Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-858/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MD, zbog kaznenih djela iz čl. 243. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog MD protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-214/2024-143 od 9. prosinca 2024., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog MD kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-214/2024-143 od 9. prosinca 2024., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv optuženog MD produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog kaznenih djela iz čl. 243. st. 4. KZ/11 i čl. 136. st. 1. KZ/11 sve u vezi s čl. 51. KZ/11.
1.1. U istražni zatvor optuženiku MD uračunava se vrijeme lišenja slobode od 14. prosinca 2023., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi optuženik MD po branitelju po službenoj dužnosti Hrvoju Žigeru, odvjetniku, iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor nad optuženikom, odnosno da se odredi neka od zakonom predviđenih mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-992/2024-3 od 17. prosinca 2024. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, uz bitnu argumentaciju da su razlozi koje prvostupanjski sud vezano za postojanje opasnosti od ponavljanja djela navodi u obrazloženju pobijanog rješenja u toj mjeri nejasni da se isto ne može ispitati.
5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 5.2., 6. i 6.1. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, konkretne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloga na temelju kojih zaključuje da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi isti boravkom na slobodi ponovio isto ili slično kazneno djelo (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
5.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik s takvim utvrđenjima prvostupanjskog suda ne slaže, kakve žalbene tvrdnje, međutim, ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.
5.3. Povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Što se tiče žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud prije svega uočava da okrivljenik u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koje se tereti, konkretno kazneno djelo iznude iz čl. 234. st. 3. i 4. KZ/11 i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11, tako da na ovom mjestu samo valja konstatirati da iz do sada pribavljenih i izvedenih dokaza, i po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio citirana kaznena djela.
6.1. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da se njegova ranija osuđivanost ne odnosi na ista ili slična kaznena djela za kakva se tereti u ovom postupku (konkretno, ranije je bio osuđivan zbog prometnog delikta), dok sam način počinjenja predmetnih kaznenih djela kao i njihova težina sami za sebe ne mogu predstavljati osnovu za stvaranje zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela.
6.2. Što se pak tiče mogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, okrivljenik u žalbi ističe da je priložio izjavu oca kojom isti daje suglasnost da živi kod njega, te polazeći od toga smatra da bi se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerom opreza zabrane napuštanja prebivališta ili boravišta, odnosno nekom dugom mjerom opreza propisanom u čl. 98. ZKP/08.
6.3. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.).
6.4. Prije svega, a vezano za žalbene tvrdnje kojima okrivljenik upire da je do sada bio osuđivan samo zbog počinjenja prometnog delikta, valja primijetiti kako je doduše točno da se na radi o istom ili sličnom kaznenom djelu u odnosu na kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, međutim, žalitelj očito ispušta iz vida da činjenica njegove dosadašnje kaznene osuđivanosti, neovisno o tome što se ne radi o istom ili istovrsnom kaznenom djela, govori o tome da i njegovo dosadašnje ponašanje nije bilo usklađeno sa pozitivnim pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj, te da kaznena sankcija koja mu je bila izrečena za to djelo očito nije polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u svezi čaga valja dodatno primijetiti da je svrha kažnjavanja u smislu odredbe iz čl. 41. KZ/11, između ostalog, i utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, pri čemu zakonodavac nesumnjivo nije imao u vidu samo ista ili slična kaznena djela za koja je počinitelj pravomoćno suđen, već generalno sva kaznena djela.
6.5. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, navedenu činjenicu, neovisno o tome što se ne radi o istom ili sličnom kaznenom djelu u odnosu na kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, s pravom imao u vidu prilikom ocjene postojanja opasnosti od ponavljanja djela.
6.6. Imajući uz sve to dodatno na umu i same okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela (u svezi čega posebice valja ukazati na dokaze i podatke u spisu koji upućuju na osnovanu sumnju da je inkriminirano ponašanje okrivljenika prema žrtvi, koje je trajalo od 7. do 22. listopada 2023., te su u njemu ostvarenja obilježja dva ranije citirana kaznena djela, prestalo tek kada je žrtva tijekom vožnje iskočila iz vozila i pobjegla te se sakrila u kuću nepoznate osobe od koje je zatražila da pozove policiju), a koje, i po stavu ovog žalbenog suda, govore o znatnoj kriminalnoj količini, jakoj kriminalnoj volji, odlučnosti i ustrajnosti okrivljenika u inkriminiranom ponašanju, prvostupanjski sud je, a suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno zaključio da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.).
7. Polazeći od brojnosti i značaja navedenih osobitih okolnosti, naročito onih koje upućuju na znatnu kriminalnu količinu, jaku kriminalnu volju, odlučnost i ustrajnost okrivljenika u inkriminiranom ponašanju, prvostupanjski sud je ujedno, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, a čiju primjenu okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi.
8. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
