Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-383/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, protiv tuženice LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Irena Vujčić, odvjetnica iz Siska, radi ukidanja rente, nakon glavne rasprave zaključene 7. studenog 2024., na ročištu za objavu presude 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Ukida se obveza EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, na plaćanje naknade štete na ime rente s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 159,27 EUR / 1.200,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama dosuđene presudama Općinskog suda u Sisku Pn-253/2017-41 od 13.05.2019. i Županijskog suda u Sisku Gž-421/2019-3 od 27.04.2020., počevši od dana podnošenja ove tužbe, u roku od 15 dana.".

2. Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tuženici LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 Eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja ove odluke tj. od 18. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi dostavljenoj 13. listopada 2020. tužitelj u bitnome navodi da je temeljem pravomoćnih presuda Općinskog suda u Sisku broj Pn-253/2017-41 od 13.

05. 2019. i Županijskog suda u Sisku broj Gž-421/2019-3 od 27. 4. 2020. obvezan plaćati tuženici mjesečno 1.200,00 kn na ime rente s osnove tuđe pomoći i njege, a povodom ozljeđivanja tužene u prometnoj nesreći koja se dogodila 25. 12. 2003.. Tužbom u ovom postupku tužitelj traži ukidanje rente smatrajući kako su se znatno promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke ( čl. 196 ZOO/91 odnosno 1096. ZOO/05. Stajalište za takvu odluku tužitelj pronalazi u činjenici da je u ranijim postupcima tuženoj dosuđena renta uz okolnosti da bez pratnje ne ide van kuće, da ne može samostalno nabavljati životne potrepštine te ne može obavljati teže fizičke kućanske poslove poput spremanja i čišćenja, pranja i glačanja, dizanja i nošenja tereta, i što je utvrđen na temelju mišljenja vještaka Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tužitelj navodi da je sukladno Zakonu o privatnim detektivima utvrdio da su se znatno promijenile okolnosti koje je sud ima na umu pri donošenju prijašnje presude a obzirom da je tužitelj utvrdio kako tužena 23. 7. 2020. izlazi izvan kuće sama i bez pratnje, samostalno vozi auto, da je rodila dijete koje sama vodi u šetnje i nosi dječja kolica, sa može samostalno obavljati kućanske poslove i slično, a za koje navode tužitelj u sklopu tužbe dostavlja fotografije sačinjene od strane privatnog detektiva. Uzimajući u obzir takvo stajalište prema kojem tužiteljici nije više potrebna tuđa pomoć i njega, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kojim traži ukidanje obveze na plaćanje naknade štete na ime rente s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno.

2. U odgovoru na tužbu od 15. 1. 2021. tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe kako nije došlo do izmjene bilo koje od okolnosti radi kojih je renta i dosuđena. Kako je renta dosuđena za nužnu tuđu pomoć i njegu u trajanju od 2 sata dnevno, a ne 24 sata, to zdravorazumskom logikom upućuje na zaključak da 22 sata dnevno tužena nema pravo na tuđu pomoć i njegu, a zacijelo se u tom vremenskom intervalu i hrani i oblači, odlazi na wc i obavlja nužnu higijenu. Tužbom se implicira kako je tužena u međuvremenu, rodila dijete. Nije tuženoj poznat propis prema kojem bi, i unatoč dosuđenoj renti, tuženoj bilo zabranjeno rađati djecu ili bi to bilo u koliziji sa dosuđenom rentom. Tužena je 80% invalid na donje ekstremitete, slijedom čega vozilo invalida predstavlja invalidsko pomagalo prilagođeno potrebama invalida, kojemu između ostaloga omogućavaju pristupačnost nedostupnim mjestima, uključivo i parkiranje na posebno označenim mjestima i druga srodna prava. Navedena invalidnost kao i ova prava utvrđena su pravomoćnim rješenjem HZMO. Tužena se posebno očituje na dostavljene fotografije u prilogu tužbe te odredbu čl. 13. Zakona o privatnim detektivima kojom je određeno da isti moraju voditi računa o pravu svake osobe na zaštitu dostojanstva, ugleda, časti i privatnosti. U tom smislu tužena smatra da bi sud trebao inicirati kazneni progon i privatnog detektiva i odvjetnika tužitelja, a jer se dostavljene fotografije odnose na unutrašnjost vozila te je vidljivo maloljetno dijete. Zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 29. lipnja 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev uslijed činjenice promjene službene valute u Republici Hrvatskoj, kao i opisanog tijeka stope zateznih kamata.

U odnosu na činjenično stanje

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupni predmetni spis i dostavljenu dokumentaciju i to tužbu sa fotografijama, presudom ovog suda broj Pn-253/2017-41 od 13. svibnja 2019., presudu Županijskog suda Sisak broj Gž-421/19-3 od 27. travnja 2020., fakultetsko mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 11. ožujka 2010., izvješća Agramdetektiv privatnog detektiva II sa fotografijama ( str. 1-90 spisa), odgovor na tužbu tuženice (str. 91-92 spisa), podnesak tuženice od 5. rujna 2023. sa medicinskom dokumentacijom na ime tuženice ( str. 102-120 spisa), dopis HZMO od 21. prosinca 2023. (str. 136 spisa), izvršen je uvid u osobni zdravstveni karton tuženice (str. 151-166 spisa), podnesak tuženice od 27. rujna 2024. sa Ugovorom i opisom radnog mjesta, Dodatkom ugovora o radu i suglasnosti poslodavca za rad na pola radnog vremena (str. 205-221 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po imenovanim vještacima – ustanovi Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji su potom 23. svibnja 2024. (str. 171-180 spisa) dostavili pismeni nalaz i mišljenje, da bi potom isti iznijeli i usmeno na ročištu 18. lipnja 2024. ( str. 196 – 197 spisa). Osim navedenog je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku te uvid u priklopljeni spis ovog suda broj K-149/2004

5. Temeljem presude Općinskog suda u Sisku suda broj Pn-253/2017-41 od 13. svibnja 2019., je utvrđeno postojanje obveze tuženika da tužiteljici doživotno isplaćuje iznos od 1.200,00 kn mjesečno, počevši od 1. 12. 2013. s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. U odnosu na taj dio pravomoćne obveze tuženika prvostupanjskom presudom ( str. 12. obrazloženja presude Pn-253/2017-41 od 13. svibnja 2019.,) je navedeno:

"…Prema članku 188. stavak 1. ZOO u slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje u pravilu u obliku novčane rente doživotno ili za određeno vrijeme.

Vještaci Medicinskog fakulteta u svom nalazu navode da je tužiteljici potrebna tuđa pomoć trajno doživotno svakodnevno 2 sata za nabavljanje životnih potrepština, obavljanje težih kućanskih poslova ( spremanje, čišćenje, pranje glačanje, dizanje, nošenje čak i laganih tereta ) i osnovno je utvrditi da tužiteljica trpi trajne posljedice zbog kojih i buduću štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći kod obavljanja navedenih poslova.

S obzirom da je tužiteljici potrebna tuđa pomoć doživotno po 2 sata dnevno, osnovan je tužbeni zahtjev za naknadu na ime tuđe pomoći odnosno novčane rente ubuduće, u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno ( 60 sati mjesečno x 20,00 kn ) te je tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojen….".

6. Navedene prvostupanjska presuda je stekla status pravomoćnosti presudom Županijskog suda Sisak broj Gž-421/19-3 od 27. travnja 2020., pri čemu je u obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno sljedeće:

"… Pravilno je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju, prometnoj nesreći koja se dogodila 25. prosinca 2003., u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao putnik u vozilu, zadobila mnogobrojne teške tjelesne ozljede (gnječnu ranu glave, prijelom baze lubanje, edem mozga, uboj mozga, prijelom rebara I do II lijevo i lijeve lopatice, prijelom desne ključne kosti, kompresivni prijelom kralješka TH XII do L1, oduzetost desne noge i oduzetost lijeve strane tijela), te da je navedenu prometnu nesreću skrivio osiguranik tuženika jer je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola (1.61 g/kg u krvi), koji je i u kaznenom postupku koji se vodio kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem K-149/04 utvrđen krivim….

… U ponovljenom postupku pravilno je utvrđeno da tužiteljica ne ostvaruje primanja na osnovu zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, koja primanja se uračunavaju u odgovarajuće vrste štete tako da se šteta koju trpi osigurana osoba sastoji od razlike između ukupne štete i onoga što oštećenik prima po jednoj ili po više navedenih osnova. Naime, utvrđeno je da je Centar za socijalnu skrb rješenjem od [adresa] od 27. studenog 2018. tužiteljica odbijena sa zahtjevom za priznavanje prava na osobnu invalidninu zbog neispunjavanja uvjeta propisanih Zakonom o socijalnoj skrbi, vještačenjem po vještacima medicinskog fakulteta je utvrđeno da tužiteljica pravo na osobnu invalidninu i tuđu pomoć i njegu ne bi ostvarila ni da je ranije podnijela takav zahtjev, jer ista ne spada u osobe sa oštećenjima 3. ili 4. stupnja prema Uredbi o metodologijama vještačenja te Liste težine i vrste invaliditeta.

Obzirom da su vještaci medicinskog fakulteta utvrdili da tužiteljici potrebna tuđa pomoć i njega trajno doživotno svakodnevno za nabavljanje životnih potrepština, obavljanja težih kućanskih poslova (spremanja, čišćenja, pranja, glačanja, dizanja i nošenja čak i laganih tereta), prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplaćuje rentu u iznosu od 1.200,00 kuna mjesečno…".

7. Temeljem dokaznog prijedloga tužitelja u postupku je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po imenovanoj ustanovi Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sa zadatkom koji se odnosi na sporno pitanje da li su nastupile promijenjene okolnosti u odnosu na utvrđenu doživotnu potrebu za tuđom pomoći i njegom tuženice, a koja je kao takva utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: Pn-253/2017-41 od 13. svibnja 2019., donesenom na temelju fakultetskog mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donesenog 11. ožujka 2010. u predmetu Općinskog suda u Sisku tada poslovnog broja P-1514/06 (kasnije Pn-253/2017).

8. Imenovana ustanova je potom nakon analiziranja cjelokupne medicinske dokumentacije tužiteljice te provedenog osobnog pregleda iste od strane vještaka, dostavila pismeno fakultetsko mišljenje ( str. 171 – 180 spisa ) u sklopu kojeg je zaključeno da je kod tužiteljice i dalje potrebna tuđa pomoć ( trajno i doživotno ) svakodnevno 2 sata jer je nadalje prisutna ljevostrana hemipareza uz monoparezu desne noge, uz nošenje ortoze za lijevu nogu, ograničene kretnje desne ruke, zbog poteškoća sa kretanjem, a pomoć je potrebna kod nabavljanja životnih potrepština, nošenja težih tereta, glačanja rublja, čišćenja stana, kao i svih drugih radnji za koje je potrebno podjednako korištenje obje ruke.

9. Osim pismeno, u ime imenovane ustanove mišljenje je izneseno i usmeno na ročištu 18. lipnja 2024. na koje su pristupili prof.dr.sc. Vesna Šerić i prof. dr.sc. MI. Vještakinja Šerić je pri tome iskazala kako je sa kolegom MI izvršila uvid u cjelokupan spis, medicinsku dokumentaciju te osobni pregled tuženice. Po provođenju navedenih radnji koje predstavljaju standard u provođenju vještačenja su nedvosmisleno utvrdili da kod tuženice nisu nastupile promjene niti poboljšanja u odnosu na potrebu za tuđom pomoći utvrđenu ranijim vještačenjem od strane njihove ustanove. Takav zaključak u cijelosti potkrjepljuje medicinska dokumentacija i sadašnje stanje bazirao na neurološkom i fizijatrijskom statusu. Napominje da su raspolagali i fotografijama tužitelja i navodima koje isti ističe u postupku, a koji ne utječu na medicinski utvrđenu potrebu za tuđom pomoći i sadašnje stanje tuženice. Laički pojašnjavaju da je kod tužiteljice i dalje prisutna tripareza tj. slabost tri uda, te i dalje ima potrebu nošenja perinalne ortoze za stopalo, kao nužne pomoći kod takvog oštećenja. Predmetna ortoza je tuženici nužna ne samo za pojačane već i normalne aktivnosti jer joj ispravlja i utječe na normalni hod koji je uslijed prometne nesreće 2003. narušen. Sukladno svojem stručnom znanju u pogledu stanja tuženice i posljedica zaključuju kako se ono vrlo vjerojatno i gotovo sigurno neće popraviti te će s protekom vremena i životnom dobi samo postati teže. Za ozlijede koje je tuženica pretrpjela je očekivano vrijeme aktivnog liječenja od 2-3 godine nakon čega se provodi samo održavajuća rehabilitacija koju je tuženica prema medicinskoj dokumentaciji kontinuirano provodila osim za vrijeme Covid-a i koja nije dovela do poboljšanja već je održavala stanje stvari na utvrđenoj razini.

