REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-493/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Marine Presečki, predsjednice vijeća te sudaca porotnika Vere Erlač i Đurđice Božić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EG, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj KO-DO-405/2024 od 26. rujna 2024., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24; dalje: KZ/11), nakon održane javne rasprave 18. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Kreše Barleka, okrivljenika, braniteljice okrivljenika Ane Matijašec, odvjetnice u Varaždinu te tumača za ruski jezik Žanne Kopjar, istoga dana izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

NG, sin E i SG, rođene N, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], djelatnik, sa završenom srednjom školom – gimnazijom, razveden, otac četvero malodobne djece, državljanin Gruzije, nije vlasnik nekretnina niti vrjednijih pokretnina,

k r i v  j e

što je

dana 30. srpnja 2024., u popodnevnim satima, na temelju dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za neutvrđeni unaprijed obećani novčani iznos, na nepoznatoj lokaciji u Republici Hrvatskoj, u osobni automobil marke Renault Laguna, reg. oznake [registarska oznaka], poljskih nacionalnih oznaka, iako je isto registrirano za prijevoz najviše 5 osoba zajedno s vozačem, preuzeo 7 državljanina Republike Turske i to ĆG, ŽG, KG, DG, TG, kao i djecu EGČ, rođenog 2023. i UG, rođenu 2017., koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su, s krajnjim ciljem odlaska u SR Njemačku, ušli na ilegalan način, nakon čega je tijekom vožnje u trajanju od dva sata, svjestan da nepropisnom vožnjom ugrožava zdravlje i živote putnika koji zbog prekomjernog broja u vozilu nisu imali mogućnost biti vezani sigurnosnim pojasevima, među kojima su i malodobna djeca, vozio neprimjereno velikom brzinom, nepoštivajući prometne znakove ograničenja brzine, sve oko 23,50 sati kada je uočen po policijskim službenicima u mjestu Zlogonje u neposrednoj blizini državne granice sa Republikom Slovenijom, gdje se nije zaustavio na naredbu policijskog službenika putem svjetleće palice "stop", već je radi izbjegavanja zaustavljanja dodatno ubrzao vožnju te potom naglo zaustavio vozilo uz rub ceste, na udaljenosti od pola metra od jarka širine i dubine dva metra, kojim je protjecala voda visine od oko 30 cm, pa je samo stjecajem okolnosti zbog njegovog načina vožnje izbjegnuta prometna nesreća, odnosno ozljeđivanje stranih državljana u njegovom vozilu, dok je on pješice pobjegao u Republiku Sloveniju, a strani državljani su zatečeni u vozilu,

dakle, iz koristoljublja, drugim osobama omogućio nedozvoljeno kretati se i boraviti u [adresa], a pri počinjenju kaznenog djela dovedeni su u opasnost životi i tijela više osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano po čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 326. st. 2. KZ/11.

II. Zbog toga se temeljem članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, okrivljeni NG za počinjeno kazneno djelo

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 31. srpnja 2024. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenog EG oduzima se mobilni uređaj marke SAMSUNG, bijele boje IMEI 1 broj:

351554740641056/01 sa umetnutom pripadajućom SIM karticom nepoznatog operatera koji je od njega privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537458 od 31. srpnja 2024.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom PG platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70 € (sedamdeset eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude kao i troškove nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog EG pod brojem KO-DO-405/2024 od 26. rujna 2024., zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj iz članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljeni se očitovao na način da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao te izvršio uvid u: službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, PPRP Varaždin od 31. srpnja 2024., dopis PU Maribor, PP Gorišnica od 31. srpnja 2024. uz prometnu dozvolu, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537458 od 31. srpnja 2024. uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ČG od 4. rujna 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka FG od 4. rujna 2024. te zapisnici s dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Varaždinu od 1. kolovoza 2024. o ispitivanju svjedoka ĆG te VG, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa uz Blue-ray disc od 23. kolovoza 2024., službena zabilješka o analizi pretrage mobitela uz DVD medij od 18. rujna 2024.

3.1. Sud je dopunski u svojstvu svjedoka saslušao AG na raspravi 10. prosinca 2024. te svjedoka FG na raspravi 18. prosinca 2024.

4. Okrivljeni se na raspravi 03. prosinca 2024. branio navodeći da je točno sve kako je opisano u činjeničnom opisu optužnice. Žao mu je zbog toga što se dogodilo. Na tako nešto se odlučio isključivo radi financijskih razloga jer mora uzdržavati četvero djece, a supruga je nezaposlena.

Na upit da opiše što se točno događalo kada je vidio policiju da ga želi zaustaviti naveo je da su mu migranti rekli da sam krene i da je zato ubrzao vožnju, ali je onda ipak prikočio te se zaustavio na policijski znak "stop" i kratko je razgovarao s policajcem ali je odmah potom ipak krenuo bez njihove dozvole, nije mogao jako brzo u tom trenutku voziti jer niti nije bilo dovoljno mjesta, ali se onda opet zaustavio nakon nekih 150 metara i nakon toga je izašao iz auta i pobjegao. Auto je zaustavio na normalnom mjestu i nije vidio da bi na tom mjestu ugrožavao ljude koje je ostavio u automobilu jer se radilo o polju kukuruza. Nikakav jarak nije bio u blizini tog mjesta gdje je ostavio auto prije nego što je pobjegao iz automobila. Na upit da pojasni način vožnje prije nego što ga je zaustavila policija naveo je da je pratio prometne znakove pa tako i one vezano za ograničenje brzine. Na daljnji upit kojom je maksimalnom brzinom vozio inkriminirane zgode naveo je da je dogovor bio da će inkriminirane zgode preuzeti 5 migranata. Smatra da nije svojom vožnjom ugrozio prijevoz migranata niti da bi njihov život bio u opasnosti te je pazio na to kako vozi jer bi u protivnom i njegov život bio doveden u opasnost. Čak i kad su mu migranti rekli da ubrza vožnju on to nije učinio već se zaustavio na znak policijskih službenika. Dalje upitan da pojasni svoju obiteljsku situaciju naveo je da je njegova sada bivša supruga bila iz Abhazije te je bila prisiljena kao izbjeglica iz Abhazije doći u Gruziju gdje su zajedno živjeli jedno vrijeme, međutim nisu se slagali oko odgoja zajedničke djece tako da su sada rastavljeni jer supruga nikako nije mogla prihvatiti njegov način života, a niti su se mogli složiti oko načina odgoja njihove zajedničke djece. Nakon rastave su djeca živjela sa njim. Sada su djeca u Gruziji kod njegove majke odnosno svoje bake. Supruga se sada vratila u Abhaziju i nije ju dugo vidio, a djecu obično nazove telefonom jednom mjesečno. Sada njegova majka brine o djeci. Djeca su živjela sa njim u Poljskoj prije nego što je završio u istražnom zatvoru, više nisu mogla plaćati stan pa su zato sad kod njegove majke u Gruziji. Vezano za njihovo školovanje sada su privremeno na online nastavi. Čim se uspije vratiti u Poljsku namjerava uzeti natrag svoju djecu jer su u Poljskoj puno bolje mogućnosti za uzdržavanje i školovanje djece. Djeca su u dobi od 9, 12, 14 i 16 godina. Osim djece treba uzdržavati i svoju majku jer ima jako malu mirovinu. Djeca dobivaju novčanu naknadu od 100 dolara na ime majke koja ju je dobivala kao izbjeglica. Na upit da li je ikad ranije bio kažnjavan naveo je da ga je jedanput zbog tučnjave zadržala policija te je bio 20 dana u istražnom zatvoru nakon čega nije suđen već su ga pustili.

Dalje upitan tko mu je dao to vozilo Renault Laguna kojim je prevozio migrante naveo je da ga je iznajmio putem rent-a-cara. Ta kuća za iznajmljivanje vozila se zove PARTIK. Na upit koliku novčanu naknadu je trebao dobiti za izvršenu uslugu prijevoza, naveo je da 1.200,00 €, toliko je bilo dogovoreno za prijevoz 5 osoba. Na daljnji upit kako tumači da iz iskaza dvoje migranata koje je prevozio proizlazi da je jedno vrijeme vozio tako brzo da su oni mislili da će poginuti naveo je da ostaje kod toga da su njega zapravo migranti nagovarali da on ubrza, ali se on zapravo pridržavao pravila o brzini vožnje jer sigurno nije htio da ga se zaustavi. Na upit tko mu je davao upute za prijevoz i ukrcavanje migranata naveo je da mu je prvo osoba imenom S putem telegrama davala upute, a kad je već preuzeo migrante dobivao je upute od osobe imenom Ć. Upitan da pojasni zašto je nakon zaustavljanja od strane policije kasnije nastavio voziti, a odmah nakon nekih 200- tinjak metara se zaustavio i pobjegao iz vozila ako su mu migranti govoriti da nastavi dalje i ubrza vožnju, naveo je da zbog što se bojao da njih ne ugrozi svojom vožnjom. Na upit zašto onda nije pričekao hrvatsku policiju već pobjegao iz automobila naveo je da je tad bio u šoku pa je intuitivno pobjegao jer je znao da su to migranti. Na upit da li je točno kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje da bi mu migranti odnosno jedna obitelj platila za gorivo tijekom vožnje odnosno posudili 50 € koje bi im on naknadno vratio naveo je da to nije točno, on se samo zaustavio da kupi vodu. Migrante je preuzeo negdje blizu Zagreba te je vožnja do mjesta Zlogonja gdje ga je zaustavila policija trajala nekih 2 sata jer nije brzo vozio. Cijelo vrijeme je vozio brzinom od 50- 60 km/sat.

Nije mu poznata osoba NGČ. Provjerio je kad je preuzeo osobe u vozilo kako su oni smješteni, oni su bili vezani sigurnosnim pojasom te su mu sami potvrdili da su dobro. Čak se tijekom vožnje zaustavio da im kupi vodu i te se zgode ponovno uvjerio da su oni svi dobro.

4.1. Obranu okrivljenika sud je prihvatio u dijelu gdje je priznao počinjenje kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, odnosno da je iz koristoljublja drugim osobama (u konkretnom slučaju 7-orici državljana Republike Turske poimenice nabrojanih u činjeničnom opisu optužnice) omogućio nedozvoljeno se kretati i boraviti u [adresa], na inkriminiranom mjestu i u inkriminirano vrijeme.

4.2. U navedenom je dijelu obrana okrivljenika u cijelosti suglasna rezultatima provedenog dokaznog postupka, odnosno materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu te iskazima ispitanih svjedoka, odnosno policijskih službenika Postaje prometne policije Varaždin ČG i FG koji su inkriminirane zgode provodili nazor kontrole prometa a radi sprječavanja krijumčarenja ljudi i nezakonitih migracija. Također je obrana okrivljenika u naprijed navedenom dijelu suglasna i iskazima svjedoka ĆG i TG, odnosno turskih državljana ispitanih na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu koje je, između ostalih, okrivljenik prevozio inkriminirane zgode.

4.3. Sud međutim nije prihvatio obranu okrivljenika kojom isti pokušava osporiti da bi pri počinjenju predmetnog kaznenog djela bili dovedeni u opasnost životi i tijela više osoba jer je u navedenom dijelu obrana suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno iskazima ispitanih svjedoka.

5. Tako je svjedok ŠG na raspravi 10. prosinca 2024. naveo da ostaje u cijelosti kod svog ranijeg iskaza.

5.1. Na zapisniku ODO-a Varaždin od 04. rujna 2024. svjedok je iskazao da je dana 30. srpnja 2024. zajedno s kolegom BG bio zadužen za nadzor državne granice sa Republikom Slovenijom na području Zlogonja, s obzirom se radi o čestoj ruti krijumčarskih lanaca prebacivanja stranih državljana iz Republike Hrvatske i to u smjeni od 19,00 do 07,00 sati. Negdje oko pola noći na jednom mjestu, oko mosta, kud se inače često kreću vozila sa migrantima, zapazio je da prema njima nailazi jedno vozilo, kojemu je jedno svijetlo bilo ugašeno i to relativno malom brzinom, pa im je bilo sumnjivo, zbog opisanog nedostatka u svjetlosnoj signalizaciji. Iako je očekivao da će se vozač zaustaviti isti mu se približio na udaljenost od pet metara i tada je uporabom baterijske lampe vidio da je za upravljačem muška osoba, tamnije puti, najvjerojatnije stranac, koji je potom naglo ubrzao te se velikom brzinom udaljio cestom prema Republici Sloveniji, time da je njihova lokacija udaljena oko jednog kilometra od udaljenosti sa Republikom Slovenijom. Službenim vozilom krenuli su za vozačem te su nakon nekih 250 metara vidjeli zaustavljeno vozilo s lijeve strane bankine, sa otvorenim vratima na mjestu vozača. Dolaskom do vozila vidjeli su da nema vozača, na suvozačkom mjestu sjedila je jedna ženska osoba, a misli da je ispred sebe držala malo dijete, dobi oko jedne godine, na stražnjem sjedištu vozila bilo je još osoba, misli da ih je bilo petero, od čega troje djece u dobi od 4 do 5 godina, koja su ležala na koljenima odraslih osoba, među kojima je sigurno bila jedna ženska odrasla osoba. Ističe da nije obraćao pozornost na putnike u predmetnom vozilu, budući su bili fokusirani na vozača, no sjeća se da nitko od njih nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Obavijestili su šefa smjene, a zatim su pristupili policijski službenici iz Policijske postaje Ivanec, time da su u isto vrijeme obavijestili i kolege iz slovenske policije. Idućeg dana na radnom mjestu čuo je da je vozač pronađen u Republici Sloveniji i vraćen u Republiku Hrvatsku. Vezano uz detaljniji fizički opis osobe koju je pokušao zaustaviti uporabom svjetlosne lampe, navodi da se radilo o muškoj osobi kraće sjede kose, dobi između 40 i 50 godina, srednje fizičke građe, dok je osobno vozilo bilo marke Renault Laguna, sive boje, stranih registarskih oznaka možda Rumunjske.

5.2. Na raspravi 10. prosinca 2024. svjedok je još iskazao da se vozač nije zaustavio, usporio je vožnju kad im se približavao, ali kad je shvatio da ga zaustavlja policija je ubrzao vožnju. Na daljnji upit, a s obzirom da iz obrane okrivljenika proizlazi da se okrivljeni zaustavio i da je kratko razgovarao s policajcem naveo je da ostaje kod toga da se on nije zaustavio, samo je usporio vožnju te je digao ruku u zrak i pokazao u smislu da nastavlja s vožnjom. Ne može se izjasniti točno kojom brzinom se okrivljeni udaljio, ali bila je svakako veća brzina, ne zna kojom brzinom je mogao ubrzati tih 250 metara na kojoj udaljenosti su oni zatekli auto kada su krenuli za njim. Moguće da se radilo o brzini od nekih 60 do 70 kilometara na sat. Uglavnom kad su krenuli za vozačem, zatekli su nakon nekih 250 metara zaustavljeno vozilo, time da vozilo nije bilo ugašeno već je bilo upaljeno s otvorenim vratima s vozačke strane. Automobil je bio zaustavljen uz sami kanal i vozač je morao pasti u kanal ili se zadržati u kanalu kad je izlazio obzirom da je s njegove strane kad je otvorio vrata možda bila nekih 15-ak cm udaljenosti od tog kanala pa su i oni morali ulaziti u auto sa suvozačke strane. U automobilu je svakako bilo zatečeno previše osoba te svi svakako nisu mogli biti vezani sigurnosnim pojasom, a ostalo mu je u sjećanju da je na prednjoj strani bilo malo dijete, dok djeca manja od 150 cm moraju biti smještena u sjedalici tijekom vožnje automobilom.

Na upit da opiše taj kanal uz koji je okrivljenik zaustavio automobil naveo je da je kanal bio nekih 2 metara dubine i širine 4 do 4,5 metra, a voda u kanalu je bila visine nekih 10-ak cm. Na daljnji upit može li se izjasniti, sada kada u sudnici vidi okrivljenika, da li je to taj vozač kojeg je pokušao zaustaviti predmetne zgode naveo je da je to sigurno on, vidio je i na sudskom hodniku da ga je okrivljenik prepoznao. Upitan da detaljnije opiše taj kanal uz koji se zaustavio naveo je da se ne radi o odvodnom kanalu, to je kanal kojim otječu slivne vode, kao neki potočić u koji se slijevaju oborinske vode, a na više mjesta preko tog kanala postoje mostovi da se može proći tim kanalom, s druge strane tog kanala je bilo polje s kukuruzom, kanal nije betoniran, a s jedne i druge strane kanala je obraslo raslinje, međutim sam kanal se dobro vidi, a okrivljeni možda nije mogao vidjeti da je baš tako blizu taj kanal jer je dosta obraslo oko njega. Na tom dijelu gdje su bila otvorena vozačka vrata je dosta strmo, u kanalu je stalno voda. On je inkriminirane zgode uperio svjetiljku u vozača jer je imao spušteni prozor tako da je zapamtio kako izgleda. Na upit kako je moguće da bi okrivljenik izašao van ako bi propao u taj kanal dubine 2 metra naveo je da on to ne može znati, međutim može mu pokazati jer se točno vidio trag izrovane zemlje kad je izlazio van iz kanala te tragovi po polju kukuruza gdje je prolazio. Sjeća se da je tamo bila i nekakva kapa, ali ne može tvrditi da je bila od okrivljenika.

6. Svjedok FG je na raspravi 18. prosinca 2024. naveo da ostaje u cijelosti kod svog ranijeg iskaza kojeg je davao na ODO Varaždin dana 4. rujna 2024.

6.1. Svjedok je tada u bitnome iskazivao suglasno kao i svjedok ŠG, vezano uz okolnosti kretanja vozila kojeg su pokušali zaustaviti uporabom svjetleće palice, time da je vozač naglo ubrzao, kada je shvatio da su ga zaustavili policijski službenici, a istog je opisao kao mušku osobu, tamnije puti, kraće crne kose, obučenog u crnu majicu, u dobi između 40 i 45 godina, kao i potjeru za istim, sve dok izvan kolnika, s lijeve strane nisu zatekli zaustavljeno vozilo marke Renault Laguna, sive boje, stranih registarskih oznaka, bez vozača, dok su na mjestu suvozača zatekli jednu stariju gospođu sa malim djetetom u naručju, koja nije bila vezana, a na stražnjem sjedištu su bile dvije odrasle muške osobe i tri djevojčice, pri čemu je jedna djevojčica sjedila na podu iza sjedišta vozača, a ostale osobe su sjedile na stražnjoj klupi i nitko od njih nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Provjerom osobnih dokumenata zatečenih putnika utvrđeno je da se radi o državljanima Turske, dok o vozaču u to vrijeme nisu imali nikakve informacije. Zaustavljeno vozilo bilo je locirano na nekih pola metra od jarka, širine i dubine 2 metra, kojim je protjecala voda visine od oko 30 cm, slijedom čega je postojala realna opasnost od stradavanja putnika u vozilu, ako bi se vozilo prevrnulo u opisani jarak, a što je bilo sasvim moguće, obzirom na mjesto zaticanja i smanjene noćne uvjete vidljivosti, jer na tom dijelu nema javne rasvjete.

6.2. Na raspravi 18. prosinca 2024. svjedok je još iskazao da, kada sada u sudnici vidi okrivljenika misli da je to ta osoba koju su te zgode pokušali zaustaviti. To vozilo koje su pokušali zaustaviti bilo je u dolasku, donekle je stalo odnosno bilo je u postupku zaustavljanja. ali se nije skroz zaustavilo nakon čega je nakon prolaska pokraj njih počelo naglo ubrzavati te se velikim ubrzanjem udaljilo tako da ga kolega i on kad su sjeli u auto nisu mogli sustići, a i odmah poslije je bio zavoj pa više nije bilo vidljivo. Ne može se izjasniti kojom točno brzinom se vozilo udaljavalo, ali je bilo veliko ubrzanje. Na upit koliko je otprilike udaljenosti do tog zavoja, a koliko od tog zavoja pa do mjesta gdje su zatekli zaustavljeno vozilo odgovorio je da misli da je taj zavoj bio bliže njima, a da je dalje bilo od tog zavoja pa do mjesta zaustavljanja.

7. Iskaze navedenih svjedoka – policijskih službenika sud je u cijelosti prihvatio ocjenjujući ih objektivnim i uvjerljivim te međusobno suglasnim u bitnim detaljima. Radi se o svjedocima koji su iskazivali o činjenicama vezanim uz obavljanje službe te kao takvi nemaju razloga niti motiva neistinito iskazivati.

7.1. Obojica svjedoka su navela da je okrivljenik naglo ubrzao kad je shvatio da ga zaustavljaju policijski službenici te se udaljio velikom brzinom tako da ga nisu mogli sustići. Također, da je potom vozilo kad su došli do njega, ostavljeno upaljeno s otvorenim vozačkim vratima, i to uz sam kanal (na nekih pola metra udaljenosti) koji je bio dubine oko 2 metra, a širine oko 2-4 metra. Prema iskazu svjedoka ČG vozač je morao pasti u kanal ili se zadržati u kanalu kad je izlazio iz automobila obzirom da je s njegove, vozačke strane, bilo tek nekih 15-tak cm do kanala.

7.2. Iz prethodno navedenog, nedvojbeno proizlazi da je konkretne zgode postojala opasnost da se zaustavljeno vozilo u kojem se još nalazilo sedmero turskih državljana koje je prevozio okrivljenik, s obzirom na blizinu kanala/jarka te smanjene uvjete noćne vidljivosti, prevrne u opisani jarak i da time stradaju putnici u vozilu koji prema iskazima svjedoka niti nisu bili vezani sigurnosnim pojasom.

8. Nadalje, na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Varaždinu dana 01. kolovoza 2024. svjedok ĆG, državljanin Turske je iskazao da je preko interneta našao osobu koja za njega i njegovu obitelj – suprugu i dijete može organizirati prijevoz u Europu, do Njemačke, inače prebacivanje košta 5.000,00 eura po osobi, ali s obzirom da su oni obitelj trebao bi platiti ukupno 12.000,00 eura za njih troje, po dolasku u Njemačku. Avionom su stigli u [adresa], rečeno im je da će cijelo vrijeme putovati automobilima, da neće pješačiti, a poruke je dobivao na mobitel, ali ne od tog čovjeka s kojim je dogovorio nego od nekih drugih osoba, možda su to njegovi pomoćnici, ali on to ne zna. Dobivao je poruku gdje ih čeka vozilo. Kad god bi ušli u neko vozilo, tako im je rečeno, morali su izbrisati sve ranije poruke. Tako su sjeli u ovo zadnje vozilo, on nije uspio zapaziti koje marke je to vozilo, vozača nije gledao, samo je pratio poruke koje je dobivao. U tom automobilu su već bile četiri osobe dok su oni ušli u vozilo. Nisu mogli vidjeti van jer su stakla bila zastrta nečim crnim, nisu imali niti dosta mjesta, prozori su bili zatvoreni, jedino je klima u automobilu bila uključena. Ne zna točno koliko dugo su se vozili jer su morali ugasiti mobitel, taj vozač je na nekim mjestima vozio tako brzo da se on bojao da će svi poginuti. Možda je on vidio policiju, pa je zato vozio na kraju tako brzo, odjednom je stao, otkopčao pojas, pobjegao iz vozila, a oni su ostali u automobilu i tada je došla policija. Jedino je uspio vidjeti da je taj vozač srednjih godina, kratko ošišan, možda pomalo sijed, inače nisu gledali vozače, već su samo pratili poruke gdje ih čeka vozilo. S tim vozačem nitko od njih nije razgovarao, također iz razloga jer su se oslanjali na poruke koje su dobivali, u tijeku vožnje, on nije razgovarao mobitelom, pa ne zna koji jezik govori, nitko od njih tom vozaču nije dao nikakav novac. Također navodi, nakon što mu je prikazana fotografija okrivljenika, da je taj čovjek jako sličan vozaču, no ne može sa sigurnošću tvrditi da je to on jer je bio mrak kada su sjeli u auto.

9. Na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Varaždinu dana 01. kolovoza 2024. svjedokinja TG, državljanka Turske, je iskazala da je htjela putovati u Njemačku jer tamo ima zaručnika, preko interneta je našla nekog čovjeka u Turskoj koji može organizirati prijevoz do Njemačke, ona je za sebe trebala platiti 4.000,00 eura, ali tek po dolasku u Njemačku. Zajedno su krenule njena buduća svekrva, šogorica, njezino dijete, i ona. Iz Turske su krenuli 19. srpnja 2024., avionom su stigli u [adresa], tamo su spavali u hotelu, četiri dana su boravili u [adresa], porukama su dobivali obavijesti gdje će po njih doći automobil, a rečeno im je da će se cijelo vrijeme voziti, da neće trebati pješačiti. Automobilom su prevezeni preko granice u Hrvatsku, međutim zatekla ih je policija, pa su vraćeni natrag u [adresa]. Ona je tada našla preko interneta drugu osobu, koja bi ih mogla prebaciti u Njemačku, također je za sebe trebala platiti 4.000,00 eura. I dalje su dobivali poruke gdje će doći automobil, gdje trebaju čekati ili će automobil njih čekati, kad su stigli u Hrvatsku prespavali su u nekom hotelu, a tek slijedećeg dana došao je po njih automobil. Bio je mrak, pa nije sigurna da li je automobil sive ili crne boje, misli da je bio sivi, a vozača nije dobro vidjela, naime rečeno im je da samo ulaze u vozila, da ništa ne gledaju oko sebe lijevo i desno. Smjestile su se u taj automobil, bilo je jako malo mjesta, bile su natiskane "kao ribe u konzervi", a kasnije je u taj automobil ušla još jedna tročlana obitelj, te ljude ona ne poznaje od ranije, nije ih vidjela dok nisu ušli u to vozilo. Vozač je jako brzo vozio, auto je poskakivao, ponekad su se bojali da neće preživjeti, tako je i na kraju jako brzo vozio, odjednom je stao, moguće je da je vozač vidio policiju, pa je tada još brže vozio, te je stao i pobjegao iz automobila, a oni su ostali u vozilu. Razgovarali su s tim vozačem preko Google translatera, on je tražio da mu plate 50,00 eura za gorivo, pa su toliko i platile, ona obitelj koja je još došla u taj automobil nije platila ništa. Taj vozač je rekao da će joj, kad dođe drugi auto, vratiti tih 50,00 eura, ali do drugog auta nisu došli jer ih je zaustavila policija. Također navodi da im je rečeno da će ta vožnja trajati četiri sata, međutim trajala je oko dva sata, te je vozač cijelo vrijeme vozio brzo, auto je poskakivao, te je skoro povraćala, a i bojali su se da će poginuti.

10. Dakle, iz iskaza obojice svjedoka koje je nedvojbeno, između ostalih, inkriminirane zgode okrivljenik preuzeo u osobni automobil Renault Laguna, nedvojbeno proizlazi da je u predmetnom osobnom vozilu bilo previše putnika koji zbog prekomjernog broja nisu imali mogućnost biti vezani sigurnosnim pojasom ("bili su natiskani kao ribe u konzervi") kao i da je okrivljenik cijelo vrijeme (svjedokinja TG) odnosno na nekim mjestima (svjedok ĆG) tijekom te vožnje od 2 sata (a rečeno im je bilo da će vožnja trajati 4 sata) vozio jako brzo zbog čega su se i bojali da će poginuti. Također, u vozilu su bila i malodobna djeca, time da je jedno jednogodišnje dijete bilo na prednjem sjedalu u naručju ženske osobe, a ostala djeca na stražnjim sjedalima odnosno na podu iza sjedala vozača.

11. Nedvojbeno je da je okrivljenik takvom nepropisnom vožnjom (s obzirom na način i brzinu vožnje te raspored putnika u vozilu) i potom zaustavljanjem na mjestu gdje je prijetila opasnost od prevrtanja vozila doveo u opasnost živote i tijela više osoba jer je samo stjecajem okolnosti izbjegnuta prometna nesreća i ozljeđivanje putnika – 7 stranih državljana koje je inkriminirane zgode prevozio okrivljenik.

12. Iskazi svjedoka u bitnome su podudarni i niže navedenom materijalnom dokumentacijom u spisu.

12.1. Tako prema službenoj bilješki o postupanju policijskih službenika dana 30. srpnja 2024. u 23,50 sati po ophodnji PPRP Varaždin (kompenzacijske mjere) u mjestu Zlogonje pokušano je zaustavljanje vozila marke Renault Laguna reg. oznake [registarska oznaka], poljske nacionalne oznake koje se na znak policijskih službenika nije htio zastaviti već je nastavio vožnju u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom. Nakon oko 300 metara po policijskim službenicima zatečeno je parkirano navedeno vozilo u kojem nije bilo vozača, dok se u vozilu nalazilo sedam osoba, državljana Turske.

12.2. U tijeku postupanja policijskih službenika Republike Slovenije, PP Gorišnica u mjestu Medribnik kod kbr. 27, koji su zatekli okrivljenika u nezakonitom prelasku državne granice, od njega su oduzeli prometnu dozvolu za vozilo Renault Laguna reg. oznake [registarska oznaka], a potom je nakon predaje okrivljenika policijskim službenicima PU varaždinske od istog oduzet mobilni telefon marke Samsung sa SIM karticom nepoznatog operatera (Dopis PU Maribor, PP Gorišnica od 31. srpnja 2024. uz prometnu dozvolu te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537458 od 31. srpnja 2024. uz zapisnik).

12.3. U tijeku istrage provedena je i dokazna radnja pretrage mobilnog telefona „Samsung“ oduzetog od okrivljenika, a iz sadržaja analize nespornom proizlazi komunikacija između okrivljenika i nepoznatih korisnika pod nazivom „Koba Italia “ i „Koba Italia 1“ vezano uz kretanje okrivljenika od početne lokacije u Trstu, preko Zagreba, pa do lokacija Klenovnik, Slivarsko i Dolane, koje su u neposrednoj blizini granice između Hrvatske i Slovenije, pri čemu posebno valja naglasiti da je okrivljenik dana 30. srpnja 2024., u 19,10 sati, poslao fotografiju osobnog automobila Renault Laguna, srebrne boje, koje u potpunosti odgovaraju vozilu u kojem su naknadno zatečeni ilegalni migranti, a zatim istog dana u 19,27 sati, zaprima fotografiju na kojoj se nalaze tri ženske osobe fotografirane ispred izloga na čijem staklu se nalazi natpis „Grad Zagreb“, a koje osobe izgledom odgovaraju osobama zatečenim u predmetnom vozilu Renault Laguna, registracije SK 5996V, poljskih nacionalnih oznaka.

13. Neuvjerljivi su i ničime dokazani navodi okrivljenika da je on cijelo vrijeme od preuzimanja sedam stranih državljana u svoje vozilo vozio po propisima jer je navedeno u suprotnosti s iskazima dvojice svjedoka – turskih državljana koje je između ostalih prevozio. Također neuvjerljivi su i životno nelogični te suprotni iskazima svjedoka navodi okrivljenika da bi ga zapravo putnici nagovarali da ubrza vožnju jer tijekom vožnje niti nije bilo nikakvog kontakta između okrivljenika i putnika koje je prevozio, a osim toga okrivljenik je nedvojbeno nakon pokušaja zaustavljanja vozila od strane policijskih službenika naglo ubrzao vožnju te potom zaustavio vozilo, ostavio ga upaljeno te ostavio putnike u vozilu i pobjegao.

14. Slijedom svega iznesenog nedvojbeno je da je okrivljenik svojim postupanjem inkriminirane zgode ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja djela za koje se tereti.

15. Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

15.1. Kao olakotno je sud okrivljeniku cijenio priznanje osnovnog oblika počinjenog kaznenog djela i to već na prvom ročištu za glavnu raspravu čime je bitno doprinio kraćem trajanju postupka.

15.2. Olakotnim su okrivljeniku cijenjene i obiteljske prilike odnosno činjenica da je (prema vlastitim navodima) otac četvero malodobne djece, koju je, dužan uzdržavati.

15.3. Otegotnim je okrivljeniku cijenjena sam način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela iz kojeg proizlazi visok stupanj kriminalne volje te upornosti kod okrivljenika.

15.4. Drugih otegotnih okolnosti sud nije našao.

15.5. Stoga je sud okrivljenika za počinjeno kazneno djelo osudio na minimalnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

16. Okrivljeni je uhićen 31. srpnja 2024. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa je ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe KZ/11.

17. Sud je mišljenja da je takva kazna i visina kazne primjerena kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika te je primjerena za postizanje specijalne i generalne prevencije, posebice zbog široke rasprostranjenosti ovakve vrste kaznenih djela.

18. Na temelju u izreci citirane odredbe valjalo je od okrivljenika oduzeti predmet koji je od njega privremeno oduzet uz potvrdu o privremeno oduzimanju predmeta jer se radi o predmetu koji je bo uporabljen za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

19. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura, u roku od 15 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika. Također mu je naloženo naknaditi troškove nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin, na broj: KO-DO-405/2024,

2. okr. NG, Zatvor u Varaždinu – ovjereni prijevod presude,

3. braniteljica okr., odvjetnica Ana Matijašec iz Varaždina.