Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-608/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba protiv tužene Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, OIB: 54493774760, Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, zastupanog po punomoćniku Davoru Markešu odvjetniku iz Zagreba, Ilica 36, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 02.12.2024. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 18.12.2024. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetna Odluka tuženika Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, OIB: 54493774760 o izvanrednom otkazu ugovora o radu URBR: 758/3-23 od 7. ožujka 2023. g. tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.".

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 18.12.2024.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19.04.2023. navodi da je s tuženikom 2. veljače 2009. g. sklopio Ugovor o radu za radno mjesto Ravnatelj. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. ožujka 2023. g. tužitelju je izvanredno otkazan Ugovor o radu. U odnosu na Odluku o otkazu tužitelj je uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava dana 29. ožujka 2023. g., koji je tuženik primio 31. ožujka 2023. g. i na koji nije odgovorio. Otkaz tuženika tužitelju je nezakonit. U uvodu pobijanog Otkaza navodi se da tuženika kao poslodavca zastupa VZ, predsjednik Upravnog vijeća. Navedeno je protivno i Zakonu o ustanovama i Statutu tuženika. Dakle, evidentno je da je pobijana Odluka donesena od neovlaštene osobe te je već zbog tog razloga nezakonita i ništetna. Tužitelju je Ugovor o radu otkazan temeljem odredbe čl. 116 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje: ZR). Iz navedenog slijedi da tuženik otkazuje Ugovor o radu tužitelju na temelju zakona, koji izričito propisuje da se odredbe ZR u odnosu na tužitelja ne primjenjuju. Tužitelj je kao ravnatelj ustanove fizička osoba koja prema posebnom zakonu vodi poslove ustanove (čl. 4 st. 3 ZR). Ravnatelj ustanove organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu (čl. 37 st. 2 Zakona o ustanovama). Na tu osobu ne primjenjuju se odredbe ZR, između ostalog i o prestanku ugovora o radu (čl. 4 st. 4 ZR). Slijedi iz navedenog da je otkaz i zbog tog razloga ništetan. Dio Odluke o otkazu u kojem se navodi da stupa na snagu danom donošenja tj. 7. ožujka 2023. g. protivan je i samoj toč. 2 navedenog Otkaza, koja propisuje primjenu od 15. ožujka 2023. g. No, i navedeno je pogrešno jer otkaz ne može stupiti na snagu prije nego što je uručen tužitelju. Iz pobijanog Otkaza je također vidljivo da je poslodavac zatražio prethodnu suglasnost dana 7. ožujka 2023. g., dakle prije nego što su nastupile okolnosti koje predstavljaju naročito važnu činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Navedeno je također protivno zakonu. Najzad, i odluka o tome da tužitelj nema pravno na otpremninu protivna je njegovom Ugovoru o radu. Prema toč. XVI Ugovora o radu od 2. veljače 2009. g., u slučaju otkaza tog Ugovora, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika, poslodavac je dužan isplatiti mu otpremninu. S obzirom da se otkaz ne temelji na ponašanju tužitelja već na naročito važnoj činjenici, tužitelju pripada otpremnina pa je i u tom dijelu otkaz nezakonit. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je Odluka tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ništetna, te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto ravnatelja, kao i da mu naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Prije svega tuženik predlaže prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Usl-1295/23 po tužbi SZ (ovdje tužitelja) protiv Grada Zagreba radi poništenja rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba Klasa: UP/I-007-01/23-03/2, URBR: 251-01-12-23-2 od 28. veljače 2023. kojim Rješenjem se SZ razrješuje dužnosti ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, obzirom da pitanje (ne)dopuštenosti rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba o razrješenju tužitelja s mjesta ravnatelja prethodno pitanje za rješavanje predmetne pravne stvari. Nesporni su navodi tužbe sadržani u točki 1. Tužitelj osporava zakonitost Odluke o izvanrednom otkaz ugovora (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) o radu od 7. ožujka 2023. godine navodeći da je Odluka o otkazu donesena od neovlaštene osobe. U odnosu na navedeno, tuženik ističe da je Odluku o otkazu donio tuženik zastupan po predsjedniku Upravnog vijeća VZ, čije ovlaštenje za zastupanje nije dovedeno u pitanje niti jednim zakonskim ili podzakonskim propisom niti aktom tuženika. Pritom valja napomenuti da Zakon o ustanovama ne uređuje materiju sklapanja i otkazivanja ugovora o radu ravnatelju ustanove, već u članku 11. upućuje na podrednu primjenu općih propisa radnog prava, dakle Zakona o radu (dalje u tekstu: ZOR), koji pak ne mogu biti derogirani statutom niti drugim aktom ustanove. Člankom 4. stavkom 1. ZOR- a propisano je da radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično - u daljnjem tekstu: radnik), u smislu tog Zakona, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Iz navedene odredbe proizlazi da je ravnatelj radnik u smislu članka 4. stavka 1. ZOR-a. Nadalje, člankom 4. stavkom 2. ZOR-a istog članka propisanoj je da je poslodavac fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. Nesporno je da je tužitelj kao radnik bio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca. U konkretnom slučaju poslodavac tužitelja zaposlenog na radnom mjestu ravnatelja jest ustanova kao pravna osoba, u kojoj je ravnatelj u radnom odnosu pa je Otkaz ugovora o radu tužitelju ovlašten potpisati upravo predsjednik Upravnog vijeća kao tijela koje upravlja ustanovom. Međutim, kada bi sud prihvatio shvaćanje tužitelja da predsjednik Upravnog vijeća nije ovlašten zastupati ustanovu u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, takvo bi shvaćanje imalo neizbježan utjecaj i na valjanost zasnivanja samog radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Člankom 312. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Dok je člankom 312. stavkom 3. ZOO-a propisano da se, ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra da ugovor nije ni sklopljen. Uvidom u Ugovor o radu zaključen 2. veljače 2009. g. i Aneks Ugovora o radu od 24. rujna 2014.g. vidljivo je da su oba dokumenta u ime tuženika kao poslodavca potpisana po predsjedniku Upravnog vijeća. Pa kada predsjednik Upravnog vijeća ne bi bio ovlašten za zastupanje tuženika kao pravne osobe pri sklapanja ugovora o radu s tužiteljem, tada takav ugovor tuženika kao poslodavca ne obvezuje, štoviše smatralo bi se da takav ugovor nije ni sklopljen. Prethodno izneseni navodi suglasni su pravnom shvaćanju iznesenom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 124/206 od 21. veljače 2008. Pravnom analogijom, uz promjenu članka 14. stavka 3. ZOO-a, valjalo bi zaključiti da se, u situaciji kada bi Odluka o otkazu ugovora o radu bila donesena bez ovlaštenja poslodavca, smatra da takva odluka nije ni donesena, u kojem slučaju tužitelj neosnovano tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je takva odluka ništetna. Tužitelj nadalje ističe da se na njega, budući da obnaša funkciju ravnatelja ustanove, ne primjenjuju odredbe ZOR-a pozivom na odredbu članka 4. stavka 4. ZOR-a. U pogledu ovakvih navoda tužbe, valja uputiti na odredbe Zakona o ustanovama kao lex specialis u odnosu na ZOR, konkretno na odredbu članka 11. citiranog Zakona, kojom je propisano da se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu ako zakonom nije drukčije određeno. Načini prestanka ugovora o radu propisani su odredbom članka 112. ZOR-a. U situaciji, kada je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca zaposlen na radnom mjestu ravnatelja, njegov radni odnos ne prestaje samo zbog razrješenja s dužnosti ravnatelja, nego otkazom ugovora o radu na jedan od načina propisan za prestanak ugovora o radu. Navedeno je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 609/2007 od 24. listopada 2007. Budući da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu za obavljanje radnog mjesta ravnatelja tuženika, razrješenjem s dužnosti ravnatelja, budući mu je to bila jedina obveza iz radnog odnosa, prestala je potreba za njegovim radom i on više nije mogao obavljati niti jedan posao predviđen ugovorom o radu, što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije bio moguć, te mu je valjalo izvanredno otkazati ugovor o radu. U odnosu na navode iz tužbe u pogledu trenutka stupanja na snagu Odluke o otkazu, tuženik ukazuje da je tužitelj bio ravnatelj tuženika od 2. veljače 2009. te da je Rješenjem Gradske skupštine Grada Zagreba Klasa: UP/I-021- 05/20-001/8, URBROJ 251-01-03-20-1 od 10. prosinca 2020. ponovno imenovan na mandat od 4 godine s 2. veljače 2021. Člankom 39. stavkom 3. Zakona o ustanovama propisano je da je mandat ravnatelja četiri godine ako zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove nije drugačije određeno a ista se osoba može ponovno birati za ravnatelja. Ugovorom o radu od 2. veljače 2009. tužitelj je zasnovao radni odnos za obavljanje radnog mjesta ravnatelj. Mandatni radni odnos je stoga radni odnos na određeno vrijeme sui generis Konstitutivni temelj njegova zasnivanja je akt o imenovanju, donesen na temelju posebnih propisa. Ugovor o radu, sklopljen slijedom akta o imenovanju je deklaratorno dopunjujućeg karaktera te kao takav ne može sadržavati uglavke protivne kogentnim normama relevantnog posebnog zakonodavstva. Posebnost mandatnog radnog odnosa ravnatelja je to što do njegova prestanka može doći i prije isteka mandata, promjenom instituta razrješenja. Dakle, otkaz slijedi kao posljedica odluke o razrješenju. Prilikom dostave odluke o izvanrednom otkazu tuženik je postupio sukladno odredbi članka 132. ZOR-a, štoviše tuženik je tužitelju Odluku o izvanrednom otkazu dostavio i putem e maila dana 14. ožujka 2023. Neosnovani su navodi sadržani u točki 3. tužbe i u dijelu kojim tužitelj osporava zakonitost odluke o otkazu zbog toga što je odlučeno da tužitelj nema pravo na otpremninu. Odluka sadržana u točki 3. Otkaza, da tužitelju ne pripada pravo na otpremninu donesena je u skladu s odredbama članka 31. Kolektivnog ugovora za zaposlene u ustanovama kulture Grada Zagreba, članka 127. Pravilnika o radu te članka 16. Ugovora o radu od 2. veljače 2009.g. kao i članku 126. Zakona o radu. Naime, točno je da je u Odluci o otkazu kao razlog otkazivanja ugovora o radu navedena činjenica razrješenja tužitelja s dužnosti ravnatelja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Rješenjem Gradonačelnika Grada Zagreba Klasa: UP/I-007- 01/23-03/2, URBR: 251-01-12-23-2 od 28. veljače 2023. što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavka radnog odnosa nije moguć. U pogledu razloga razrješenja Odluka o otkazu upućuje na obrazloženje Rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba. Uvidom u Rješenje Gradonačelnika Grada Zagreba Klasa: UP/I-007-01/23-03/2, URBR: 251-01-12-23-2 od 28. veljače 2023. proizlazi da se razlozi razrješenja temelje na činjenici da je tužitelj u obnašanju dužnosti ravnatelja u više navrata postupao protivno zakonskim propisima i općim aktima Ustanove te je radi zaštite temeljne djelatnosti i daljnjeg zakonitog poslovanja tuženika bilo nužno tužitelja razriješiti dužnosti ravnatelja. Razloge razrješenja tužitelj svojim očitovanjem nije osporio. Slijedom navedenog, nedvojbeno je da se razrješenje tužitelja s dužnosti ravnatelja iscrpljuju u razlozima uvjetovanim ponašanjem tužitelja. Kako je razrješenje tužitelja s dužnosti ravnatelja utemeljeno na izloženim razlozima, to su i razlozi Odluke o otkazu kao posljedice razrješenja u svojoj biti neodvojivo povezani s razlozima razrješenja. Stoga je zakonita odluka tuženika da tužitelju ne pripada pravo na otpremninu sadržana u točki 3. Odluke o otkazu. Konačno, tužitelj predlaže da Naslov po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom se utvrđuje da je "ništetna Odluka tuženika Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Zagreb, Trg Stjepana Radića 4, OIB: 54493774760 o izvanrednom otkazu ugovora o radu URBR: 758/3-23 od 7. ožujka 2023. g. tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto Ravnatelja, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana." Dakle tužbenim zahtjevom tužitelj, između ostalog, traži da ga se vrati na rad, na radno mjesto Ravnatelja. Člankom 29. Statuta Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog propisano je da ravnatelja Ustanove imenuje i razrješava gradonačelnik uz prethodno mišljenje Upravnog vijeća. Ugovorom o radu od 2. veljače 2009.g., tužitelj je zaposlen na radno mjesto ravnatelja. Slijedom izloženog kao i činjenice da je tužitelj Rješenjem Gradonačelnika Grada Zagreba, dakle osobe koja nije istovjetna tuženiku, razriješen dužnosti ravnatelja, čak i kada bi Naslovni sud našao tužbeni zahtjev osnovanim, ovakav bi tužbeni zahtjev, u situaciji da tužitelj ne uspije s upravnom tužbom povodom koje je u tijeku upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu poslovni broj Usl-1295/23, bio neprovediv i ne bi mogao poslužiti kao ovršna isprava. Kako dakle, tužbeni zahtjev nije određen tako da može poslužiti kao ovršna isprava, tužba nema obvezan sadržaj propisan člankom 186. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je tuženik predlaže odbaciti. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže naslovu odbaciti tužbu tužitelja, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 02.09.2009. (str. 4-8 spisa), u aneks 24.09.2014. Ugovora o radu (str. 135 spisa)u Odluku tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 9-10 spisa), u tužiteljev zahtjev za zaštitu prava s potvrdama o primitku (str. 11-13 spisa), u tužbu tužitelja od 07.04.2023. Upravnom sudu u Zagrebu radi poništenja Odluke Gradonačelnika od 28.02.2023. koja je dobila posl. br. Usl-1295/23 (str. 26 spisa), u e- mail poruku od 14.03.2023. (str. 39 spisa), u Pravilnik o radu tuženika od 19.11.2019. (str. 40-60 spisa); u Statut KD Vatroslava Lisinskog od 10.11.2022. (str- 69-81 spisa), u rješenje Gradonačelnika Grada Zagreba posl. br. Klasa: UP/I-007-01/23-03/2 od 28.02.2023. (str. 82-86 spisa), u povijesni izvadak iz sudskog registra od 11.11.2024. za tuženika (str. 121-123 spisa), u zapisnik 22. sjednice Upravnog vijeća tuženika od 07.03.2023. (str. 136-138 spisa), u platne za tužitelja za razdoblje od rujna do prosinca 2022. i od siječnja do ožujka 2023. (str. 139-145 spisa).

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da su utvrdi ništetnom Odluka tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad kod tuženika.

8. Na ročištu održanom 02.12.2024. pun. tužitelja je povukao dio tužbenog zahtjeva u kojem je tužitelj tražio da se tužitelja vrati na rad kod tuženika na radno mjesto ravnatelja.

9. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

10. Tužitelj tvrdi da je Odluka tuženika od 07.03.2023. donesena od neovlaštene osobe, te da je iz tog razloga pobijana odluka ništetna i nezakonita. Osim toga tužitelj tvrdi da se na tužitelja kao ravnatelja ustanove ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, između ostalog i o prestanku ugovora o radu, pa da je i iz tog razloga Odluka o otkazu ništetna. Tužitelj tvrdi i da je pobijana Odluka o otkazu ništetna i iz razloga što je donesena 07.03.2023., a primjenjuje se od 15.03.2023., što je po mišljenju tužitelja pogrešno, jer otkaz ne može stupiti na snagu prije nego što je uručen tužitelju.

11. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) u čl. 1. propisuje da se tim zakonom uređuju radni odnosi u RH, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom RH, te je objavljen, a koji je na snazi nije drukčije određeno.

12. Tužitelj SZ je bio ravnatelj ustanove. U slučaju ravnatelja ustanove, taj poseban zakon je Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22) kojim su propisani uvjeti za imenovanje i razrješenje ravnatelja ustanove.

13. U čl. 44. st. 2. Zakona o ustanovama koji je naprijed naveden, propisano je u kojim slučajevima se može razriješiti ravnatelj ustanove odnosno u kojim slučajevima je Upravno vijeće odnosno tijelo koje imenuje i razrješava ravnatelja ustanove dužno razriješiti ravnatelja. Između ostalih jedan od takvih slučajeva je i kada nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojim a se uređuju radni odnosi dovede do prestanka radnog odnosa.

14. Analizirajući provedene materijalne dokaze (dokumentaciju koja prileži spisu) utvrđeno je:

- da je tuženik koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog ustanova kojoj je jedini osnivač Grad Zagreb;

- da je tužitelj SZ dana **.**.2009. zaključio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu ravnatelja, s time da ravnatelj dobiva mandat od 4 godine temeljem Odluke Gradske skupštine;

- da je gradonačelnik Grada Zagreba dana 28.02.2023. donio Rješenje posl. br. Klasa:

UP/I-007-01/23-03/2 kojim se SZ, profesor filozofije i diplomirani komparatist i filozof razrješuje dužnosti ravnatelja KD Vatroslava Lisinskog s danom 15.03.2023.;

- da je dana 07.03.2023. održana 22. sjednica Upravnog vijeća KD Vatroslava Lisinskog na kojem je II točka dnevnog reda bila rješenje gradonačelnika Grada Zagreba o razrješenju SZ s dužnosti ravnatelja KD Vatroslava Lisinskog. Navedeno je da Upravno vijeće zaprimilo rješenje gradonačelnika Grada Zagreba od 28.02.2023. kojim se SZ razrješuje ravnatelja KD Vatroslava Lisinskog s danom 15.03.2023.. Sukladno čl. 151. u svezi s čl. 153. Zakona o radu, Upravno vijeće je zatražilo prethodnu suglasnost Sindikata na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. LZ dostavila je potpisanu i ovjerenu suglasnost Sindikata. Predsjednik Upravnog vijeća VZ na temelju rješenja gradonačelnika Grada Zagreba i suglasnosti Sindikata potpisao je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju. U zapisniku je navedeno da je greškom zaposlenika 02.02.2009. sa tužiteljem SZ sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pa će Upravno vijeće temeljem starosnih uvjeta ponuditi SZ ugovor o radu na određeno vrijeme zaključno sa 17.10.2023. odnosno do njegovih navršenih 65 godina starosti. Upravno vijeće je jednoglasno predložilo da se vršitelja dužnosti ravnatelja postavi SZR, pomoćnica ravnatelja za Službu zajedničkih poslova. Navedena osoba je prihvatila prijedlog za funkciju vršitelja dužnosti ravnatelja s danom 16.03.2023. Natječaj za ravnatelja bit će raspisan u roku od mjesec dana od dana stupanja na dužnost v.d. ravnatelja;

- da je tužitelj SZ rođen dana **.**.1958. i da je s danom 17.10.2023. navršio 65 godina života;

- da je tuženik dana 07.03.2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju iz razloga što je tužitelj s danom 15.03.2023. razriješen dužnosti ravnatelja KD Vatroslava Lisinskog rješenjem gradonačelnika Grada Zagreba od 28.02.2023. što predstavlja po mišljenju tuženika osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Odluka o izvanrednom otkazu stupa na snagu s danom donošenja, a primjenjuje se od 15.03.2023.. Radnik nema pravo na otkazni rok temeljem čl. 116. Zakona o radu, niti pravo na otpremninu temeljem čl. 126. Zakona o radu;

- da je Odluku tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu potpisao za poslodavca predsjednik Upravnog vijeća KD Vatroslava Lisinskog profesor VZ dana **.**.2023.;

- da je tužitelj putem punomoćnika poštom – preporučeno uložio tuženiku zahtjev za zaštitu prava dana 29.03.2023., koji zahtjev za zaštitu prava je tuženik preuzeo 31.03.2023.;

- da se pred Upravnim sudom u Zagrebu vodi upravni spor radi poništenja Odluke gradonačelnika Grada Zagreba od 28.02.2023. kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja KD Vatroslava Lisinskog, te daje predmet dobio posl. br. Usl-1295/23.

15. U čl. 35. Zakona o ustanovama koji je naprijed naveden, propisano je da ustanovom upravlja Upravno vijeće ili drugi kolegijalni organ ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Upravno vijeće donosi programe rada i razvoja ustanove, nadzire njihovo izvršavanje, odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu, predlaže promjenu djelatnosti, daje osnivaču i ravnatelju ustanove prijedloge i mišljenje o pojedinim pitanjima, te donosi odluke i druge pravne poslove određene zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove (čl. 36. Zakona o ustanovama).

16. U čl. 11. Zakona o ustanovama, koji je naprijed naveden propisano je da pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuje se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. Zakon o ustanovama ne uređuje materiju sklapanja i otkazivanja ugovora o radu ravnatelju ustanove, već u čl.11. upućuje na podrednu primjenu općih propisa radnog prava tj. Zakona o radu. U konkretnom slučaju poslodavac tužitelja zaposlenog na radnom mjestu ravnatelja je ustanova kao pravna osoba, u kojoj je ravnatelj u radnom odnosu pa je Otkaz ugovora o radu ovlašten potpisati upravo predsjednik Upravnog vijeća kao tijela koje upravlja ustanovom. Tužitelj pogrešno zaključuje da je Odluka tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donesena od neovlaštene osobe. Predsjednik Upravnog vijeća ustanove, a to je u konkretnom slučaju profesor VZ je ovlašten temeljem Zakona o ustanovama na donošenje takve odluke u ime poslodavca. Osim toga u trenutku donošenja Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu još nije bio imenovan vršitelj dužnosti ravnatelja, niti je bio izabran novi ravnatelj, pa nije postojala mogućnosti da netko drugi osim predsjednika Upravnog vijeća tuženika potpiše odnosno donese Odluku tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

17. Odluka tuženika od 07.03.2023. donesena je u zakonskom roku od 15 dana od dana donošenja Odluke gradonačelnika Grada Zagreba o razriješenu tužitelja SZ sa dužnosti ravnatelja ustanove. Radi se o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa radni odnos radnika prestaje s danom donošenja odnosno stupanja na snagu te odluke. Odluka o otkazu je donesena 07.03.2023., a stupila je na snagu 15.03.2023.. Čl. 29. Statuta KD Vatroslava Lisinskog propisano je da ravnatelja ustanove imenuje i razrješava gradonačelnik uz prethodno mišljenje Upravnog vijeća.

18. Tužitelj kao ravnatelj ustanove je fizička osoba koja prema posebnom zakonu odnosnu Zakonu o ustanovama vodi poslove ustanove. Postupak imenovanja i razrješenja ravnatelja propisan je Zakonom o ustanovama, koji je naprijed naveden. Međutim pravni status zaposlenih u ustanovama, pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, a to je Zakon o radu. Prema tome nije točan navod tužitelja da se tužitelju ne može otkazati ugovor o radu temeljem odredbi Zakona o radu, jer u čl. 11. Zakona o ustanovama koji je naprijed naveden je propisano suprotno navodima tužitelja. Razrješenje ravnatelja ustanove prije isteka mandata povlači za sobom i donošenje odluke o otkazu ugovor o radu jer samim razrješenjem sa dužnosti ravnatelja ne prestaje radni odnos ravnatelja u ustanovi. U situaciji kada je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca zaposlen na radnom mjestu ravnatelja njegov radni odnos ne prestaje samo zbog razrješenja s dužnosti ravnatelja, nego otkazom ugovora o radu na jedan od načina propisanih za prestanak ugovora o radu. Specifičnost mandatnog radnog odnosa ravnatelja je ta do što njegovo prestanka može doći i prije isteka mandata primjenom instituta razrješenja, a otkaz slijedi kao posljedica odluke o razrješenju.

19. Tužitelju je Odluka o otkazu dostavljena sukladno čl. 132. Zakona o radu/14. Pored toga tuženik je tužitelju Odluku o izvanrednom otkazu dostavio i putem e-maila dana 14.03.2023. (str. 39 spisa). Tužitelju ne pripada pravo na otpremninu iz čl. XI ugovora o radu jer je čl. XI ugovora o radu ugovoreno da zaposlenik ima pravo na otpremninu u slučaju prestanka radnog odnosa radi odlaska u mirovinu. U čl. 127. Pravilnika o radu tuženika (str. 66 spisa) navodi se da zaposlenik kojem se otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih skrivljenim ponašanjem zaposlenika ima pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne neto plaće isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka radnog odnosa za svaku godinu radnog staža kod poslodavca. Ugovor o radu tužitelju u konkretnom slučaju je prestao skrivljenim ponašanjem odnosno razrješenjem. Tužitelj nema pravo na otpremninu. Takva situacija regulirana je i čl. 126. st. 1. Zakona o radu/14.

20. Tužitelj tužbom ne zahtjeva utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, već zahtjeva da se Odluka tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju utvrdi ništetnom. Ništetnost je regulirana čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). U konkretnom slučaju sud ne nalazi da bi Odluka tuženika od 07.03.2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila ništetna, pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti kao pravno neosnovan. Napominje se da je SZ dana **.**.2023. navršio 65 godina starosti, te da je ostvario uvjete za mirovinu, s obzirom da je iz dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis da sa poslodavcem nije postigao sporazum o nastavku rada na nekom drugom radnom mjestu nakon navršenih 65 godina života.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a. stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana Tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema toj Tarifi.

22. U ovoj parnici uspio je tuženik, pa mu je tužitelj je slijedom toga dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

23. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik, koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 148 spisa). Trošak zastupanja tuženika po odvjetniku odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22), a imajući u vidu Tbr. 52. st. 4 važeće OT (NN 138/23) u kojem se navodi da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Tužba u ovom predmetu je podnesena 19.04.2023., a nova, sada važeća odvjetnička tarifa (NN 138/23) stupila je na snagu 25.11.2023. Temeljem Tarifnog broja 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u radnom sporu radi poništenja otkaza odnosno utvrđivanja prava na rad, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Vrijednost odvjetničkog boda iznosi 2 € temeljem Tbr. 54. važeće OT (NN 138/23). 200 bodova izraženo u novcu iznosi 400,00 €. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati PDV (Tbr. 46. važeće OT) koji trenutno iznosi 25%, a to je daljnjih 100,00 €. To zbrojeno iznosi 500,00 €. Sveukupno je tuženiku na ime parničnog troška dosuđen iznos od 500,00 €.

24. Tuženik je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67 st.3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 18.12.2024.g. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. iz OD Ruždjak i partneri iz Zgb

- pun. tuženika odvj. Davor Markeš iz Zgb