REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1642/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik mr. sc. Anton Nulleshi, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 20, OIB: 37836302645, radi privremene obustave radova na kulturnom dobru, 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/23-02/0068, URBROJ: 532-02- 03-02-02/1-23-3 od 13. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci KLASA: UP/I-612-08/19-11/0038, URBROJ: 532-04-02-11/6-19-2 od 26. ožujka 2019. privremeno su obustavljeni radovi na stambenoj građevini u Opatiji, Maršala Tita 70, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji se izvode bespravno ne poštujući odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Istim rješenjem naloženo je investitorima RR i ŠR, ovdje tužiteljici, ishoditi sve zakonom propisane akte prije izvođenja daljnjih radova na predmetnoj građevini.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem KLASA: UP/II-612-08/23-02/0068, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-23-3 od 13. srpnja 2023. odbio kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi prije svega navodi da u obrazloženju osporenog rješenja nisu navedeni meritorni razlozi za odbijanje žalbe tužiteljice. Nadalje ističe da se osporeno rješenje temelji na stručnom nalazu i mišljenju od 30. lipnja 2023., koji stručni nalaz i mišljenje je neobjektivan i nekorektan, te ujedno i nezakonit dokaz navodeći da se ne zna kako i zašto je taj nalaz pribavljen, tko ga je izradio te se odnosi na stanje u zemljišnim knjigama od 2019. godine. U tom smislu navodi da su u postupku obnove zemljišne knjige stranke prigovorile da upisano stanje u navedenom zemljišnoknjižnom izvatku ne odgovara stvarnom stanju odnosno navedenim elaboratom da nije obuhvaćena još jedna samostalna uporabna cjelina (suteren), što znači da pored dvije etaže postoji i suteren, koji nije upisan u tom postupku obnove zemljišne knjige. S tim u svezi navodi da stanje u zemljišnim knjigama, koje se citira u osporenom rješenju, ne predstavlja valjani dokaz o stanju na terenu. Ističe i povredu odredbe članka 115. Zakona o općem upravnom postupku zbog toga što je tuženik pribavio stručni nalaz i mišljenje umjesto da je ocijenio postupanje prvostupanjskog tijela. Nadalje tužiteljica ne spori da se predmetna nekretnina – kuća nalazi na kulturnom dobru, ali navodi da nije zaštićena kao kulturno dobro i nije upisana u Registar kulturnih dobara. Osporava da su radovi na popravku građevine izvedeni bez odobrenja ili u suprotnosti s dostavljenim i potvrđenim idejnim projektom, koji da je izrađen u skladu s Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Tužiteljica nadalje ističe da se prozori nalaze na već postojećim otvorima i da se nisu radili drugi otvori, osim onih otvora na pročelju zgrade, zbog kojih je i traženo prethodno odobrenje Konzervatorskog odjela u Rijeci. Navodi da etaža drugog kata nije nadograđena, ona da je uvijek postojala, koja činjenica da je vidljiva na glavnom projektu pojašnjavajući da je predmetna građevina nakon rekonstrukcije ostala u istim gabaritima kao i prije. Nadalje pojašnjava da su svi radovi rađeni prema idejnom projektu po ovlaštenom arhitektu ČR, a da je na temelju ovjerenog idejnog projekta i troškovnika izdano prethodno odobrenje za radove uređenja pročelja i krovišta postojeće građevine te da su dobiveni svi uvjeti za rad, uključujući i uvjete konzervatorskog odjela. Ističe da je na temelju dobivenih uvjeta izrađen glavni projekt u skladu s Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koji nije bilo potrebno dostaviti s obzirom da za izvedene radove nije bila potrebna građevinska dozvola i da je prethodno ishođena suglasnost za radove budući da nije bilo nikakvih promjena. Navodi da predmetnim radovima nije promijenjen volumen zgrade i da su se rekonstrukcijom kata i krovišta poboljšali temeljni zahtjevi za građevinu. Nadalje navodi da zapisnik o navodno obavljenom inspekcijskom nadzoru nije sastavljen u prisutnosti tužiteljice, nije joj pročitan niti je tužiteljica imala mogućnost prigovora te nije sastavljen u skladu s odredbom članka 77. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom svega navedenoga, predlaže da Sud provede dokazni postupak saslušanjem tužiteljice i saslušanjem svjedoka UR i ZR te uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta ovoga spora i upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje te obveže tuženika na naknadu troškova ovoga spora tužiteljici.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije. Dodatno je tuženik naveo da predmetni postupak nije inspekcijski postupak te da se isti vodi sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i to članku 73. stavku 1., prema kojem članku je tuženik ovlašten rješenjem privremeno obustaviti radnju koja je poduzeta na kulturnom dobru ili unutar granica kulturnog dobra bez prethodnog odobrenja ili potvrde da je glavni projekt u skladu s posebnim uvjetima zaštite iz članka 61.b stavka 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

5. Sud je održao ročište za raspravu 22. studenog 2024., na koje je pristupio samo tuženik zastupan po službenoj osobi.

5.1. Na ročištu za raspravu službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu. Istaknula je da tužiteljica za predmetne radove nije ishodila potvrdu glavnog projekta, te je u spis predala fotografije predmetne građevine iz kojih proizlazi da je na građevini dograđen drugi kat koji ranije nije postojao. Također, u spis je predala i rješenje o utvrđenju kulturno-povijesne cjeline Grada Opatije kulturnim dobrom.

6. Među strankama ovoga spora je sporno je li tužiteljica trebala ishoditi potvrdu glavnog projekta u skladu s odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ili je pak mogla pristupiti izvođenju radova na temelju potvrđenog idejnog projekta i posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 61.b stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17 i 90/18, dalje: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) za građenje jednostavnih i drugih građevina i radove unutar kulturno-povijesne cjeline, na pojedinačnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra koji se obavljaju na temelju glavnog projekta, a za koje sukladno propisu kojim se uređuje gradnja nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave iz članka 61. stavka 1. ovoga Zakona prije započinjanja radova nadležno tijelo izdaje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra.

9.1. Odredbom članka 61.b stavkom 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da za građenje i radove iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev upravnog tijela odnosno tijela državne uprave putem kojeg je zatraženo utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, nadležno tijelo prije započinjanja radova izdaje potvrdu kojom utvrđuje da je glavni projekt u skladu s ovim Zakonom glede pitanja u vezi s kojima su utvrđeni posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra.

9.2. Sukladno odredbi 73. stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ako investitor ili izvođač radova poduzme radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra za koje je potrebno prethodno odobrenje ili potvrda da je glavni projekt u skladu s posebnim uvjetima zaštite iz članka 61.b stavka 3. ovoga Zakona, odnosno poduzme radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra protivno prethodnom odobrenju ili glavnom projektu za koji je izdana potvrda da je u skladu s posebnim uvjetima zaštite, nadležno će tijelo privremeno obustaviti rješenjem takvu radnju ili zahvat te prema potrebi naložiti investitoru obvezu povrata u prijašnje stanje uz upozorenje da će se u slučaju da rješenje ne bude u cijelosti izvršeno u roku radnja obaviti na njegov trošak. Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke.

10. U prvom redu valja navesti da spisu predmeta upravnog postupka prileži stručno mišljenje BR, dipl. ing. arh. KLASA: UP/II-612-08/22-02/0068, URBROJ: 399/02-23-2 od 30. lipnja 2023., koje je izrađeno u drugostupanjskom postupku i na koje se tuženik pozvao u obrazloženju osporenog rješenja. U navedenom stručnom mišljenju, između ostalog, navodi se da je Konzervatorski odjel u Rijeci 23. siječnja 2017. izdao posebne uvjete zaštite za rekonstrukciju krova i uređenje pročelja postojeće građevine u Opatiji, M. Tita 70, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] KLASA: 61208/16-23/2770 URBROJ: 532-04-02-11/10-17-8 Rijeka u kojima je, između ostalog, određeno da je prizemlje potrebno završno obraditi horizontalnim dilatacijama u žbuci s naglašenim uglovima (u skladu s nacrtom), umjesto u kamenu, točan ton naličja fasade utvrditi restauratorskim sondiranjem (nalaz dostaviti na uvid), da stolarija mora biti izrađena od kvalitetnog drva, unutrašnja prozorska stolarija ličena bijelom uljanom bojom, vanjske škure tipa rebrenice ličene svijetlosivom do pastelno zelenom uljanom bojom (točan ton utvrditi u konzultacijama s nadležnim konzervatorom), da je glavni projekt usklađen s odobrenim idejnim rješenjem te troškovnik potrebno dostaviti na uvid i ovjeru te izdavanje potvrde, odnosno prethodnog odobrenja za radove. Također je navedeno da je Konzervatorski odjel u Rijeci 20. veljače 2017. izdao prethodno odobrenje KLASA: UP/l-612-08/17-04/0212, URBROJ: 532-04-021 1/10-17-2 na Troškovnik građevinsko- obrtničkih radova za rekonstrukciju pročelja i krovišta predmetne građevine (ČR mag. ing. arh, veljača 2017.).

10.1. Isto tako, u predmetnom mišljenju se navodi da je iz stanja u zemljišnoj knjizi, idejnog projekta rekonstrukciju pročelja i krovišta zgrade izrađenog po ČR mag. ing. arh. iz siječnja 2017. te troškovnika građevinsko-obrtničkih radova (ČR mag.ing.arh, veljača 2017.) razvidna intencija investitora da postojeće krovište ukloni, a prostor ispod krovišta građevine rekonstruira u drugi kat građevine rastvoren sa šest prozora sa škurama te ga privede drugoj namjeni. Takav zahvat u prostoru utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za predmetnu građevinu te se smatra rekonstrukcijom građevine prema članku 3. točki 28. Zakona o gradnji („Narodne novine”, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) te ga, u danim okolnostima nije moguće provesti bez potvrde glavnog projekta Konzervatorskog odjela u Rijeci.

10.2. Također se u istom mišljenju navedi da ovdje tužiteljica nije dokazala tvrdnju iz žalbe kako se radovi izvode prema glavnom projektu, u skladu s prethodnim odobrenjem koje je u skladu s posebnim uvjetima o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara jer glavni projekt nikad nije dostavljen nadležnom tijelu na postupanje, što je uvjetovano točkom 5. Posebnih uvjeta zaštite od 23. siječnja 2017. godine KLASA: 612-08/16-23/2770, URBROJ: 532-04-02-1 1/10-17-8, a troškovnik građevinsko-obrtničkih radova za rekonstrukciju pročelja i krovišta predmetne građevine se ne može smatrati glavnim projektom ili njegovim dijelom, troškovnik nema zajedničku ili bilo koju drugu oznaku projekta, nije ovjeren od strane ovlaštene osobe te nije priloženo dopuštenje Ministarstva kulture i medija za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Isto tako, ovdje tužiteljica nije dostavila nalaz restauratorskih istraživanja iz točke 2. posebnih uvjeta zaštite od 23. siječnja 2017. godine, u smislu određivanja točnog tona fasade.

11. Kao što je uvodno navedeno, na predmetno mišljenje se također pozvao i tuženik, te ga citirao u osporenom rješenju i na njemu utemeljio svoju odluku. Predmetno citirano mišljenje Sud nalazi stručnim i dostatno obrazloženim budući da su u istome navedeni jasni razlozi zbog kojih je bilo potrebno privremeno obustaviti radove na građevini iz predmeta ovoga spora, dok tužiteljica tužbenim navodima nije dovela u sumnju činjenice utvrđene u navedenom mišljenju.

11.1. S tim u svezi valja navesti da tužiteljica stručno mišljenje smatra neobjektivnim i nekorektnim. Međutim, tužiteljica u ovom sporu ne predlaže izvođenje dokaza kojim bi dokazala osnovanost svojih navoda. Stoga je Sud, cijeneći činjenicu da je na tužiteljici teret dokaza u ovom sporu, kao i činjenicu da je predmetno stručno mišljenje Sud ocijenio stručnim i dostatno obrazloženim, ocijenio neosnovanima tužbene navode u svezi neobjektivnosti i nekorektnosti stručnog mišljenja.

11.2. Nadalje, ukazuje se tužiteljici da je stručno mišljenje pribavljeno za potrebe drugostupanjskog postupka u kojem se odlučivalo o njenoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Stručno mišljenje sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi predstavlja interni akt – dopis djelatnika službenog tijela kojim djelatnik, a temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019., Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021, Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je stručno mišljenje nezakonit dokaz.

12. Tužiteljica ne spori da se predmetna građevina nalazi na kulturnom dobru, ali ističe da ista nije zaštićena kao kulturno dobro i nije upisana u Registar kulturnih dobara. Međutim, za primjenu citiranih odredbi članaka 61.b. i 71. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara dovoljno je da se građevina iz predmeta ovoga spora nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline odnosno na području unutar granica kulturnoga dobra. Stoga, budući da iz stanja spisa ovoga spora proizlazi da se predmetna građevina nalazi unutar registrirane urbanističke cjeline naselja Opatija upisane u Registar nepokretnih kulturnih dobara pod brojem 174 revidiranim rješenjem Ministarstva kulture broj Z-2696 od 23. ožujka 2006., to su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi i u tom dijelu.

13. Nadalje, Sud je uvidom u posebne uvjete zaštite za rekonstrukciju krova i uređenje pročelja postojeće građevine u Opatiji, M. Tita 70, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] KLASA: 612-08/16-23/2770, URBROJ: 532-04-02-11/10-17-8 od 23. siječnja 2017., a na koje se i tuženik pozvao u obrazloženju osporenog rješenja, utvrdio, između ostalog, da je glavni projekt usklađen s odobrenim idejnim rješenjem te troškovnik potrebno dostaviti na uvid i ovjeru te izdavanje potvrde, odnosno prethodnog odobrenja za radove.

13.1. Iz navedenog slijedi da je tužiteljici dana jasna i nedvosmislena uputa u svezi potrebe ishođenja potvrde glavnog projekta u smislu citirane odredbe članka 61.b stavka 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kojom je jasno i nedvosmisleno propisano da nadležno tijelo prije započinjanja radova izdaje potvrdu kojom utvrđuje da je glavni projekt u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara glede pitanja u vezi s kojima su utvrđeni posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra.

13.2. Dakle, prema shvaćanju Suda, a sukladno citiranim odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, tužiteljica je, prije nego li je pristupila izvođenju radova na temelju glavnog projekta, trebala ishoditi potvrdu glavnog projekta pred nadležnim tijelom kojom se utvrđuje da je glavni projekt u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara glede pitanja u vezi s kojima su utvrđeni posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra. Stoga su tužbeni navodi koji se odnose na potrebu odnosno ne potrebu ishođenja potvrde glavnog projekta, građevinsku dozvolu, nadogradnju, gradnju u istim gabaritima te s tim u svezi pozivanje na idejni projekt ocijenjeni neosnovanima, kraj odlučne činjenice da je tužiteljica bila obvezna prethodno ishoditi potvrdu glavnog projekta u skladu s citiranom odredbom članka 61.b stavkom 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

14. Nadalje, odredbom članka 3. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

14.1. Budući da je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a predmet ovoga spora nije ocjena zakonitosti zemljišnoknjižnog izvatka, već se zakonitost provedenog upisa u zemljišnoj knjizi može osporavati u postupku pred za to nadležnim sudom opće nadležnosti, to tužiteljica ne može s uspjehom u ovom sporu osporavati zakonitost provedenog upisa u zemljišnoj knjizi u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

14.2. Isto tako, budući da je zemljišnoknjižni izvadak javna isprava, te da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta u skladu s odredbom članka 8. stavkom 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24), to su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi u svezi neusklađenosti stvarnog stanja i stanja upisanog u zemljišnoknjižnom izvatku.

15. Nadalje, Sud je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrdio da istom prileži zapisnik o obavljenom konzervatorskom očevidu KLASA: UP/I-612-08/19- 11/0038, URBROJ: 532-04-02-11/6-19-1 od 26. ožujka 2019. Uvidom u navedeni zapisnik Sud je utvrdio da je na istom bio prisutan jedan od investitora RR i da je isti bio upoznat s činjenicama utvrđenima na provedenom očevidu, kao i s činjenicom da će prvostupanjsko tijelo izdati rješenje o obustavi radova.

15.1. Isto tako, ukazuje se tužiteljici da se rješenje o privremenoj obustavi radova može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke u skladu s citiranom odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Stoga su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi o nemogućnosti očitovanja o odlučnim činjenicama.

15.2. Budući da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno provesti konzervatorski očevid bez sudjelovanja stranke, a cijeneći da je na istom očevidu bio prisutan investitor RR i da je navedeni zapisnik sastavljen u skladu s člankom 76. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku), te da se tužiteljica poziva na odredbu članka 77. Zakona o općem upravnom postupku, kojom je propisan institut zaključka u upravnom postupku, to su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi i u tom dijelu.

16. Nadalje, prema odredbi članka 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

17. Prema shvaćanju Suda, obrazloženje osporenog rješenja sadrži jasne, dostatne i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari te je isto sastavljeno u skladu s citiranom odredbom članka 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

17.1. Isto tako, prema shvaćanju Suda u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije počinjena ni povreda odredbe članka 115. Zakona o općem upravnom postupku budući da je tuženik ispitao zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije bio vezan žalbenim razlozima. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

18. Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice budući da izvođenje istih nije nužno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

19. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to je odbijen zahtjev tužiteljice u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Rijeci 18. prosinca 2024.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice mr. sc. ER, [adresa],

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Runjaninova 2, Zagreb