10. Vještaci su osim toga odgovorili na upite tužitelja te ukazati da se iz nalaza i mišljenja ne može izvesti zaključak da bi tuženica bila potpuno nesposobna za obavljanje radnji poput guranja dječjih kolica, nošenja nosiljke sa djetetom ili slično. Mišljenje se bazira na utvrđenoj potrebi za tuđom pomoći koja je procijenjena u odnosu na prosječno zdravog čovjeka i koja s obzirom na neurološki i fizijatrijski status tuženice jasno ukazuje na to da ima potrebu za tuđom pomoći u pogledu različitih svakodnevnih radnji, što međutim ne isključuje potpunu mogućnost njihova izvođenja. Ona ima utvrđenu slabost srednjeg stupnja, a u sklopu provođenja rehabilitacije se i preporuča provođenje određenih radnji do granice do koje je to moguće, čime se utječe kako na fizičku tako i na psihičku komponentu svakog pojedinca.

11. Vještaci su se posebno osvrnuli na dostavljene fotografije i navode tužitelja te ponovili da sa medicinskog stajališta nema opravdanja za zaključak o promjeni stanja tuženice u odnosu na utvrđenu potrebu za trajnom pomoći. Vještaci se ne mogu složiti sa tvrdnjom da bi vožnja automobila, guranje dječjih kolica ili nošenje djeteta u nosiljci bilo znatno teže od radnji poput glačanja ili obavljanja drugih svakodnevnih poslova, a jer u svakoj radnji treba polaziti od motivacije i aktivacije mišićne mase cjelokupnog tijela. Stoga iako glačanje može izgledati laganije od nošenja djeteta, to ne mora biti točno, a za cjelokupan odgovor na to pitanje se mora uzeti u obzir i subjektivan element i želja majke u odnosu na svoje dijete i koja želja je svakako jača od ograničenja prisutnih u stvarnom životu. Dakle tuženica će posve logički poduzeti određenu radnju u odnosu na svoje dijete, ali će po provođenju takve radnje osjećati posljedice različito od prosječnog čovjeka i upravo u tome se sastoji njezino ograničenje.

12. Nalazu i mišljenju vještaka sud je priklonio vjeru u cijelosti obzirom da su istim na vrlo jasan, logičan, stručan, razumljiv i nepristran način pojašnjena pitanja koja su sporna te od utjecaja na donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu. U tom smislu iz nalaza i mišljenja nedvosmisleno proizlazi da kod tuženice nisu nastupile promjene niti poboljšanja u odnosu na potrebu za tuđom pomoći utvrđenu u sklopu ranije provedenog pravomoćnog parničnog postupka. Vještaci su pri tome za takvo stajalište iznijeli jasne i logične razloge te su osim toga odgovorili na razumljiv način na sva pitanja tužitelja te pružili pojašnjenja svojih stajališta, a koja u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud.

13. Upravo radi takvih jasnih i nedvomislenih stajališta i mišljenja vještaka sud je raspravnim rješenjem na ročištu 7. studenog 2024. odbio naknadni dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja.

14. Osim navedenog provedeno je i dokaz saslušanjem tuženice, koja je u bitnom pojasnila da je teško stradala u prometnoj nesreći 2003. . Navodi kao joj je nesreća u cijelosti promijenila život i ostavila trajne posljedice. Živi u izvanbračnoj zajednici a od 2020. je majka maloljetnog djeteta. Od 2017. je zaposlena kod poslodavca PPD-Hrvatska d.o.o. a od 2018. radi od kuće. Riječ je o stranoj tvrtki sa sjedištem u [adresa] koja se bavi kliničkim ispitivanjima lijekova, a za koju obavlja administrativne i informatičke poslove. Posao obavlja na engleskom jeziku, a šefovi i neposredno nadređeni su državljani Nizozemske i Velike Britanije. Nakon poroda je dvije godine bila na porodiljinom, a nakon toga joj je poslodavac izašao u susret te uz korištenje mjere HZZO-a radi pola punog radnog vremena odnosno četiri sata dnevno i to isključivo od kuće, tako da unosi administrativne podatke vezane za poslove poslodavca. Održavaju sastanke svaka tri tjedna preko Team-sa, a u međuvremenu dobiva i naloge od nadređenih. Posao si može sama rasporediti, što joj je od iznimnog značaja upravo zbog zdravstvenog stanja. Nesreća je ostavila posljedice pa nosi ortozu na lijevoj nozi bez koje ne može uopće hodati. Nosi ju stalno osim kada spava. Nakon nesreće nije osjećala lijevu stranu tijela a ne osjeća ju ni sada jednako, što je uzrokovalo svakodnevnu potrebu u obavljanju uobičajenih poslova. Teško joj je raditi kućanske poslove npr. rezati tvrđu hranu sa nožem, usisavati, prati zavjese, prozore, kupaonu, promijeniti posteljinu itd.. Ne može voziti normalno auto zbog ortoze. Ne osjeća nogu pa vozi automatik, a problem sa nogom joj je naročito izražen kod kretanja stepenicama, kod nizbrdice, povišenog kolnika ili druge prepreke. Ukazuje da joj je život u tom smislu isprogramiran jer mora unaprijed razmišljati o radnjama koje su za drugu osobu uobičajene i normalne. U svakodnevnom životu joj pomaže izvanbračni suprug, majka, a dva puta mjesečno plaća pomoć za čišćenje stana i peglanje. Pomoć joj je potrebna i u obavljanju osobne higijene u pogledu ulaska u kadu. Ako radi nešto dulje sa desnom rukom, dolazi do toga da ju ne može više koristiti uopće te ju mora odmarati, a kako lijevu stranu ne osjeća jednako, nužno se mora odmarati. Samostalno odlazi u trgovinu, ali obavlja manju kupnju jer joj je teško gurati i koristiti kolica u trgovačkom centru. Ovo stoga jer ju stalno zanosi u desnu stranu. Kod kupnje odjeće mora sjediti pa ne može kupovati tamo gdje u kabini nema predviđenog mjesta za sjesti. Mlt. kćer je rođena sa 2,7 kg prijevremeno, fotografije koje su priložene su slikane u srpnju 2020., kada je ona mogla imati između 4 do 5 kg i kada ju je uistinu nosila u klokanici. Danas dijete ima 19 kg i naravno da joj nije moguće nositi ju. Kolica koja je koristila nakon poroda su kupljena upravo jer su bila najlaganija od ponuđenih. Dijete je nosila u klokanici otprilike 5-6 mjeseci nakon poroda. Pala je u tri navrata s njom i kako je dobivala na težini tada sam prestala to raditi.

15. Iskazu tuženice sud je priklonio vjeru u cijelosti pri čemu je ista na jasan, logičan i životan način ukazala na sve okolnosti i činjenice koje su od utjecaja na predmet postupka. Tuženica je pri tome u sklopu iskaza razumljivo ukazala na čitav niz radnji koje svakodnevno poduzima i u sklopu koji nužno treba tuđu pomoć zbog zdravstvenog stanja uzrokovanog prometnom nesrećom, a što potkrjepljuje i provedeni dokaz medicinskim vještačenjem.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja

16. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži ukidanje obveze plaćanja naknade štete na ime rente s osnove tuđe pomoći i njege. Takva obveza je određena u iznosu od 159,27 eura/1.200,00 kn mjesečno, a proizlazi iz presuda Općinskog suda u Sisku Pn-253/2017-41 od 13.05.2019. i Županijskog suda u Sisku Gž-421/2019-3 od 27.04.2020.,

17. Stajalište za ukidanjem rente tužitelj temelji na radnjama koje je poduzeo uz pomoć angažiranog privatnog detektiva te fotografija koje je dostavio u spis. Smatra da su iz njih vidljive znatno promijenjene okolnosti u odnosu na one na temelju kojih je donesena pravomoćna parnična odluka u pogledu rente u ranijem postupku.

18. U materijalnom smislu takav zahtjev je utemeljen na odredbi čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022. i 156/2022; u nastavku: ZOO ), kojom je propisano da sud može na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

19. Stoga je za pitanje osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva od odlučujućeg utjecaja odgovor na pitanje da li su se znatnije promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju presude Općinskog suda u Sisku Pn-253/2017-41 od 13.05.2019. potvrđene presudom Županijskog suda u Sisku Gž-421/2019-3 od 27.04.2020..

20. Ovaj prvostupanjski sud primjećuje da navedeno pitanje predmnijeva stručno znanje vještaka medicinske struke jer pretpostavlja usporedbu potreba pravomoćno utvrđenih u sklopu ranijeg postupka te objektivnu analizu trenutnog zdravstvenog statusa tuženice i odgovor na pitanje da li su nastupile znatnije promijenjene okolnosti koje opravdavaju smanjenje ili ukidanje dosuđene rente.

21. Kako je takva odluka i u ranijem postupku donesena na temelju stručnog mišljenja vještaka medicinske struke, tako i znatnije promjene moraju biti utvrđene na temelju analize i mišljenja stručnih osoba, iz čega proizlazi da za takvu odluku nisu dostatni isključivo dokazi koje tužitelj dostavlja u vidu fotografija tuženice.

22. U tom smislu iz pravomoćnih sudskih odluka na kojima se temelji obveza tužitelja za plaćanjem rente proizlazi da je ista dosuđena temeljem utvrđenja da je tuženici utvrđena potreba za tuđom pomoći trajno doživotno i svakodnevno 2 sata.

23. Pri tome je opisno bilo navedeno ( vidi točke 5. i 6. ovog obrazloženja ) da je pomoć potrebna za nabavljanje životnih potrepština, obavljanje težih kućanskih poslova ( spremanje, čišćenje, pranje glačanje, dizanje, nošenje čak i laganih tereta ).

24. I u ovom postupku su imenovani vještaci ustanove Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na jasan, razumljiv, logičan, životan i nepristran način potvrdili činjenicu da kod tuženice nisu nastupile promjene niti poboljšanja u odnosu na potrebu za tuđom pomoći utvrđenu u ranijem postupku.

25. Vještaci takav zaključak temelje na medicinskoj dokumentaciji baziranoj na neurološkom i fizijatrijskom statusu te osobnom pregledu tužiteljice, pri čemu su pojasnili kako je kod iste i dalje prisutna tripareza tj. slabost tri uda, uslijed kojeg ona i dalje ima potrebu nošenja perinalne ortoze za stopalo. Takva ortoza je tuženici nužna ne samo za pojačane već i normalne aktivnosti, a vještaci su prema vlastitom stručnom znanju u pogledu stanja tuženice i posljedica zaključili kako se ono vrlo vjerojatno i gotovo sigurno ne samo da neće popraviti, već će se s protekom vremena i životnom dobi samo pogoršati.

26. U odnosu na fotografije na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev vještaci su jasno ukazali da tuženica nije potpuno nesposobna za obavljanje radnji poput guranja dječjih kolica, nošenja nosiljke sa djetetom ili drugih različitih svakodnevnih radnji, već ima utvrđenu slabost srednjeg stupnja, pri čemu se u sklopu provođenja rehabilitacije čak i preporuča provođenje određenih radnji do granice do koje je to moguće, čime se utječe kako na fizičku, tako i na psihičku komponentu svakog pojedinca.

27. Stoga fotografije na kojoj je vidljivo da tuženica stavlja maloljetno dijete u kolica ili ga nosi u nosiljci ( klokanici ) ne dokazuju nastanak znatnije promijenjenih okolnosti koje bi opravdavale ukidanje rente, već naprotiv ukazuju na trud i želju tuženice da kao majka obavlja poslove i aktivnosti u vezi sa maloljetnim djetetom jednako onome kako bi to radila prosječna osoba, usprkos nedvosmisleno utvrđene činjenice prema kojoj su joj upravo zbog štetnog događaja zaostale trajne posljedice koje ju ograničavaju o obavljaju takvih poslova.

28. Pri tome je iz iskaza tuženice utvrđeno da je maloljetna kćer prijevremeno rođena sa 2,7 kg, pa kako su fotografije koje je tužitelj priložio slikane u srpnju 2020., tada je dijete bilo starosti nekoliko mjeseci te je imalo težinu koju je tuženica uistinu mogla nositi, kao i gurati dijete u kolicima kupljenim upravo jer su bila najlaganija od ponuđenih.

29. Uz navedeno, vještačenjem je ukazano da se za cjelokupan odgovor na sporno pitanje mora uzeti u obzir i subjektivan element te želja i trud majke u odnosu na svoje dijete i koji su ponekad jači od ograničenja prisutnih u stvarnom životu.

30. Stoga je posve životno i logično da tuženica kao majka maloljetnog djeteta poduzima radnje i aktivnosti na kojima tužitelj temelji tužbu, pri čemu će po provođenju takvih radnji osjećati teže posljedice od prosječne žene i majke ( i u čemu se upravo ogleda njezino ograničenje).

31. Osim navedenog, fakultetskim mišljenjem vještaka ( toč. 8 do 10. ovog obrazloženja ) i iskazom tuženice ( toč. 14. obrazloženja ), koji se nepotrebno neće ponavljati, jasno i nedvosmisleno proizlazi da je kod tužiteljice i dalje potrebna tuđa pomoć ( trajno i doživotno ) svakodnevno 2 sata jer je nadalje prisutna ljevostrana hemipareza uz monoparezu desne noge, uz nošenje ortoze za lijevu nogu, ograničene kretnje desne ruke, kod nabavljanja životnih potrepština, nošenja težih tereta, glačanja rublja, čišćenja stana, kao i svih drugih radnji za koje je potrebno podjednako korištenje obje ruke.

32. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi nedvosmislen zaključak da sa medicinskog stajališta nema opravdanja za zaključak o promjeni stanja tuženice u odnosu na utvrđenu potrebu za trajnom pomoći, to postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, radi čega je isti valjalo odbiti u cijelosti.

33. Tužitelj sukladno neuspjehu u sporu ne ostvaruje pravo na naknadu troškova, dok tuženici takvo pravo pripada temeljem čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. i 164. ZPP-a, kao i temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa) te dostavljenog troškovnika ( str. 236 spisa ), a koji trošak se odnosi na:

- trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8. st. 1. Tarife u iznosu od 200,00 Eura,

- trošak zastupanja na ročištima 18. 06. 2024. i 7. 11. 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 200,00 eura (x 2) za svako ročište temeljem Tbr. 9. 1. u vezi. Tar.br. 7. 1. Tarife, ukupno 400 eura po toj osnovi,

- trošak zastupanja na ročištu 18. 12. 2023., u zatraženom iznosu od 100,00 eura temeljem Tbr. 9. 2. u vezi Tbr. 7. 1. Tarife,

- trošak pristupa na ročište 7. 9. 2023., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 9.5. u vezi Tbr. 7. 1. Tarife,

- trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura temeljem Tbr. 9.3. u vezi Tbr. 7. 1. Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podnesaka od 5. 9. 2023. ( kojim se obrazloženo očitovalo na dokazne prijedloge tužitelja ) u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8. 1. u vezi Tbr. 7. 1. Tarife,

- trošak sastava ostalog podneska od 8. 1. 2024., ( kojim je dostavljena adresa liječnika primarne zdravstvene zaštite tuženice) u iznosu od po 50,00 eura Tbr. 8. 4. u vezi Tbr. 7. 1. Tarife,

što sve čini ukupni parnični trošak od 1.100,00 eura.

34. Stoga je temeljem svega navedenog odlučeno kao u izreci.

Sisak, 18. prosinca 2024.

Sudac

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjeraka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku