REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1074/24-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IĆN iz Revelstokea, 919 2nd St. W. Britanska Kolumbija, Kanada, koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Služba za državljanstvo, Zagreb, Ilica 335, radi šutnje uprave, 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 60 dana od dostave ove presude donese odluku o zahtjevu tužiteljice za prethodno utvrđivanje pretpostavki za utvrđenje hrvatskog državljanstva od 1. prosinca 2022., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 9. veljače 2024. podnijela tužbu radi propuštanja postupanja tuženika po njenom zahtjevu za prethodno utvrđivanje pretpostavki za utvrđenje hrvatskog državljanstva od 1. prosinca 2022.
2. Predlaže sudu da naloži tužitelju da donese odluku o tužiteljevom zahtjevu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je dana 7. prosinca 2022., tužiteljičin opunomoćenik dostavio tuženiku podnesak, uz preslike isprava, u svrhu "prethodnog utvrđivanja pretpostavki iz odredbe članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu.“ Ukazuje, kako matični uredi vrše upise u matice rođenih državljana koji ispunjavaju uvjete iz članka 5. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dok se postupak utvrđenja pretpostavki iz članka 5. stavka 2. Zakona pokreće samostalnim zahtjevom. Stoga navodi da je tužiteljica takav zahtjev trebala podnijeti temeljem obrasca zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva na način propisan člankom 24. stavcima 3., 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ističe da se samo uredan zahtjev može unijeti u sustav te se tek tada mogu tražiti propisane provjere. Iz ovog zaključuje da je tužiteljica trebala podnijeti samostalan zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem te da se neko posebno postupanje, a koje je zamislila tužiteljica, u konkretnom i ne provodi. Navodi kako je tužiteljica rođena prije **.**.1991., odnosno prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, iz kojeg razloga se njegov zahtjev može rješavati isključivo temeljem članka 30. stavka 1. Zakona, a što je potvrđeno nizom odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, primjerice U-III-16125/2005 od 16. prosinca 2009., ili U-III- 2489/2008, od 4. srpnja 2012., odnosno i odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice Usž-2380/22, od 26. siječnja 2023., ili Usž-2590/23 od 24. listopada 2023. Bez obzira na navedeno tuženik ukazuje i kako podnositelj ne može steći hrvatsko državljanstvo ni temeljem članka 30. stavka 1. Zakona, jer je samo jedan njegov roditelj I, upisan u knjigu državljana. Ukazuje da sukladno načelu pomoći neukoj stranci nisu željeli takve zahtjeve odbacivati, ili prihvatiti kao podneske za primitak u hrvatsko državljanstvo (jer bi takvo postupanje rezultiralo odbijanjem zahtjeva), već da je zatraženo od veleposlanstva da pozove stranku na uredno i osobno podnošenje zahtjeva, odnosno da zahtjev podnese kao potomak hrvatskih iseljenika.
4. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis te dostavljeni spis tuženika i održao usmenu i javnu raspravu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odredbom članka 101. stavka 1.-3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21 –dalje: ZUP) propisano je da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
8. Odredbom članka 22. stavka 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj; 36/24- dalje: ZUS) propisano je da se tužbom može zahtijevati donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.
9. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (“Narodne novine”, broj 53/91, 70/91, 28/92, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21 – dalje: ZHD), propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
10. Spisu tuženika prileži zahtjev tužiteljice od 30. studenog 2022. za prethodno utvrđenje pretpostavki radi upisa u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu, utemeljen na članku 5. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Tom zahtjevu priložen je i Zahtjev tužiteljice za naknadni upis u maticu rođenih od **.**.2022., koji zahtjev je upućen Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, kao i preslika izvatka iz matice rođenih, preslika putovnice tužitelja, preslike vjenčanog lista, izvoda iz kaznene evidencije, rodnog lista oca tužiteljice.
11. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju ne postoji propuštanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke.
12. Naime, prema mišljenju ovog suda odredba članka 5. stavka 2. ZHD ne uspostavlja mogućnost samostalnog postupka prethodnog utvrđenja pretpostavki radi upisa u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu, a kako ga postavlja tužitelj, već se tom odredbom propisuje uvjet za jedan od mogućih načina stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom. Postupovne radnje podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, propisane su izvan citirane odredbe i to glavom IV Zakona.
13. Osim toga, pravilno navodi tuženik u odgovoru na tužbu da se odredbe o stjecanju hrvatskog državljanstva temeljem članka 5. ZHD primjenjuju na osobe rođene nakon stupanja na snagu ZHD, odnosno nakon 8. listopada 1991., što u konkretnom predmetu nije slučaj, (u vezi s čime se pravilno poziva na upravno sudsku praksu Visokog upravnog suda RH npr. Usž-2380/22-4 od 26. siječnja 2023., Usž- 2511/23-2 od 4. listopada 2023. i dr.) pa je stoga s obzirom na takav zahtjev, koji se sukladno odredbama ZHD ne može smatrati urednim, primjenom načela pomoći stranci, pravilno tužiteljica, putem Veleposlanstva RH u Ottawi, upućena na poduzimanje radnji koje bi joj eventualno omogućile stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno odredbama važećeg ZHD.
14. Kako, dakle, imajući u vidu odredbe važećeg ZHD-a, tužiteljica neosnovano zahtjeva donošenje rješenja o zahtjevu za prethodno utvrđivanje pretpostavki za utvrđenje hrvatskog državljanstva, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Karlo Novosel, Zagreb, Radnička cesta 32
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Služba za državljanstvo, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
