Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-107/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika ŠT u postupku izvršenja kazne zatvora zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.- I) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-683/2024-7 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika ŠT kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika ŠT koji izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina po presudi Županijskog suda u Šibeniku, broj Kzd-3/2022. od 28. kolovoza 2023., a koja je potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kžzd-55/2023. od 11. travnja 2024. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i drugih KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik, ne navodeći izrijekom žalbene osnove, no, iz sadržaja žalbe slijedi kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i da ovaj sud „… preinači pobijanu odluku, te prihvati prijedlog zatvorenika ŠT, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu na ponovni postupak i odluku“.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenog postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Naime, žaleći se po žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., zatvorenik osobito kritizira zaključak prvostupanjskog suda po kojem „…zatvorenik ŠT ne priznaje kaznena djela te ne preuzima odgovornost za počinjeno, to proizlazi da je zatvorenik nekritičan prema svom postupanju i da kod zatvorenika nije došlo do očekivane promjene, odnosno da u konkretnom slučaju nije ostvarena svrha kažnjavanja“. Doista, s pravom žalba ukazuje na pravo optuženika da se brani po svom izboru, koji izbor uključuje i poricanje kaznenih djela koja mu se optužnim aktom stavljaju na teret, sve bez štetnih posljedica za njegovu obranu tijekom postupka. No, jednom kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena njegova odgovornost, poricanje učina kaznenog djela ostaje i nadalje pravo zatvorenika tijekom izvršenja zatvorske kazne, no, ovaj put sa mogućim implikacijama, sve u kontekstu bihevioralno-kognitivnog tretmana, kao bitne sastavnice u provedbi pojedinačnog programa izvršenja zatvorske kazne i ostvarenja njezine svrhe, kako je ista definirana u članku 2. ZIKZ-a.
5.1. Dodatno tome, nije u pravu zatvorenik kada u žalbi tvrdi kako je „…očito da je za ovakvu odluku Županijskog suda u Varaždinu ključna činjenica što zatvorenik ne priznaje kaznena djela te ne preuzima odgovornost za počinjeno“, što zatvorenik ocjenjuje kao „inkvizicijski“ pristup kojim se „vrši pritisak na zatvorenika da sada, makar poriče izvršenje utuženih kaznenih djela od samog uhićenja, prizna izvršenje i da izrazi kajanje“. Naime, osim navedene, prvostupanjski sud je utvrdio i ocijenio cijeli niz činjenica koje su odlučne za meritornu odluku glede prijedloga zatvorenika u smislu članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.-II). Tako su valorizirane okolnosti koje se odnose na uspješnost provedbe pojedinačnog programa izvršenja kazne (zadovoljava), procjena rizika recidiva (srednja), ranija neosuđivanost i nekažnjavanje, održavanje kontakata s obitelji i osigurani postpenalni prihvat, zatvorenikova nekritičnost glede počinjenih kaznenih djela, te odnos izdržanog i preostalog dijela izrečene zatvorske kazne.
5.2. Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama zatvorenika, po ocjeni ovog žalbenog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za uvjetni otpust iz članka 59. KZ/11.-II. S tim u svezi se također primjećuje kako zatvorenik u osnovi niti ne pobija činjenična utvrđenja ožaljene odluke, već istrajava na vlastitom viđenju i tumačenju istih, čime nije dovedena u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
6. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
