Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pn-37/2017-153

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja BH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Pavičić & Partneri, Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Maritićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Anić i Partneri, Zagreb, Ulica Ljudevita Gaja 53, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 29. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Ivane Barišić Šutić i punomoćnika tuženika odvjetnika Krešimira Matoševića, po objavi 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, 10000 Zagreb, OIB: 38922958547, platiti tužitelju BH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

-iznos 4.069,30 eura na ime neimovinske štete,

te iznos od 139,36 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sve to sa zateznom kamatom tekućom od dana 15. 1. 2016. do godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

-iznos od 169,78 eura za troškove liječenja,

-iznos od 334,46 eura za troškove prijevoza radi liječenja,

-iznos od 330,37 eura za uništene stvari,

sve to sa zateznom kamatom tekućom od dana 9. 8. 2014. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

-iznos od 7.559,28 € sa pripadajućim zateznim kamatama, a koje:

na neto iznos od 62,99 € teku od dana 15. 04. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 107,35 € teku od dana 15. 05. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 133,76 € teku od dana 15. 06. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 153,68 € teku od dana 15. 07. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 130,43 € teku od dana 15. 08. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 145,38 € teku od dana 15. 09. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 116,91 € teku od dana 15. 10. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 89,40 € teku od dana 15. 11. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 115,97 € teku od dana 15. 12. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 87,50 € teku od dana 15. 01. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 91,30 € teku od dana 15. 02. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 127,35 € teku od dana 15. 03. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 100,79 € teku od dana 15. 04. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 100,79 € teku od dana 15. 05. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 104,58 € teku od dana 15. 06. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 100,79 € teku od dana 15. 07. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 89,40 € teku od dana 15. 08. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 102,68 € teku od dana 15. 09. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 202,92 € teku od dana 15. 10. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 266,82 € teku od dana 15. 11. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 266,82 € teku od dana 15. 12. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 266,82 € teku od dana 15. 01. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 266,82 € teku od dana 15. 02. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 266,82 € teku od dana 15. 03. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 266,82 € teku od dana 15. 04. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 290,40 € teku od dana 15. 05. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 266,82 € teku od dana 15. 06. 2016. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 03. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 04. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 05. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 06. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 07. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 08. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 09. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 10. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 11. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 12. 2017. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 01. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 02. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 03. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 04. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 05. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 06. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 07. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 08. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 09. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 160,09 € teku od dana 15. 10. 2018. god., pa do isplate, na neto iznos od 35,57 € teku od dana 15. 11. 2018. god., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 5.400,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.003,45 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude 18. 12. 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-37/2017 od 8. 7. 2021. na spis predmeta ovog suda poslovni broj Pn-37/2017 spojen je spis predmeta ovog suda poslovni broj Pn-23/2020 koji se vodi između istih stranaka radi naknade štete u vezi štetnog događaja od 12. 3. 2014.

2. Tužitelj u tužbi navodi dana 12. 03. 2014. god., u [adresa], u [adresa], tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran EH iz [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) oduzeo prednost prolaska gore navedenom vozilu tužitelja, te je na taj način izazvao sudar. Sukladno čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), tuženik je odgovoran za štetu koju prouzroči vozilo inozemnih registarskih oznaka. DOKAZI: zapisnik o očevidu, saslušanje tužitelja, priznanje tuženika, prometno vještačenje i rekonstrukcija

3. U predmetu poslovni broj Pn-37/2017 tužitelj navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici „ [adresa]“ u [adresa]. Tužitelju je kao posljedica predmetnog štetnog događaja zaostao ožiljak u području čela, a koji predstavlja naruženje. Tužitelj je radi posljedica ozljeđivanja snosio troškove liječenja, troškove uništenih stvari u vidu dva para naočala, kao i troškove prijevoza radi liječenja budući je isti od svog mjesta stanovanja pa do zdravstvenih ustanova (OB Karlovac, poliklinika dr. Pavan i dr.) u kojima se liječio prevožen osobnim vozilom, te je pri jednom odlasku prelazio cca 15,00 km u jednom smjeru, dakle u oba smjera je prelazio udaljenost od ukupno 30,00 km. Sukladno navedenom, tužitelj je proputovao više od 5.000,00 km radi liječenja, a što uz prosječnu potrošnju goriva od 9 l/100 km, te prosječnu cijenu goriva u vrijeme odlazaka na liječenje od 8,00 kn/l, predstavlja izdatak od 3.600,00 kn, za koje potražuje naknadu u dolje navedenom iznosu. Tužitelj je također zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz priloženih platnih lista tužitelja vidljivo je kako je isti za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 4.400,79 kn, dok je tužitelju za vrijeme bolovanja isplaćena manja neto plaća u ukupnom iznosu od 40.585,15 kn, a koji iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja.

4. Tužitelj potražuje slijedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

te za tuđu pomoć i njegu

42.500,00 kn

- za troškove liječenja

1.827,45

- za troškove prijevoza radi liječenja

3.600,00

- za uništene stvari

3.556,00

- izgubljenu zaradu

40.585,15 kn

Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu slijedeće činjenice:

- pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 8.000,00 kn

- pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od

7.000,00

- duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti,

za koje potražuje iznos od

20.000,00

- duševne boli zbog naruženja, za koje potražuje iznos od

5.000,00

- za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od

2.500,00 kn

- za troškove liječenja

1.827,45

- za troškove prijevoza radi liječenja

3.600,00

- za uništene stvari

3.556,00

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2014. god. 392,35 kn

- na ime izgubljene zarade za travanj 2014. god. 917,62 kn

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2014. god. 1.201,88 kn

- na ime izgubljene zarade za lipanj 2014. god. 1.416,33 kn

- na ime izgubljene zarade za srpanj 2014. god. 1.166,14 kn

- na ime izgubljene zarade za kolovoz 2014. god. 1.326,98 kn

- na ime izgubljene zarade za rujan 2014. god. 1.020,62 kn

- na ime izgubljene zarade za listopad 2014. god. 724,47 kn

- na ime izgubljene zarade za studeni 2014. god. 1.010,41 kn

- na ime izgubljene zarade za prosinac 2014. god. 704,05 kn

- na ime izgubljene zarade za siječanj 2015. god. 744,89 kn

- na ime izgubljene zarade za veljaču 2015. god. 1.132,95 kn

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2015. god. 847,02 kn

- na ime izgubljene zarade za travanj 2015. god. 847,01 kn

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2015. god. 887,86 kn

- na ime izgubljene zarade za lipanj 2015. god. 847,01 kn

- na ime izgubljene zarade za srpanj 2015. god. 724,47 kn

- na ime izgubljene zarade za kolovoz 2015. god. 867,44 kn

- na ime izgubljene zarade za rujan 2015. god. 1.946,33 kn

- na ime izgubljene zarade za listopad 2015. god. 2.704,11 kn

- na ime izgubljene zarade za studeni 2015. god. 2.704,11 kn

- na ime izgubljene zarade za prosinac 2014. god. 2.704,11 kn

- na ime izgubljene zarade za siječanj 2016. god. 2.704,11 kn

- na ime izgubljene zarade za veljaču 2016. god. 2.704,11 kn

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2016. god. 2.704,11 kn

- na ime izgubljene zarade za travanj 2016. god. 2.887,87 kn

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2016. god. 2.704,11 kn

sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu

UKUPNO: 92.068,60 KN

DOKAZI: saslušanje tužitelja, medicinska dokumentacija, medicinsko vještačenje, vještačenje po vještaku medicine rada, financijsko vještačenje, platne liste, računi za troškove liječenja, računi uništenih stvari, službenim putem pribava izvješća o bolovanju

5. Tužitelj se u mirnom postupku dana 08. 08. 2014. god., odštetnim zahtjevom obratio korespodentu tuženika – Allianz Zagreb d.d., koji mu je na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete isplatio iznos od 12.000,00 kn. Tužitelj slijedom navedenog potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu

30.500,00

- za troškove liječenja

1.827,45

- za troškove prijevoza radi liječenja

3.600,00

- za uništene stvari

3.556,00

- izgubljenu zaradu

40.585,15 kn

sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu

UKUPNO: 80.068,60 KN

Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 09. 08. 2014. god., pa do isplate, a na svaki pojedini iznos izgubljene zarade od 15. u idućem mjesecu, pa do isplate.

6. U predmetu poslovni broj Pn-23/2020 tužitelj zahtijeva naknadu štete za troškove liječenja u iznosu od 4.631,20 kn sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja posljednjeg računa odnosno od dana 17. 1. 2017. te na ime izgubljene zarade iznos od 34.242,08 kn za razdoblje od lipnja 2016. do svibnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade do isplate. U tom spisu tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 8. 7. 2021. povukao dio tužbenog zahtjeva s osnove troškova liječenja u iznosu od 4.631,20 kn te na ime izgubljene zarade za razdoblje od mjeseca lipnja 2016. zaključeno do siječnja 2017. i to za iznos od 21.071,53 kn dakle, ostaje potraživanje s osnove izgubljene zarade za razdoblje od mjeseca veljače 2017. do lipnja 2017. u ukupnom iznosu od 13.170,55 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka. Na tom ročištu tuženik je priznao štetni događaj i odgovornost za predmetni štetni događaj, ali je osporio odgovornost u odnosu na potraživanje izgubljene zarade jer smatra do bolovanja pa ni predmetnog potraživanja ne bi ni došlo da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 9. 11. 2023. u kojem navodi da potvrđuje primitak nalaza i mišljenja vještaka Martine Zaborski i Daria Jankovića iz D&S d.o.o. od 29.09.2023.god. te navodi kako nema primjedbi na iste. Slijedom navedenog, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa predmetnim nalazom i mišljenjem te potražuje:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje

iznos od, 55.800,00 kn/7.405,93 €

- za tuđu pomoć i njegu za 60 sati (po cijeni jednog sata

tuđe pomoći u iznosu od 25,00 kn), iznos od 1.500,00 kn/199,08 €

- za troškove liječenja 1.827,45 kn/242,54 €

- za troškove prijevoza radi liječenja 3.600,00 kn/477,80 €

- za uništene stvari 3.556,00 kn/471,96€

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2014. god. 677,97 kn/89,98 €

- na ime izgubljene zarade za travanj 2014. god. 1.155,41 kn/153,35 €

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2014. god. 1.439,67 kn/191,08 €

- na ime izgubljene zarade za lipanj 2014. god. 1.654,12 kn/219,54 €

- na ime izgubljene zarade za srpanj 2014. god. 1.403,93 kn/186,33 €

- na ime izgubljene zarade za kolovoz 2014. god. 1.564,77 kn/207,68 € 2

- na ime izgubljene zarade za rujan 2014. god. 1.258,41 kn/167,02 €

- na ime izgubljene zarade za listopad 2014. god. 962,26 kn/127,71 €

- na ime izgubljene zarade za studeni 2014. god. 1.248,20 kn/165,66 €

- na ime izgubljene zarade za prosinac 2014. god. 941,84 kn/125,00 €

- na ime izgubljene zarade za siječanj 2015. god. 982,68 kn/130,42 €

- na ime izgubljene zarade za veljaču 2015. god. 1.370,74 kn/181,93 €

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2015. god. 1.084,81 kn/143,98 €

- na ime izgubljene zarade za travanj 2015. god. 1.084,80 kn/143,98 €

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2015. god. 1.125,65 kn/149,40 €

- na ime izgubljene zarade za lipanj 2015. god. 1.084,80 kn/143,98 €

- na ime izgubljene zarade za srpanj 2015. god. 962,26 kn/127,71 €

- na ime izgubljene zarade za kolovoz 2015. god. 1.105,23 kn/146,69 €

- na ime izgubljene zarade za rujan 2015. god. 2.184,12 kn/289,88 €

- na ime izgubljene zarade za listopad 2015. god. 2.871,90 kn/381,17 €

- na ime izgubljene zarade za studeni 2015. god. 2.871,90 kn/381,17 €

- na ime izgubljene zarade za prosinac 2015. god. 2.871,90 kn/381,17 €

- na ime izgubljene zarade za siječanj 2016. god. 2.871,90 kn/381,17 €

- na ime izgubljene zarade za veljaču 2016. god. 2.871,90 kn/381,17 €

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2016. god. 2.871,90 kn/381,17 €

- na ime izgubljene zarade za travanj 2016. god. 3.125,66 kn/414,85 €

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2016. god. 2.871,90 kn/381,17 €

- na ime izgubljene zarade za veljaču 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za travanj 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za lipanj 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za srpanj 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za kolovoz 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za rujan 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za listopad 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za studeni 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za prosinac 2017. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za siječanj 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za veljaču 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za ožujak 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za travanj 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za lipanj 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za srpanj 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za kolovoz 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za rujan 2018. god. 1.723,14 kn/228,70 €

- na ime izgubljene zarade za listopad 2018. god. 380,79 kn/50,53 €

sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od petnaestog dana u idućem mjesecu

UKUPNO: 147.647,67 KN/19.596,21 € 3

8. S obzirom da je tuženik na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete izvršio isplatu nespornog iznosa od ukupno 12.000,00 kn/1.592,67 €, tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,

te za tuđu pomoć i njegu 45.300,00 kn/6.012,34 €

- za troškove liječenja 1.827,45 kn/242,54 €

- za troškove prijevoza radi liječenja 3.600,00 kn/477,80 €

- za uništene stvari 3.556,00 kn/471,96€

- za izgubljenu zaradu 81.364,22 kn/10.798,89 €

UKUPNO: 135.647,67 KN/18.003,54 €

9. Predlaže da sud donese sljedeću presudu:

"Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, 10000 Zagreb, OIB: 38922958547, platiti tužitelju BH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 135.647,67 KN/18.003,54 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje:

na iznos od 45.300,00 kn/6.012,34 € teku od dana 15. 01. 2016. god., pa do isplate, na iznos od 1.827,45 kn/242,54 € teku od dana 09. 08. 2014. god., pa do isplate, na iznos od 3.600,00 kn/477,80 € teku od dana 09. 08. 2014. god., pa do isplate, na iznos od 3.556,00 kn/471,96 € teku od dana 09. 08. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 677,97 kn/89,98 € teku od dana 15. 04. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 1.155,41 kn/153,35 € teku od dana 15. 05. 2014. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.439,67 kn/191,08 € teku od dana 15. 06. 2014. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.654,12 kn/219,54 € teku od dana 15. 07. 2014. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.403,93 kn/186,33 € teku od dana 15. 08. 2014. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.564,77 kn/207,68 € teku od dana 15. 09. 2014. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.258,41 kn/167,02 € teku od dana 15. 10. 2014. god., pa do isplate,

na neto iznos od 962,26 kn/127,71 € teku od dana 15. 11. 2014. god., pa do isplate, na neto iznos od 1.248,20 kn/165,66 € teku od dana 15. 12. 2014. god., pa do isplate,

na neto iznos od 941,84 kn/125,00 € teku od dana 15. 01. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 982,68 kn/130,42 € teku od dana 15. 02. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 1.370,74 kn/181,93 € teku od dana 15. 03. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.084,81 kn/143,98 € teku od dana 15. 04. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.084,80 kn/143,98 € teku od dana 15. 05. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.125,65 kn/149,40 € teku od dana 15. 06. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.084,80 kn/143,98 € teku od dana 15. 07. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 962,26 kn/127,71 € teku od dana 15. 08. 2015. god., pa do isplate, na neto iznos od 1.105,23 kn/146,69 € teku od dana 15. 09. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.184,12 kn/289,88 € teku od dana 15. 10. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.871,90 kn/381,17 € teku od dana 15. 11. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.871,90 kn/381,17 € teku od dana 15. 12. 2015. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.871,90 kn/381,17 € teku od dana 15. 01. 2016. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.871,90 kn/381,17 € teku od dana 15. 02. 2016. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.871,90 kn/381,17 € teku od dana 15. 03. 2016. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.871,90 kn/381,17 € teku od dana 15. 04. 2016. god., pa do isplate,

na neto iznos od 3.125,66 kn/414,85 € teku od dana 15. 05. 2016. god., pa do isplate,

na neto iznos od 2.871,90 kn/381,17 € teku od dana 15. 06. 2016. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 03. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 04. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 05. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 06. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 07. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 08. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 09. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 10. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 11. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 12. 2017. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 01. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 02. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 03. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 04. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 05. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 06. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 07. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 08. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 09. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 1.723,14 kn/228,70 € teku od dana 15. 10. 2018. god., pa do isplate,

na neto iznos od 380,79 kn/50,53 € teku od dana 15. 11. 2018. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana."

10. U odgovoru na tužbu u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-37/2017 tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda, obzirom je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, prema mjestu sjedištu tuženika. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju te odgovornost za štetni događaj u omjeru od 70%. Tuženik je nalogom za isplatu od 15. rujna 2014. isplatio iznos od 12.000,00 kn tužitelju kojim je u cijelosti naknadio štetu koju isti trpi povodom predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva preko naprijed navedenog u t. I te ističe prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak štete u omjeru od 30% obzirom isti prilikom nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom. U odnosu na zahtjeve s osnova izgubljene zarade, troškova liječenja kao i troškova prijevoza, tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između te štete i štetnog događaja. Naime, dugotrajno liječenje i bolovanje tužitelja nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem obzirom da je tužitelj i prije i poslije prometne nezgode patio od niza zdravstvenih tegoba. Tuženik stoga osporava troškove liječenja i troškove prijevoza, te utuženi tijek kamata. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu prouzročenog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do presuđenja do isplate.

11. U odgovoru na tužbu u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-23/2020 tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i legitimaciju stranaka. Prije svega ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja iz toč. II. tužbe, posebice u odnosu na troškove liječenja te potraživanja za izgubljenu zaradu u periodu od lipnja 2016. -ožujka 2017. godine, budući da tražbina naknade štete zastarijeva u roku od tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Tuženik osporava odgovornost, uzročno posljedičnu vezu, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te utuženi tijek zateznih kamata. Naime, tužitelj je prije štetnog događaja patio od niza zdravstvenih tegoba zbog čega je provodio liječenje, stoga prije svega tuženik predlaže dostavu preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj prilikom štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas te je zadobio ozljede za koje ovdje tuženik ne odgovara jer je riječ o isključivoj krivnji tužitelja za nastanak ozljeda i posljedica istih. U prilog navedenom tuženik dostavlja kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje iz predmeta Pn-37/17 koji se vodi pred ovim sudom između istih stranaka, a iz kojeg je vidljivo da tužitelj ne bi zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji da je bio vezan sigurnosnim pojasom. U slučaju osporavanja istog od strane tužitelja, tuženik predlaže provođenje kombiniranog prometno sudskomedicinskog vještačenja. Također, tuženik predlaže provođenje vještačenje po vještaku medicine rada o opravdanosti bolovanja, međutim osporava opravdanost istog isključivo zbog ozljeda koje bi tužitelj zadobio i da je bio vezan sigurnosnim pojasom.

Dokaz:

- Dostava cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja

- Kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje provedeno u postupku Pn- 37/17

- Pribava skice lica mjesta štetnog događaja i fotoelaborata sačinjenog od RH, MUP, PU Karlovačka, PPP Karlovac, u [adresa], broj 511-05-13-K-4/2014

- Provođenje kombiniranog prometno sudskomedicinskog vještačenja

- Vještačenje po vještaku medicine rada

Slijedom iznesenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju za tužitelja, isplatne liste, izvješća o bolovanju, pregledao je fotodokumentaciju, pročitao je zapisnik o očevidu, račune, nalog za isplatu nespornog iznosa, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću, dr. Josipu Škaviću, dr. Josipu Pavanu, dr. Robiu Božiću, dr. Goranu Arbanasu, dr. Jeleni Macan i D&S d.o.o. [adresa].

13. Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan s obzirom da je odredbom članka 52. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), propisana izberiva nadležnost, koja se ima primijeniti u konkretnom predmetu.

14. Među strankama je nesporan štetni događaj. Tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani tužitelja u omjeru od 30%, a u odnosu na potraživanje s osnove izgubljene zarade tuženik isključuje svoju odgovornost. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te uzročno posljedična veza između štetnog događaja i bolovanja vezano za potraživanje izgubljene zarade, troškova liječenja kao i troškova prijevoza. Tuženik je izvršio isplatu nespornog iznosa od ukupno 12.000,00 kn/1.592,67 €.

15. Iz nalaza sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila Pere Todorovića od 13. 11. 2017. proizlazi: U sudaru s vozilom osiguranika tuženika, vozilo tužitelja je bilo izloženo promjeni brzine od 33 km/h. U ovoj fazi štetnog događaja, tužitelj je tijelom imao tendenciju pomaka ravno naprijed i nešto u desnu stranu. Nakon sudara s vozilom osiguranika tuženika, vozilo tužitelja je naletjelo na potporni zid. Kod naleta na zid, bilo je izloženo promjeni brzine od 17 km/h. U ovoj fazi štetnog događaja tužitelj je tijekom, koje je već bilo destabilizirano, imao tendenciju pomaka ravno naprijed i u lijevu stranu.

16. Iz nalaza stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Josipa Škavića od 15. 11. 2018. proizlazi: Tijekom liječenja i kontrolnih pregleda te daljnje obrade tužitelja utvrđene su sljedeće ozljede: potres mozga, rana razderotina čela, istegnuće mišića vrata (uz kasnije dijagnosticirane promjene u području segmenta C3/C4, te C5/C6 i C6/C7, natučenje prsnog koša s kontuzijskim arealom predjela lijevog ramena, natučenje lijevog koljena s kasnije dokazanom ozljedom meniska, kasnije utvrđene traumatske promjene u vidu crvenila i oteklina sluznice u regiji 11 i 21 zuba te pomičnost fiksnoprotetskog rada 12-11 za koje pacijent navodi da su posljedica traume uslijed prometne nesreće koja se dogodila 12. 3. 2014. U sudaru vozila kojim je upravljao tužitelj s drugim vozilom ostvarena je promjena brzine vozila tužitelja od 33 km/h. Pritom je došlo do polijetanja tijela tužitelja prema naprijed i nešto udesno. U tom je času tužitelj mogao zadobiti sve utvrđene ozljede u slučaju da nije bio vezan sigurnosnim pojasom naletom prednjeg lijevog vrha vozila na potporni zid, uz ostvarenu promjenu brzine vozila tužitelja od 17 km/h došlo je do polijetanja tijela već ozlijeđenog tužitelja prema naprijed i ulijevo. Uspoređujući dinamiku odigravanja predmetne prometne nesreće i ostvarene promjene brzine vozila proizlazi da su ozljede glave i lica te prsnog koša tužitelja nastale polijetanjem tijela prema naprijed i nešto udesno te udarcem u neki prednji dio unutrašnjosti kabine vozila što je bilo omogućeno nevezivanjem sigurnosnim pojasom. Da je tužitelj bio ispravno vezan sigurnosnim pojasom bio bi zadržan na sjedalu, izostalo bi polijetanje tijela prema naprijed, a time bi bilo onemogućeno ozljeđivanje tj. ove bi ozljede bile izbjegnute. Sigurnosni pojas, kod djelovanja sila deceleracije, ne sprječava ekskurzije glave, što znači da bi tužitelj u ovoj prometnoj nesreći usprkos vezivanju sigurnosnim pojasom, mogao zadobiti ozljede vrata i vratne kralježnice. Za ozljedu lijevog koljena kakvu je zadobio tužitelj nije moguće sa sigurnošću isključiti da bi ona mogla nastati "izvrtanjem" koljenog zgloba, bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.

17. Saslušan na ročištu održanom 2. studenog 2022., na upit da li bi tužitelj i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, a pri promjeni brzine kako je utvrđeno u predmetnom slučaju mogao zadobiti potres mozga trzajem vrata odnosno ekskurzijom glave odnosno udarcem u sjedalo, vještak navodi da je bitno da je tužitelj kao vozač osobnog automobila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. 3. 2014. između ostalih ozljeda zadobio i potres mozga. U sudaru vozila s kojim je upravljao tužitelj s drugim vozilom ostvarena je promjena brzine vozila tužitelja od 33 km/h. Pritom je došlo do polijetanja tijela tužitelja prema naprijed i nešto udesno pri čemu su ozljede glave, a prema tome i potres mozga, nastale udarcem glave u neki prednji dio unutrašnjosti kabine vozila, a što je bilo omogućeno nevezivanjem sigurnosnim pojasom. Da je tužitelj dio ispravno vezan sigurnosnim pojasom bio bi zadržan na sjedalu, izostalo bi polijetanje tijela prema naprijed, a time bi bilo izbjegnuto ozljeđivanje glave, pa prema tome bila bi izbjegnuta i ozljeda u vidu potresa mozga. Dakle, potres mozga kod tužitelja nije nastao i nije mogao nastati samim trzajem glave, odnosno ekskurzijom glave odnosno udarcem glave u sjedalo. Nakon održanog ročišta 2. 11. 2022. sudski vještak dr. Škavić je dostavio pisano očitovanje od 11. 11. 2022. te je ponovio ranija utvrđenja vezano za potres mozga koja ozljeda bi bila izbjegnuta da je tužitelj bio ispravno vezan sigurnosnim pojasom.

18. Što se tiče zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica iz nalaza stalnog sudskog vještaka oftamologa dr. Josipa Pavana od 1. 12. 2017. proizlazi: S oftamološke strane došlo do pada vidne oštrine na desnom oku prilikom prometne nesreće od 10- 20% nakon čega je uslijedio oporavak tako da je vidna oštrina prilikom sljedećeg pregleda dva mjeseca kasnije iznosila 90%, a na pregledu 20. 5. 2015. obostrano 100%. Vidno polje je od prvog testiranja poslije prometne nesreće bilo značajno oštećeno, a kod sljedećeg testiranja u 8. mj. 2014. nastupilo je značajno poboljšanje, ali su određeni ispadi vidljivi i na nalazu 13. 1. 2016. S oftamološke strane nije bilo razloga za bolovanje duže od 4 mjeseca obzirom na činjenicu da je vidna oštrina na desnom oku cijelo vrijeme bila uredna, lijevo snižena za 20%. te se oporavljala, a do poboljšanja vidnog polja je dolazilo u periodu između njegovog prvog i drugog testiranja. Iako su, dakle, i nakon tog perioda zaostale promjene u vidnom polju one nisu takvog karaktera da je bolovanje samo po toj osnovi nužno.

19. Iz nalaza stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. Robia Božića od 30. 1. 2018. proizlazi: Tijekom predmetnog štetnog događaja tužitelj je zadobio potres mozga, ranu na čelu, istegnuće muskulature vrata, kontuziju prsnog koša i kontuziju lijevog koljena. Rana na čelu je kirurški zbrinuta, dok su ostale ozljede liječene konzervativno. Lijevo koljeno je operativno liječeno u smislu artroskopske meniscektomije medijalnog meniska, no uvidom u medicinsku dokumentaciju prije predmetnog štetnog događaja te u otpusno pismo po artroskopiji koljena, razvidno je da je ozljeda medijalnog meniskusa bila prisutna i prije predmetnog štetnog događaja. Unutarnje ozljede koljena i operacija koljena te rezultat liječenja nisu uzročno posljedično vezane uz predmetni štetni događaj. Provedeno je adekvatno liječenje tužitelja te nakon završetka liječenja zaostaje bol i reduciran terminalno reduciran pokret u vratnoj kralježnici. Dio tegoba od strane vratne kralježnice evidentiran je u medicinskoj dokumentaciji u smislu degenerativnih promjena na RTG funkcijskim snimkama i prije predmetnog štetnog događaja. Evidentno je također da je došlo i do akutnih ozljeda vratne kralježnice po predmetnom štetnom događaju. Dominantne subjektivne tegobe u smislu fotofobija nisu u domeni vještaka ortopeda i traumatologa. Po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostaju reducirani pokreti vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana gruba mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja. Bol jakog intenziteta imao je kroz 5 dana, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 45 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja narednih 90 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć je bila potrebna tužitelju dva sata dnevno tijekom 30 dana. Po provedenom adekvatnom kirurškom liječenju rane na čelu iznad lijevog oka, zaostane manji ožiljak dužine oko 1 cm, koji predstavlja naruženost malog stupnja.

20. Iz dopune nalaza dr. Božića proizlazi da u odnosu na trajne posljedice po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostanu reducirani pokreti vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana gruba mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja. Navedene trajne posljedice smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 5%, i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

21. Iz dopune nalaza dr. Pavana proizlazi da se trajne oftamološke posljedice izazvane predmetnom nesrećom mogu okarakterizirati kao trajno smanjenje životnih aktivnosti za 3%. Prema zahtjevu za usklađivanjem postotka sa dr. Božićem, zajednički je stav nakon razgovora i ponovnog uvida u medicinsku dokumentaciju da ukupno smanjenje životnih aktivnosti od strane dr. Božića i dr. Pavana iznosi 6%.

22. iz nalaza stalnog sudskog vještaka psihijatra i psihoterapeuta dr. Gorana Arbanasa od 26. 3. 2018. proizlazi: Primarni strah u vrijeme samog događaja tužitelj je doživio u trajanju od par minuta. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 8 dana. Strah srednjeg intenziteta nastavio se i dalje, sredinom svibnja pregledan je i od strane psihijatra koji bilježi simptome koje ispitanik navodi, ali i objektivni psihički nalaz, te postavlja dijagnozu poremećaja prilagodbe (koji je uzročno-posljedično povezan s prometnom nesrećom), tu mu ordinira anksiolitik. Nakon toga je trebalo doći do poboljšanja psihičkih smetnji, barem u jednom dijelu, stoga vještak smatra da je strah srednjeg intenziteta trajao oko 2 mjeseca. Strah slabog intenziteta bio je prisutan i nakon toga, a što je vidljivo iz nalaza različitih liječnika koji bilježe daljnju prisutnost vrtoglavica i glavobolja, te fotofobije, kao i psihijatara koji bilježe psihičke simptome, te objektivne manifestacije (znakove) kao što su agitiranost, nemir, nezadovoljstvo, nervoza. Ovakav strah slabog intenziteta trajao je do prosinca 2014. nakon čega prelazi u trajne psihičke posljedice. Dakle, strah slabog intenziteta trajao je dodatnih 7 mjeseci. Što se tiče trajnih posljedica u medicinskoj dokumentaciji jasno se navodi da ispitanik i četiri godine nakon samog događaja i dalje ima psihičke smetnje koje psihijatri povezuju s ovom nezgodom. Naime, u svim psihijatrijskim nalazima jasno se navodi da su kod ispitanika prisutni određeni psihički simptomi kao što su nemir, nervoza, napetost, problemi sa spavanjem, okupiranost nezgodom, teškoće koncentracije, smanjena sposobnost podnošenja frustracija, opterećenost cjelokupnom situacijom. U svim nalazima postavlja se dijagnoza poremećaja prilagodbe, a što je dijagnoza koja se daje isključivo vezano uz neki vanjski događaj, a ne daje se za simptome koji su endogeni. U nalazima se jasno kaže da su simptomi reaktivni, što znači posljedica vanjskog događaja (u konkretnom slučaju prometne nezgode). I tijekom pregleda provedenog za potrebe ovog vještačenja ispitanik pokazuje određene kronificirane simptome poremećaja prilagodbe, stoga klinička slika koja je uobičajena kod kronificiranih posttraumatskih stanja, njegovo ponašanje i simptomi koje opisuje vještak umanjuju njegovu životnu aktivnost za oko 15%. Međutim, budući je ispitanik i ranije doživio više nepovoljnih životnih događaja, vještak je mišljenja da na njegovo aktualno funkcioniranje jednim dijelu utječu i ovi raniji događaji. No, s druge strane upravo je ova predmetna prometna nesreća imala veće značenje za njegovo sadašnje stanje u odnosu na ranija zbivanja, a što je vidljivo po priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te zdravstvenom kartonu. Dakle, vještak smatra da predmetna nezgoda s dvije trećine sudjeluje u njegovom aktivnom smanjenju životnih aktivnosti, tj. trajne posljedice kao produkt predmetne nezgode iznose 10%. Dakle, primarni strah je trpio par minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 8 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta dva mjeseca, sekundarni strah slabog intenziteta sedam mjeseci, te trajne posljedice u vidu poremećaja prilagodbe koji umanjuje životne aktivnosti za 15%. Međutim, poremećaj prilagodbe je posljedica ranijih događaja i predmetne nezgode, a predmetna nezgoda sudjeluje s dvije trećine u ovom poremećaju, iz čega proizlazi da smanjenje životnih aktivnosti kao posljedica predmetne nezgode iznosi 10%.

23. Iz pisanog očitovanja vještaka dr. Gorana Arbanasa na prigovore proizlazi: Tužitelj se psihijatrijski liječio i prije štetnog događaja, te mu je dijagnosticiran PTSP. Nesporno je da je tijekom života tužitelj doživio više traumatskih događaja, zbog kojih je i razvio kliničku sliku PTSP-a i poremećaja prilagodbe. No, od svih traumatskih događaja, najviše je ugrožavajući bio upravo prometna nezgoda iz ožujka 2014. Njegovo staje je značajnije narušeno, te je on nesposoban voditi normalan razgovor zbog psihičkih smetnji (nervoza, napetost, nemogućnost tolerancije i najmanje frustracije, razdražljivost, eksplozivne i impulzivne reakcije), dakle, vještak još jednom ponavlja da ispitanik ima psihičke smetnje koje su posljedica više događaja iz njegovog života, a da konkretna prometna nezgoda iz 2014. doprinosi ukupnom smanjenju životnih aktivnosti s 2/3.

24. Iz objedinjenog nalaza sudskih vještaka dr. Arbanasa, dr. Božića i dr. Pavana od 25. 3. 2019. proizlazi: U pogledu zaostalih trajnih posljedica odnosno duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, nakon procjene svih fizičkih i psihičkih posljedica koje tužitelj ima, a kao posljedicu utuženog događaja, vještaci zaključuju da je ukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja na razini od 13%.

25. U dodatnom pisanom očitovanju sudski vještak dr. Pavan je obrazložio iz kojih razloga ostaje pri stavu da trajno smanjenje životne aktivnosti s oftamološke strane iznosi 3%. U dodatnom pisanom očitovanju sudski vještak dr. Božić je naveo da što se tiče trajnih posljedica koje su u domeni vještačenja ortopeda traumatologa, one su isključivo posljedica ozljede vratne kralježnice, a s obzirom na mehanizam ozljede, vrlo je vjerojatno da bi iste ozljede bile prisutne i da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostanu reducirani pokreti vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana gruba mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja.

26. Najzad, sudski vještaci medicinske struke saslušani su na ročištu za glavnu raspravu 2. 11. 2022. Na upit tuženika vještacima u čemu se točno sastoji smanjenje životne aktivnosti odnosno koje trajne posljedice tužitelj konkretno trpi, vještak dr. Goran Arbanas je iskazao da što se tiče psihijatrijskih posljedica one se ne mogu povezati s pojedinačnim ozljedama, već sa činjenicom da je ispitanik kritičnog trenutka bio u situaciji u kojoj je bio ugrožen njegov život i fizički integritet, zbog čega je i bolnički liječen na kirurgiji. Ova činjenica ugroze života i tijela osnovni je kriterij za razvoj posttraumatskih i prilagodbenih reakcija. U konkretnom slučaju postoji opsežna medicinska dokumentacija u kojoj u svim nalazima psihijatra se jasno navodi da su tegobe posljedica prometne nezgode i u svakom nalazi se jasno navodi dijagnoza poremećaja prilagodbe koji može nastati isključivo nakon nekog vanjskog događaja, a ne može biti spontan i bez povoda. Vještak je iskazao da se smanjenje životne aktivnosti sastoji upravo u simptomima poremećaja prilagodbe, koji su opisani u medicinskoj dokumentaciji, koju navodi sam ispitanik, a koji se i objektivno manifestiraju i registriraju tijekom pregleda provedenog nad ispitanikom. Ispitanik osjeća nemir, napetost, nezadovoljnosti i nervozu. Teško se koncentrira i loše spava, ima nesanicu česte morne snove. Snižene je tolerancije na frustraciju, eksplozivan, impulzivan, razdražljiv, tenzioniran, nestrpljiv, teško se kontrolira. Sam kaže da nema živaca i ne može normalno reagirati, ima nenormalan rječnik. Tijekom pregleda je agitiran, napet, svadljiv, na rubu incidenta (premda se radi o situaciji koja ide njemu u korist, iz čega je vidljivo da ove simptome ne može kontrolirati i regulirati. Osjeća se razočaran, disforičan, ne vidi izlaza iz situacije, ima osjećaj da ga nitko ne razumije. z ovog opisa jasno se vidi da na koji su način njegove životne aktivnosti smanjene. Također treba reći da svi ovi simptomi mogu svesti pod poremećaj prilagodbe (posttraumatsku reakciju), te je iskazao da su s oftamološke strane zaostale trajne posljedice u smislu oštećenja-ispada u vidnom polju. Obzirom da je testiranje rađeno u više navrata u različitim ustanovama i kroz dugi period (od 2014. rađeno KB Dubrava u više navrata do 13. 1. 2016. rađeno u OB Karlovac), smatra da su ove posljedice trajne. Ispadi u vidnom polju mogu usporiti reakcije kod naglog ulaska predmeta/objekta u vidno polje i tražiti dodatnu pažnju u tim situacijama. Zbog navedenog ostaje pri stavu da se trajno smanjenje životnih aktivnosti može procijeniti na 3 %. Vještak dr. Robi Božić iskazao je da što se tiče trajnih posljedica koje su u domeni vještačenja ortopeda traumatologa, vrlo je vjerojatno da bi iste ozljede bile prisutne i da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom. Po ozljedi i provedenom liječenju vratne kralježnice zaostanu reducirani pokretni vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirana mišićna snaga lijeve šake blažeg stupnja.

27. Dakle, za zaključiti je da se smanjenje životne aktivnosti odnosi na tjelesnu ozljedu vratne kralježnice u vidu zaostalih reduciranih pokreta vratne kralježnice blažeg stupnja, te reduciranu mišićnu snagu lijeve šake blažeg stupnja, s oftamološke strane zaostale su trajne posljedice u smislu oštećenja – ispada u vidnom polju, te sa psihijatrijske strane u vidu poremećaja prilagodbe, sve to zajedno na razini od 13%.

28. Iz nalaza stalne sudske vještakinje medicine rada dr. Jelene Macan od 30. 12. 2019. proizlazi: Može se zaključiti da postoji uzročno posljedična veza između predmetne nezgode i privremene nezaposlenosti za rad tužitelja u razdoblju od 12. 3. 2014-31. 5. 2016. Tužitelj je u ovom cijelom razdoblju bio privremeno nesposoban za rad radi posljedica predmetne prometne nezgode u vidu potresa mozga sa oštećenjem funkcije vida, istegnuća vratne kralježnice sa iskliznućem međukralježničkog diska i pogoršanja psihičkog poremećaja u vidu razvoja poremećaja prilagodbe i poremećaja osobnosti.

29. U pisanom očitovanju od 13. 3. 2020. na prigovore tuženika vještakinja dr. Macan navodi da iz nalaza sudskog vještaka sudske medicine proizlazi da bi tužitelj i da je bio vezan sigurnosnim pojasom zadobio ozljede vrata i vratne kralježnice, te ozljedu lijevog koljena, dok bi pojas vjerojatno spriječio nastanak ozljeda glave, lica i prsnog koša. Ozljedu lijevog koljena ne može se uzročno posljedično povezati sa predmetnom prometnom nezgodom od 12. 3. 2014. jer je isto koljeno ozlijedio dva mjeseca ranije tijekom sportske aktivnosti. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Macan vidljivo je da se tužitelj nakon ozljeđivanja u ožujku 2014. intenzivno ambulantno liječio po spec. neurologu, fizijatru i psijhijatru. Značajan udio neurološkog i fizijatrijskog liječenja se pri tome tijekom 2014. i 2015. odnosio na liječenje ozljede vrata i vratne kralježnice (klinički blaža slabost lijeve ruke, svježe iskliznuće međukralježničkog diska u segmentu C3/4 vratne kralježnice, uz subjektivne simptome glavobolje, vrtoglavice). Dodatno se, nevezano uz pitanje nošenja sigurnosnog pojasa, po psihijatru iza predmetne prometne nezgode prati recidiv PTSP-a kod tužitelja, koji se razvija u poremećaj prilagodbe, te se intenzivno psihijatrijski liječi u 2014., 2015. i 2016. Prema navedenom, može se zaključiti da bi i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom kod tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi došlo do ozljeda vrata i vratne kralježnice, te recidiva PTSP-a koji bi uzrokovali njegovu privremenu nesposobnost za rad u razdoblju od 12. 3. 2014. - 31. 5. 2016.

30. U dopuni nalaza od 19. 7. 2021., u odnosu na okolnost uzročno posljedične veze između prometne nezgode i privremene nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 31. 5. 2016. do 31. 10. 2018., vještakinja dr. Jelena Macan smatra da postoji uzročno posljedična veza između predmetne prometne nezgode i privremene nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 1. 6. 2016. do 30. 11. 2016. jer je tužitelj u ovom razdoblju bio privremeno nesposoban za rad radi posljedica predmetne prometne nezgode u vidu stanja nakon potresa mozga sa oštećenjem funkcije vida i oštećenja zuba. U razdoblju od 1. 12. 2016. do 7. 10. 2018. tužitelj se liječio samo radi kroničnog psihičkog poremećaja koji nije uzročno povezan isključivo s predmetnom prometnom nezgodom. U odnosu na podnesak od 22. 10. 2021. i tražena očitovanja, vještakinja zaključuje da je bolovanje tužitelja u razdoblju od veljače 2017. do listopada 2018. bilo djelomično uzročno posljedično povezano sa predmetnom nezgodom s udjelom od 60% s kojim su posljedice predmetne prometne nezgode uzrokovale pogoršanje i nepovoljni tijek kroničnog psihičkog poremećaja prisutnog kod tužitelja i prije predmetne prometne nezgode. U pisanom očitovanju od 13. 12. 2021. vještakinja ostaje pri ranijoj ocjeni uzročno posljedične veze između predmetne prometne nezgode i privremene nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 1. 6. 2016. do 30. 11. 2016. jer se tužitelj u tom razdoblju liječio i obrađivao radi posljedica predmetne prometne nezgode u vidu stanja nakon ozljede vrata i vratne kralježnice, te recidiva posttraumatskog stresnog poremećaja. Najzad, sudska vještakinja dr. Macan dala je iskaz na ročištu 2. 11. 2022. te u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja i dopune vještačenja i svih pisanih očitovanja. Ponovila je da je bolovanje tužitelja u razdoblju od 12. 3. 2014. do 30. 11. 2016. bilo uzročno posljedično povezano sa predmetnom prometnom nezgodom a da je bolovanje tužitelja u razdoblju od 1. 12. 2016. do 7. 10. 2018. bilo uzročno posljedično povezano sa predmetnom nezgodom u omjeru od 60% iz razloga što je tužiteljevo bolovanje bilo uzrokovano i tjelesnim ozljedama i psihičkim poremećajem, da nigdje nije navedeno da je bilo isključivo vezano za ozljede vratne kralježnice, da je u razdoblju od veljače 2017. do listopada 2018. tužitelj bio na bolovanju isključivo radi psihičkih poremećaja, a taj poremećaj je uzročno povezan sa ranijom stresnim situacijama u njegovom životu kao i sa predmetnom prometnom nezgodom, dočim je u ranijem razdoblju bolovanje tužitelja bilo uzrokovano i tjelesnim i psihičkim poremećajima povezano sa predmetnom prometnom nezgodom. Da se tužitelj u razdoblju od 2015. liječio po specijalistima vezano za neurološko i psihijatrijsko liječenje iz zdravstvenog kartona tužitelja je vidljivo da je u 2015. nastavljeno njegovo liječenje fizikalnom terapijom i nastavljeno je liječenje psihičkog poremećaja uključujući liječenje u režimu dnevne bolnice u svibnju i rujnu 2015. Ozljeda vratne kralježnice koju je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi je vrlo ozbiljna i uključivala je iskliznuće međukralježničnog diska interveregralnog uslijed čega je tužitelj imao i tegobe vrtoglavice, glavobolje, slabost lijevog gornjem ekstremiteta. Liječenje je bilo očekivano nešto duže, a zaostale su trajne posljedice diskretne slabosti lijeve ruke. U zdravstvenom kartonu se navodi fizikalna terapija, dok se ne vidi drugi razlog veća opisana ozljeda vratne kralježnice što je evidentirano u zdravstvenom kartonu, naime tužitelj je kontinuirano pod kontrolama i pregledima neurologa i neurokirurga. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da tužitelj ranije nije imao oštećenje diska, a u nalazima je jasno navedeno da je riječ o akutnoj ozljedi koja se tijekom liječenja povukla i bez operativnog zahvata, koja dijagnoza je vidljiva iz medicinske dokumentacije – nalaz MR-a mozga i vratne kralježnice od 22. 10. 2014. iz kojeg proizlazi da se segmentu C3 i C4 nalazi paramedijalna desna svježa hernijacija iver diska uz spinalni kanal, a koje oštećenje nije utvrđeno u zdravstvenom kartonu 2010. već je zabilježena trzajna ozljeda vrata koja je liječena ambulantno fizikalnom terapijom i koja nije zahtijeva korištenje bolovanja. Da se 2010. radilo o ozljedi vratne kralježnice tužitelj bi sigurno morao koristiti bolovanje barem kratkotrajno što naravno nije tako ako se radio o istegnuću mišića vrata.

31. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka, dakle, vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila Pere Todorovića ujedno s vještačenjem sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Josipa Škavića, tako i sudske vještakinje medicine rada dr. Jelene Macan, koja je uzela u obzir i nalaz dr. Škavića, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja je sastavni dio predmeta spisa te je osobno pregledala tužitelja, kao i sudski vještaci dr. Josip Pavan, dr. Robi Božić i dr. Goran Arbanas, svi vještaci su detaljno obrazložili nalaze što pisano što usmeno na ročištu, a dr. Pavan, dr. Božić i dr. Arbanas su dali objedinjeno mišljenje, iz kojih svih razloga je sud prihvatio nalaze i mišljenja navedenih vještaka, dok je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim vještačenjem kao nepotrebnim.

32. Dakle, iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke razvidno je da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio potres mozga, rana razderotina čela, istegnuće mišića vrata (uz kasnije dijagnosticirane promjene u području segmenta C3/C4, te C5/C6 i C6/C7, natučenje prsnog koša s kontuzijskim arealom predjela lijevog ramena, natučenje lijevog koljena s kasnije dokazanom ozljedom meniska, kasnije utvrđene traumatske promjene u vidu crvenila i oteklina sluznice u regiji 11 i 21 zuba te pomičnost fiksnoprotetskog rada 12-11. Sudski vještak dr. Škavić je utvrdio da su ozljede glave i lica uključujući potres mozga te prsnog koša tužitelja nastale polijetanjem tijela prema naprijed i nešto udesno te udarcem u neki prednji dio unutrašnjosti kabine vozila što je bilo omogućeno nevezivanjem sigurnosnim pojasom, dočim je tužitelj usprkos nevezivanja sigurnosnim pojasom mogao zadobiti ozljedu vrata i vratne kralježnice. Nesporno je da je sudski vještak dr. Pavan utvrdio da je došlo do pada vidne oštrine na desnom oku tužitelja te sniženja vidne oštrine na lijevom oku kao i do oštećenja vidnog polja. Za zaključiti je da je do ovih oštećenja moglo doći uslijed ozljede glave i lica. Razvidno je da je su sa oftamološke strane zaostale trajne posljedice u smislu oštećenja – ispada u vidnom polju, te se troškovi liječenja odnosno nabave lijekova odnose na liječenje ozljede oka, kao i troškovi dva para naočala. Slijedom svega navedenoga obzirom na nevezivanje sigurnosnim pojasom i nastale ozljede sud utvrđuje doprinos tužitelja nastaloj štetu u omjeru od 30% sve to temeljem odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

33. Sudska vještakinja dr. Macan mišljenja je, a uzimajući u obzir i nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Škavića koji navodi da se može zaključiti da bi i u slučaju da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom kod tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi došlo do ozljeda vrata i vratne kralježnice, te recidiva PTSP-a, da su navedene ozljede uzrokovale njegovu privremenu nesposobnost za rd u razdoblju od 12. 3. 2014. -31. 5. 2016. Vješakinja dr. Macan je ocijenila postojanje uzročno posljedične veze između predmetne prometne nezgode i privremene nesposobnosti za rad tužitelja u razdoblju od 1. 6. 2016. do 30. 11. 2016. jer se tužitelj u tom razdoblju liječio i obrađivao radi posljedica predmetne prometne nezgode u vidu stanja nakon ozljede vrata i vratne kralježnice, te recidiva posttraumatskog stresnog poremećaja. Dakle, bolovanje tužitelja u razdoblju od 12. 3. 2014. do 30. 11. 2016. bilo je uzročno posljedično povezano sa predmetnom prometnom nezgodom, nadalje, bolovanje tužitelja u razdoblju od 1. 12. 2016. do 7. 10. 2018. bilo je uzročno posljedično povezano sa predmetnom nezgodom u omjeru od 60% iz razloga što je tužiteljevo bolovanje bilo uzrokovano i tjelesnim ozljedama i psihičkim poremećajem, dočim je u razdoblju od veljače 2017. do listopada 2018. tužitelj bio na bolovanju isključivo radi psihičkih poremećaja, a taj poremećaj je uzročno povezan sa ranijom stresnim situacijama u njegovom životu kao i sa predmetnom prometnom nezgodom, dočim je u ranijem razdoblju bolovanje tužitelja bilo uzrokovano i tjelesnim i psihičkim poremećajima povezano sa predmetnom prometnom nezgodom.

34. Odredbom članka 19. stavkom 1. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Odredbom stavka 2. tog članka je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO-a je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Sukladno odredbi čl. 1100. stavka 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice sud smatra da je tužitelju štetnim događajem povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (članak 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade.

35. Cijeneći mjesto ozljeda, kao i broj nanesenih ozljeda, utvrđenu dužinu i intenzitet fizičkih bolova utvrđenih po sudskom vještaku dr. Božiću, kao i nelagodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja te fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, dugotrajnost liječenja, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje. Za dosudu pravične naknade s osnove pretrpljenog straha valja uzeti u obzir trajanje i intenzitet straha prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji je detaljno opisao tijek događaja vezano za strah koji je predmetni štetni događaj izazvao kod tužitelja, a što nesporno proizlazi iz iskaza samog tužitelja na ročištu za glavnu raspravu 26. 9. 2017., pa i sama činjenica da od prometne nezgode ne spava normalno te automobil vozi jedino danju, a ne i noću. S obzirom na navedeno sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Smanjenje životne aktivnosti, kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih bolova, obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao. Pod ograničenjem se podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima. Smanjenje životne aktivnosti odnosi se na tjelesnu ozljedu vratne kralježnice u vidu zaostalih reduciranih pokreta vratne kralježnice blažeg stupnja, te reducirane mišićne snage lijeve šake blažeg stupnja, zatim s oftamološke strane odnosi se na trajne posljedice u smislu oštećenja – ispada u vidnom polju, najzad sa psihijatrijske strane na poremećaj prilagodbe. Tužitelj je po zanimanju menadžer prodaje, u vrijeme prometne nezgode tužitelj je imao 39 godina stoga je za očekivati da će duži niz godina trpjeti duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti pri čemu trajno smanjenje iznosi 13%. Stoga sud smatra osnovanim potraživanje pravične novčane naknade neimovinske štete za duševne boli radi smanjena životne aktivnosti. Valja uzeti u obzir i duševne boli zbog naruženosti jer je kod tužitelja kao posljedica prometne nezgode zaostao manji ožiljak na čelu iznad lijevog oka veličine 1 cm, radi se o naruženosti manjeg stupnja, međutim, ožiljak je uvijek vidljiv trećim osobama uslijed čega tužitelj zasigurno trpi određenu duševnu bol, posebno kad se uzme u obzir cjelokupna slika tužitelja koja uključuje vrlo senzibilnu i osjetljivu osobu, s dijagnozom poremećaja prilagodbe, a od svih ranije doživljenih traumatskih događaja, najviše je ugrožavajući bio upravo štetni događaj odnosno prometna nezgoda iz ožujka 2014., što je značajno narušilo njegovo duševno stanje i prouzročilo niz psihičkih smetnji kao što su napetost, nervoza nemogućnost tolerancije i najmanje frustracije, razdražljivost, eksplozivne i impulzivne reakcije. Kad se sve navedeno uzme u obzir sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlja pripada novčana naknadu u ukupnom iznosu od 17.500,00 eura.

36. Iz nalaza sudskog vještaka dr. Božića je razvidno da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega 30 dana po 2 sata ukupno 60 sati. Iz podneska tužitelja od 9. 11. 2023. je razvidno da tužitelj na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijeva iznos od 55.800,00 kn/7.405,93 €, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za 60 sati (po cijeni jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 25,00 kn), iznos od 1.500,00 kn/199,08 €, ukupno 57.300 kn/7.605,01 euro. Tužitelj navodi da mu je tuženik na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete izvršio isplatu nespornog iznosa od ukupno 12.000,00 kn/1.592,67 €, stoga tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 45.300,00 kn/6.012,34 €.

37. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio nalog za isplatu od 15. 9. 2014. za iznos odštete od 12.000,00 kn. Tuženik sudu nije dao podatak na što se konkretno odnosi navedeni iznos, već jedino navodi da je isplatom nespornog iznosa od 12.000,00 kn tužitelju u cijelosti naknadio štetu koju trpi povodom predmetnog štetnog događaja. U nedostatku podataka na što se točno odnosi navedeni nesporni iznos sud je uzeo da bi se nesporno isplaćeni iznos odnosio na neimovinsku štetu, stoga tužitelju u cijelosti dosuđuje naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 199,08 eura za 60 sati tuđe pomoći i njege po cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kn preračunato u euro. Pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada tužitelju temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a, a o visini štete sud je odlučio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223.ZPP-a. Kad se uzme u obzir jedinstveni iznos od 6.012,34 € (koji predstavlja umanjenje za nesporno isplaćeni iznos od 1.592,67 eura) i taj iznos umanji za 199,08 eura na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, proizlazi da se ostatak od 5.813,26 eura odnosi na neimovinsku štetu, što je manji iznos od iznosa koji sud smatra pravičnom novčanom naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od ukupno 17.500,00 eura. Slijedom navedenoga uzimajući u obzir doprinos tužitelja u omjeru od 30% sud je tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosudio iznos od 4.069,30 eura (iznos od 5.813,26 eura umanjen je za 30%), te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 139,36 eura (iznos od 199,08 eura umanjen je za 30%).

38. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir sudsku praksu te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održana dana 29. studenog 2002.g.). Dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete te glasi: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05." Sud je vodio računa i o cilju kojem služi naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

39. Tužitelj zahtijeva i naknadu štete za troškove liječenja od 242,54 eura i za troškove prijevoza radi liječenja u iznosu od 477,80 eura, te naknadu štete za uništene stvari konkretno 2 para naočala u iznosu od 471,96 eura. U spisu predmeta na listu 103 do 112 nalaze se računi za kupnju lijekova i pregleda tužitelja u Centru za oftamologiju dr. Pavan, u ukupnom iznosu od 1.827,45 kn odnosno 242,54 eura. Iz nalaza sudskog vještaka dr. Božića je vidljivo da je tužitelj bio na bolničkom liječenju u OB Karlovac od prometne nezgode 12. 3. 2014. do 21. 4. 2014. kad je otpušten iz bolnice, te je sudski vještak vezano za zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi iz medicinske dokumentacije za tužitelja evidentirao 10 odlazaka na kontrolne preglede odnosno pretrage u 2014., kontrolu psihijatra u 2015., te 22 odlaska na kontrolne preglede odnosno pretrage u 2016. godini. Tužitelj je morao putovati iz mjesta stanovanja u [adresa] u [adresa], što je prouzročilo troškove prijevoza. Što se tiče imovinske štete za uništene stvari u spisu predmeta nalaze se računi Paloma d.o.o. [adresa] na listu 101 i 102 spisa i to od 7. 10. 2014. na iznos od 1.862,00 kn te od 7. 11. 2014. na iznos od 1.694,00 kn, zbrojeno 3.556,00 kn odnosno 471,96 eura. Slijedom navedenoga sud smatra da tužitelju po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, temeljem odredbe članka 1093. ZOO- a na ime imovinske štete za navedene troškove liječenja pripada naknada u iznosu od 242,54 eura za nabavku lijekova i u iznosu od 477,80 eura za troškove prijevoza radi liječenja, te na ime imovinske štete za uništene stvari u iznosu od 471,96 eura. Kad se navedeni iznosi umanje za doprinos tužitelja u omjeru od 30% tada tužitelju za navedene troškove liječenja pripada naknada u iznosu od 169,78 eura za nabavku lijekova i u iznosu od 334,46 eura za troškove prijevoza radi liječenja, te na ime imovinske štete za uništene stvari u iznosu od 330,37 eura.

40. Tužitelj zateznu kamatu na iznos neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zahtijeva od 15. 1. 2016. te na iznos imovinske štete za troškove liječenja i uništene stvari od 9. 8. 2014. Naime, kod donošenja odluke o tijeku zateznih kamata treba primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14)., koja predstavlja lex specialis u konkretnom slučaju i kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamata i to od dana podnošenje odštetnog zahtjeva. Kako se tužitelj nesporno obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 8. 8. 2014. a tuženik mu po zahtjevu za naknadu štete u mirnom postupku nije isplatio cjelokupnu štetu koja joj pripada, to tužitelju u ovom postupku na dosuđenu naknadu štete kako neimovinsku tako i imovinsku pripada kamata tekuća od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Dakle, tužitelju u smislu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pripadaju zatezne kamate na iznos naknade kako neimovinske štete tako i imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno prvog idućeg dana, i to kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i za onu štetu koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Kako tužitelj zateznu kamatu na iznos neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zahtijeva od 15. 1. 2016. sud je od toga dana i dosudio zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

41. Nadalje, u odnosu na izgubljenu zaradu iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D&S d.o.o. [adresa] od 29. 3. 2024. proizlazi da je na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja u spisu Pn 37/17, vještak utvrdio;

- da bi razlika između prosječne neto plaće koju je tužitelj primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade neto plaće koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja u razdoblju od 12.3.2014. do 7.10.2018. godine iznosila 127.567,14 kuna, odnosno 16.931,17 eura.

42. U dopuni nalaza od 29. 3. 2023. s očitovanjem na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog dopunskog vještačenja u spisu Pn 37/17,vještak je utvrdio da;

- ukoliko bi se razlika plaće u razdoblju od siječnja 2016. do listopada 2018. godine računala u visini od 60% razlika između prosječne neto plaće koju je tužitelj primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade neto plaće koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja u razdoblju od 12.3.2014. do 31.5.2016. te od 1. veljače 2017. do 7.10.2018. godine (razlika od 1. lipnja 2016. godine pa nadalje računata u visini od 60%) iznosi 75.518,93 kune, odnosno 10.023,08 eura,

- ukoliko bi se razlika plaće dana u osnovnom nalazu u razdoblju od siječnja 2016. do listopada 2018. godine računala u visini od 60% razlika između prosječne neto plaće koju je tužitelj primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade neto plaće koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja u razdoblju od 12.3.2014. do 7.10.2018. godine (razlika od 1. lipnja 2016. godine pa nadalje računata u visini od 60%) iznosi 89.303,24 kune, odnosno 11.852,57 eura.

U varijantama u kojima je iz izračuna razlike plaće isključen topli obrok vještak je utvrdio da:

- razlika između prosječne neto plaće koju je tužitelj primao prije predmetnog štetnog događaja i naknade neto plaće koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja u razdoblju od 12.3.2014. do 31.5.2016. te od 1. veljače 2017. do 7.10.2018. godine (razlika od 1. lipnja 2016. godine pa nadalje računata u visini od 60%, bez uračunatog toplog obroka) iznosi 60.062,23 kune, odnosno 7.971,67 eura. Ovi izračuni nisu naloženi od strane suda u osnovnom nalazu i u dopunskom nalazu rađeni su isključivo po prijedlogu tuženika. Odluku o tome hoće li prihvatiti prijedloge tuženika ili će uzeti u obzir izračune iz osnovnog nalaza donijet će Sud.

43. Osnovani su navodi tužitelja da naknada za topli obrok predstavlja materijalno pravo tužitelja koje je istom bilo isplaćivano svaki mjesec, stoga tužitelj nedvojbeno ima pravo na isto. Tuženik uporno propušta uzeti u obzir odlučnu okolnost u predmetnoj pravnoj stvari, a to je okolnost da je tužitelju navedena naknada isplaćivana svaki mjesec te da je isti navedenu naknadu opravdano mogao očekivati i posljedičnu ju uštedjeti. Kako je to utvrđeno i predmetnom dopunom nalaza i mišljenja (na str.2.), tužitelju bi naknada za topli obrok bila isplaćena da je isti radio. S obzirom da je tužitelj bio na bolovanju uslijed zadobivenih posljedica u predmetnoj nezgodi, a kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem po vještakinji medicine rada, istom naknada za topli obrok nije isplaćena te nedvojbeno tužitelj nije mogao uštedjeti navedene iznose, zbog čega trpi štetu na ime izgubljene zarade. Slijedom navedenog, prilikom izračuna prosječne plaće tužitelja, odnosno visine izgubljene zarade, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja iste, valja u obzir uzeti i naknadu koja je istom isplaćivana na ime toplog obroka. Najzad, osnovano tužitelj ističe kako su vještaci Martina Zaborski i Dario Janković iz D&S d.o.o. u cijelosti otklonili prigovore tuženika istaknute na osnovni nalaz i mišljenje, jasno utvrdivši kako se omjer od 60% izgubljene zarade (za određena razdoblja) može utvrditi bez posebnih znanja, odnosno bez vještaka, dok utvrđenja vještakinje medicine rada nisu dužni uzimati u obzir, a s obzirom da će ocjenu provedenih dokaza dati Naslovni sud. Na ročištu za glavnu raspravu 29. 10. 2024. tuženik je naveo da nema prigovora na nalaz i dopunu nalaza vještaka financijske struke.

44. Iz specifikacije tužbenog zahtjeva u odnosu na izgubljenu zaradu je razvidno da je izgubljena zarada potraživana sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještačenja i to na način da je izgubljena zarada za razdoblje od ožujka 2014-svibnja 2016. tražena prema verziji 1 izračuna dopune nalaza (3. stranica) u 100% iznosu, dok je izgubljena zarada za razdoblje od veljače 2017. – listopada 2018. također tražena po navedenoj verziji 1 izračuna, no iznos je umanjen za 40% (potraživano je 60% navedenih iznosa), jer je vještačenjem po vještaku medicine rada utvrđeno kako je bolovanje u predmetnom razdoblju u vezi sa štetnim događajem u omjeru od 60%. Zahtjev po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od lipnja 2016. god. pa do siječnja 2017. god. je povučen zbog prigovora zastare. Slijedom svega navedenoga tužitelju na ime izgubljene zarade pripada iznos od 10.798,89 eura, pa kad se taj iznos umanji za doprinos tužitelja u omjeru od 30% sud je tužitelju na ime izgubljene zarade dosudio iznos od ukupno 7.559,28 eura (koji predstavlja zbroj mjesečnih razlika izgubljene zarade iz specifikacije tužbenog zahtjeva pri čemu je svaka pojedina razlika umanjena za 30%), sa zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa izgubljene zarade do isplate po stopi iz čl. 29. stavka 2. ZOO-a.

45. Dakle, od ukupnog potraživanja tužitelja u iznosu od 18.003,54 eura, sud je tužitelju dosudio ukupno 12.602,55 eura, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 5.400,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan. 46. U odnosu na preinaku tužbe kojoj se tuženik protivi. Sud je prihvatio preinaku tužbe temeljem odredbe članka 190. stavka 3. ZPP-a iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama. Valja istaći da je odredbom članka 190. stavkom 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine - Međunarodni ugovori” broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06.: dalje:Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati da li je takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnom slučaju radi vraćanja onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, već je u pravilu potrebno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu potraživanja. Stoga nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Valja istaknuti da je tužitelj je već u tužbi predložio financijsko vještačenje. Najzad, zauzimanje novog pravnog shvaćanja od strane najvišeg suda našeg pravnog poretka, a kako je to učinjeno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-5, trebalo bi tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

47. Odluka o trošku u odnosu na tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP- a. U odnosu na visinu zahtjeva tužitelj je uspio sa 70%, a u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva 100%, pa kad se navedeni postotci zbroje i podijele sa dva dobije se postotak od 85% dok je tuženi uspio sa preostalih 15%, pa kad se postotka tužitelja oduzme postotak tuženika dobije postotak od 70% u kojem tužitelju pripada trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Tužitelju pripada trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova odnosno 250 bodova ovisno o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parničnih radnji. Trošak je dosuđen kako slijedi: za sastavljanje odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastavljanje tužbe 100 bodova, sastavljanje podneska od 9. 6. 2017. – očitovanje na odgovor na tužbu 100 bodova, zastupanje na ročištu 4. 7. 2017. 100 bodova, zastupanje na ročištu 26. 9. 2017. 100 bodova, sastavljanje podneska od 7. 6. 2018. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova, sastavljanje podneska od 1. 2. 2019. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova, sastavljanje podneska od 29. 3. 2019. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova, sastavljanje tužbe od 14. 2. 2020. 100 bodova, sastavljanje podneska od 21. 6. 2019. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva 100 bodova, sastavljanje podneska od 19. 5. 2020. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva 250 bodova, sastavljanje podneska od 19. 6. 2020. – očitovanje na očitovanje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva 100 bodova, zastupanje na ročištu 7. 10. 2020. 250 bodova, sastavljanje podneska od 13. 11. 2020. – dostava dokumentacije 25 bodova, zastupanje na ročištu 8. 7. 2021. u predmetu broj Pn-23/2020 100 bodova, sastavljanje podneska od 25. 10. 2021. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova, sastavljanje podneska od 18. 2. 2022. – zahtjev za dopunskim vještačenjem 100 bodova, sastavljanje podneska od 31. 5. 2022. – očitovanje na dopunu nalaza 100 bodova, sastavljanje podneska od 23. 8. 2022. – očitovanje na podnesak tuženika od 19 .5. 2022. 100 bodova, zastupanje na ročištu 1. 11. 2022. 250 bodova, sastavljanje podneska od 11. 11. 2022. – očitovanje na usmena očitovanja vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva 100 bodova, sastavljanje podneska od 8. 12. 2022. – obavijest o izmjeni punomoćnika 25 bodova, sastavljanje podneska od 6. 2. 2023. – očitovanje na dopunu nalaza 100 bodova, sastavljanje podneska od 22. 5. 2023. – očitovanje na podnesak tuženika od 5. 4. 2023. 100 bodova, sastavljanje podneska od 9. 11. 2023. – očitovanje na nalaz i mišljenje i specifikacija tužbenog zahtjeva 100 bodova, sastavljanje podneska od 13. 2. 2024. – očitovanje na podnesak tuženika od 29. 11. 2023. 100 bodova, sastavljanje podneska od 6. 6. 2024. - očitovanje na dopunu nalaza 100 bodova, zastupanje na ročištu 29. 10. 2024. 250 bodova ukupno 3250 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura iznosi 6.500,00 eura i uvećano za PDV iznosi 8.125,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak izrade fotodokumentacije od 15,93 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu od 263,99 eura i za presudu od 226,49 eura, što daje iznos od 8.631,41 euro što pomnoženo za 70% daje iznos od 6.041,99 eura. Tom iznosu treba dodati troškove vještačenja od 961,46 eura u cijelosti koji su bili neophodni jer je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 7.003,45 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 18. 7. 2017. kojim moli produljenje roka za plaćanje predujma za vještačenje koji ne može teretiti protivnu stranku. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 18. 7. 2017. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer je taj podatak vidljiv u e-Spisu stoga podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Isto se odnosi na podnesak tužitelja od 29. 1. 2021., 11. 5. 2021. i 13. 3. 2023. Podnesak tužitelja od 12. 1. 2018. kojim predlaže da sud pozove vještake radi preuzimanja spisa nije bio potreban za vođenje parnice. Isto se odnosi na podnesak tužitelja od 20. 8. 2018. U spisu nema podneska od 5. 9. 2020. Podnesak od 12. 10. 2020. kojim tužitelj predlaže da sud po uputi vještaka pribavi dokumentaciju nije bio potreban za vođenje postupka. Podnesak od 18. 3. 2021. u kojem tužitelj ponavlja prijedlog za spajanje postupka nije bio potreban za vođenje postupka jer je isti prijedlog iznio ranije usmeno na ročištu. Podnesak od 26. 8. 2022. kojim se predlaže da sud zatraži zdravstveni karton nije bio potreban za vođenje postupka. Podnesak od 8. 10. 2024. kojim tužitelj predlaže zakazivanje ročišta nije bio potreban za vođenje parnice.

48. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 18. prosinca 2024.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Pavičić & Partneri, Zagreb, Mihanovićeva 20/II

2. Odvjetničko društvo Anić i Partneri, Zagreb, Ulica Ljudevita Gaja 53

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte