Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-347/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o. iz Osijeka, Cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa RG, suprug tuženice, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. studenog 2024., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovrv-14684/2023-4 od 24. studenog 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici VG isplatiti tužitelju HEP-Plin d.o.o., iznos od 127,12 eur (sto dvadeset sedam eura i dvanaest centi), sve u roku 8 dana.

II. U preostalom dijelu, koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 191,21 eur (sto devedeset jedan euro i dvadeset jedan cent), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovrv-14684/2023-4 od 24. studenog 2023., naloženo je ovršenici, sada tuženici, da ovrhovoditelju, sada tužitelju, u roku 8 dana isplati iznos od 127,12 eur, s pripadajućim troškovima postupka, a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha općenito na imovini ovršenice, na temelju vjerodostojne isprave.

2. Povodom prigovora ovršenice, sada tuženice, rješenjem ovog suda Povrv- 347/2023-2 od 29. siječnja 2024., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U tijeku postupka tužitelj je naveo da mu tuženica utuženi iznos duguje s osnova neplaćenih računa za siječanj i veljaču 2023. Ovo iz razloga što je točan navod tuženice da je tužitelj prvotno ispostavio račun za siječanj 2023. u iznosu od 43,72 eur i račun za veljaču 2023. u iznosu od 42,10 eur. Ove račune je tuženica nesporno platila 1. ožujka 2023. Međutim tužitelj je naknadno utvrdio kako je izvršen netočan obračun, odnosno nije obračunata stavka "trošak opskrbe plinom", pa su računi za siječanj i veljaču 2023., koji su ranije izdani i koje je tuženica podmirila, stornirani, a umjesto njih izdani su novi računi. Tako je za mjesec siječanj 2023. tuženici izdan i dostavljen novi račun u iznosu od 108,53 eur, a umjesto računa za veljaču 2023. izdan joj je račun na iznos od 104,41 eur, te su ti novi računi dostavljeni tuženici. Uplate po ranije izdanim računima za siječanj i veljaču 2023. u ukupnom iznosu od 85,82 eur proknjižene su na novoizdani račun za siječanj 2023. , te je dug po tom računu preostao u iznosu od 22,71 eur, dok je dug po računu za veljaču 2023. ostao u svom ukupnom iznosu od 104,41 eur. Slijedom navedenog predložio je sudu donijeti presudu kao pod I. izreke.

4. U prigovoru-odgovoru na tužbu, i u tijeku postupka, tuženica, osobno i po punomoćniku, navela je da je podmirila sve ispostavljene račune tužitelja o njihovom dospijeću. Tužitelj nije uputio nikakvu obavijest, ispriku, zahtjev, ili novi račun, a što je nedvojbeno i iz računa tužitelja od 13. travnja 2024. u kojem je navedeno da su na dan izdavanja računa podmireni svi prethodni računi iz ugovornog odnosa s tužiteljem. Dakle, račune za siječanj i veljaču 2023. koje je tuženica dobila je i podmirila, a nije primila nikakvu obavijest o storniranju plaćenih računa niti je primila nove račune, odnosno one koji su utuženi u ovom postupku.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (stranica 7 spisa); račune za razdoblje od siječnja do listopada 2023. te potvrde o plaćanju istih (stranica 31-60 spisa); račune utužene u ovom postupku (stranica 67- 71 spisa); storno račune (stranica 72-75 spisa); te ranije izdane račune (stranica 76- 78 spisa).

6. Među strankama je sporno je li tuženica dužna platiti iznose s osnova utuženih računa za siječanj i veljaču 2023., a nije sporno da je tuženica za siječanj i veljaču 2023. podmirila račune u ukupnom iznosu od 85,82 eur, odnosno za siječanj 2023. iznos od 43,72 eur, a za veljaču 2023. iznos od 42,10 eur, prema računima koji su joj izdani u veljači i ožujku 2023.

7. Uvidom u račune i potvrdu o plaćanju za siječanj i veljaču 2023. (stranica 31- 34 spisa) utvrđeno je da je tužitelj dana 18. veljače 2023. izdao račun za siječanj 2023., te 18. ožujka 2023. račun za veljaču 2023., a za obračunsko mjesto [adresa], tuženici kao kupcu. Račun za siječanj je iznosio 43,72 eur, a tuženica ga je podmirila 28. veljače 2023., dok je račun za veljaču 2023. iznosio 42,10 eur i podmiren je 29. ožujka 2023.

8. Točan je navod tuženice da je na računu za ožujak 2023. koji je izdan 13. travnja 2023. (stranica 37 spisa) navedeno da su na dan izdavanja računa podmireni svi prethodni računi iz ugovornog odnosa s tužiteljem.

9. Uvidom u storno račune za siječanj i veljaču 2023. (stranica 72-73 spisa) utvrđeno je da su izdani 31. ožujka 2023., a istog datuma su izdani novi računi za siječanj i veljaču 2023. (stranica 68-69 spisa), pa je račun za siječanj 2023. sada glasio na iznos od 108,53 eur, a račun za veljaču 2023. na iznos od 104,41 eur. Na novoizdanom računu za siječanj 2023. tužitelj je naveo da je tuženica u preplati 85,82 eur, što točno odgovara iznosu plaćenih računa po ranije izdanim uplatnicama za siječanj i veljaču 2023.

10. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, te sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, nije sporno među strankama da je tuženica prvotno izdane račune za siječanj i veljaču 2023. podmirila u ukupnom iznosu od 85,82 eur. No sporno je je li tuženica dužna platiti daljnji iznos od 22,71 eur za potrošnju u siječnju 2023., te 104,41 eur za veljaču 2023., s obzirom na tvrdnje tuženice da nikada nije primila obavijest da su raniji računi stornirani, niti je primila novoizdane račune za siječanj i veljaču 2023., a koji prileže na stranici 68 i 69 spisa. Tužitelj nije obvezan kupcima dostavljati račune s potvrdom o primitku, pa sud ne može na nedvojben način utvrditi je li točna tvrdnja tužitelja da je novoizdane račune za siječanj i veljaču 2023., kao i storno račune za ranije plaćene iznose za siječanj i veljaču 2023., dostavio tuženici, no iz sadržaja računa za travanj 2023. (stranica 40 spisa), svibanj 2023. (stranica 43 spisa), lipanj 2023. (stranica 46 spisa), kolovoz 2023. (stranica 52 spisa), te rujan 2023. (stranica 55 spisa) i listopad 2023. (stranica 58 spisa), koje je sama tuženica dostavila, utvrđeno je da je na svakom od navedenih računa navedeno da na dan izdavanja tog računa, dakle od 15. svibnja 2023. do 14. studenog 2023., iznos nepodmirenih računa je 127,12 eur, odnosno točno onaj iznos koji je utužen u ovom postupku. Naime, nedvojbeno je bila greška tužitelja što je izdao račune za siječanj i veljaču 2023. bez uračunatih svih stavki, no tu grešku je tužitelj ispravio storniranjem ranijih računa, te izdavanjem novih računa na potpuni iznos duga (stranica 68-78 spisa). Iako nema dokaza da su stornirani i novi računi dostavljeni tuženici, postoje nedvojbeni dokazi, koje je sama tuženica dostavila, da je na računima od svibnja 2023. do studenog 2023. upozoravana da postoji dug u iznosu utuženom u ovom postupku, odnosno 127,12 eur. Tuženica taj dug nije podmirila, a i sam punomoćnik tuženice je na ročištu 12. studenog 2024. izjavio da je moguće da je njihova greška što nisu reagirali na iznose duga navedene u kasnijim računima, no smatrali su da su sva dugovanja podmirena, pa da ne trebaju reagirati. Stav je ovog suda da tuženica nije postupala s pažnjom dobrog domaćina kada je šest mjeseci primala upozorenja o postojanju duga, već je reagirala tek u ovom postupku kada je tužitelj podmirio zahtjev za prisilnu naplatu. S obzirom na navedeno stajalište je ovog suda da je tuženica kao kupac dužna podmiriti račune za potrošeni prirodni plin, a na temelju 9. i 336. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO), što tuženica u konkretnom slučaju nije učinila u cijelosti, pa je donio odluku kao pod I. izreke presude. Visinu potraživanja sud je utvrdio uvidom u prvotno izdane, stornirane i ponovno izdane račune za siječanj i veljaču 2023., te je utvrdio da je tužitelj umanjio iznos računa za siječanj 2023. za iznos 85,82 eur, koliko je tuženica platila po prvotno izdanim računima za siječanj i veljaču 2023., pa sada osnovano potražuje iznos od 22,71 eur po tom računu, dok po računu za veljaču 2023. potražuje iznos od 104,41 eur, budući da po navedenom računu nije bilo uplata.

11. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 151. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP) budući da je tuženica u cijelosti izgubila parnicu, pa je dužna tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe-prijedloga za ovrhu iznos od 37,31 eur, za sastav podneska 6. veljače 2024. iznos od 62,50 eur, za zastupanje na ročištu 8. listopada 2024. iznos od 15,63 eur na temelju Tbr. 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj: 138/2023), te za zastupanja na ročištu 12. studenog 2024. iznos od 62,50 eur, kao i trošak dužnog plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur, što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 191,21 eur, koji sud smatra opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora, važećoj Odvjetničkoj tarifi i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi.

12. Sud tužitelju nije priznao materijalne troškove predujam naknade i ostatka naknade javnom bilježniku, te troškove daljnjih dostava jer ovi troškovi nisu niti nastali, budući da je rješenje o ovrsi izdao sud, a ne javni bilježnik. 13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 18. prosinca 2024.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženice