Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-60/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 719,99 eur sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 15 dana. "

odbija se u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovom sudu 18. ožujka 2020., naveo da je njegov osiguranik TZ u prometnoj nesreći, koja se dogodila 22. kolovoza 2007., zadobio teške tjelesne ozljede. Po tom osnovu tužitelj je priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede izvan rada, počev od 24. veljače 2012., a rješenjem HZMO-a, Područna služba u Osijeku, broj spisa: 190296 od 19. srpnja 2012. Navedenu prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika ZZ upravljajući teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] na način da je oduzeo prednost ĐZ koji je upravljao motociklom, te je uslijed udarca i pri padu zadobio teške tjelesne povrede. ZZ presudom Prekršajnog suda u Osijeku broj PpP-4875/07 proglašen je krivim za prekršaj počinjen protiv sigurnosti prometa. Ranije je vođen parnični postupak osiguranika tužitelja protiv tuženika radi naknade štete, te je u postupku pred Općinskim sudom u Vinkovcima broj P-1127/09 utvrđena, po vještaku prometne struke, odgovornost osiguranika tuženika ZZ u omjeru od 75 %, a odgovornost osiguranika tužitelja ĐZ u omjeru od 25 %. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je već potraživao naknadu štete, a zadnju tužbu podnio je 24. travnja 2018. pred Trgovačkim sudom u Osijeku, te je na temelju pravomoćne presude tog suda broj P- 183/18 od 26. lipnja 2018. tuženik obvezan tužitelju naknaditi štetu s osnova invalidske mirovine isplaćene ĐZ za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. ožujka 2018. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete isplatom invalidske mirovine priznate po osnovi povrede izvan rada svom osiguraniku ĐZ za razdoblje od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2020., koja je iznosila 36.165,86 kn. Isplaćeni iznos umanjen je za 25 % utvrđenog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, pa tužitelj potražuje iznos od 27.124,29 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Tijekom postupka, a nakon što je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos od 21.699,51 kn, tužitelj je umanjio tužbeni zahtjev, te sada potražuje iznos od 719,99 eur s zateznim kamatama od podnošenja tužbe.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornom svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila registarske oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nezgode dana 22. kolovoza 2007. kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja, TZ, u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. Nesporan je i doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete i štetnih posljedica u omjeru od 25 %, slijedom čega postoji odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 75 %. Nesporno je i da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog nastale opće nesposobnosti za rad, uvjetovanu ozljedama iz predmetne prometne nezgode. Nesporno je i da je tuženik vršio plaćanja tužitelju s osnova razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, zaključno do 31. ožujka 2018. Tuženik je priznao svoju obvezu isplatiti 75 % razmjerno isplaćenih iznosa, te je tijekom ovog postupka (27. svibnja 2020.) tužitelju platio iznos od 21.699,51 kn. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od sada 719,99 eur tuženik je naveo da je svako daljnje potraživanje tužitelja neosnovano, a sve imajući u vidu zauzeto pravno shvaćanje u brojnim revizijskim odlukama o primjeni čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a budući da tužitelj nije dokazao da trpi štetu u smislu čl. 27. st. 3. citiranog Zakona, predložio je sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Kako je tužitelj podneskom od 29. srpnja 2020. povukao tužbu za iznos od 21.699,51 kn, sud je pravomoćnim rješenjem broj Pn-60/2020-13 od 12. studenog 2024. utvrdio tužbeni zahtjev povučenim za iznos od sada 2.880,02 eur s zateznom kamatom od 19. ožujka 2020. pa do isplate.

4. Radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja, odnosno činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, od 19. srpnja 2012. (stranica 3-5 spisa); nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (stranica 6-7 spisa); mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (stranica 8-9 spisa); Izvansudsku nagodbu broj AO-790/2013 od 25. rujna 2013. (stranica 10 spisa); presudu i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj P-183/18-6 od 26. lipnja 2018. (stranica 11-14 spisa) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 5262/2018-3 od 5. rujna 2019. (stranica 15-17 spisa); potvrdu tužitelja o isplati sredstava (stranica 18 spisa); izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za osiguranika ĐZ iz [adresa], za razdoblje od 1. travnja 2018. do 29. veljače 2020. (stranica 19 spisa); potvrdu o plaćanju (stranica 28 spisa); Obavijest o isplati štete (stranica 30 spisa).

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], nije sporan nastanak prometne nezgode 22. kolovoza 2007., a nije sporno niti da je osiguranik tužitelja TZ u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Nadalje, nije sporno da je tužitelj protiv tuženika po istom pravnom osnovu već vodio postupke za naknadu štete pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pa je tako tuženik presudom broj P-183/18-6 od 26. lipnja 2018. obvezan na naknadu štete tužitelju. Nije sporno niti da tužitelj i nadalje isplaćuje invalidsku mirovinu ĐZ, te da mu je u razdoblju od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2020. isplatio ukupan iznos od 36.165,86 kn, koji iznos tužitelj umanjuje za 25 % doprinosa prometnoj nesreći svog osiguranika, te šteta koju je pretrpio iznosi 27.124,29 kn. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 21.699,51 kn, na ime naknade štete za razdoblje od 1. travnja 2018. do 28. veljače 2020.

6. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju isplatiti daljnji iznos od 719,99 eur (ranije 5.424,88 kn), obzirom na tvrdnje tuženika da je na temelju čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine‟ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023. - dalje ZOOP), dužan tužitelju naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, te tvrdnje tužitelja da mu je tuženik na temelju čl.161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine‟ broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018. i 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. - dalje ZMO) dužan naknaditi utuženi iznos.

7. Odredbom čl. 161. ZMO propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostalog to su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

8. Na temelju čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete).

9. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja obvezno naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatraju i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Prihvaćajući shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., te odluci Rev-1052/2023-3 od 20. prosinca 2023., ovaj sud smatra da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da obveza tuženika postoji samo onda ukoliko postoji razlika između mirovine koja je osiguraniku tužitelja utvrđena rješenjem od 19. srpnja 2012. i na temelju kojeg su vršene isplate mirovine kroz utuženo razdoblje, te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi upravo o tome postoji li takva razlika ili ne. Ovo iz razloga što je činjenica da je ZMO kasniji zakon, ali ZOOP uređuje užu problematiku, odgovornost za štetu nastalu u prometu, pa se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori.

11. Tužitelj je ostao kod tvrdnje da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl. 161. i 164. ZMO, odnosno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupne svote davanja i troškove koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, odnosno puni iznos novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12. Kako je stav suda da se ima primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te se na temelju istog treba utvrditi razmjerni iznos mirovine koji je tuženik kao stvarnu štetu dužan naknaditi tužitelju, a razmjerni iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tužitelj je bio u obvezi predložiti dokaz o razmjernom iznosu mirovine, no tužitelj to nije učinio, a sud ovu odlučnu činjenicu na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrditi, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci presude. Naime, izračun razmjernog dijela isplaćene mirovine (stranica 19 spisa) odnosi se na razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na starosnu mirovinu, ali ne sadrži izračun razlike između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa nije relevantan dokaz za utvrđivanje visine stvarne štete u ovom postupku.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 18. prosinca 2024.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku.

Dostaviti:

1.Tužitelju na broj: KLASA: 140-01/19-29/1127

URBROJ: 341-99/12-07/01-20

2.Tuženiku na broj: 99 S-661/20