Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr-1645/2024.-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  I  Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Renati Rački, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste PL, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o., Pula, Valica 3, OIB:24769473247 kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri iz Rijeke, protiv ovršenika ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Neven Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri iz Rijeke, radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-539/2018 od 23. studenog 2020. i dopunskog rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-539/2018 od 30. prosinca 2020. kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; dalje OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik 9. veljače 2024. podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama koji se vodi pred Financijskom agencijom (dalje FINA) temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-539/2018 od 23. studenog 2020. i dopunskog rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-539/2018 od 30. prosinca 2020.

1.1. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnosi pozivom na čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a u kojem navodi da je prije navedenim ovršnim ispravama naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju parnični trošak u iznosu od 186.463,44 kn i parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn, međutim da je ovrhovoditelj za prednje navedeni parnični trošak ovršeniku izjavio prijeboj. Time da je potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku s osnove parničnih troškova iz gore navedenih ovršnih isprava prestalo čime su ostvareni razlozi iz članka 52. OZ-a u svezi s člankom 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. istog zakona. Smatra da su u ovom slučaju ispunjene sve pretpostavke za prijeboj budući je izjava o prijeboju dana od strane ovrhovoditelja i primljena od strane ovršenika, stoga da je obveza ovršenika ispunjena. Time da je ovršenik u cijelosti ispunio obvezu određenu ovršnim ispravama, stoga predlaže donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos temeljem zahtjeva za izravnu naplatu iz toč. I. izreke proglasiti nedopuštenim.

1.2. Ističe da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta jer ovrhovoditelj predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu pokušava od ovršenika naplatiti iznos koji je, već jednom naplatio prijebojem. Smatra da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 65. OZ-a, stoga predlaže žurno donošenje rješenja kojim će sud naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a temeljem zahtjeva za izravnu naplatu.

1.3. Uz prijedlog iz izreke rješenja dostavlja obavijest i Zahtjev za izravnu naplatu (list 6-7), dopis ovrhovoditelja od 10. listopada 2022. (list 7-9) i obračune zateznih kamata (list 10-11).

2. Ovrhovoditelj se očitovao na prijedloge ovršenika i naveo da je netočna tvrdnja da bi na bilo koji način prestala tražbina ovrhovoditelja iz izreke rješenja pa tako ni prijebojem iz razloga što ovršenik nije imao protupotraživanje u odnosu na ovrhovoditelja da bi uopće moglo doći do prijeboja. Razlog tome da je raskid ugovora o kupoprodaji koji je sadržan u presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 539/2018 od 23. studenoga 2020. a taj raskid da je izjavio ovršenik i to dopisom od 3. listopada 2022. Budući je došlo do raskida ugovora od strane ovršenika tako ovršenik nije imao zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene, a onda nije moglo doći niti do prijeboja jer se tražbine nisu susrele. Posebno ističe da bi ovrhovoditelj postao vlasnik nekretnine da je došlo do isplate kupoprodajne cijene, a što nije, a koju činjenicu ni sam ovršenik ne iznosi jer bi priložio takav dokaz. Navedeni raskid da je ovršenik potvrdio u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u predmetu poslovnog broja Z-37126/2023. Predlaže odbijanje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovanim.

2.1. U pogledu prijedloga za odgodu navodi da ovršenik nije dostavio dokaz o tome da bi mu nastala nenadoknadiva šteta niti to može imajući u vidu da iz isprava koje se dostavljaju u prilogu proizlazi da ovrhovoditeljeva tražbina iz ovršne isprave nije prestala, stoga predlaže odbijanje prijedloga za odgodu kao neosnovanog.

2.2. Uz odgovor na prijedlog prilaže obavijest ovršenika (list 19) i odgovor ovršenika (list 21-22).

3. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.

4. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom čl. 65. OZ-a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u st. 1. toč. 1. do 10. tog članka.

4.1. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.

5. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65. st. 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da razlozi ovršenika za odgodom ovrhe nisu osnovani. Sama ovršenik propustio je dokazati razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma. Navodi ovršenika da ovrhovoditelj zahtjevom za izravnu naplatu pokušava od ovršenika naplatiti iznos koji je već jednom naplatio (prijebojem) nisu sami po sebi dokaz nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete na koju upućuje pravna norma pri čemu ovršenik sudu nije dostavio nikakav dokaz da su se tražbine stranaka susrele. Naime, teret dokaza kod prijedloga za odgodu ovrhe leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti, ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

5.1. Ističe se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenik za navedeno nije dao jasne i konkretne razloge.

5.2. Slijedom navedenog pozivom na čl. 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.

6. S obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istome ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5 OZ-a pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

7. Također, sud cijeni da trošak sastava očitovanja na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izravne naplate nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer i bez sastava istog u konačnici bi odluka bila istovjetna donesenoj. Stoga je pozivom na čl. 155. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022, u nastavku teksta: ZPP) koji se primjenjuje pozivom na čl. 21 st. 1 OZ-a odlučeno kao u toč. III. izreke.

8. Ovršenik je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.

7. Budući ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 7., 9. i 10. OZ-a i što osnovanost prijedloga ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik nije dokazao javnom ili javnoovjerovljenom ispravom odnosno one nisu općepoznate niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, odlučeno je kao u zaključku temeljem odredbe čl. 55. st. 2. OZ-a.

Delnice, 18. prosinca 2024.

SUTKINJA:

Renata Rački

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi pismenim putem u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog Suda u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a ).