Poslovni broj: Povrv-1062/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista OH, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 02. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Božić, odvjetnice iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 18. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1486/2022 od dana 20. prosinca 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 834,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 175,01 EUR od 24.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 135,97 EUR od 24.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 143,42 EUR od 24.04.2021. godine do isplate,

- na iznos od 113,97 EUR od 22.05.2021. godine do isplate,

- na iznos od 52,09 EUR od 24.06.2021. godine do isplate,

- na iznos od 25,24 EUR od 23.07.2021. godine do isplate,

- na iznos od 27,50 EUR od 24.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 22,65 EUR od 23.09.2021. godine do isplate,

- na iznos od 26,09 EUR od 26.10.2021. godine do isplate,

- na iznos od 113,01 EUR od 25.11.2021. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, Dugoselska 12, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1486/2022 od dana 20. prosinca 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 124,43 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 554,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 124,43 EUR za period od 20.12.2022.g. do 18.12.2024.g., te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR, sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 08. rujna 2022. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 834,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Jasna Zorić donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1486/2022 dana 20. prosinca 2022.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da je pobijano rješenje nezakonito i neosnovano u cijelosti te ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije tužene u odnosu na utuženu tražbinu. Ističe da je predmet postupka navodna tražbina po osnovi distribucije i opskrbe toplinske energije za poslovni prostor u vlasništvu tužene na adresi u [adresa]. Činjenica jest da se navedeni poslovni prostor tužene nalazi u sklopu objekta TC Jarun kao samostalna i jedinstvena nekretnina za koju tužena sa suvlasnicima navedene nekretnine nije sklopio niti jedan člankom 3. Općih uvjeta tužitelja propisanih ugovora, kao nužne pravne osnove za zakonito vršenje djelatnosti distribucije i opskrbe toplinskom energijom. Tužena napominje da se za prostor koji se nalazi u njezinom vlasništvu ne vrši usluga opskrbe niti distribucije toplinske energije obzirom da u istom nema cijevi niti grijaćih tijela koji bi eventualno bili spojeni na sustav distribucije toplinske energije. Smatra da kada bi i postojao obveznopravni odnos po osnovi distribucije toplinskom energijom za navedeni poslovni prostor, za isti ne bi bilo ispunjeno načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidaba između ugovornih strana sukladno čl. 7 ZOO. -a, jedne od osnovnih pretpostavki za postojanje zakonitog obveznopravnog odnosa te bi bio raskinut po sili zakona i niti bi proizvodio pravne učinke. Navodi da iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako tužitelj na kojem je teret dokaza nije učinio razvidnim dvije činjenice; postojanje odgovarajućeg obveznopravnog odnosa između stranaka, odnosno podredno postojanje jednake vrijednosti uzajamnih činidaba između istih. Sve navedeno u ovom prigovoru je pravno osnaženo i potvrđeno u pravomoćnoj presudi ovog suda donijetoj između istih stranaka po istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi samo za drugo razdoblje utuženja i u kojem je sporu broj Povrv-3757/19 tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 1062/2023 od 10.10.2023.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1486/2022 od 20.12.2022.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Iako uredno pozvana, tužena nije pristupila na pripremno ročište održano dana 05. studenog 2024.g., ispričavši svoj nedolazak podneskom od 19.11.2024.g., slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 ZPP-a na prijedlog punomoćnika tužitelja održao pripremno ročište u odsutnosti uredno pozvane tužene. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu zaključio prethodni postupak i proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa), prijepise utuženih računa (list 62-83 sudsku praksu, podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 834,97 eura odnosi na usluge isporučene toplinske energije za poslovni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca siječnja 2021.g. do mjeseca listopada 2021.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i činjenicu da je tužena naznačena kao potrošač, odnosno kupac toplinske energije za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom potrošača broj: 2590398.

7. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

8. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

9. Odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06- dalje Opći uvjeti) propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine kada je vlasnik ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije. Nadalje, odredbom čl. 42. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose osobito promjenu vlasništva.

10. Nadalje, obveza tužene na podmirivanje svih obveza i tereta u svezi s vlasništvom predmetnog poslovnog prostora propisana i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17). Naime, prema čl. 85. Zakona o vlasništvu, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela. Nadalje, kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

11. Ističe se da je čl. 53. st. 14. Zakona o tržištu toplinske energije Narodne novine br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15; dalje: ZTTE) propisano da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom.

12. Dakle, tužena je kod tužitelja nesporno evidentirana kao krajnji kupac toplinske energije te se, prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta krajnjim kupcem smatra pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Predmetnu činjenicu priznala je i sama tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodeći da jest činjenica da se navedeni poslovni prostor tužene nalazi u sklopu objekta TC Jarun kao samostalna i jedinstvena nekretnina.

13. Slijedom navedenog, budući da tužitelj u odnosu na stambenu zgradu u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor uredno isporučuje toplinsku energiju te da je nesporno da je tuženica vlasnica predmetnog poslovnog prostora, neprijeporno su utvrđene aktivna legitimacija tužitelja te pasivna legitimacija tužene.

14. U odnosu na prigovor tužene kako tužena ne koristi toplinsku energiju, te kako nema grijaćih tijela, ističe kako tužena do okončanja postupka nije dostavila niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a, niti predložila niti jedan dokazni prijedlog kojim bi potvrdila svoje navode o nepostojanju grijaćih tijela uslijed čega nema potrošnje toplinske energije.

15. Također je potrebno ukazati na članak 53. st. 14. ZTTE-a, kao i čl. 45. Istog zakona koji određuje da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine.

16. Također i Opći uvjeti upućuju u članku 26., na Zakon o tržištu toplinske energije, te određuju kako se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije.

17. Napominje se da čak i kada je izdvajanje provedeno, krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu sukladno čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije. Dakle, dužan je i dalje plaćati troškove snage i troškove naknada obzirom da su tarifne stavke za snagu, naknada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije.

18. Također, za potpuno isključenje iz toplinskog sustava može tražiti samo za cijelu zgradu/građevinu što bi značilo isključenje iz sustava svih samostalnih uporabnih cjelina (stanova, poslovnih prostora) spojenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

19. Dakle, tužena se sukladno zakonskim propisima može izdvojiti iz toplinskog sustava u kojem slučaju ne mora plaćati troškove toplinske energije, no ne može se u potpunosti isključiti iz toplinskog sustava čime bi bio oslobođen plaćanja i fiksnih troškova budući da nije sam na obračunskom mjernom mjestu, već je jedan od suvlasnika u zgradi te je kao takav dužna snositi fiksne troškove koji se obračunavaju svim suvlasnicima u zgradi spojenoj na toplinski sustav.

20. Naime, zakonom je propisan postupak na koji se temeljem odluke većine suvlasnika može ishoditi pisana suglasnost za izdvajanje s toplinskog sustava. Tužena nije dostavila sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo kako je od suvlasnika pokušala pribaviti suglasnost, niti kako je istu ishodila.

21. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih proizlazi kako je tužena u utuženom razdoblju bila evidentirana kao krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije u skladu sa zakonom, te obzirom da tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz o činjenici da nema potrošnje toplinske energije u njezinom poslovnom prostoru, odnosno da je pribavila suglasnost za izdvajanje s toplinskog sustava, to sud nalazi da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva a time i obvezu tužene na platež utuženog dugovanja, pa sud nije uzeo u obzir navode iz prigovora kojima tužena osporava da bi bila korisnikom toplinske energije, te je iste ocijenio paušalnim i neutemeljenim.

22. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se kako je način obračuna troškova i raspodjele toplinske energije propisan Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine 99/14), te Tarifnim sustavom za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarifnih stavki (Narodne novine 86/11), te je iz utuženih računa vidljivo kako je za ovaj poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavljen prema modelu 1EG, odnosno na način da se računi za isporučenu toplinsku energiju izdaju na temelju potrošnje toplinske energije pojedinačno za svaki poslovni prostor prema zakupljenoj snazi prostora. 11. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije.

23. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavljen prema modelu 1EG, odnosno na način da se računi za isporučenu toplinsku energiju izdaju na temelju potrošnje toplinske energije pojedinačno za svaki poslovni prostor prema zakupljenoj snazi prostora. Iz navedenog proizlazi da se raspodjela i obračun isporučene toplinske energije vrše sukladno važećim pozitivnopravnim propisima.

24. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženih računa razvidna činjenica izvršenja usluge tužitelja, kao i količina navodno isporučene toplinske energije, datum očitanja, datum prethodnog očitanja, prethodno stanje, potrošnja u razdoblju, kao i podaci za raspodjelu isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, kao i način obračuna utroška za toplinsku energiju i naknada, kao i jedinične cijene za poslovni prostor koji je predmet ovog postupka te obzirom da tužena nije ničim dokazala da je podnosila prigovore na utužene račune (niti se je pozvala na predmetnu činjenicu) u smislu odredbe članka 15. Općih uvjeta temeljem koje je tužena mogla pisanim putem tužitelju osporiti djelomično ili u cijelosti račune, u roku 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio platiti u roku dospijeća, kako je to navedeno i na svakom računu (str. 2.) pod stavkom „Reklamacije računa“, to je sud ujedno utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva, kako to proizlazi iz utuženih računa.

25. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanje glavnog brojila, potrošnje toplinske energije, kao i način obračuna naknade za isporučenu i potrošenu toplinsku energiju po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, dok je tužena samo paušalno osporila potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP-a, smatra da je upravo tužena bila dužna dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju, a što imenovana do zaključenja glavne rasprave nije učinila.

26. Prigovor tužene kojim se poziva na presudu ovog suda Povrv-3757/19 donijetoj između istih stranaka po istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi samo za drugo razdoblje utuženja i u kojem je sporu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sud je ocijenio kao neosnovan, obzirom u konkretnom slučaju nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj stvari budući da tužena u predmetnom sporu nije priznala činjenicu vlasništva nad poslovnim prostorom, pa je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što tužitelj u tom sporu nije dokazao temeljem čega je evidentirao tuženu kao kupca toplinske energije za predmetni prostor.

27. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tužena do zaključenja glavne rasprave nije podastrla sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirila sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tužena sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 834,97 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

28. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 7 toč.1 u iznosu od 99,54 eura, predujam naknade javnog bilježnika i ostatak naknade u sveukupnom iznosu od 19,91 eura uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 124,43 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 20.12.2022.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 15.11.2023.g. u vrijednosti od 75 bodova, trošak pristupa na ročište održano dana 02.12.2024.g. u visini od 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 300,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 375,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 124,43 eura, kao i trošak sudske dostave u iznosu od 15,46 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 554,71 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

31. Kako tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 124,43 eura za period od 20.12.2022.g. do 18.12.2024.g. Nije mu niti priznat zahtjev za naknadu troška za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura budući isti nije potreban u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a zbog funkcionalne e-oglasne ploče suda, te obzirom da na ročište za objavu presude nije potrebno da pristupi punomoćnik stranke, već može i sama stranka. Stoga je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR 2. tuženoj

U Zagrebu, 18. prosinca 2024. godine