos od 2,48 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 55,53 € od 10.6.2011.,

- na iznos od 1,60 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 58,70 € od 11.7.2011.,

- na iznos od 22,00 € od 31.7.2011.,

- na iznos od 70,84 € od 10.8.2011.,

- na iznos od 62,64 € od 9.9.2011. ,

- na iznos od 17,05 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 41,94 € od 11.10.2011.,

- na iznos od 27,29 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 32,56 € od 10.11.2011.,

- na iznos od 58,74 € od 12.12.2011.,

- na iznos od 62,14 € od 1.1.2012.,

- na iznos od 1,52 € od 10.1.2012.,

- na iznos od 30,02 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 36,88 € od 10.2.2012.,

- na iznos od 66,55 € od 9.3.2012.,

- na iznos od 64,58 € od 11.4.2012.,

- na iznos od 65,82 € od 10.5.2012.,

- na iznos od 67,17 € od 12.6.2012.,

- na iznos od 67,17 € od 10.7.2012.,

- na iznos od 37,74 € od 31.7.2012.,

- na iznos od 28,56 € od 6.8.2012.,

- na iznos od 60,43 € od 10.9.2012..

- na iznos od 62,87 € od 10.10.2012.,

- na iznos od 65,84 € od 12.11.2012.,

- na iznos od 64,38 € od 7.12.2012.,

- na iznos od 2,62 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 63,71 € od 9.1.2013.,

- na iznos od 1,68 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 59,97 € od 8.2.2013.,

- na iznos od 61,24 € od 11.3.2013.,

- na iznos od 2,92 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 62,35 € od 10.4.2013.,

- na iznos od 62,05 € od 10.5.2013.,

- na iznos od 3,25 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 57,38 € od 10.6.2013.,

- na iznos od 37,88 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 19,64 € od 10.7.2013.,

- na iznos od 44,85 € od 31.7.2013.,

- na iznos od 14,24 € od 9.8.2013.,

- na iznos od 2,97 € od 31.8.2013.,

- na iznos od 52,50 € od 11.9.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Za iznos od 1.589,66 € tužbeni zahtjev se odbija.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 744,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 18.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 26.6.2006. Ugovor o kreditu broj 9011586766, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 31.871,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 7. Ugovora određeno je da se kredit u iznosu od 31.871,31 CHF i kamata otplaćuju u 144 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

Ugovor o kreditu je izmijenjen Dodatkom Ugovora o kreditu od 22.1.2016. kojim je učinjena konverzija kredita u valutu eur.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje tužitelj navodi da je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ZPP odnosno tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se pojedina osoba na njih pozivati.

Slijedom navedenog tužitelj potražuje na ime preplate zbog tečajne razlike i razlike u neotplaćenoj glavnici isplatu iznosa od 4.130,35 eur

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate tečajne razlike potražuje isplatu iznosa od 2.540,69 eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe prigovor zastare i osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno se ističe kako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen.

Konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što uključuje i kamate.

Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu je sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te prema ocjeni tuženika potrošači neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR.

U odnosu na valutnu klauzulu tuženik navodi da ako je na temelju odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati.

Jasno je kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.

Ovdje je tužitelj svojom slobodnom voljom pristupio sklapanju ugovora s tuženikom, ugovor o kreditu je solemniziran kod javnog bilježnika i stoga postoji neoboriva pretpostavka da je tužitelj bio upoznat sa svakom od točaka Ugovora, te je sklapanje ugovora o kreditu i solemnizacija istog odraz stvarne volje ugovornih strana. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnog ugovora sa tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 26.6.2006, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011586766 od 22.1.2016., izvršio uvid u izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., plan otplate, knjigovodstvenu karticu, saslušao tužitelja i pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 26.6.2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 31.871,31 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit u iznosu od 31.871,31 CHF i kamata otplaćuju u 144 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

7. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da je on dobio na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor i da nije mogao pregovarati niti o jednoj njegovoj stavci.

Kod sklapanja Dodatka ugovoru tužitelj nije mogao pregovarati sa tuženikom nego je to bila preporuka od strane banke da je najpametnije sklapanje Dodatka ugovoru. Kod zaključenja ugovora tužitelju nije ništa pojašnjavano u vezi valutne klauzule, a tužitelj je zaključio takav ugovor jer mu je u banci savjetovano da je švicarac najsigurniji. Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije mogao pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imao utjecaj na sadržaj ugovora o kreditu i kasnije niti na Dodatak ugovora o kreditu.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

15. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

17. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Kako je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna.

19. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9012277092 nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15. - dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO. 20. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 HO protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

21. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

22. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da u periodu otplate kada je tečaj na dan otplate bio manji od tečaja na dan isplate kredita ostvarena je negativna tečajna razlika koja ukupno iznosi 125,71 EUR.

U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio veći od tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 4.116,15 EUR. Izračunom konverzije u odnosu na stanje koje je bilo po početnim uvjetima kreditor je zaračunao 5.148,73 kn (683,35 eur) veću glavnicu novog konvertiranog kredita, ali je priznao i preplatu koja je nastala između simuliranog kredita u valuti EUR i stvarno plaćenog kredita u CHF u iznosu od 18.697,29 kn ili 2.448,09 EUR. Tu preplatu je kreditor postupno vraćao na način da je kod narednih zaduženja umanjivao za 50% anuitete do konačne iskoristivosti preplate.

Iznos razlike neotplaćene glavnice je manji od iznosa priznate preplate i to u iznosu od 1.764,74 EUR.

U slučaju prijeboja potrebno je umanjiti i dio pozitivne tečajne razlike za navedeni nepokriveni dio priznate razlike, pa je u tu svrhu izvršeno ukamaćivanje dijela tečajne razlike u iznosu od 1.575,46 EUR što zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u ukupnom iznosu od 189,28 EUR daje iznos od 1.764,74 EUR za prijeboj, a ostatak pozitivne tečajne razlike iznosi 2.540,69 EUR.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj djelomično obeštećen izračunom tuženika u provedenoj konverziji u iznosu od 2.448,09 EUR, a ostatak potraživanja nakon prijeboja potraživanja po obračunu uz ništetnu odredbu ugovora iznosi 2.540,69 EUR. 23. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještakinje i prigovori tuženika su isključivo pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

24. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je na ime tečajne razlike i na ime razlike neotplaćene glavnice dosuđen ukupan iznos od 2.540,69 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115.ZOO).

25. U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 1.589,66 €, a čemu se tuženik protivi i stoga je o istome valjalo donijeti meritornu odluku i presuditi kao u točci II izreke ove presude.

26. Prigovor zastare potraživanja je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.6.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

27. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu iznosi 81 % (tužitelj je u odnosu na osnov uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 62 %, a što daje ukupan uspjeh od 81 %).

Tuženik je uspio u sporu sa 19 %.

Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 62 %.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, zastupanja na ročištu od 19.6.2024. 200,00 €, sastava podneska od 4.10.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 20.11.2024. 200,00 €, PDV-a 200,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 € ili ukupno 1.200,00 €.

Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 62% dosuđen mu je trošak u iznosu od 744,00 €.

28. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 18. prosinca 2024.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Boris Kostić, Zagreb

2.Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb