P-436/2019-41
Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Makarske, Obala kralja Tomislava 1 (OIB: 53515145212) zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs iz Zagreba protiv tuženika IĆ, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku iz Makarske , nakon radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2024. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelj Dani Pavlinović Urlić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Zorana Antunovića, odvjetnika, dana 18. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Utvrđuje se da je Ugovor koji je dana 27. travnja 2007. godine sklopljen između IĆ, [adresa] s jedne strane i Grada Makarske, Obala kralja Tomislava 1, zastupanog po gradonačelniku AĆ, s druge strane, te istog dana solemniziran kod javnog bilježnika Ante Barbića u Makarskoj pod br. Ov- 6360/07, ništetan.“
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.127,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01, siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
Tužitelj Grad Makarska podnio je tužbu protiv tuženika IĆ, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, dana 12. kolovoza 2015. godine u kojem navodi da je tužitelj s tuženikom dana 27. travnja 2007. godine sklopio ugovor čiji prijedlog je sačinio tuženik po odvjetniku Zoranu Antunoviću, a koji ugovor je istog dana solemniziran kod javnog bilježnika Ante Barbića pod brojem Ov-6360/07 od 27. travnja 2007. godine. Nadalje, ističe da čl. 2 navedenog ugovora su ugovorile da IĆ dopušta Gradu makarskoj uređenje ulice Nikole Tesle u makarskoj na dijelu koji prolazi preko njegovog zemljišta pod uvjetom da Grad Makarska donese generalni urbanistički plan (GUP) u roku od 18 mjeseci, računajući od dana sklapanja ugovora, te da njegova kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar bude u rtom planu planirana kao prostor za stambenu izgradnju s maksimalnim koeficijentom iskorištenosti i izgrađenosti, predviđenim Prostornim planom uređenja Grada Makarske, kao i da se za tu česticu odrede lokacijski uvjeti (provedbene lokacijske smjernice) prema kojim će biti moguće ishođenje lokacijske dozvole bez donošenja detaljnog urbanističkog plana s time da je rok do 18 mjeseci za postupanja Grada Makarska bitan sastojak ugovora. Nadalje, čl. 4 istog ugovora navodi se da ukoliko Grad Makarska u roku ne ispuni uvjet iz čl. 2 da je, bez obzira na razlog neispunjenja i neovisno o krivnji, dužan isplatiti IĆ 1000,000,00 kn na ime naknade štete. Tužitelj ističe da Navedeni uvjet pod kojim IĆ dopušta uređenje [adresa] I na dijelu koji prolazi preko njegovog zemljišta je nezakonit, jer je činidba na koju se tim ugovorom obvezuje Grad makarska nije pravno dopušten. Ističe da gradonačelniku Grada makarske nije bilo dopušteno disponirati pravima koja po zakonu nisu u njegovoj nadležnosti nego je procedura i način izrade dokumenata uređenja prostora u nadležnosti Gradskog vijeća i drugih državnih tijela koja sudjeluju u postupku donošenja tih podzakonskih akata. Ističe da je strankama ujedno zabranjeno disponirati dokumentima uređenja prostora čiji je postupak izrade i donošenja propisan kako važećim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine broj 76/07,38/09,55/11,90/12,50/12,55/12 i 80/13) tako i Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Nadalje, ističe da je čl. 54 Zakona o prostornom uređenju koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora (Narodne novine broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) propisano je da prostorni planovi imaju snagu i prirodu pozakonskog propisa, dok je čl. 78. do 102. istog zakona propisan postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja, koji postupak uključuje javni uvid, javnu raspravu, mišljenja stručnih tijela, odluke Gradskog vijeća, suglasnost državnih tijela i slično po čemu da je neprijeporno da je predmetni ugovor u svojim odredbama (čl.2 i čl. ) ništetna jer su stranke disponirale donošenjem prostorno-planske dokumentacije protivno Ustavu i prisilnim prospimo Republike Hrvatske. Ujedno ističe da je navedeni ugovor sklopljen i pod nemogućim odgodnim uvjetom obzirom da ej prije isteka roka za ispunjenje činidbe Grada Makarske i to 01. listopada 2007. godine stupio na snagu Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine broj 76/07,38/09,55/11,90/12,50/12,55/12 i 80/13) kojim je nadležnost jedince lokalne samouprave za donošenje generalnog urbanističkog plana ukinuta. Nadalje, tužitelj navodi da se čl. 4 spornog ugovora navodi da ukoliko Grda makarska ne ispuni uvjet iz čl. 2 ugovora iz bilo kojeg razloga, da je u tom slučaju pored naknade štete u iznosu do 100.000 kn dužan IĆ vratiti u posjed njegovu zemljište koje je ušlo u ulicu Nikole Tesle i to sve do zapadne granice njegove čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar te mu istodobno za to zemljište isplatili i naknadu u visini od 220.000,00 kn dok mu je prema čl. 7 ugovora Grada Makarska također dužan isplatiti još 30.000,00 kn na ime troškova izgradnje zida kojim je on bio ogradio svoje zemljište, kao i troškove sastavljanja i slomenizacije ugovora. Ističe da iz svega navedenog bi proizlazilo da je Grad Makarska, za slučaj neispunjenja uvjeta iz čl. 2 ugovora, dužan IĆ predati u posjed sveukupnu površinu njegove č. z. 433/2, k. o. [katastarska općina]-Makar koja je ušla u sastav ulice sve do zapadne granice te čestice te mu istodobno isplatiti novčanu naknadu uvećano za troškove koje je on imao oko ograđivanja toga zemljišta kao i odvjetničke troškove sastava ugovora pored svega i nadoknaditi nepostojeću štetu u paušalnom iznosu od 100.000,00 kn. Tužitelj ističe da navedena ugovorna odredna zbog nerazmjera međusobnih davanja i očite neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka isključivo na štetu jedne ugovorne strane je protivna načelu savjesnosti i poštenja a time i javnom moralu i poretku. Nadalje, navodi da BĆ za isplaćenu novčanu naknadu u iznosu do 350.000,00 kn ne dobiva ništa kao protuvrijednost obzirom da je u slučaju neispunjenja nezakonitog uvjeta, istodobno dužan i uklonio sve što je izgrađeno ili ograđeno na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar (nogostup, asfaltni sloj i dr.) sve do njezine zapadne katastarske granice, predati to zemljište u isključivi posjed IĆ, te da sve navedeno predstavlja potpuni nerazmjer davanja na štetu grada Makarska pa da se može smatrati pobuda za sklapanje takvog ugovora nedopuštenom .
U odgovoru na tužbu tuženik ističe da iz odredbe čl. 2 spornog ugovora proizlazi da je tuženik preuzeo obvezu da će dopustiti tužitelju da dovrši uređenje Ulice Nikole Tesle na dijelu koji prolazi preko njegovog zemljišta u granicama postojećeg asfaltnog kolničkog zastora pobliže prikazanog i označenog crvenom crtom na situaciji terena inženjera geodezije DĆ od 26. travnja 2007 godine pod uvjetom da tužitelj donese GUP do određenog roka i da tuženikova kat. čest, 433/2, k. o [katastarska općina]- Makar bude u tom planu planirana na odgovarajući način, ističe da prema Zakonu o prostornom uređenju (Narodne novine broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja spornog ugovora, donošenje spornog GUP-a, kako u pogledu procedure tako i sadržaja bilo u nadležnosti tužitelja, a da navedene ugovorne dispozicije ne sadrže niti jednu odredbu kojom bi se zadiralo u postupak izrade i donošenja prostorno planskog dokumenta, te da je stoga tužitelj bio ovlašten preuzeti takvu obvezu te da takvo što nije u suprotnosti s bilo kojim prisilnim propisom pa niti spomenutim zakonom o prostornom uređenju. Nadalje, ističe da je tužitelj pravna osoba sa brojnom pravnom službom i ogromnim iskustvom u takvim postupcima pa da stoga tuženik nije imao razloga sumnjati u poštenje i dobru vjeru tužitelja, te da je prije potpisa spornog ugovora poduzeo sve pravne radnje potrebne za utvrđenje objektivne mogućosti ispunjenja obveze koja se preuzima. Navodi da je upravo tužitelj u cilju rješenja spora koji je nastao kada je ta stranka uklonila dio postojećeg asfaltnog sloja i pokušala bespravno uzurpirati nove površine tuženikovog zemljišta za proširenje ulice Nikole tesle inicirao i najvećim dijelom, sadržajno oblikovao svoje obveze koje je preuzeo a sklapanju ugovora da su prethodila višednevna usmena utanačenja stranaka tako i naknadih zahtjeva od strane pravne službe tužitelja koja da ga je prije potpisa nekoliko dna proučavala, pa da stoga predmetni ugovor nije opterećen spomenutim razlogom ništetnosti na koje se poziva tužitelj. Nadalje, ističe da nije točna tvrdnja da bi ugovor bio ništetan iz razloga što je prije isteka uvjeta iz čl. 2 spornog ugovara odnosno dana 01. listopada 2007 godine stupio na snagu Zakon o prostornom uređenju i gradnji (narodne novine broj 76/07 i do 80/13) kojim je ukinuta nadležnost jedinica lokane samouprave za donošenje generalnog urbanističkog plana, navodi da je netočna i tvrdnja da je spomenutim ugovorom bila povrijeđena načelo uzajamne jednakosti međusobnih davanja jer je tužitelj za slučaj neispunjenja uvjeta ništa ne daje tuženiku kao protuvrijednost za primljeni iznos od 350.000,00 kn i da bi bio stoga protivan moralu. Ističe da je ulica Nikole Tesle prije više od 30 godina izgrađena dijelom preko zemljišta tuženika bez njegove suglasnosti i bez prethodno provedenog postupka eksproprijacije, za koju mu nije do sada plaćena nikakva naknada, a površina tuženikovog zemljišta koja i dalje ostaje u ulici Nikole Tesle višestruko nadilazi novčanu vrijednost koju je tužitelj u obvezi platiti tuženiku zbog neispunjenih preuzetih obveza, a ukoliko bi bila riječ o nekakvom nerazmjeru da bi to svakako bilo na štetu tuženika a ne tužitelja, a povreda načela uzajamnosti je razlog za pobojnost, a ne ni ništetnost ugovora, te da je zbog svega navedenog tužbeni zahtjev neosnovan.
U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor od 27. 04. 2007. godine (list 4-6,8,), situaciju terena ovlaštenog inž. geod. JĆ (list u izvadak iz zemljišne knjige (list 7), izveo dokaz saslušanjem svjedoka NĆ i ZĆ (list 25-27), svjedoka CĆ (list 49-51), svjedoka AĆ (list 75-78), izveo dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke (list 89-90), te izvršio uvid u spise Općinskog suda u makarskoj broj PuP-1050/19 i Pu Ovr-1432/19. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.) ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
Iz iskaza svjedoka NĆ utvrđeno je da je isti na funkciji vršitelja dužnosti pročelnika Odjela za gospodare je prostorom koji se dijeli na dva dijela, te da je svjedok sada vršitelj dužnosti pročelnika odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo. Prije da ej radio kao referent Odjela za gospodarenje prostorom. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok sporni ugovor imao na uvidu samo jedan put, a detalje oko sklapa ja tog ugovora kao i detalje koji su prethodili sklapanju istog da ne zna jer da nije sudjelovao u tome niti je u to vrijeme bio na nekoj funkciji unutar grada koja bi imala izravnog utjecaja vezanog za sklapanje tog ugovora. Iz iskaza je utvrđeno da se sjeća da je prije 10-ak godina bio problem s Teslinom ulicom i neriješenim imovinskopravnim odnosima, a to da su stvari koje su u to vrijeme rješavali tadašnji gradonačelnik AĆ i njegov zamjenik RĆ. Iz iskaza je utvrđeno da je kod donošenja prostornih planova procedura propisana zakonom te da stranke ne mogu to samostalno ugovarati. Iz iskaza je utvrđeno da sama procedura donošenja prostornog plana predviđa mogućnost da zainteresirane stranke podnesu zahtjev za izmjenom i dopunom već postojećeg prostornog plana koji se eventualno kod donošenja konačnog prostornog plana mogu usvojiti, a da je bilo slučajeva sa su se pojedini zahtjevi prihvatili u postojećem planu. Prilikom donošenja prostornog plana da se vodi računa o više elemenata te se mora ispoštovati zakonska procedura, javna rasprava , uvjeti javnih tijela koji se moraju isposlovati, te dobiti suglasnost Županije i Ministarstva. Iz iskaza je utvrđeno da Grad Makarska nije donio generalni urbanistički plan 2007. godine iz razloga što je u srpnju te godine donesen novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji koji ne poznaje institut generalnog urbanističkog plana.
Iz iskaza svjedoka ZĆ utvrđeno je da mu je 2007. godine jedan njegov rođak dojavio da su se na njegovoj zemlji pojavili radnici koji postavljaju nekakve instalacije nakon čega je on tamo otišao i osobno se u to uvjerio. Tu da se već odranije od prije nekih 40-ak godina nalazila oputina koja se širila i dosegla širinu od 3-4 metra, a ovaj put da su ti radnici htjeli to i dalje širiti na zemlji svjedoka. Svjedok da je te radnike fizički spriječio da nastave s radom, a kako bi osigurao da se radovi ne nastave da je podigao zid visine od 1,5 metar. Prije nego je postavio zid da je geodet odredio katastarske granice njegove parcele, ali da taj zid nije stavio na samu katastarsku granicu već se uvukao prema sebi kako ne bi zapriječio promet vozilima. Sve to da je trajalo 3-4 dana i tada da je bilo prigovora od strane susjeda zbog postavljanja tog zida koji su sugerirali da ga ne stavlja na granicu nego da se uvuče kako bi se i oni uvukli sa svojim parcelama a kako bi se omogućio normalan prolaz vozilima, ali da se samo on uvukao, a ne i oni. Nakon toga da su uslijedili pozivi iz Grada, te da su ga zvali ŽĆ koji je radio u pravnoj službi i RĆ, predstojnik ureda za prostorno uređenje, a njih dvojica da su bila i na terenu. Tada da su oni krenuli s pregovorima, te da mu je ŽĆ rekao da će mu biti plaćeno, a svjedok da nije bio zainteresiran da svoju zemlju prodaje. U to vrijeme da mu je RĆ rekao da je u izradi GUP i da treba 20-ak dana da završi, a svjedok da je isti imao na uvidu i da je vidio da je jedino njegova parcela bila označena svijetlo žutom bojom koja označava neizgrađeno zemljište za razliku od okolnih parcela koje su bile označene tamno žutom bojom, a sve te parcele da su bile bespravno izgrađene. Svjedok da je RĆ ukazao na tu okolnost da samo njegova parcela ima svijetlo žutu boju te da ista predstavlja neizgrađeno zemljište od 2000 m2 i da ima put. Na te navode svjedoka RĆ da je rekao da će se to ispraviti, da će sve biti gotovo za 20-ak dana, a svjedok da mu je rekao da u tom slučaju svjedok i njegov otac ne bi tražili naknadu za već uzeti dio na kojem je već postojala cesta. Nakon toga da su pristupili pregovorima gdje je svjedok iznio svoje zahtjeve. a njegov odvjetnik da je sastavio prijedlog ugovora koji je bio predočen pravnoj službi Grada Makarske gdje su ga proučili, da na isti nije bilo primjedbi na bilo koju odredbu ugovora osim što su iz Grada tražili rok za produljenje roka za izradu GUP-a koji je produljen za 18 mjeseci na što su svjedok i njegov otac pristali. Nitko iz grada da nije stavljao primjedbe na taj ugovor, a svjedoku da su isplaćeni troškovi koje je imao zbog angažiranja odvjetnika, da mu je isplaćen iznos od 100.000 kn na ime naknade koja je utvrđena čl. 4 ugovora. Utvrđeno je da je s tim ugovorom bila upoznata pravna služba, da mu se gradonačelnik AĆ ispričao jer ga nisu obavijestili o početku radova. Iz iskaza je utvrđeno da je predložena promjena GUP-a bila nužna u vrijeme sklapanja ugovora da bi tuženik tu mogao graditi, ali kasnije da nije bila nužna obzirom na izmjene zakona. Iz iskaza svjedoka CĆ utvrđeno je da je isti zaposlen u Gradu Makarska u kojem da obnaša funkciju Voditelja odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja. U vrijeme sklapanja spornog ugovara da je bio zaposlenik grada Makarske i to kao pročelnik odjela za prostorno plansku dokumentaciju, a u to vrijeme da je gradonačelnik bio AĆ, a zamjenik mu je bio RĆ. U Gradu Makarska svjedok da je počeo raditi 2006. godine. U to vrijeme da je pročelnik odjela za gospodarenje prostorom bio AĆ pod čijom ingerencijom je bilo uređenje ulica i drugih javnih površina, a koliko se može sjetiti zbog proteka vremena ove poslove da su vodili RĆ i AĆ kao pročelnik. Dva puta tjedno da su imali zajedničke sastanke na kojim se raspravljalo o tekućim problemima pa da se sjeća da je u to vrijeme išla rekonstrukcija [adresa] u [adresa]. U trenutku kada je došlo do asfaltiranja predmetne ulice do visine zemljišta u vlasništvu tuženika da je preko noći osvanuo zid od bloketa u visini od 60-ak cm i da je taj zid bio postavljen vertikalno pa da su tom ulicom mogli prolaziti pješaci, dok je prolaženje automobila bilo teško. Na teren da se zbog navedenog problema izlazilo nekoliko puta te da je i sam svjedok sa ZĆ razgovarao nekoliko puta, a na terenu da je to sve skupa trajalo 20-ak dana. U to vrijeme da je za rješavanje tog problema bio nadležan AĆ kao pročelnik za gospodarenje prostorom te da svjedok ne može reći o čemu su njih dvojica razgovarali i o čemu su tekli pregovori. Iz iskaza je utvrđeno da je na tjednim sastancima, koje su imali, prihvaćen stav da ako se želi riješiti ovaj problem, ukloniti sporni zidić i nastaviti s gradnjom ulice Nikola Tesla se treba pristati na uvjete koje je tuženik stavljao pred grad. Sporni ugovor da je potpisao AĆ a da je moguće da je i ovaj svjedok bio prisutan, ali da se ne može sjetiti razgovora, a o tom problemu da se konstantno raspravljalo u gradskoj upravi i to zbog tužbi protivne strane i njihovih daljnjih zahtjeva. Nacrt ugovora koji je sklopljen dostavljen je od strane IĆ, ZĆ i njihovog odvjetnika koji ih je zastupao u to vrijeme. Taj sporni ugovor da je zaključen u par dana pred samu smjenu vlasti i to u vrijeme početka sezone pa da nije bilo vremena za puno razmišljanja te da se pristupilo zaključenju istog. Svjedok smatra da je i on sam pristao na taj ugovor, ali da su na sastanku zaključili da se radi o teškim uvjetima, ali da se na kraju pristalo. Drugi detalji vezano za isplate tuženiku da svjedoku nisu poznate. Iz iskaza je utvrđeno da je izgradnjom zida na ulici Nikole Tesle bila smanjena širina iste . Iz iskaza je utvrđeno da isti nije bio zadužen za projekt rekonstrukcije [adresa] u [adresa], ali da su prema tuženiku po tom spornom ugovoru sve obveze bile izvršene. Iz iskaza je utvrđeno da se odluka o sklapanju spornog ugovora dogovarala na neformalnim sjednicama na kojim sudjeluje nekoliko pravnika dok samu odluku donosi gradonačelnik. Iz iskaza je utvrđeno da su u to vrijeme poduzete radnje i da je započeo postupak izrade GUP-a, da je sklopljen ugovor sa Arhitektonskim fakultetom u Zagrebu, te da su održane prethodne javne rasprave o nacrtu generalnog urbanističkog plana. Iz iskaza je utvrđeno da nakon donošenja novog Zakona o prostornom uređenju iz listopada 2007. godine da više nije postojala obveza u malim gradovima za donošenje generalnog urbanističkog plana zbog čega da se odustalo od izrade istog jer je bilo jednostavnije donositi niže urbanističke planove za određena područja unutar grada jer se radi o jednostavnijim i bržim postupcima
Iz iskaza svjedoka AĆ utvrđeno je da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora on bio gradonačelnik [adresa] dok mu je zamjenik bio RĆ dipl. ing. arhitekture, te da je on bio zadužen kao njegov zamjenik za izgradnju i prostorno planiranje na području grada Makarske. Iako da je RĆ vodio glavninu projekata da je svjedok bio upoznat sa svime, pa tako i sa problemom koji je nastao vezano za rekonstrukcijom ceste koja vodi prema Puharićima i naselju Batinići i Makru. Zbog problema koji je nastao da je i sam svjedok osobno vodio razgovor sa punomoćnikom tuženika i samim tuženikom taj razgovor da je obavio pred samo sklapanje spornog ugovora. U to vrijeme da su oni tek došli na vlast i da su htjeli napraviti što više infrastrukture pa da su pristupili rekonstrukciji nerazvrstane ceste, a to da je izazvalo odobravanje većeg dijela građana. Tijekom same rekonstrukcije da je došlo do problema i to na način da je tuženik ili netko iz njegove obitelji tijekom noći izgradio zid uz rub njihove parcele te da je na taj način došlo do sužavanja ceste na tom dijelu. Što se tiče same nerazvrstane ceste da se ona cijelo vrijeme dok je svjedok još bio dječak koristila u istim gabaritima iako nije bila asfaltirana. Zbog problema koji je nastao s tuženikom da su kontaktirali zamjenik gradonačelnika RĆ i pravna služba. Poglavarstvu grada da je bilo važno da se radovi što prije završe jer su isti bili prekinuti zbog izgradnje zida, a na terenu su već bili strojevi i ljudi. Svjedok da se ne može izjasniti koliko su trajali pregovori, ali da su zbog navedenih okolnosti pristali na svaku soluciju odnosno uvjete koje je postavio tuženik. Jedan od uvjeta je bio da se tuženikovo zemljište slijedećim prostornim planom uvrsti u građevinsko područje u koje do tada nije ulazilo. Drugi uvjet je bila isplata novčanog iznosa za zemljište preko kojeg je trebala prolaziti nerazvrstana cesta, a izmjena prostornog plana da je bila vezana uz rok koji je tuženik zahtijevao, dok je isplata bila vezana za situaciju da ukoliko ne dođe do izmjene prostornog plana da se u tom slučaju isplati novčani iznos. Cijela ova situacija da se dogodila zbog opisanih okolnosti, a sam svjedok da je kao i cijelo poglavarstvo da je bilo ucijenjeno od strane tuženika koji je postavio navedene uvjete na koje su oni pristali potpisivanjem spornog ugovora. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je zakonska procedura oko donošenja prostornog plana dugotrajna i vodi se po zakonskoj proceduri dok situacija da se nekom unaprijed obeća određena izmjena nije logična obzirom je zakonska procedura dugotrajna i komplicirana te da se može dogoditi da se ne ostvari što se obećalo. Iz iskaza je utvrđeno da je on kao i cijelo poglavarstvo u trenutku sklapanja spornog ugovora bilo svjesno da odredbe tog ugovora nisu bile usklađene sa zakonom, ali kada ste ucijenjeni i kada veliki broj građana zahtijeva da se dovrše radovi na cesti da su on i ostali članovi poglavarstva donijeli odluku i pristali na sklapanje spornog ugovora pod uvjetima koji su navedeni. U toj situaciji da je Grad Makarska bio kolateralna žrtva obitelji ZĆ i ostalog dijela građana koji su bili zainteresirani za rekonstrukciju nerazvrstane ceste. Zbog opisane situacije, izgradnje spornog zida od strane tuženika da je prekinut promet kao i radovi na rekonstrukciji nerazvrstane ceste. Iz iskaza je utvrđeno da je spomenuta nerazvrstana cesta u vrijeme dok je on bio dijete bila asfaltirana dok su rubovi bili zemljani te da se rekonstrukcijom išlo u asfaltiranje zemljanog dijela zemljišta koji se dijelom nalazio u vlasništvu obitelji ZĆ. Iz iskaza je utvrđeno da se svjedok i sam u to vrijeme i osobno uvjerio da je došlo do prekida prometa tom ulicom zbog izgradnje zida. Iz iskaza je utvrđeno da je u to vrijeme cijelo poglavarstvo, a time i pravna služba bila za to da se taj problem riješi zbog čega da su svi bili za sklapanje tog ugovora iako su svi znali da nije napravljen baš 100 % u skladu s propisima, ali da su se nadali da će uspješno iz realizirati situaciju vezano za prostorni plan. Iz iskaza je utvrđeno da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora postojao stari prostorni plan, ali da je upravo tuženik tražio izmjenu novim prostornim planom.
Iz iskaza tuženika IĆ utvrđeno je da je sporni put u vrijeme njegova djetinjstva bio širine 1-1,5 metar, te da je isti prolazio preko njegove zemlje i zemlje njegovog pok. oca. Kako se grad širio tako da je postojala potreba za širenjem puta s tim da je u početku njegov otac to dopuštao i taj put da je prvi put asfaltiran prije 2007. godine. Kako se grad nastavio širiti da su i dalje za potrebe širenja ulazili u njegovu zemlju, ali da on to više nije mogao dopustiti. Tada da je dao punomoć sinu ZĆ kako bi on dalje vodio cijelu proceduru vezano za prigovore koji su upućivani gradu Makarska. Iz iskaza je utvrđeno da je otac svjedoka SĆ preminuo 1967. godine, te da svjedok u bivšoj državi nije mogao spriječiti širenje puta, da se sve radilo bez njegova znanja i dopuštenja , ali da se takvo ponašanje nastavilo i u ovoj državi. Prilikom zadnjeg širenja da ga je nazvao TĆ i rekao da djelatnici grada šire postojeću cestu, te da su počeli kopati kanal za postavljanje instalacija, a da je dio njegove zemlje u koju su ušli trebao poslužiti za gradnju nogostupa, pločnika, do ceste. Kako bi spriječio takvo ponašanje od strane grada njegov sin da je uz rub asfalta postavio betonski zid visine nekih 30-ak cm i dug kakvih 70-ak cm. Kako su po izgradnji tog zida predstavnici grada vidjeli da neće moći nastaviti širenje ceste bez problema da je došlo do pregovora između njih i predstavnika grada i u tim pregovorima da su bili ispunjani svi uvjeti koje su postavili, a kako je punomoć za to dao sinu ZĆ da se ne može detaljnije izjasniti o tijeku pregovara i uvjetima. Nakon što je dogovor postignut da su oni uklonili zid kojeg su tu postavili, te da su dopustili gradu proširenje ceste i nastavak radova na postavljanju električnih instalacija i električnih stupova, Iz iskaza je utvrđeno da svjedok misli da je nekakva uplata za zemljište primljena, a sve po dogovoru sa Gradom Makarska. Iskazima svjedoka CĆ, AĆ i NĆ ovaj sud je poklonio vjeru obzirom su isti iskazivali životno, logično, te u bitnom suglasno, a koji iskazi su u suglasju i sa ostalim dokazalima provedenim rijekom ovog postupka. Navedeni svjedoci i to ŽĆ i AĆ su osobe koje su imale neposredna saznanja o okolnostima bitnim za ovu pravnu stvar, a posebice svjedok AĆ koji je bio potpisnik spornog ugovora na strani tužitelja, te je isti bio upoznat sa svim detaljima pregovora koji su se vodili sa tuženikom vezano za navedeni ugovor. Naime, odredbom čl. 2. Ugovora broj Ov-6360/07 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 27. travnja 2007. godine određeno je da tuženik dopušta tužitelju dovršiti uređenje Ulice Nikole Tesle na dijelu koji prelazi preko tuženikova zemljišta pod uvjetom da tužitelj donese Generalan urbanistički plan u roku od 18 mjeseci od dana sklapanja ugovora odnosno do 27. listopada 2008. godine, te da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar u tom planu bude planirana kao prostor za stambenu izgradnju s maksimalnim koeficijentom iskorištenosti i izgrđenosti predviđenim Prostornim planom uređenja Grada Makarske, kao i da se za tu česticu odrede lokacijski uvjeti (provedbene lokacijske smjernice) prema kojima će biti moguće ishođenje lokacijske dozvole bez donošenja detaljnog urbanističkog plana.
Iz navedenog proizlazi da se ugovoreni uvjet iz čl. 2 navedenog ugovora sastoji u tome da tužitelj donese generalni urbanistički plan u roku od 18 mjeseci od sklapanja ugovora, te da katastarska čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar čiji je vlasnik tuženik, bude previđena kao prostor s točno određenom namjenom i koeficijentom iskorištenosti i izgrađenosti za koji će se odrediti i provedene lokacijske smjernice. Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o prostornom uređenju (Narode novine broj 30/94,68/98,61/00,32/02 i 100/04 dalje ZPU) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja spornog ugovora bilo je propisano da se granice područja za koje se izrađuje generalni urbanistički plan utvrđuju prostornim planom uređenja općine ili grada odnosno prostornim planom Grada Zagreba. Stavkom 2. istog članka Zakona bilo je propisano da generalni urbanistički plan iz stavka 1. ovog članka donosi općinsko ili gradsko vijeće odnosno Gradska skupština. Odredbom st. 3 navedenog članka Zakona bilo je određeno da se na postupak izrade i donošenja generalnog urbanističkog plana uz st. 1. ovoga članka primjenjuju odredbe čl. 24 ovog zakona
Odredbom čl. 24. st.1 ZPU-a bilo je propisano da prostorni plan uređenja općine ili grada donosi općinsko odnosno gradsko vijeće po pribavljenoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji o njegovoj usklađenosti sa prostornim planom županije. Ured državne uprave u županiji suglasnost iz stavka 1. ovog članka izdaje uz prethodno pribavljeno mišljenje županijskog zavoda za prostorno uređenje koji je svoje mišljenje dužan dostaviti u roku od 30 dana, a u slučaju da ne dostavi mišljenje u propisanom roku smatrat će se da je mišljenje dano. Županijski ured dužan je dostaviti suglasnost u roku od 60 dana od dana dostave prijedloga prostornog plana i obrađenih primjedaba sa javne rasprave, a u slučaju da ne dostavi suglasnost u propisanom roku sa će se smatrati da je suglasnost dana.
Nadalje, odredbom čl. 29 ZPU bilo je propisano da se o prijedlogu prostornog plana te prijedlogu izmjena, dopuna i stavljanju izvan snage prostornog plana provodi javna rasprava, a način i postupak provođenja javne rasprave te način sudjelovanja tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima i građana u tom postupku propisat će Vlada Republike Hrvatske. Iz citiranih odredbi proizlazi da tužitelj nije bio isključivo nadležan za donošenje prostornog plana uređenja jer je donošenje prostornog plana uređenja evidentno ovisilo o prethodnoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji, a osim toga tuženik nije bio niti ovlašten zahtijevati izmjene prostornog plana uređenja izvan javne rasprave odnosno tužitelj nije bio ovlašten postupati po zahtjevu građana za izmjenu prostornog plana ako takav zahtjev nije podnesen u okviru javne rasprave. Iz svega navedenog bi proizlazilo da uvjet koji je postavljen u čl. 2. spornog ugovora bi bio protivan citiranim odredbama Zakona o prostornom uređenju jer je tužitelj preuzeo obvezu ispunjenja činidbe koja se sastojala u donošenju Generalnog urbanističkog plana iako je donošenje istog nije bilo u njegovoj isključivoj nadležnosti već je ovlast donošenja generalnog urbanističkog plana ovisila o ishođenju prethodne suglasnosti ureda državne uprave u županiji, a evidentno niti Županija niti Republika Hrvatska nisu bile stranke spornog ugovora. Obzirom na sve to tužitelj nije bio ovlašten preuzeti takvu obvezu bez sudjelovanja preostalih tijela nadležnih za donošenje generalnog urbanističkog plana zbog čega se činidba koju je tužitelj obvezu preuzeo ispuniti nedopuštena. Osim toga uvjet koji je postavljen u čl. 2 spornog ugovora je protivan odredbama ZPU-a također iz razloga što je prema istome u Generalnom urbanističkom planu tužitelj bio dužan nekretninu u vlasništvu tuženika odrediti kao prostor za stambenu izgradnju s maksimalnim koeficijentom iskorištenosti i izgrađenosti, predviđenim Prostornim planom uređenja Grada Makarske, te za tu istu nekretninu odrediti lokacijske uvjete prema kojim će biti moguće ishođenje lokacijske dozvole za donošenje detaljnog urbanističkog plana iako je određivanje namjene zemljišta i lokacijskih uvjeta ovisilo o ishođenju prethodnih suglasnosti drugih tijela, pa stoga niti nije bilo u isključivoj nadležnosti tužitelja. Pored svega navedenog , takav uvjet je protivan odredbama ZPU-a jer zahtjev za promjenu namjene zemljišta i određivanje lokacijskih uvjeta nije podnesen i na zakonom propisan način i to kroz javnu raspravu, a sudjelovanje građana, uključivši i tuženika, je bilo predviđeno isključivo kroz javnu raspravu.
U odnosu na navode saslušanog svjedoka VĆ koji je u svom iskazu naveo da su poduzete neke pripremane radnje radi donošenja Generalnog urbanističkog plana, po mišljenju ovog suda, ipak ne dovodi do konvalidacije spornog ugovora jer u iskazu navedeni svjedok također potvrđuje da je prilikom donošenja GUP-a potrebno postupati prema odredbama važećeg Zakona o prostornom uređenju, a koje odredbe navedenog zakona ne predviđaju ugovorno reguliranje pitanja prostornog uređenja s građanima već samo predviđaju pravo građana da sudjeluju u javnoj raspravi te podnose zahtjeve za izmjene i dopune GUP-a o kojima se odlučuje na gradskom odnosno općinskom vijeću. Osim toga iz odredbe čl. 24 Zakona o prostornom uređenju koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora je izričito propisano da ovlast gradskog tj. općinskog vijeća za donošenje GUP-a ovisi o prethodnoj suglasnosti višeg ureda na razini županije, a obzirom je navedeni ugovor sklopio gradonačelnik bez suglasnosti višeg ureda na razini županije to je razvidno da se u konkretnom slučaju nije radilo o tijelu koje je bilo nadležno za preuzimanje obveza navedenih u sponom ugovoru.
Iz svega navedenog ujedno proizlazi da su stranke nedopušteno disponirale i ugovorile sadržaj GUP-a kada su protivno odredbama ZPU-a o izradi i donošenju prostorno-planskih dokumenata čl. 2 spornog ugovora prejudicirale buduću urbanističku namjenu tuženikove nekretnine. Nadalje, činjenica da je spornim ugovorom određen urbanistički sadržaj tuženikove nekretnine protivno zakonskim odredbama o postupku izrade i donošenja akata uređenja prostora ukazuje na njegovu ništetnost. Međutim i pored toga što je sporni ugovor prema odredbi čl. 2 istog protivan Zakonu o prostornom uređenju (Narodne novine broj 30/94, 68/98, 61/00,32/02 i 100/04) kao prisilnom propisu Republike Hrvatske koji je bio na snazi u vrijeme njegovog sklapanja taj ugovor je ništetan i jer je sklopljen pod nemogućim uvjetom.
Naime prije isteka roka za ispunjenje činidbe iz čl. 2 spornog ugovora je i to 01. listopada 2007. godine stupio na snagu Zakon o prostornom uređenju i gradnji kojim prestaje obveza Grada Makarske za donošenje GUP-a s time da je tuženik po tom zakonu mogao odmah podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.
U odnosu na navode tuženika o tome da su tužitelj i njegova pravna služba znali da se radi o ugovoru protivnom zakonskim propisima kojeg su unatoč tom, isklopili treba navesti da je upravo svjedok AĆ koji je na strani tužitelja sklopio sporni ugovor izričito naveo u svom iskazu kako je znao da taj ugovor nije u skladu sa zakonskim propisima, međutim, samo znanje ugovornih stranaka da neki ugovor nije u skladu sa zakonom ne konvalidira taj ugovor jer je ništetnost uspostavljena kao institut u javnom prostoru na kojeg se mogu pozivati i treće osobe iz čega je vidljivo da sama svijest ugovornih stranaka o protivnosti ugovora zakonu nije relevantna za ocjenu ništetnosti istog. U odnosu na navode tuženika da je sporni ugovor raskinut treba navesti da je takav prigovor neosnovan jer upravo okolnost što je tuženik pokrenuo ovršne postupke (PuP Ovr-1432/2019 i PuP-1050/2019) protiv tužitelja radi ispunjenja obveza iz spornog ugovora potvrđuje da navedeni ugovor nije raskinut, a iz iskaza svjedoka ZĆ, predloženog od strane tuženika, ujedno proizlazi da je tužitelj sve dogovorene iznose po tom spornom ugovoru i isplatio tuženiku. Kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je ugovor kojeg su stranke sklopile 27. travnja 2007. godine protivan prisilnim propisima Republike Hrvatske to sve navedeno ukazuje na ništetnost takvog ugovora slijedom čega je i prihvaćen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u izreci.
Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to trošak za sastav podneska od 16. veljače 2024. godine u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 15. ožujka 2024. godine i dana 22. listopada 20204. godine, svaka radnja po 500,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1 koji iznosi uvećani za 25 % PDV- a iznose 1.875,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 626,45 eura, te trošak pristojbe na presudu u iznesu od 626,45 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 3.127,90 eura.
Tuženiku nije dosuđena zatraženi trošak parničnog postupka obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 18. prosinca 2024. godine
Sudac
Angela Koštro
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. U spis
