REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-125/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužitelja ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po opunomoćenicima iz OD Porobija & Porobija, odvjetnicima u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti, naknade štete i stjecanja bez osnove, nakon glavne rasprave zaključene 28. listopada 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja odvjetnika Velimira Galića i opunomoćenika tuženika NI, odvjetničkog vježbenika u OD Porobija & Porobija, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj ČI iz [adresa], zaključio sa tuženikom ZAGREBAČKA BANKA d.d., dana 8. srpnja 2005. pod brojem 536/2005, koja glasi:

"Članak 1.

Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom."

II Utvrđuje se da je ništetna odredbe članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj ČI iz [adresa], zaključio sa tuženikom ZAGREBAČKA BANKA d.d., dana 8. srpnja 2005. pod brojem 536/2005, koja glasi:

Članak 7.

Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 2.295,28 CHF (slovima: dvijetisućedvjestodevedesetpet i 28/100 švicarskih franaka) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na osnovu stečenog bez osnove isplati iznos od 22.898,43 EUR (dvadesetdvijetisućeosamstodevedesetosam četrdesettri) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- za iznos od 9,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 14.11.2008.;

- za iznos od 58,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.01.2009.;

- za iznos od 59,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.02.2009.;

- za iznos od 18,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.03.2009.;

- za iznos od 28,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.04.2009.;

- za iznos od 30,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.05.2009.;

- za iznos od 14,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.06.2009.;

- za iznos od 16,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.07.2009.;

- za iznos od 20,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.09.2009.;

- za iznos od 1,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.10.2009.;

- za iznos od 13,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.11.2009.;

- za iznos od 11,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.12.2009.;

- za iznos od 44,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 14.01.2010.;

- za iznos od 66,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.02.2010.;

- za iznos od 61,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.03.2010.;

- za iznos od 86,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.04.2010.;

- za iznos od 121,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.05.2010.;

- za iznos od 129,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.06.2010.;

- za iznos od 174,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.07.2010.;

- za iznos od 173,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.08.2010.;

- za iznos od 267,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.09.2010.;

- za iznos od 212,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.10.2010.;

- za iznos od 223,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.11.2010.;

- za iznos od 284,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.12.2010.;

- za iznos od 289,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.01.2011.;

- za iznos od 268,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.02.2011.;

- za iznos od 281,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.03.2011.;

- za iznos od 282,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.04.2011.;

- za iznos od 321,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.05.2011.;

- za iznos od 404,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.06.2011.;

- za iznos od 499,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.07.2011.;

- za iznos od 561,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.08.2011.;

- za iznos od 439,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.09.2011.;

- za iznos od 384,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.10.2011.;

- za iznos od 366,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.11.2011.;

- za iznos od 395,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.12.2011.;

- za iznos od 442,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.01.2012.;

- za iznos od 458,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.02.2012.;

- za iznos od 439,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.03.2012.;

- za iznos od 439,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.04.2012.;

- za iznos od 446,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.05.2012.;

- za iznos od 458,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.06.2012.;

- za iznos od 443,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.07.2012.;

- za iznos od 435,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.08.2012.;

- za iznos od 397,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.09.2012.;

- za iznos od 435,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.10.2012.; - za iznos od 450,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.11.2012.;

- za iznos od 443,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.12.2012.;

- za iznos od 407,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.01.2013.;

- za iznos od 422,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.02.2013.;

- za iznos od 420,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.03.2013.;

- za iznos od 452,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.04.2013.;

- za iznos od 385,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.05.2013.;

- za iznos od 392,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.06.2013.;

- za iznos od 397,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.07.2013.;

- za iznos od 392,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.08.2013.;

- za iznos od 410,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.09.2013.;

- za iznos od 421,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.10.2013.;

- za iznos od 424,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.11.2013.;

- za iznos od 447,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.12.2013.;

- za iznos od 422,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17.01.2014.;

- za iznos od 451,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.02.2014.;

- za iznos od 462,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18.03.2014.;

- za iznos od 445,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23.04.2014.;

- za iznos od 436,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20.05.2014.;

- za iznos od 440,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.06.2014.;

- za iznos od 453,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22.07.2014.;

- za iznos od 461,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19.08.2014.;

- za iznos od 468,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22.09.2014.;

- za iznos od 480,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 24.10.2014.

- za iznos od 488,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28.11.2014.;

- za iznos od 484,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 31.12.2014.;

- za iznos od 491,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30.01.2015.

i to do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužitelj ČI iz [adresa], zaključio sa tuženikom ZAGREBAČKA BANKA d.d., dana 8. srpnja 2005. pod brojem 536/2005, koje glase: Članak 1.

Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 425.727,49 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita."

V Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 5. Dodatka ugovoru o kreditu, sklopljenog dana 15. siječnja 2016., temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR koja glasi:

Članak 5.

Prema izračunu konverzije, zbroj plaćenih iznosa po kreditu, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, manji je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.09.2016. i iznosi 6.592,82 HRK."

VI Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.623,17 (tritisućešestodvadesettri sedamnaest) EUR.

VII Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČI podnio je dana 5. svibnja 2023. tužbu protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. (dalje u tekstu: ZABA d.d.) u kojoj navodi da je dana 8. srpnja 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 536/2005, kreditna partija: 7102799044 (dalje: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 425.727,49 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, na rok otplate od 26 godina. Kredit je podignut radi kupnje dva stana u [adresa],

1.1. Tužitelj također navodi da su dana 15. siječnja 2016. godine stranke sklopile dodatak Ugovoru o kreditu, sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tj. da su konvertirali dosadašnji ugovor o kreditu na kredit vezan uz valutnu klauzulu u EUR.

1.2. Tužitelj podnosi tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i redovna kamata – švicarski franak, pa stoga smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Također, takvim postupanjem je tuženik doveo do nerazmjera u pravima i obvezama, tj. da nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao dovede jednu ugovornu stranu do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda. Takvo ponašanje tuženika je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu te načelu savjesnosti i poštenja.

1.3. Tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.4. Tužitelj navodi dalje da je dodatak ugovora o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.), ništetan. Isti smatra ništetnim obzirom da su u konverziju ušle odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi na način da se mijenjaju jednostranom odlukom banke, a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa), a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo stvarno stanje.

1.5. Tužitelj ne osporava da mu je tuženik ZABA d.d. utvrdio manju pretplatu u konverziji, ali za istu smatra da je učinjena protivno zakonu, a obzirom da nije mogao od tuženika dobiti prikaz svih plaćanja, bio je prisiljen podignuti ovu tužbu.

1.6. Zbog navedenoga, tužitelj potražuje da se utvrde kao ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu, kao i da mu tuženik ZABA d.d. isplati novčani iznos koji će se odrediti nakon što tuženik dostavi izračun pretplate iz konverzije te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.7. Podneskom od 31. svibnja 2024. tužitelj je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev te potražuje isplatu 22.898,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose sa datumima dospijeća.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva, kao i istinitost tužbenih navoda.

2.1. Tuženik ističe prigovor suviše nisko naznačene vrijednosti predmeta spora te predlaže da sud odredi vrijednost predmeta spora.

2.2. Tuženik ističe prigovor zastare u odnose na sva potraživanja koja su dospjela prije 5. svibnja 2018.

2.3. Tuženik ističe da tužbeni zahtjev izlazi izvan okvira pravomoćnih presuda iz kolektivnih sporova.

2.4. Tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije, obzirom da je tužitelj utužio promjenjive kamatne stope u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Požegi, pod poslovnim brojem P-173/2019.

2.5. Tuženik nadalje ističe prigovor promašene aktivne legitimacije obzirom da se neke uplate po ovom kreditu ne mogu povezati s tužiteljem jer su vršene od strane trećih osoba.

2.6. Nadalje, tuženik navodi da se na konkretni Ugovor o kreditu ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju. To obrazlaže visinom odobrenog kredita od 425.727,49 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate kredita iznosi 1.993.396,17 kuna. Poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. točke a) Zakona o potrošačkom kreditiranju koji navodi da se odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuju na ugovore koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

2.7. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena na temelju zahtjeva korisnika kredita te je konverzijom izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZKP/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Zbog toga smatra da je tužitelj obeštećen te da nema više osnova zahtijevati da se utvrdi da je raniji ugovor o kreditu ništetan.

2.8. Tuženik također navodi da tužitelj nije dokazao da je potrošač jer isti ima obrt za ugostiteljstvo u nekretnini kupljenoj novcem isplaćenim iz sklopljenog ugovora o kreditu.

2.9. Na temelju iznesenih tvrdnji i shvaćanja, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti u naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu od 8. srpnja 2005. (list 6-11 spisa), dodatak ugovoru o kreditu (list 12-17 spisa), dopis zagrebačke banke tužitelju sa izračunom konverzije (list 43-55 spisa), izvadak iz obrtnog registra za tužiteljev ugostiteljski obrt " [obrt]" (list 56 spisa), prometi po kreditu/specifikacija uplata (list 77-97 spisa), izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti CHF od KPMG Croatia d.o.o. (list 98-100 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Borisa Belunjaka (list 126-152 spisa), ispitan je vještak i tužitelj na ročištu 28. listopada 2024.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 8. srpnja 2005. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 425.727,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 15. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6. Sporna je međutim osnova, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja, zatim aktivna legitimacija, dvostruka litispendencija, je li tužitelj imao svojstvo potrošača kao i je li ništetna konverzija Ugovora o kreditu od 15. siječnja 2016.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

7.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

7.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

7.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

7.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 8. srpnja 2005. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 425.727,49 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 26 godina.

7.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).

7.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. 7.7. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je Ugovor o kreditu zaključio negdje 2005. godine sa Zagrebačkom bankom u vrijednosti oko 270.000,00 EUR, odnosno digao je kredit od oko 400.000,00 CHF za kupnju stana koji je koristio u vlastite svrhe i koji još uvijek koristi. Prije nego je podigao kredit informirao se u drugim bankama o najpovoljnijim uvjetima te su mu u Zagrebačkoj banci ponudili kredit u CHF gdje mu je bio najpovoljniji tečaj i kamatna stopa. Isključivo su mu ponudili kredit u CHF jer je to bio najpovoljniji kredit. Kredit je digao na 25 godina. U trenutku zaključenja ugovora nije bilo pregovaranja i dogovora, kao niti upozorenja o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je bilo riječi o riziku sklapanja ugovora u CHF, bilo mu je bitno jedino da se kredit što prije realizira, da dobije kredit u kupi stan. U banci su mu pripremili unaprijed sadržaj ugovora o kreditu jer je znao na koji iznos diže kredit i na koji rok, tako da je pročitao dio ugovora koji se odnosi na visinu kredita, rok otplate i njegove podatke. U trenutku kada je dizao kredit samo mu je bilo bitno da dobije kredit, a ne sjeća se da je tražio nekakva razjašnjenja za promjenu kamatne stope i valutu niti se sjeća da je razmišljao bi li se rata kredita mogla povećavati uslijed povećanja tečaja i kamatne stope. Rata je već 2009. godine otišla 70 % gore od početne tako da se morao dodatno zaduživati. Ne bi ni mogao dići kredit da su rate bile toliko visoke niti bi ih mogao otplaćivati obzirom na prihode. Obzirom da su rate kredita bile previsoke, sklopio je ugovor o konverziji kredita jer financijski više nije mogao izdržati rate. Kod konverzije mu nisu ništa uzeli u obzir od preplaćenih iznosa sa osnova kamata i tečaja, tako da je zapravo u minusu. Banka mu je ponudila konverziju i smatrao je da su to napravili kako treba i samo je došao potpisati. Došao je u banku, rekli su mu da su izračunali iznos kredita temeljem Zakona o konverziji i on je to prihvatio i potpisao ugovor bez provjeravanja. U trenutku kada je dizao kredit kupio je samo jedan stan, a nakon izvjesnog vremena je kupio i drugi. Oba stana koristi za potrebe stanovanja, zajedno s obitelji, ima troje djece. U trenutku kad je dizao kredit nije imao obrt niti trgovačko društvo, bio je zaposlen kao ugostitelj. Obrt je otvorio 2004. godine kao obrt " [obrt]", ali obrt nema veze s kupovinom stanova, nikakve olakšice nije imao niti ostvario. Sjedište obrta nije bilo u tim stanovima jer se stanovi nalaze u Zagrebu. Isključivo je sam otplaćivao rate kredita i to privatno. Sve je plaćao kao fizička osoba i ne sjeća se da je nešto plaćao preko obrta.

7.8. Iz iskaza, kao i iz samog Ugovora o kreditu (članak 6.) vidljivo je da je namjena kredita kupnja dva stana. U izvatku iz obrtnog registra vidljivo je da je tužitelj otvorio obrt dana 15. ožujka 2004. a ugasio 30. listopada 2008., te da je obrt obavljao djelatnost caffe bara u [adresa], na adresi [adresa]. Temeljem toga, nesporno je da je tužitelj digao kredit kao potrošač za osobne potrebe te da podignuti iznos nije korišten za poslovanje obrta.

7.9. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu osnovan, točnije drugi stavak članka 1. Ugovora o kreditu, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta kredita po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule.

7.10. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

7.11. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

7.12. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

7.13. Sud nije našao da je ništetna odredba članka 1. u preostalom dijelu, točnije u prvom stavku tog članka, jer je tim člankom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 425.727,49 CHF pa je tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao s neosnovanim odbio.

8. U odnosu na konverziju kredita, sud nalazi da nije ništetna odredba članka 5. Dodatka ugovoru o kreditu, sklopljenog dana 15. siječnja 2016., temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzija kredita uz valutnu klauzulu u EUR. Sud nalazi da je tuženik prilikom konverzije kredita postupao sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju pa ne nalazi da bi ta odredba dodatka ugovoru o kreditu bila ništetna te je tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti članka 5. Dodatka ugovoru o kreditu kao s neosnovanim odbio. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzia u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

8.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

8.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

8.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

9. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao određeni tužbeni zahtjev. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da zbog primjene prodajnog tečaja za devize kreditora za CHF za kune u otplati kredita, u odnosu da je primijenjen prodajni tečaj za devize kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita i to više plaćene razlike pojedinih anuiteta iznose 22.898,43 EUR, te je sud prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev radi isplate, odlučivši kao u izreci presude pod točkom III.

9.1. Vještak je saslušan na ročištu 28. listopada 2024. te u svom iskazu kazuje da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja koji je izradio za potrebe ovog postupka. Na upit iskazuje da je konverzija izvršena na način da je utvrđen simulirani plan otplate za glavnicu preračunatu na dan isplate kredita CHF odnosno kuna u EUR i na tako utvrđenu glavnicu kredita u EUR izračunat je simulirani plan otplate kredita u EUR prema usporednim kamatnim stopama za kredite uz valutnu klauzulu uz EUR a što se može povezati između primijenjenih kamatnih stopa za kredit u CHF i simuliranim kamatnim stopama u simuliranom planu otplate za valutu EUR, a što je tuženik javno objavio u jesen 2015. i prema periodima promjene kamatnih stopa dao pregled kamatnih stopa iz odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. prema razdobljima promjene. Tako utvrđene anuitete iz simuliranog plana otplata je tuženik zbrojio i utvrdio potrebne uplate a za koje je utvrdio razliku u odnosu na uplate iz CHF odnosno kuna preračunate u EUR, te utvrdio razliku manje plaćenog po konverziji na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 863,83 EUR što uz srednji tečaj HNB za 1 EUR = 7,53450 HRK čini iznos manje plaćenog od 6.592,82 kune.

10. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

10.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Isto je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, obzirom da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovora o kreditu.

11. U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije sud isti smatra neosnovanim u cijelosti. Uvidom u spis P-173/2019 koji se vodi pri Općinskom sudu u Požegi, sud je utvrdio da je u tom predmetu utužen iznos po preplaćenim kamatnim stopama dok je ovdje utužen iznos po preplaćenim iznosima u vezi s valutnom klauzulom i ugovorom o konverziji.

11.1. Prema članku 333. stavku 2. ZPP-a, prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Nadalje, članak 194. stavak 3. ZPP-a propisuje da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

11.2. Pravomoćnost kao pravni institut ima subjektivnu i objektivnu sastavnicu. Pravomoćnost je ograničena na odnos između istih stranaka, pri tome nije važno u kojem se procesnom položaju nalaze – subjektivni identitet spora. Pravomoćnost je ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kad se iz iste činjenične i pravne osnove među istim strankama postavlja sadržajno isti zahtjev – objektivni identitet spora.

11.3. Kako u ovom sporu postoji subjektivni identitet spora, ali ne objektivni, to je sud odbacio prigovor dvostruke litispendencije kao neosnovan jer nisu ispunjene kumulativno sve pretpostavke obzirom da se ne radi o istom zahtjevu.

12. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud ga ocjenjuje kao neosnovanim u cijelosti. Prije svega treba istaći da su takve uplate vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita, kreditor ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se, i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije problem kreditora, niti je to pitanje kojim bi se trebao baviti sud. Kao korisnik kredita je ovdje označen tužitelj, a kao kreditor tuženik te obzirom da nije došlo do cesije tražbine iz ugovora o kreditu, niti do pristupanja ili preuzimanja duga, sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

13. U odnosu na tuženikov prigovor da se na konkretni Ugovor o kreditu ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022.; dalje: ZPK), točnije članak 3. tog Zakona koji propisuje da se odredbe ZPK ne primjenjuju na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna, a kunska protuvrijednost dignutog kredita iznosi 1.993.396,17 kuna, sud smatra prigovor neosnovanim obzirom da je Zakon o potrošačkom kreditiranju stupio na snagu 30. lipnja 2009. godine, a Ugovor o kreditu je sklopljen 8. srpnja 2005., dakle skoro pune četiri godine prije stupanja ZPK-a na snagu. Prema članku 90. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske, zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Stoga zaključno, ovaj Ugovor o kreditu se može smatrati potrošačkim ugovorom obzirom da je sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju.

14. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. ZPP a u svezi s odredbom članka 155. ZPP. Tužitelj potražuje sveukupni trošak u iznosu od 3.834,20 EUR. Zahtjev je djelomično osnovan te je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 3.623,17 EUR. 14.1. Sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 625,00 EUR po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), troškove vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, troškove zastupanja na raspravi od 18. prosinca 2023. u iznosu 625,00 EUR po Tbr. 9.1. Tarife, troškove zastupanja na raspravi od 28. listopada 2024. u iznosu 625,00 EUR po Tbr. 9.1. Tarife, troškovi obrazloženog podneska od 15. listopada 2023. u iznosu od 625,00 EUR po Tbr. 8.1. Tarife, troškovi obrazloženog podneska od 31. svibnja 2024. u iznosu od 625,00 EUR po Tbr. 8.1. Tarife, troškovi ročišta za objavu presude u iznosu 100,00 EUR po Tbr. 4.2. Tarife. Sveukupno priznati troškovi iznose 3.623,17 EUR.

14.2. Sud je tužitelja u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva razliku od 211,03 EUR odbio kao neosnovan.

14.3. Sud tužitelju nije dosudio zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od dana donošenja presude jer ih isti nije potraživao.

15. Slijedom svega naprijed obrazloženog valjalo je odlučiti kao u toč. I do VII izreke ove presude.

U Požegi, 18. prosinca 2024.

Sudac

Snježana Polgar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega, Dragutina Lermana 6

2. OD Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII