Poslovni broj: P-947/2021-48
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Pavla Lončara 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KL iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici iz Zagreba, protiv prvotuženika PL iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], i drugotužene OL iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreju Ležaić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 6. studenog 2024. i zaključene u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i drugotužene, 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o je
1. Utvrđuju se ništetnim Kupoprodajni ugovor sklopljen između prvotuženika CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja i drugotužene OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca 03. svibnja 2021., a ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba 03. svibnja 2021. pod br. OV-6030/21, i to u pogledu nekretnine koja predstavlja stan u [adresa], i to 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4), stan br. 4 u I. katu ukupne pov. 21,41 čm i spremište br. 4 u prizemlju površine 2,58 čm u nacrtu označeno tamno zeleno, koji se nalazi u objektu sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica], Kuća u [adresa] i dvorište, površine 487 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te isti ne proizvode pravne učinke.
2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Stalne službe u Zaprešiću Općinskog suda u Novom Zagrebu upis brisanja uknjižbe prava vlasništva drugotužene, koje je uknjiženo u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , i to 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4), stan br. 4 u I. katu ukupne pov. 21,41 čm i spremište br. 4 u prizemlju površine 2,58 čm u nacrtu označeno tamno zeleno, koji se nalazi u objektu sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica], Kuća u [adresa] i dvorište, površine 487 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.
3. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00eur sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, u roku 15 dana.
4. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotužene za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.
Obra zloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je na prijevaru prvotuženika s njim sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine 14. travnja 2021. povodom kojeg nije niti primio kupovninu, zbog čega je protiv tuženika podnio kaznenu prijevaru i poveo parnicu radi poništenja tog ugovora. Budući da je prvotuženik otuđio tu nekretninu sklopivši s drugotuženom 3. svibnja 2021. Ugovor o kupoprodaji nekretnine, a smatrajući da je taj ugovor cijeli ništetan, jer je suprotan općim načelima pravnoga poretka i moralu društva, predlaže sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ove parnice.
2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući pri tom istinitost tužbenih navoda i zahtjev tužitelja za uspostavu prijašnjeg stanja, predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz zahtjev drugotužene za nadoknadu troškova ove parnice.
3.Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. svibnja 2021., izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o kupoprodaji nekretnine od14. travnja 2021., Potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 14. svibnja 2020., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2019., fotografije sporne nekretnine, pravomoćnu presudu zbog ogluhe ovoga suda broj: P-473/2021 od 3. studenog 2021., rješenje općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Kov-245/2021 od 24. studenog 2021., Izjavu od 3. svibnja 2021., Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. travnja 2022., Potvrdu Elvo time j.d.o.o. od 5. travnja 2022., Odgovor Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. svibnja 2022., Odgovor Financijske agencije od 6. svibnja 2022., uvjerenje o prebivalištu za drugotuženu, uvjerenje prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila za drugotuženu, dopis Nove Hrvatske banke d.d. od 17. lipnja 2022., dopis Raiffeisen bank d.d. od 23. lipnja 2022., Potvrdu o prometu po računu drugotužene kod Zagrebačke banke d.d., dopis Porezne uprave, Ispostava Zaprešić od 29. kolovoza 2022, nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-134/2022 od 11. prosinca 2023. i uvjerenje o vlasništvu vozila prvotuženika u 2021., saslušao je stranke i svjedoke HL, LL, K BL, ŽL, SL i AL.
4.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile (list 174).
5.Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznoga postupka, sud je utvrdio da je već prvoistaknuti tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
6.U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. svibnja 2021. sklopljenog između tuženika i uspostavom prijašnjeg stanja te nekretnine.
7.Tužitelj, naime, tako tvrdi da je sporni kupoprodajni ugovor ništetan jer je suprotan općim načelima pravnog poretka i moralu društva, dok tuženici, s druge pak strane, tvrde drukčije smatrajući da je taj ugovor valjano sklopljen.
8.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine 14. travnja 2021. između tužitelja i prvotuženika, kao ni činjenica sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine 3. svibnja 2021. između tuženika – u naravi stana u [adresa], i to 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4), stan br. 4 u I. katu ukupne pov. 21,41 čm i spremište br. 4 u prizemlju površine 2,58 čm u nacrtu označeno tamno zelenom bojom, koji se nalazi u objektu sagrađenom na kč. br. [katastarska čestica] Kuća u [adresa] i dvorište, površine 487 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9.Nadalje između stranaka nije sporno da je presudom zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj: P-473/2021 od 3. studenog 2021. pravomoćno poništen Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. travnja 2021., te da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-134/2022 od 11. prosinca 2023. prvotuženik nepravomoćno oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – na štetu tužitelja sklapajući s njim 14. travnja 2021. Ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine i navodeći ga da mu na temelju toga ugovora izda Izjavu od 3. svibnja 2021. (list 69).
10.U konkretnom slučaju je između stranaka sporno da li je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između prvotuženika kao prodavatelja i drugotužene kao kupca 3. svibnja 2021. ništetan, to jest suprotan prisilnim propisima i moralu društva.
11.Tvrdnje tužitelja da se radi o prividnom ugovoru u smislu odredbe iz čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) ovaj sud je a limine otklonio kao neosnovane, jer prividnost ugovora kao razlog ništetnosti mogu isticati tek ugovorne stranke, dok se pak tvrdnje tužitelja o pobojnosti spornog ugovora (na koju se, istina, mogu pozivati samo ugovorne stranke) i o nedopuštenoj pobudi prvotuženika za koju je drugotužena znala ili morala znati činjenično i pravno odnose na drugoistaknuti, odnosno na trećeistaknuti tužbeni zahtjev o kojima ovaj sud nije niti raspravljao, jer je našao da je već prvoistaknuti tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
12.Pravni interes tužitelja za deklariranje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. svibnja 2021. temelji se na odredbama iz čl. 187. st. 2. ZPP-a i čl. 327. st. 1. ZOO-a, jer je tužitelj, kao raniji vlasnik sporne nekretnine (list 9-11) koji je u cijelosti uspio u parnici koju je poveo radi poništenja kupoprodajnoga ugovora koji je za istu nekretninu sklopio s prvotuženikom (list 57-59), nesumnjivo zainteresirana osoba za isticanje ništetnosti tog ugovora.
13.Uvidom u Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. travnja 2022. utvrđeno je da je drugotužena u periodu od 21. srpnja 2017. pa do časa kad je izdana ta potvrda bila zaposlena u tvrtki Lesho-Don j.d.o.o., zatim u tvrtki Time Grace j.d.o.o., a zatim i u tvrtki Elvo Time j.d.o.o. u kojoj je, prema Potvrdi dohotka od 5. travnja 2022., u periodu 2021. primila plaću u ukupnom iznosu za cijelu godinu od 48.000,00 kuna netto.
14.Uvidom u Odgovor Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. svibnja 2022. utvrđeno je da za drugotuženu nema podataka o plaći i naknadama u 2017., 2018., 2019. i 2021., dok je za dio 2020. evidentirana tek ostvarena osnovica njene plaće u ukupnom iznosu od 22.025,68 kuna.
15.Uvidom u podatke Financijske agencije od 11. svibnja 2022. utvrđeno je da drugotužena ima evidentirane račune u Zagrebačkoj banci d.d. (dva računa, a od toga jedan račun zatvoren još 29. travnja 2015., a oba računa s naznakom blokade), Sberbank d.d. (dva računa, a od toga jedan račun u blokadi), Raiffeisen bank d.d. (dva računa, a od toga jedan račun u blokadi) i u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. (račun zatvoren 26. siječnja 2017. i s naznakom blokade).
16.Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za drugotuženu utvrđeno je da je drugotužena prijavljena na adresi spornoga stana u [adresa], od 26. svibnja 2021., no, iz iskaza svjedoka – stanara iste zgrade ĐL, P i BL, te iskaza svjedoka ŽL i IL, proizlazi da drugotužena nije nikada prebivala u predmetnom stanu, niti u njemu redovno boravila, s namjerom da u njemu trajno stanuje, čije iskaze ovaj sud prihvaća kao istinite i neposredno vrlo uvjerljive.
17.Uvidom u Uvjerenje Policijske postaje Zaprešić po službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila utvrđeno je da je drugotužena evidentirana kao vlasnica vozila L3 marke Piaggio Beverly 400 Tourer iz 2008. i M1 marke BMW Serija 3 318D iz 2008.
18.Uvidom u promet po računima drugotužene u Novoj Hrvatskoj banci d.d. utvrđeno je da po jednom računu završno stanje iznosi 0,59 kuna, a po drugom računu 0,00 kuna.
19.Uvidom u promet po računima drugotužene kod Raiffeisen bankd d.d. utvrđeno je da je na jednom računu završno stanje -2,18 kune, a na drugom računu 0,92 kune.
20.Uvidom u promet po računu drugotužene u Zagrebačkoj banci d.d. utvrđen je ukupna zbroj prometa od 21,55 kuna.
21.Pregledom stanja i prometa po potonjim računima utvrđeno je da na niti jednom od tih računa nije evidentirana uplata u visini iznosa kupovnine po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2019. (list 44-48).
22.Uvidom u očitovanje Porezne uprave, Ispostave Zaprešić, od 29. kolovoza 2022. utvrđeno je da drugotužena nije evidentirana kao najmoprimac. Iz nijednog dokaza provedenoga na glavnoj raspravi, pa tako niti iz tvrdnji drugotužene, ne proizlazi da je drugotužena najmodavac spornog stana i da na taj način, kada već u stanu ne stanuje , konzumira svoje pravo vlasništva toga stana.
23.Uvidom u Uvjerenje Policijske postaje Zaprešić o vlasništvu vozila od 19. ožujka 2024. utvrđeno je da prvotuženik nije bio evidentiran kao vlasnik vozila u 2021. Imajući u vidu da je u svomu iskazu drugotužena izjavila da je u kupoprodajnu cijenu spornog stana koju je isplatila prvptuženiku uračunata i vrijednost vozila marke Smart koje je u službenim evidencijama preneseno na ime i vlasništvo prvotuženika, a da je u svomu iskazu prvotuženik, pak, izjavio da je na ime dijela kupovnine primio od drugotužene u posjed i vlasništvo njeno vozilo marke Mazda koje nije evidentirano u službenim evidencijama kao vlasništvo drugotužene , koje je potom prenio na svoje ime, takav iskaz tuženika ovaj sud cijeni neistinitim.
24.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklopio Ugovor o kupoprodaji spornoga stana s prvotuženikom u uvjerenju da sklapa ugovor o zamjeni za veći stan koji mu je ovaj obećao pronaći, da je iselio iz spornog stana jer mu je prvotuženik rekao da stan treba urediti prije nego što se on (prvotuženik) u njega useli, da kupovninu za taj stan nije primio, niti je dobio zamjenski stan, da ga je prvotuženik naveo da potpiše izjavu kojom potvrđuje primitak kupovnine i nepostojanje potraživanja prema prvotuženiku, te da u njegovom stanu nisu vršeni nikakvi radovi osim tek promjene ulaznih vrata. 24a.Takav iskaz tužitelja ovaj sud je prihvatio u cijelosti, jer je u skladu i s utvrđenjima kaznenoga suda o postojanju kaznenoga djela prijevare počinjenoga od strane prvotuženika na štetu tužitelja.
25.Iz iskaza prvotuženika proizlazi da mu je sam tužitelj ponudio da će mu darovati sporni stan, no da je on (prvotuženik) to otklonio rekavši tužitelju da će stan od njega kupiti za cijenu od 10.000,00–20.000,00 eur koju je sukcesivno isplatio na ruke tužitelja, da je stan kupio iako mu nije trebao, pa ga je prodao drugotuženoj za svotu od 10.000,00–20.000,00eur, a u kupovninu da je uračunata i vrijednost njenog vozila marke Mazda, te da je kupovninu od drugotužene primio na ruke.
26.Sud nije prihvatio kao istinit iskaz prvotuženika jer, osim što je nelogičan glede tvrdnje o obećanom daru tužitelja, neodređen je glede iznosa kupovnine koju je platio tužitelju i primio od drugotužene, a suprotan je, osim prethodno već citiranim materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi i utvrđenjima kaznenog suda, i iskazu svjedoka AL koji je iskazao da mu je prvotuženik rekao da je stan dobio u kompenzaciji i da mu ga je ponudio na kupnju po cijeni od 25.000,00eur.
27.Iz iskaza drugotužene proizlazi da je oglašena prodajna cijena spornog stana iznosila 20.000,00-22.000,00eur, da je stan kupila za cijenu od 20.000,00eur u koju je bila uračunata i prodajna vrijednost vozila marke Smart u vlasništvu svjedoka LL, da je kupovninu - koju je namaknula prodajom kuće u [adresa] za 10.000,00eur i iz svoje ušteđevine u svoti od 2.000,00eur - predala prvotuženiku na ruke.
28.Sud nije prihvatio kao istinit iskaz drugotužene jer, osim što je suprotan iskazu prvotuženika i svjedoka LL glede marke vozila čija je vrijednost 1 Vidi točku 16. obrazloženja ove presude.
2 Vidi točku 17. obrazloženja ove presude.
uračunata u kupovninu, posve je neodređen glede iznosa cijene vozila uračunate u kupovninu i načina isplate same kupovnine, a suprotan je i materijalnim dokazima o visini njezinih prihoda i prometu po njezinim računima koji nikako ne potvrđuju da je imala ušteđevinu, a u dijelu u kojemu drugotužena iskazuje da je primila kupovninu po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2019. i uložila je u kupnju spornoga stana nije ničime dokazan, zbog čega postoji razumna i opravdana sumnja u isplatu iznosa kupovnine prema pobijanom kupoprodajnom ugovoru.
29.Iz iskaza svjedoka LL proizlazi da je drugotužena platila kupovninu u deviznom iznosu od 10.000,00eur i u iznosu od 5.000,00eur u kunama, a da je pod račun prvotuženik uzeo i njegovo vozio marke Mazda.
30.Sud nije prihvatio takav iskaz svjedoka LL jer je suprotan njegovom iskazu koji je dao u kaznenom postupku gdje je izjavio da je drugotužena isplatila prvotuženiku kupovninu samo u iznosima od 10.000,00eur i 75.000,00 kuna.
31.Svjedoci ŽL i IL su u svojim iskazima iskazali da je drugotužena jedne zgode izjavila da u sporni stan neće nikada ući i u njemu živjeti, a što, u opisanom činjeničnom kontekstu kada drugotužena nedvojbeno ne stanuje u spornom stanu što potvrđuje i svjedok LL, pokazuje nezainteresiranost drugotužene za sporni stan, a što se realno ne očekuje od osobe koja je nekretninu kupila u dobroj vjeri i u namjeri da u njoj zadovoljava svoje stambene potrebe i platila punu kupoprodajnu cijenu koja baš u odnosu na drugotuženu značajno premašuje njezine godišnje prihode, dok druge izvore zarade drugotužena ničime ne dokazuje.
32. Razmatrajući sve okolnosti konkretnog slučaja i uzevši pritom u obzirom odredbu iz čl. 322. ZOO-a prema kojoj je ugovor koji je protivan prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, ocjena je ovoga suda da se tužitelj posve osnovano poziva na ništetnost Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenoga 3. svibnja 2021. između prvotuženika kao prodavatelja i drugotužene kao kupca predmetne nekretnine, jer je pobijana kupoprodaja očito izvršena tek da bi se onemogućilo tužitelja da svoje pravo vlasništva spornoga stana koje je izgubio prijevarom vrati u smislu odredbe iz čl. 332. ZOO-a izravno od prvotuženika, a drugotuženoj, pak, omogući formalno pozivanje na povjerenje u zemljišne knjige, što je drugotužena očigledno znala, ako se ima u vidu da u spornom stanu nije nikada stanovala, da je izrijekom pred gore već spomenutim svjedocima izrazila svoju sumnju u valjanost dokumentacije prvotuženika o stjecanju vlasništva toga stana od strane tužitelja, da se taj stan iznajmljuje, a da ona ne ubire najamninu, te da kod ovog suda nije stvorila uvjerenje da je doista isplatila kupovninu jer nije dala nikakve dokaze niti pak iznijela objektivno uvjerljive i provjerljive činjenice koje potvrđuju njezino stvarno plaćanje, a što sve pokazuje da su u ovomu slučaju tuženici postupali protivno načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od temeljnih načela prava izrijekom unesenoga i u ZOO, u prisilni propis iz čl. 4.
33.Valjalo bi reći i da zemljišnoknjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjenja općih i posebnih pretpostavaka za uknjižbu propisanih odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/18, 128/22 i 155/23). Kako jedna od tih pretpostavaka nije ispunjena (valjanost pravnog posla), stajalište je ovoga suda se u ovomu slučaju pravo vlasništva ne može steći niti na temelju povjerenja u zemljišne knjige.
34.Osim toga, pravno načelo povjerenja u zemljišne knjige ne odnosi se na poznavanje zemljišnoknjižnog stanja, već na nepoznavanje izvanknjižnog stanja. Na povjerenje u zemljišne knjige može se pozivati samo onaj koji nije znao, niti je morao znati da se izvanknjižno stanje ne slaže s knjižnim, što znači da se drugotužena ne može ovdje s uspjehom pozivati na to načelo zemljišnoknjižnog prava.
35.Obzirom da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. svibnja 2021., po ocjeni ovoga suda, suprotan, dakle, odredbi iz čl. 4. ZOO-a kao prisilnom propisu koji su ugovorne stranke dužne poštivati prilikom zasnivanja svih obveznopravnih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, kao i da je suprotan moralu društva, jer se protivi općeprihvaćenim pravnim načelima i normama društvene zajednice s obzirom da bi bilo teško ustvrditi da je djelovanje tuženika samo u namjeri da spriječe tužitelja u ostvarenju njegova zakonskog prava moralno i u skladu s etičkim principima, slijedi da je taj ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, pa je zato temeljem čl. 322. ZOO-a presuđeno kao u točki 1. izreke.
36.Odredbom iz čl. 323. ZOO-a izražene su pravne posljedice ništetnosti ugovora koje se sastoje u pravima, dužnostima i odgovornostima stranaka koje su zaključile ugovor, te u ovlaštenjima suda u vezi s ostvarivanjem tih prava i dužnosti, dakle, u ovom slučaju u obvezi restitucije – vraćanja onoga što je drugotužena primila na temelju ništetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. svibnja 2021., kao u točki 2. izreke ove presude.
37.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, kao i na odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23).
38.Sud je u skladu s odredbama iz čl. 155. st. 1. i čl. 161. st. 1. i 3. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti konkretnog slučaja, tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, dosudio one troškove koji su mu bili potrebni radi vođenja ove parnice.
39.Tužitelju su tako priznati slijedeći parnični troškovi (čl. 2. ZPP-a):
- trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 4. travnja 2022. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 4. svibnja 2022. u iznosu od 125,00eur (Tbr. 9.2. i 46. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 4. ožujka 2024. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 9. listopada 2024. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 6. studenog 2024. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),
što sveukupno iznosi 1.250,00eur, kao u točki 3. izreke presude.
40.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, dok se odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove postupka temelji na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.
41.Obzirom da je drugotužena u cijelosti izgubila ovu parnicu, nema uvjeta u smislu pravila čl. 154. st. 1. ZPP-a da se naloži tužitelju da drugotuženoj nadoknadi troškove ovoga parničnog postupka, zbog čega je takav zahtjev drugotužene valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 4. izreke presude.
42.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaprešiću 18. prosinca 2024.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude pod uvjetima iz čl. 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1.Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,08eur,
2. Prvotuženiku, po pun. za primanje pismena,
3. Drugotuženoj, po pun.,