Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], PU

Poslovni broj: P-569/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužiteljice ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], P [adresa], zastupana po pun. Jasni Preložnjak Bedić,odvjetnici u Čakovcu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 7.studenog 2024., u nazočnosti tužiteljice uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 18.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu, broj: 2006- 1031262160/51400607-5102776651, zaključen 21.12.2005. između tužiteljice i tuženika potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika, kao i Aneks broj: 1 Ugovora o kreditu broj: 5102776651 od 18.2.2016. potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika pa stoga predmetni ugovor i Aneks ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za jamce – platce, ni za jamce.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. „

II. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti. U tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu, broj: 5102776651 dana 21.12.2005. koji ugovor je unaprijed pripremio tuženik. Tužiteljica i tuženik su dana 18.2.2016. sklopili Aneks broj: 1 predmetnog ugovora o kreditu. Tužiteljica se u tužbi poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača u kojima je u pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba, između ostalih i tuženika, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene, a time i ništetne radi čega nije potrebno ponovno provoditi postupak, radi utvrđenja da li su odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne. Tužiteljica ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti kako bi se donijela presuda kojom će se zaštiti prava i pravni interesi tužiteljice, a na temelju koje presude tužiteljica za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interes. Naprijed navedene nepoštene i ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu su odredbe ugovora o cijeni i predmetu ugovora o kreditu i predstavljaju bitne sastojke ugovora bez kojih isti ne može opstati. Tužiteljica se poziva na odluke suda EU , C-70/17, C-65/20, C-118/17 i C-260/18, kao i na Zakon o zaštiti potrošača, čl.81.st.1. kojim je određeno da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ima se smatrati nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pri tome se poziva na Odluku VTS RH , broj:

Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014. Glede Aneksa navodi da dijeli sudbinu osnovnog ugovora, te sklapanjem predmetnog aneksa o konverziji nije zapreka da se utvrdi ništetnost cijelog ugovora. Čak i kada ne bi bilo drugih razloga samim time što je ništetan osnovni ugovor o kreditu ništetan je i predmetni Aneks. S obzirom na sve navedeno tužiteljica je predložila da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnost predmetnog ugovora o kreditu kao i ništetnost Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega izjavio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu. Nadalje, ističe da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj status potrošača, te se poziva na odredbu čl. 3. st.1. ZZP ( NN 97/03). Nadalje navodi da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu je činjenica da su parnične stranke 18.2.2016. sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom položaj tužitelja izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama, s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je sklapanjem Aneksa ugovora stvorena nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, time da tužitelj ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZID ZPK. Tužitelj se poziva na rješenje VS RH , broj: Revd-2021/20-6 od 1.lipnja 2022. , rješenje VS RH , poslovni broj: Gos- 1/19 od 4.ožujka 2020. , odluke VS RH broj. Rev-522/18 od 26.travnja 2022. i Rev.893/17 od 29.lipnja 2021. , odluku suda EU u predmetu C-567/2020. Tuženik osporava navode tužitelja da je cijeli ugovor o kreditu ništetan. Eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, što tuženik osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može povlačiti ništetnost samog ugovora. Odredbom čl. 55. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna , a da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači i ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Nadalje, odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Dakle, odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa , pa ništetnost tih odredbi ne može povlačiti ništetnost cijelog ugovora. Konačno tuženik ističe prigovor zastare.

3. Dana 4.prosinca 2023. donijeto je rješenje broj: P-569/2023-13 kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, kao neosnovan. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-124/24 od 6.veljače 2024. odbijena je žalba tuženika na rješenje ovog suda od 4.prosinca 2023.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o kreditu ( list 8-15 spisa), odgovor na tužbu s prilozima ( list 29-176 spisa), očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu ( list 183-198 spisa), ovosudno rješenje broj: P-569/2023-13 ( list 194-197 spisa), žalbu tuženika ( list 199-262 spisa), očitovanje tužiteljice na žalbu ( list 265- 267 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj:Gž-124/2024-2 od 6.veljače 2024., podnesak tuženika ( list 275-279 spisa), te je saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja.

5. Tužiteljica je izjavila da je predmetni kredit uzela za adaptaciju kuće. Za kredit se raspitivala samo kod tuženika s obzirom da joj je kolegica s posla preporučila navedenu banku. Za adaptaciju je trebala 10.000,00 eura , a djelatnik banke tijekom razgovora o kreditu predložio je kredit u CHF bez da je objasnio radi čega joj predlaže isti. Stoga se odlučila za navedeni kredit jer je u to vrijeme tečaj bio povoljniji. Djelatnik banke nije joj predočio kolika bi joj bila rata da je uzela kredit u EUR , a kolika bi joj bila rata da uzme kredit u CHF. Djelatnik banke nije joj spominjao nikakve rizike vezane uz CHF , niti je spominjao niti objasnio termin valute utočišta, pa ni sada ne zna što to znači, a nije niti spomenuo koju valutu u RH štiti HNB. Glede kamatne stope misli da je ista bila promjenjiva, no djelatnik banke nije joj objasnio o čemu ovisi promjena kamatne stope niti joj je predočio odluku banke u kojoj su navedeni parametri koji utječu na promjenu kamatne stope. Nije govorio o tome koliko bi rata kredita mogla rasti ili padati. Kada je došla sklopiti ugovor o kreditu isti je već bio sastavljen od strane banke i nije imala mogućnost mijenjati bilo koju odredbu predmetnog ugovora. Ugovor nije pročitala , pročitala je koliko joj je mjesečna rata i koji je rok otplate. Prva rata kredita iznosila je oko 117,00 CHF dok ne zna koliko je bila najviša rata kredita, no nakon konverzije plaćala je ratu od 85,00 eura. Kako je rata kredita po osnovnom kreditu u CHF rasla imala je problema s otplatom kredita, radi čega se odlučila na sklapanje konverzije. Vezano uz konverziju sama je išla u banku pitati za mogućnost konverzije. Prilikom konverzije banka je napravila tablicu odnosno otplatni plan u eurima, što je ona prihvatila. Prilikom konverzije bilo je utvrđeno da je došlo do neke sitne preplate. Nije joj objašnjeno na koji je način izvršen izračun konverzije. Adaptacija za koju je uzela kredit odnosila se na obiteljsku kuću u kojoj sada živi, a koja nikad nije služila kao poslovni prostor, niti ju je iznajmljivala. U vrijeme uzimanja kredita radila je kao knjigovođa, nije imala obrt, niti firmu. Misli da nije bila na solemnizaciji predmetnog ugovora o kreditu. Predmetni kredit više ne otplaćuje, uzela je kredit u drugoj banci kojim je otplatila isti. Glede aneksa pročitala je ono što je smatrala bitnim, dakle ratu i vrijeme otplate. Glede osnovnog ugovora o kreditu iskazuje da joj je bilo jasno kolika će joj biti rata i kroz koji period treba otplaćivati predmetni kredit. Tužbu je podnijela stoga jer smatra da je osnovni ugovor u ovom predmetu ništetan. Vezano uz predmetni kredit podnijela je i tužbu radi preplate kamata koji postupak se vodi na Općinskom sudu u Čakovcu.

6. Uvidom u ovosudni spis P-284/2023 utvrđeno je da se radi o tužbi tužiteljice ZU protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., radi isplate, preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u pogledu istog kredita. U navedenom postupku tužiteljica je nakon provedenog vještačenja specificirala tužbeni zahtjev sukladno istom , te je u tijeku postupak.

7. Odredbom čl.324.st.1. ZOO. propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema stajalištu VS RH izraženom u Odluci, Rev-1172/18 od 19.ožujka 2019. ništetnost dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj zaštitnoj valutnoj klauzuli ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora. Prema odredbi čl. 1065. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima bitni sastojci Ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja danog iznosa uz plaćanje ugovorenih kamata u vrijeme i na način kao što je to utvrđeno ugovorom. Eventualna ništetnost odredbi u dijelu ugovorene zaštitne klauzule i načina mijenjanja kamatne stope nisu bitni elementi ugovora, te ugovor može opstati bez njih. Odredbom čl. 87. i 102. ZZP. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništetnost samog ugovora ako isti može opstati bez te ništetne odredbe. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na glavni predmet, početno ugovorenu kamatnu stopu mogu opstati i bez zaštitne klauzule i bez načina određivanja kako se mijenja kamatna stopa. S obzirom na navedeno tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu nije osnovan.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

9. Trošak tuženika odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora Sud tuženiku priznaje trošak sukladno odredbi čl. 154. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), dakle 2,00 EUR/bod, što je sukladno recentnoj sudskoj praksi i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 EUR (tbr.8. toč.1.), sastav podneska od 25.8.2023. i 24.9.2024. svaki u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/4), zastupanje na ročištu dana 26.8.2024. i 7.11.2024. ( Tbr.9/1) za svako u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 700,00 eura, te pripadajući PDV u iznosu od 175,00 eura, dakle tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 875,00 eura. Tuženiku nije priznat sastav podneska od 6.9.2023. s obzirom da u istom podnesku nije postupio sukladno traženju suda , dok su troškovi za podneske od 25.8.2023. i 24.9.2024., s obzirom da se radi o podnescima iz Tbr.8/4 Tarife.

10. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 18.prosinca 2024.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda nenadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.