REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-15/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Dozet, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 11. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika stranaka, 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 3. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su nepoštene i stoga ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 041-50- 3459152 od 12.05.2006.g. koji ugovor je sklopljen između tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora.
II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 2.750,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 3,20 EUR od 1. veljače 2009.
- na iznos 4,04 EUR od 1. ožujka 2009.
- na iznos 4,79 EUR od 1. travnja 2009.
- na iznos 0,64 EUR od 1. svibnja 2009.
- na iznos 2,41 EUR od 1. lipnja 2009.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
- na iznos 1,20 EUR od 1. rujna 2009.
- na iznos 1,61 EUR od 1. prosinca 2009.
- na iznos 6,25 EUR od 1. veljače 2010.
- na iznos 4,00 EUR od 1. ožujka 2010.
- na iznos 7,87 EUR od 1. travnja 2010.
- na iznos 3,40 EUR od 1. svibnja 2010.
- na iznos 13,26 EUR od 1. lipnja 2010.
- na iznos 20,08 EUR od 1. srpnja 2010.
- na iznos 16,18 EUR od 1. kolovoza 2010.
- na iznos 29,43 EUR od 1. rujna 2010.
- na iznos 23,16 EUR od 1. listopada 2010.
- na iznos 18,17 EUR od 1. studenog 2010.
- na iznos 33,29 EUR od 1. prosinca 2010.
- na iznos 34,77 EUR od 1. siječnja 2011.
- na iznos 37,94 EUR od 1. veljače 2011.
- na iznos 35,48 EUR od 1. ožujka 2011.
- na iznos 32,38 EUR od 1. travnja 2011.
- na iznos 32,27 EUR od 1. svibnja 2011.
- na iznos 48,72 EUR od 1. lipnja 2011.
- na iznos 49,29 EUR od 1. srpnja 2011.
- na iznos 63,83 EUR od 1. kolovoza 2011.
- na iznos 59,43 EUR od 1. rujna 2011.
- na iznos 52,12 EUR od 1. listopada 2011.
- na iznos 50,95 EUR od 1. studenog 2011.
- na iznos 53,82 EUR od 1. prosinca 2011.
- na iznos 54,36 EUR od 1. siječnja 2012.
- na iznos 61,28 EUR od 1. veljače 2012.
- na iznos 60,57 EUR od 1. ožujka 2012.
- na iznos 57,79 EUR od 1. travnja 2012.
- na iznos 60,69 EUR od 1. svibnja 2012.
- na iznos 63,94 EUR od 1. lipnja 2012.
- na iznos 60,75 EUR od 1. srpnja 2012.
- na iznos 63,99 EUR od 1. kolovoza 2012.
- na iznos 62,24 EUR od 1. rujna 2012.
- na iznos 60,57 EUR od 1. listopada 2012.
- na iznos 63,12 EUR od 1. studenog 2012.
- na iznos 66,95 EUR od 1. prosinca 2012.
- na iznos 65,30 EUR od 1. siječnja 2013.
- na iznos 63,54 EUR od 1. veljače 2013.
- na iznos 66,39 EUR od 1. ožujka 2013.
- na iznos 67,03 EUR od 1. travnja 2013.
- na iznos 67,19 EUR od 1. svibnja 2013.
- na iznos 64,53 EUR od 1. lipnja 2013.
- na iznos 62,03 EUR od 1. srpnja 2013.
- na iznos 65,03 EUR od 1. kolovoza 2013.
- na iznos 66,81 EUR od 1. rujna 2013.
- na iznos 72,63 EUR od 1. listopada 2013.
- na iznos 70,25 EUR od 1. studenog 2013.
- na iznos 72,47 EUR od 1. prosinca 2013.
- na iznos 74,09 EUR od 1. siječnja 2014.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
- na iznos 76,76 EUR od 1. veljače 2014.
- na iznos 78,99 EUR od 1. ožujka 2014.
- na iznos 78,95 EUR od 1. travnja 2014.
- na iznos 77,97 EUR od 1. svibnja 2014.
- na iznos 79,97 EUR od 1. lipnja 2014.
do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 1.140,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 3,73 EUR od 1. travnja 2008.
- na iznos 14,32 EUR od 1. studenog 2008.
- na iznos 2,33 EUR od 1. prosinca 2008.
- na iznos 18,92 EUR od 1. siječnja 2009.
- na iznos 17,56 EUR od 1. veljače 2009.
- na iznos 17,64 EUR od 1. ožujka 2009.
- na iznos 14,70 EUR od 1. travnja 2009.
- na iznos 18,53 EUR od 1. svibnja 2009.
- na iznos 13,31 EUR od 1. lipnja 2009.
- na iznos 12,70 EUR od 1. srpnja 2009.
- na iznos 13,75 EUR od 1. kolovoza 2009.
- na iznos 14,80 EUR od 1. rujna 2009.
- na iznos 18,03 EUR od 1. listopada 2009.
- na iznos 16,76 EUR od 1. studenog 2009.
- na iznos 18,06 EUR od 1. prosinca 2009.
- na iznos 22,43 EUR od 1. siječnja 2010.
- na iznos 19,09 EUR od 1. veljače 2010.
- na iznos 20,58 EUR od 1. ožujka 2010.
- na iznos 21,59 EUR od 1. travnja 2010.
- na iznos 24,80 EUR od 1. svibnja 2010.
- na iznos 17,40 EUR od 1. lipnja 2010.
- na iznos 24,43 EUR od 1. srpnja 2010.
- na iznos 25,18 EUR od 1. kolovoza 2010.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
- na iznos 23,75 EUR od 1. rujna 2010.
- na iznos 23,79 EUR od 1. listopada 2010.
- na iznos 24,09 EUR od 1. studenog 2010.
- na iznos 23,23 EUR od 1. prosinca 2010.
- na iznos 30,56 EUR od 1. siječnja 2011.
- na iznos 21,00 EUR od 1. veljače 2011.
- na iznos 24,40 EUR od 1. ožujka 2011.
- na iznos 22,91 EUR od 1. travnja 2011.
- na iznos 24,43 EUR od 1. svibnja 2011.
- na iznos 23,60 EUR od 1. lipnja 2011.
- na iznos 25,22 EUR od 1. srpnja 2011.
- na iznos 27,97 EUR od 1. kolovoza 2011.
- na iznos 26,09 EUR od 1. rujna 2011.
- na iznos 23,63 EUR od 1. listopada 2011.
- na iznos 24,54 EUR od 1. studenog 2011.
- na iznos 20,61 EUR od 1. prosinca 2011.
- na iznos 23,62 EUR od 1. siječnja 2012.
- na iznos 20,61 EUR od 1. veljače 2012.
- na iznos 21,43 EUR od 1. ožujka 2012.
- na iznos 21,75 EUR od 1. travnja 2012.
- na iznos 19,85 EUR od 1. svibnja 2012.
- na iznos 18,07 EUR od 1. lipnja 2012.
- na iznos 19,68 EUR od 1. srpnja 2012.
- na iznos 16,57 EUR od 1. kolovoza 2012.
- na iznos 16,87 EUR od 1. rujna 2012.
- na iznos 15,84 EUR od 1. listopada 2012.
- na iznos 16,57 EUR od 1. studenog 2012.
- na iznos 13,94 EUR od 1. prosinca 2012.
- na iznos 15,11 EUR od 1. siječnja 2013.
- na iznos 12,07 EUR od 1. veljače 2013.
- na iznos 12,55 EUR od 1. ožujka 2013.
- na iznos 12,67 EUR od 1. travnja 2013.
- na iznos 11,01 EUR od 1. svibnja 2013.
- na iznos 9,25 EUR od 1. lipnja 2013.
- na iznos 9,01 EUR od 1. srpnja 2013.
- na iznos 8,44 EUR od 1. kolovoza 2013.
- na iznos 8,34 EUR od 1. rujna 2013.
- na iznos 6,80 EUR od 1. listopada 2013.
- na iznos 6,82 EUR od 1. studenog 2013.
- na iznos 5,66 EUR od 1. prosinca 2013.
- na iznos 4,90 EUR od 1. siječnja 2014.
- na iznos 3,88 EUR od 1. veljače 2014.
- na iznos 3,38 EUR od 1. ožujka 2014.
- na iznos 2,53 EUR od 1. travnja 2014.
- na iznos 1,78 EUR od 1. svibnja 2014.
- na iznos 0,79 EUR od 1. lipnja 2014.
do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.292,57 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 12. svibnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 041-50-3459152, kojim Ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos 25.563,18 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata prema kamatnoj stopi 2,95 % godišnje ugovorivši pritom i da je ista promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Tužitelj tvrdi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna te ukazuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 249/14 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 7129/13. Tužitelj ukazuje da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena obveza povrata iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan dospijeća te s tim u vezi ukazuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra da je i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba Ugovora o kreditu te kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 3.867,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Istaknuo je da se presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa ne mogu primijeniti na ovaj postupak, jer predmetni kredit nije stambeni, već je zaključen radi
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
kupnje vozila. Dalje je naveo da je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tvrdi da su tužitelju tijekom pregovaranja objašnjeni rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Također je naveo da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku te da je predmetni ugovor o kreditu i solemniziran od strane javnog bilježnika. Tvrdio je i da su tužitelj i tuženik pregovarali o valutnoj klauzuli te da je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Smatra da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana klauzula. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je istaknuo da je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega da nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost. Naglasio je da je mijenjao kamatnu stopu zbog objektivnih tržišnih okolnosti. Prigovorio je i visini zahtjeva te istaknuo prigovor zastare. Ukazao je na činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati. Stoga je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U podnesku od 3. listopada 2023. tužitelj je razdvojio iznose čiju isplatu potražuje po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule te naveo da traži isplatu iznosa 2.750,15 eura po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplatu iznos 1.140,20 eura po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli (listovi 71-74 spisa).
3.1. U podnesku od 23. listopada 2023. tuženik se protivio preinaci tužbe učinjenoj podneskom od 3. listopada 2023. te istaknuo prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio zahtjeva. Povukao je prigovor visine tužbenog zahtjeva.
3.2. Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 3. listopada 2023. temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, jer je istu našao svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.
4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9. travnja 2024., ispravljenim u podnescima od 13. lipnja 2024. i od 20. kolovoza 2024. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima dijelove pojedinih odredaba Ugovora o kreditu te kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 2.750,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi valutne klauzule te iznos 1.140,25 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi promjenjive kamatne stope, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 041-50-3459152 od 12. svibnja 2006. (listovi 13-16 spisa), otplatni plan (listovi 17-20 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 21 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice za sud na dan 8. travnja 2014. (listovi 22-27 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice za razdoblje od 31. svibnja 2006. do 8. prosinca 2021. (listovi 28-33 spisa), zahtjev za kredit (list 48 spisa), uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila marke Hyundai, Tip Atos, Accent, Getz, Elantra i Matrix, tijekom akcije u trajanju od 1. travnja 2006. do 31. kolovoza 2006. u suradnji s tvrtkom "Hyundai auto Zagreb" d.o.o. (listovi 49-51
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
spisa), tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF – prosječene veličine za kvartal (list 52 spisa), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila u periodu od 24. ožujka 2006. do 30. lipnja 2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (listovi 53-55 spisa), Ugovor o kreditu broj 041-50- 3459152 od 12. svibnja 2006. (listovi 56-60 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 121-122 spisa).
5.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po tim osnovama.
6.1. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 041-50-3459152 od 12. svibnja 2006. na iznos 25.563,18 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).
6.2. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate. Također, sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno je li u vezi te odredbe tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te s tim u vezi pripadaju li u tom slučaju tužitelju utuženi iznosi na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene tih ugovornih odredaba.
7. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 2,95% godišnja, promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama kreditora.
7.1. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kunska protuvrijednost 25.563,18 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.
7.2. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.
8. Presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8.1. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8.2. Navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a one obvezuju i sud u ovom postupku.
8.3. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba čl. 502.c ZPP-a.
8.4. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.
8.5. Međutim, tuženik u ovom postupku nije niti tvrdio da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, to jest da mu je te odredbe učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.
8.6. Tuženik je tijekom postupka u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi istaknuo da je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega da nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost. Naglasio je da je mijenjao kamatnu stopu zbog objektivnih tržišnih okolnosti.
8.7. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je tijekom postupka tvrdio da je ona bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tvrdio je da su tužitelju tijekom pregovaranja objašnjeni rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Također je naveo da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku te da je predmetni ugovor o kreditu i solemniziran od strane javnog bilježnika. Tvrdio je i da su tužitelj i tuženik pregovarali o valutnoj klauzuli te da je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Smatra da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana klauzula
8.8. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao automobil te je auto kuća u kojoj se odlučio kupiti vozilo surađivala sa tuženikom. Nije niti bio u banci, već su mu u auto kući ponudili sklapanje Ugovora o kreditu u valuti CHF. Nisu ga upozorili na neke posebne rizike te valute. Ne sjeća se je li Ugovor pročitao niti je li znao da će se visina anuiteta mijenjati, ali svakako nije mislio da će se anuitet povećati u mjeri u kojoj se povećao. Ne sjeća se jesu li mu objasnili na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Nisu mu rekli da može pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Automobil koji je kupio koristio je za osobne potrebe. On je plaćao anuitete (listovi 121-122 spisa).
8.9. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je on iskazivao jasno i uvjerljivo. S druge strane tuženik tijekom postupka nije niti predlagao saslušanje svjedoka, čiji iskaz bi eventualno mogao dovesti u pitanje istinitost iskaza tužitelja.
8.10. Dakle, iako je tužitelj mogao načelno biti upoznat s valutnom klauzulom te mu je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da on kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Također, sud utvrđuje da tužitelj nije bio upoznat niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
8.11. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.
8.12. Pri tome, iako je tužitelj ekonomist, iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi on mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.
8.13. Dakle sud zaključuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija kako u pogledu parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope, tako i u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
8.14. Pri tome se ističe da prema shvaćanju ovog suda nije odlučno to što je predmetni Ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja. Naime, prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
8.15. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazao svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, naveo da je novcem od kredita kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe, pri čemu iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužitelja, odnosno da se tužitelj uopće bavio takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
8.16. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužitelju kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.
9. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojima je ugovoreno da se kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostranom odlukom banke te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
takvih odredaba (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).
9.1. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže utvrditi ništetnima dijelove odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da se kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano te kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
9.2. Dodaje se da to što je predmetni ugovor o kreditu otplaćen, prema shvaćanju ovog suda, nije zapreka za postavljanje zahtjeva za utvrđenje da je točno određena odredba (ili dio odredaba), točno određenog ugovora ništetna, kao niti kondemnatornog zahtjeva za isplatu. Ovo osobito imajući na umu karakter odluka Visokog trgovačkog suda RH i VSRH kao odluka donesenih u kolektivnom sporu te činjenicu da potraživanje tužitelja nije podmireno.
9.3. Također, za dodati je i da budući da spornim odredbama nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već da je njome povrijeđen javni interes (s obzirom na općepoznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama), ne radi se o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici što je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen (otplatom kredita), nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zbog toga što je ugovor ispunjen.
10. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji je plaćen na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj kamatnoj stopi te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja pojedinog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita.
10.1. U podnesku od 23. listopada 2023. tuženik je povukao prigovor visine tužbenog zahtjeva, zbog čega sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem.
11. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.
11.1. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19 i u pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022.
11.2. To znači da zastara zahtjeva za isplatu preplaćene kamate teče od 13. lipnja 2014. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok u pogledu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika zastara teče od 14. lipnja 2018. kada je ta presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
11.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 2. siječnja 2023., to zastara utuženog potraživanja po osnovi valutne klauzule nije nastupila, ali je nastupila zastara utuženog potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope.
11.4. Stoga je tužitelju dosuđen iznos 1.140,25 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Ističe se da nije od utjecaja niti to što je tužitelj u podnesku od 3. listopada 2023. preinačio svoj zahtjev.
11.5. Ovo zato što se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024.)
12. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
12.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan plaćanja tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je zatraženo.
12.2. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
13. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule u iznosu 1.140,25 eura, dok je odbijen njegov zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa 2.750,16 eura po osnovi promjenjive kamatne stope te je odlučeno kao u točkama I, II i III izreke presude.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
14.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, zastupanja na ročištu 14. rujna 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 25. rujna 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 8. travnja 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 11. prosinca 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
14.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.000,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.250,00 eura.
14.3. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 42,57 eura.
14.4. Također, tužitelju nije priznat niti trošak sudske pristojbe za presudu, jer ju isti nije u obvezi platiti (čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama).
14.5. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.292,57 eura.
14.6. Ističe se da je tužitelju dosuđen cjelokupni parnični trošak, iako nije uspio sa svim svojim zahtjevima, obzirom da u vezi dijela zahtjeva s kojim nije uspio nisu nastali posebni troškovi.
14.7. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. prosinca 2024.
Sutkinja
Ana Štimac
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 /
2 3 -
2 2
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. punomoćnici tužitelja
2. punomoćniku tuženika
