REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1100/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10257 Drežnik Brezovički zastupane po punomoćniku TĆ, protiv tuženika NAILS BAR jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, OIB 80632371978, [adresa], 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku EĆ, radi Radno - (prestanak, otkaz, utvrđenje radnog odnosa), 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika NAILS BAR j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 80632371978 od 31. svibnja 2023. godine kojom se tužiteljici ŽĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 2. veljače 2022. godine s početkom rada 15. veljače 2022. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku NAILS BAR j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 80632371978 vratiti tužiteljicu ŽĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto Kozmetičar, odnosno na drugo odgovarajuće mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima tužiteljice, ako je radno mjesto Kozmetičar prestalo postojati ili iz bilo kojeg drugog razloga nije moguće vraćanje na isto radno mjesto, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 331,81 euro, kao neosnovan.

V/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s poslodavcem zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2. veljače 2022. godine (s početkom rada 15. veljače 2022. godine) za radno mjesto Kozmetičarke. Tuženik je dana 31. svibnja 2023. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, koja je tužiteljici dostavljena je poštom 6. lipnja 2023. godine te je u zakonskom roku od 15 dana, dana 20. lipnja 2023. godine sukladno članku 133. stavak 1. Zakona o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava. Dana 18. srpnja 2023. godine zaprimila Odluku o zahtjevu za zaštitu prava od dana 13. srpnja 2023. godine kojom je tuženik odbio tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava navodeći kao razlog da zahtjev za zaštitu prava nije podnesen unutar prekluzivnog roka od 15 dana od zadnjeg dana od kada je pismeno bilo na oglasnoj ploči Poslodavca.

1.1. Tužiteljica smatra pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. svibnja 2023. godine nezakonitom u cijelosti. Ističe da joj je tuženik je propustio omogućiti tužiteljici da iznese obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu. Niti u jednom u jednom trenutku prije otkazivanja ugovora o radu nije pozvao tužiteljicu da iznese svoju obranu. S obzirom da to nije učinio, tuženik je bio dužan u Odluci obrazložiti razloge za onemogućavanje iznošenja obrane, što je također propustio učiniti, niti takvi razlozi postoje.

1.2. Nadalje, odluka je neobrazložena, suprotno odredbi čl. 120.st2. Zakona o radu jer iz obrazloženja pobijane Odluke ni na koji način nije vidljivo o kojoj i kakvoj bi se to teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć uopće radilo. Osporava navod tuženika iz obrazloženja da je tužiteljica upoznata sa detaljnim činjenicama i obrazloženjem Odluke, a i čak i da je, otkaz se daje u pisanom obliku i uz obavezno obrazloženje također u pisanom obliku. Također, iz Odluke nije vidljivo niti zašto tuženik smatra da nastavak radnog odnosa između tuženika i tužiteljice nije moguć.

1.3. Nadalje, ističe i prigovor prekluzije iz čl. 116. stavak 2. Zakona o radu jer se iz iz obrazloženja otkaza nije vidljivo o kojoj povredi radne obveze koja bi predstavljala razlog za izvanredni otkaz bi se uopće radilo niti kada bi ona bila počinjena, gdje i kako bi tuženik za nju saznao, Odluka je nelogična, nepotpuna, nedosljedna i ne može se ispitati jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te je posljedično nezakonita.

1.4. Učinci otkaza nastupili su prije nego je Odluka uopće dostavljena tužiteljici, što je suprotno odredbi čl. 120. stavak 3. Zakona o radu. Tuženik je dostavu vršio poštom te je tužiteljici Odluka dostavljena 6. lipnja 2023. godine pa si učinci izvanrednog otkaza, mogli nastupiti tek danom dostave odluke, a ne 31. svibnja 2023. godine kada je ta Odluka navodno donesena. Tuženik je tužiteljicu odjavio s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s danom 31. svibnja 2023. godine dok je tužiteljica na svom radnom mjestu, uredno obavljajući ugovorene poslove, provela do zaključno 2. lipnja 2023. godine, kada je nakon radnog vremena usmeno obavještena u caffe baru Belgravia o tome da joj poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu.

1.5. Osporava navode iz Odluke o zahtjevu za zaštitu prava. Naime, tužiteljica je dana 2. lipnja 2023. godine u 16:42 sati zaprimila poruku direktora tuženika sadržaja: „Ajde molim te svrati u kafić na par min kad završiš“. Tužiteljica se potom po završetku svoje smjene u 17 sati zaputila u caffe bar Belgravia koji se nalazi na istoj adresi kao i kozmetički salon Beauty bar u kojem je radila tužiteljica, a gdje je ju je čekao direktor tuženika AĆ. Tada joj je direktor tuženika usmeno kazao da joj poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu. Tome razgovoru nije svjedočio nitko, a kamoli HĆ ili neimenovana zaposlenica Caffe bara Belgravia. Tužiteljici tijekom razgovora nije uručena nikakva pisana odluka o otkazu, već je direktor tuženika tužiteljici ponudio mogućnost sklapanja sporazumnog raskida ugovora o radu, što je ona odbila, slijedom čega je direktor tuženika tužiteljici u istom razgovoru rekao da će joj onda poštom poslati otkaz ugovora o radu. Tužiteljici tada nije uručena nikakva odluka o otkazu pa ona nije mogla niti odbiti potpisati primitak odluke. Suprotno navodima tuženika iz odgovora na zahtjev za zaštitu prava, tužiteljica je dana 6. lipnja

2023. godine zaprimila pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 31. svibnja 2023. godine, o čemu svjedoči i vjerodostojna dokumentacija Hrvatske pošte.

1.6. U prilogu dostavljene Odluke o zahtjevu za zaštitu prava, tuženik je, očito uvidjevši da prethodno dostavljeni otkaz nije bio zakonit, tužiteljici dostavio novu nedatiranu Odluku (sugerirajući valjda da je upravo ta odluka tužiteljici prethodno dostavljena) kojom se tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u čijem se prilogu nalazi Obrazloženje otkaza. Tužiteljica smatra da se radi o očitom pokušaju da se naknadno saniraju posljedice neobrazloženog otkaza, ali će opreza radi i protiv te odluke podnijeti zahtjev za zaštitu prava i zatražiti sudsku zaštitu , a onda po proteku zakonskih rokova potražiti i sudsku zaštitu. Tu drugu, nedatiranu Odluku u čijem se prilogu nalazi Obrazloženje, tužiteljica je zaprimila tek 18. srpnja 2023. godine, kao privitak Odluke o zahtjevu za zaštitu prava. Radi se o očito naknadno iskonstruiranom tekstu kako bi se pokušalo em sanirati neobrazloženost dostavljene Odluke o otkazu, em pokušati dezavuirati tužiteljičina zakonska prava, sugerirajući da je zaštitu svojih prava zatražila nepravovremeno. Naime, u rukom napisanoj bilješci na kraju Obrazloženja otkaza sadržaja: „Radnik odbio preuzeti odluku i obrazloženje izvanrednog otkaza, staviti na oglasnu ploču do 31.05.2023.“ pa tuženik pokušava neistinito prikazati činjenice na štetu tužiteljice. Da se radi o iskonstruiranim navodima i očitoj manipulaciji razvidno je što je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu koja je poštom dostavljena tužiteljici datirana je s danom 31. svibnja 2023. godine, dok je nova Odluka nedatirana s bilješkom prema kojoj se Odluka dostavlja putem oglasne ploče „do 31.05.2023.“ Dakle, moralo bi se raditi o odluci koja je donesena i čija je dostava pokušana nekog ranijeg datuma, što je kontradiktorno ovdje pobijanoj Odluci koja je tužiteljici dostavljena poštom. Nadalje, da je nedatirana Odluka donesena i tužiteljica ju odbila primiti pa ju je tuženik stavio na oglasnu ploču i potom odjavio tuženicu, neživotno je i nelogočno da bi nakon toga tuženik tužiteljici dostavio pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. svibnja 2023. godine o kojoj dostavi postoje nesporni dokazi, a tužiteljica je još 2. lipnja 2023. godine radila na svom radnom mjestu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu potvrđuje da je tužiteljica bila u radnom odnosu temeljem ugovora o radu od 15.02.2022. , na radnom mjestu kozmetičarke, sve zaključno do dana odjave iz radnog odnosa koja je izvršena dana 31.5.2023. zbog izvanrednog otkaza uslijed skrivljenog ponašanja, zbog izvršenih povreda iz radnog odnosa o čemu je radnica obaviještena i s čim je upoznata. Tužiteljica je obaviještena o odluci o otkazu poslodavca u Caffe bar Belgravia, kojom prilikom je odbila potpisati Odluku o izvanrednom otkazu te je poslodavac zbog iste okolnosti istu stavio na oglasnu ploču. Iako nije sporno da je radnica obaviještena o otkazu u Caffe baru Belgravia, sporno je da je nakon što je obaviještena o otkazu s poslodavcem vodila razgovore dana 31. svibnja 2023., dok nije sporno da je vodila razgovore dana 2. lipnja 2023. jer istu činjenicu sama tužiteljica potvrđuje u tužbi (točka 3), međutim tuženik ističe da je tužiteljica vodila razgovore s poslodavcem nakon odjave i dana 9 lipnja 2023. kada je dolazila kod poslodavca s bratom uz napomenu da su njezine jedine primjedbe kako od dana 2 lipnja 2023 tako i dana 9 lipnja 2023. bile samo u smjeru da se Odluka o otkazu promjeni u drugu vrstu odluke odnosno u otkaz zbog poslovnih razloga kako bi se time odjava izvršila na način da radnica, ovdje tužiteljica ostvari prava na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje zbog poslovno uvjetovanog otkaza. U svakom slučaju tuženik je mišljenja da se protekom roka predviđenog za objavu na oglasnoj ploči smatra da je Odluka uredno dostavljena, a obzirom da je Ž, ovdje tužiteljica odbila primitak iste kada je Direktor obavijestio radnicu o otkazu i pokušao uručiti istu Odluku o otkazu.

1.1. Tuženik u odnosu na podnesenu tužbu i tužbeni zahtjev, kao i na podneseni Zahtjev za zaštitu prava ističe prigovor prekluzije obzirom je Poslodavac primio Zahtjev za zaštitu prava radnice dana 28.6.2023., a koji je od tužiteljice upućen poštom poslodavcu dana 20.6.2023. dakle protekom prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za otkaz odnosno po tužiteljici za navodnu „povredu prava iz radnog odnosa“.

Tuženik je o Odluci o izvanrednom otkazu s obrazloženjem obavijestio tužiteljicu u Caffe bar Belgravia dana 2 lipnja 2023. kada je zatražio da ne dolazi više na posao, jer neće promijeniti odluku, a što ne spori niti tužiteljice kada u točki 3) tužbe potvrđuje: cit. „Tuženik je tužiteljicu odjavio s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s danom 31. svibnja 2023. godine dok je tužiteljica na svom radnom mjestu uredno obavljajući ugovorene poslove provela do zaključno 2 lipnja 2023. kada je nakon radnog vremena usmeno obaviještena u caffe baru Belgravia o tome da joj poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu.“ Smatra da time tužiteljica zapravo potvrđuje i priznaje te čini nespornim da je dana 2 lipnja 2023. obaviještena usmeno o otkazu ugovora o radu, međutim prešućuje da je ranije obaviještena o otkazu i da nije željela preuzeti Odluku o izvanrednom otkazu niti prije, niti tada već je zatražila ukoliko se ista može zamijeniti Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu te da će ona uredno odraditi otkazni rok. Dan saznanja za otkaz (ili sukladno odredbama čl. 133 Zakona o radu dan od kojeg počinje teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava) je bio dan kada je radnica obaviještena o otkazu u Caffe bar Belgravia slijedom čega proizlazi da tužiteljica nema pravo na sudsku zaštitu zbog propuštanja prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu

1.2. Iako tužiteljica navodi u tužbi da je primila Odluku poštom, što tuženik ne spori obzirom je prema tuženiku knjigovodstvo uputilo tužiteljici dana 05.06.2023. informaciju o odjavi s odlukom preporučenom pošiljkom, a tek nakon primitka iste preporučene pošiljke na kućnu adresu tužiteljica je uputila zahtjev za zaštitu prava dana 20.06.2023. koji je tuženi primio 28.06.2023. čime je isti u svakom slučaju bio nepravovremen u odnosu na prekluzivni rok utvrđen Zakonom o radu već u trenutku upućivanja. Po primitku zahtjeva za zaštitu prava tuženik je donio novu radno pravnu odluku u odnosu na podneseni zahtjev te je istom prilikom obavijestio radnicu u obrazloženju iste odluke da isti zahtjev nije podnesen u zakonom predviđenom prekluzivnom roku od 15 dana te da je njezin zahtjev za zaštitu.

1.3. Tuženik samo podredno ističe da je neposredno prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu, a što je bio samo jedan od razloga za odluku poslodavca, ovdje tuženik došao do saznanja i dobio obavijest i potvrdu od zaposlenika da je tužiteljica bila na bolovanju i u izolaciji, a kada je Poslodavca obavijestila „u izolaciji sam do ponedjeljka. u utorak mogu doći radit“ dok se unatoč „izolaciji“ uredno zabavljala i bila izvan kuće na auto moto događanju u društvu što je sve fotografirala te isto za tuženika opet učinila nespornim obzirom da postoji foto dokumentacija.

1.4. Nevezano na sve razloge otkaza i uopće osnovanost (ili neosnovanost) odluke poslodavca o otkazu u odnosu na tužiteljicu tuženik smatra nespornim pitanje prekluzije u odnosu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava od tužiteljice, a koja je utvrđena Odlukom poslodavca u odnosu na podneseni zahtjev štoviše od strane same tužiteljice potvrđen je dan saznanja u tužbi, slijedom čega tuženik smatra nepotrebnim uopće voditi bilo kakve daljnje rasprave ili provoditi bilo kakve predložene dokaze po tužiteljici o pitanju osnovanosti Odluke o izvanrednom otkazu koju je donio poslodavac, ovdje tuženik već se samo predlaže donošenje odluke Suda u odnosu na prekluziju. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. svibnja 2023. godine, poštansku omotnicu s brojem pošiljke, ispis o zaprimanju pošiljke sa web stranice Hrvatske pošte, zahtjev za zaštitu prava od 20. lipnja 2023. godine, potvrdu primitka zahtjeva za zaštitu prava-povratnica, Odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 13. srpnja 2023. godine s prilozima (cit: odluka, obrazloženje otkaza), potvrdu iz matične evidencije HZMO-a za tužiteljicu, fotografije zaslona mobilnog uređaja tužiteljice, ostalu dokumentaciju u postupku te saslušao tužiteljicu kao stranku.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Među strankama je sporno da li je nastupila prekluzija za traženje sudske zaštite u ovom postupku, nadalje da li je odluka o izvanrednom otkazu donesena u zakonskom roku, kao i je li tuženik imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

6. Prema odredbi čl. 133.st.1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 -dalje ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema st.2. ako poslodavac u roku od 15 dan od dostave zahtjeva radnika iz st.1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

7. Iz službene dokumentacije Hrvatske pošte d.d. - ispisa o zaprimanju pošiljke sa web stranice Hrvatske pošte proizlazi da je tužiteljici dostavljena Odluka o izvanrednom otkazu ugovor o radu poštom 6.lipnja 2023.g. Tužiteljica je u zakonskom roku od 15 dana, dana 20. lipnja 2023.g. podnijela zahtjev za zaštitu prava 8uvid u dostavnicu). Kako je tužiteljica 18. srpnja 2023. zaprimila Odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 13. srpnja 2023.g., kojom je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava, to joj je tada započeo teći rok od 15 dana u smislu odredbe čl. 133.st.2. Zakona o radu, a kako je tužba podnijeta 28. srpnja 2023.g., to se prigovor tuženika ukazuje neosnovanim.

8. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) propisano je da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Prema tome, teret dokaza je na tuženiku.

9. U odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu naslovljenoj s danom 31. svibnja 2023.g. navodi se da se tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu Kozmetičar, izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 2.2.2022.g. s početkom rada 15.2.2022.g. zbog povrede obveza iz radnog odnosa, zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

9.1. U obrazloženju je navedeno da je radnik zaposlen kod poslodavca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 15.2.2022.g., a temeljem kojeg ugovora o radu radnik obavlja poslove radnog mjesta Kozmetičar te je isti preuzeo prava i obveze navedenog radnog mjesta. Poslodavac ovu Odluku donosi iz razloga što je radnik počinio povredu obveze iz radnog odnos a zbog koje nije moguć nastavak radnog odnosa te je stoga radniku otkazan ugovor o radu izvanrednim otkazom, bez prava na otkazni rok. Radnik je upoznat sa svim detaljnim činjenicama i obrazloženjem ove odluke. U potpisu je poslodavac Nails Bar j.do.o. i direktor. 10. Prema odredbi čl. 119. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) propisano je kako je poslodavac dužan radniku omogućiti da iznese svoju obranu prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10.1. Člankom 120. stavak 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

11. Sud je na ročištu 28. svibnja 2024.g. saslušao tužiteljicu, a zakonski zastupnik tuženika, iako uredno pozvan putem svog punomoćnika 21.3.2024., nije pristupio na saslušanje.

11.1. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je kod tuženika radila kao kozmetičar na uređivanju noktiju i sve je bilo u redu i tuženik nije imao primjedbe na njezin rad. Zadnji dan kada je radila ujutro, to je bilo od 08-17, nekih 16,45 dobila je poruku od direktora ZĆ na mobitel da dođe u kafić do salona. Kada je došla u kafić direktor joj je je rekao da će joj dati otkaz i pitao ju za sporazum, što je odbila, a na što je on njoj rekao da će joj otkaz poslati na kućnu adresu. Taj njihov razgovor trajao je nekih pet do šest minuta i tvrdi da na tom razgovoru tuženik nije uručio nikakvu odluku ili bilo što slično, odnosno nikakav papir joj nije nuđen. Na tom razgovoru smo bili samo ja i direktor i sjedili smo za stolom jedan preko puta drugog. U tom dijelu kafića nije bilo nikog niti od gostiju, pa nitko nije mogao ništa vidjeti niti čuti. Njoj je na tom razgovoru direktor rekao da sam ja odjavljena, što joj je bilo jako čudno jer je normalno radila do tada. Nitko se nije žalio na njezin moj rad, dapače klijenti su bili zadovoljni i još zna da su se znali povratno javljati da bi bili zadovoljni s njenim radom. Od strane direktora nije dobila nikakvu opomenu ili upozorenje. Osporava da ne bi vodila pravilno evidenciju klijenata jer je sve radila kako joj je rečeno. Nikada nije odbila nikakav nalog poslodavca ili rad. Nije nikada bila situacija da bi klijenti došli, a da nje ne bi bilo jer je uvijek dolazila na vrijeme na posao. Prije tog 02. lipnja sve je bilo normalno na poslu i direktor joj nije nikakav otkaz spominjao. Nikada nije vidjela kod tuženika oglasnu ploču. Salon u kojem je radila je veličine oko 15-tak m2 jer je bio malo uži i duži. Nikada nije kasnila na posao ili nepravovremeno javila da sam na bolovanju.

12. Sud nije ponovno zvao zakonskog zastupnika tuženika na saslušanje, jer je bio uredno pozvan, a izostanak nije opravdano. Stoga je sud postupio po odredbi čl. 265.st.2. ZPP-a, prema kojem se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Dostava poziva zakonskom zastupniku tuženika upućena je putem punomoćnika, u skladu s odredbom 268.st.2. ZPP-a.

13. Iskazu tužiteljice sud je poklonio vjeru jer je iskazivala logično i uvjerljivo, a njezin iskaz je potkrijepljen i materijalnom dokumentacijom u spisu. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka LĆ, bivše zaposlenice caffe bara Belgravia na okolnost "saznanja razgovora tužiteljice i direktora tuženika u trenutku davanja otkaza" jer je nesporno utvrđeno kako je tužiteljica otkaz zaprimila putem pošte.

14. Nadalje, nesporno je i da je tuženik odgovorio tužiteljici na zahtjev za zaštitu prava i to Odlukom od 13.7.2023.g. U toj odluci navodi se:

14.1. da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 2.2.2022.g. s početkom rada 15.2.2022.g zbog povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć

14.2. da je tužiteljica obavještena o odluci poslodavca u Caffe bar Belgravia na istoj adresu u prisustvu HĆ i zaposlenice Caffe bara Belgravia te nije htjela potpisati primitak Odluke o izvanrednom otkazu slijedom čega je dana 31.5.2023. protekom petog dana od objave Odluke o izvanrednom otkazu ista odjavljena.

14.3. da je tužiteljica zajedno s bratom nakon izvršene odjave došla po uručenju Odluke o otkazu kod Direktora poslodavca i zatražila da se ista odluka izmijeni u Odluku o poslovno uvjetovano otkazu, a sve nakon što je dana upoznata da je odjava izvršena s danom 31.5.2023. istoj molbi radnice Poslodavac nije mogao udovoljiti.

14.4. da je radnica upoznata od poslodavaca povezano s odredbom čl. 107. i st.3. čl. 116. Zakona o radu zadržava pravo od radnika tražiti naknadu nastale štete zbog odgovornosti radnika uslijed neizvršena ugovorom o radu preuzetih obveza.

14.5. da je poslodavac 28.6.2023.g. primio zahtjev za zaštitu prava radnice obzirom da je radnica na Odluku poslodavca podnijela zahtjev za zaštitu prava 14.6. da zahtjev za zaštitu prava radnice nije podnese u zakonom predviđenom prekluzivnom roku od 15 dana te je isti nepravovremen

14.7. da zahtjev za zaštitu prava, osim što isti ne sadrži netočno navode radnica je propustila podnijeti zahtjev unutar predviđenog prekluzivnog roka od 15 dan obzirom da se rok računa od zadnjeg dana od kada je pismeno bilo ona oglasnoj.

14.8. Navedena je i uputa o pravnom lijeku, da protiv te odluke radnik ima pravo u roku od 15 dana od dostave odnosno uručenja te odluke, ukoliko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, odnosno ostvariti pravo na sudsku zaštitu u smislu članka 133. Zakona o radu.

14.9. Rukom je dopisano: prilozi: Odluka, Obrazloženje otkaza.

15. Kako otkaz u smislu odredbe čl. 120. Zakona o radu mora imati pisani oblik i poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to ne postoje uvjeti da se u odluci o zahtjevu za zaštitu prava navode drugi razlozi za otkaz od onih koji su navedeni u odluci o otkazu. Prilog odluke o zahtjevu za zaštitu prava je i nova odluka o otkazu (uočljivo i sadržajno različita od pobijane odluke u ovom postupku) i obrazloženje otkaza, no navedeno je tužiteljica primila 18.srpnja 2023. Predmet ovog postupka može biti samo Odluka povodom zahtjeva za zaštitu prava, ali ne i nova Odluka o otkazu ugovora o radu s obrazloženjem.

16. Za istaći je da u obrazloženju Odluke o otkazu nisu navedene konkretne situacije i okolnosti koje se stavljaju na teret tužiteljici, već se postupanja navode paušalno i uopćeno i upućuje na povredu obveze iz radnog odnosa, a da se pri tome ne navodi o konkretno kojoj situaciji i postupanju te u odnosu na koji događaj i radnike (ili klijente) se odnosi pa da bi takvo postupanje onda upućivalo na povredu obveze iz radnog odnosa. Slijedom navedenog, tuženik nije niti dokazao da bi Odluku o izvanrednom otkazu donio u zakonskom roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a (koji bi uopće bio dan saznanja za povrede obveze iz radnog odnosa?) niti koje je to povreda radne obveze zaista i počinjena od strane tužiteljice, ista nisu opisana, tuženik nije dao tužiteljici mogućnost da iznese obranu, kao što je nije niti ranije upozorio na povrede obveza iz radnog odnosa pa je stoga valjalo utvrditi da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), a tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom. Priznati trošak je jednokratna nagrada po tbr. 7/2 OT i tbr. 52.st.3 OT, koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarife i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dakle 200 bodova (265,45 euro) i PDV 66,36 euro, ukupno 331,81 euro.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. ŽĆ, [adresa] zastupane po punomoćniku TĆ

2. NAILS BAR jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku EĆ