REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-7687/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja FP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku RP, protiv tuženika Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, OIB 51196068839, Ivana Kukuljevića 11, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku DP; EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ŠP, radi Radno - naknada štete, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku PSIHIJATRIJSKA BOLNICA ZA DJECU I MLADEŽ I. Kukuljevića 11, Zagreb OIB:51196068839 da tužitelju FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 4.050,74 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom čl. 29. ZOO-a, tekućom na iznos od 3.800 eura od 23. rujna 2020.g. , a na iznos od 250,74 eura tekućim od 8. studenoga 2023.g. i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva i to preko dosuđenog iznosa iz toč. I/ izreke presude 4.050,74 euro do preostalog zatraženog iznosa 4.298,23 euro kao neosnovan

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.373,31 euro sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024.g. do isplate, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.373,31 euro kao neosnovan.

V/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

VI/ Odbija se umješač sa zahtjevom za naknadom parnični troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je za vrijeme radnog vremena, dana 27.5.2019.g. kod tuženika, za vrijeme tuširanja pacijenta koji nije samostalan u obavljanju osobne higijene ozlijedio na način da je iskrenuo lijevo koljeno, poskliznuvši se na mokar pod. U tužbi potražuje naknadu štete i to za tjelesne boli 4.000 kuna, pretrpljeni strah 3.000 kuna, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 2.000 kuna, naruženost 1.000 kuna i za tuđu pomoć i njegu 500 kuna.

1.1. Podneskom od 24.3.2021. tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 65.000 kuna (po kriterijima pretrpljeni fizički bolovi 15.000, strah 10.000, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 25.000 kn, naruženje 10.0000 kn, za tuđu pomoć i njegu 5.000 kn).

1.2. Podneskom od 21.6.2021. tužitelj precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 32.385 kn (po kriterijima pretrpljeni fizički bolovi 12.915 kn, pretrpljeni strah 10.485 kn, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 5.625 kn, za tuđu pomoć i njegu 3.360 kn,.

1.3. Podneskom od 10.9.2024.g. precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 4.298,23 euro (po kriterijima pretrpljeni fizički bolovi 1.714,12 euro, pretrpljeni strah 1.391,60 euro, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 746,57 eur, za tuđu pomoć i njegu po cijenu jednog sata tuđe pomoći 1,99 eura , 445,95 euro), sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanosi i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe kako je predmetni zahtjev previsoko postavljen u odnosu na težinu povrede. Protivi se posebno visini tužbenog zahtjeva smatrajući isti previsokim u odnosu na težinu povrede koju je tužitelj pretrpio.

2.1. U podnesku od 25.3.2021.g. priznao je tužbeni zahtjev o iz podneska od 21.9.2020.g.

2.2.U podnesku od 6.7.2021.g. nije se protivio povlačenju tužbe za iznos od 32.615 kn, ali je potraživao trošak za djelomično povlačenje tužbe.

3. Umješač se pridružio svim navodima tuženika i protivio se preinaci tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje HZZO ur. br. 338-21- 02-02-20-04 od 15.1.2020., medicinsku dokumentaciju, policu osiguranja odgovornosti, odštetni zahtjev i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem uz dodatno očitovanje vještaka na ročištu 8.3.2023. i 11.9.2024. Saslušan je i tužitelj, kao stranka u postupku te svjedok ZP.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u najvećem dijelu osnovan.

6. Sud je u postupku utvrdio slijedeće:

6.1.- da je tužitelj zaposlen kod tuženika, kao medicinski tehničar

6.2. - da je dana 27.5.2019.g. pretrpio ozljedu na radu, pomagajući tuširati pacijenta koji nije samostalan u obavljanju osobne higijene,

6.3.- da je tužitelju rješenjem HZZO Klasa UP/I-502-03/19-02/5033, ur.br. 338- 21-02-02-20-04 od 15.1.2020.g. ozljeda izražena šifro S83.2. prema MKB-10 klasifikaciji priznata dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu nastale 27.5.2019.g. izražene šifrom S83.4. prema MKB-10 klasifikaciji priznate pod evidencijskim brojem "OR"8859270519 9/2019.

7. Iako tuženik nije izričito osporavao odgovornost za naknadu štete, već samo osnov i visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz i na okolnost odgovornosti tuženika za naknadom štete tužitelju.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da radi na radnom mjestu medicinskog tehničara i tom prilikom je obavljao higijenu pacijenta sa dijagnozom autizma u kupaonici gdje je napravljena tuš kada, ali sa fiksnim tušem. Kako je riječ o djetetu koje se prilikom toga zbog svoje dijagnoze se okreće, maše i nije miran, smočio je pod oko kade. U jednom trenutku morao je posegnuti za ručnikom kako bi ga mogao obrisati jer to dijete nije samostalno, odnosno ne može se samostalno obrisati, tako se okrenuo i poskliznuo preko cokla, odnosno tog malog zidića da voda ne ide van i pao. Nije imao drugog rješenja osim tuširati pacijenta u toj kupaoni, napomenuo je da kako je taj tuš fiksan onda ne može smanjiti količinu vode koja se pošprica okolo jer je pacijent nemiran, pa je sigurno zato više vode pošpricano okolo.

9. Svjedok SP u svom iskazu navodi da je taj dan radio zajedno s tužiteljem i trebali su obaviti higijenu pacijenata te podijelili koje će pacijente odraditi. Sjeća se da je bio u kupaonici sa tim pacijentom s mentalnom retardacijom, on je bio udaljen nekoliko metara od njih u dnevnom boravku, odmah do kupaone. U jednom trenutku čuo je jaukanje, pa je ušao u kupaonu, a tužitelj se žalio u bol na koljenu, pa je tužitelja posjeo na klupu, a on završio higijenu tog pacijenta i zbrinuo ga. Tužitelj mu je rekao da se okliznuo na pločice i da mu je noga čudno zarotirala. Vidio je da je pod bio mokar, jer kad se njihovi pacijenti tuširaju često poliju pod i više nego što bi trebao. Riječ je o maloj tuš kabini, a pacijenti često ne žele obaviti higijenu, pa su tu zapravo stalne borbe da se npr. opere kosa, a kako oni često mašu i nemirni su, zašprica se i pod. Svjedok navodi da su već imali incidente s tim pločicama, a sada su premješteni na drugu lokaciju, jer se ta lokacija u Kukuljevićevoj 11 obnavlja.

10. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Prema st.2. poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornom može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Propisi obveznog prava koji se primjenjuju su odredbe čl. 1045. u svezi s člancima 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) te čl. 1067. Prema odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio šteti. Pojam krivnje radnika određen odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima obuhvaća oblika krivnje.

12. Prema teoriji i sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se i ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos.

13. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je pomoć pri obavljanju higijene pacijentima njihov radni zadatak te da je taj tuš neodgovarajući jer se nije mogao smanjiti dotok vode, a pacijenti, koji nisu samostalni u obavljanju higijene zbog raznih dijagnoza su pri tome vrlo nemirni i pošpricaju pod, koji zbog toga postaje klizav. Stoga ovaj sud smatra da rad u takvoj kupaoni i s takvim pacijentima ikoji nisu samostalni predstavlja opasnu djelatnost jer je pod mokar, a medicinski tehničari ne mogu i ne smiju zavezati pacijente u namjeri da spriječe njihovo špricanje. Čak i da se isto ne smatra opasnom djelatnošću, tuženik bi opet bio odgovoran tužitelju za štetu, jer u tužiteljevom ponašanju nije bilo nikakve niti krivnje, niti nepažnje.

14. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Tomislav Trajbar. Vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede uganuća lijevog koljena i puknuća vanjskog meniska lijevog koljena. Nakon propisno provedenog operativnog ortopedskog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu bolova i smanjene pokretljivosti lijevog koljena lakšeg stupnja. Između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjena općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjuje sa 5% te će on u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarnog straha nije bilo. Sekundarni strah zbog brizge za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta još 6 tjedana. fizičke boli jakog intenziteta imao je 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, a slabijeg intenziteta još 6 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila je potrebna kroz 8 tjedana. naruženosti nema. Pri ocjeni straha, boli i potrebe za tuđom pomoći imao je u vidu vrijeme nakon ozljede i vrijeme nakon operativnih zahvata.

15. Umješač je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u ocjeni da istome zaostaju trajne posljedice od 5% te previsokoj procjeni bolova i straha kod tužitelja.

Tuženik se pridružio primjedbama umješača.

16. Sud je pozvao dr. Tomislava Trajbara na usmeno očitovanje te je isti na ročištu 8. ožujka 2024.g. naveo kako je tužitelj je stradao na poslu 27.05.2019. i pri tome dobio ozljedu lijevog koljena u vidu puknuća vanjskog meniska. Neke od primjedbi stoje, kao npr. da je tužitelj nosio imobilizaciju jedan dan nakon čega je upućen na pregled kod ortopeda. Uslijedilo je daljnje ortopedsko liječenje uz kliničku obradu pri čemu je objektivizirana MR - om ozljeda vanjskog meniska lijevog koljena. Postavljena je indikacija za operativni zahvat koji je učinjen 06.11.2019. Iza istog je provedena i fizikalna terapija. Klinički nalaz ortopeda od 15.01.2020. govorio je za nešto blažu smanjenu pokretljivost lijevog koljena tj. fleksija je bila moguća do 130 stupnjeva, a ekstenzija potpuna. Pri pregledu fizijatra u siječnju 2020. nije signalizirao bolove, pokreti koljena su slobodni i pri tome je liječenje bilo završeno. Vještak je tužitelja pregledao 07.04.2021. pri čemu mi se žalio na bolove i smanjenu pokretljivost lijevog koljena. Pri pregledu našao je slijedeći status: koljeno bez izljeva, stabilno, prazno, sa dva manja ožiljka. Pokretljivost smanjena i to pasivno do 110 stupnjeva. Nalaz je napisan na način kako ga je pisao u kliničkoj praksi i u mnogim izvršenim vještačenjima i kod istog je u potpunosti ostao. Taj nalaz, tj. smanjenje pokretljivosti lijevog koljena ocijenio je sa 5% što smatra da je za tužitelja s obzirom na dob, zanimanje potpuno primjereno Prigovoreno je i na ocjenu bolova i straha pa ponavlja da je tužitelj osim zadobivene ozljede i samog štetnog događaja bio podvrgnut operacijskom zahvatu. Te ocjene donio je temeljem iskaza tužitelja, medicinske dokumentacije i svog iskustva i u potpunosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

16.1. Na postavljana pitanja odgovorio je kako je u vještačenju naveo da u trenutku pregleda spisu nije priložen zdravstveni karton tužitelja te u isti nije mogao imati uvid. Potvrda od kućnog doktora isto tako nije bila priložena spisu, a da li je moj nalaz koji je gori od nalaza po završetku fizikalne terapije i liječenja odgovorio je da je pregled učinjen nakon godine dana, a da li je moguće da je ozljeda sa nekog drugog ozljeđivanja odgovorio je hipotetski i da i ne, ali da mu pri pregledu tužitelj nije rekao da je ozljeđivanje postojalo

17. Nakon pribave zdravstvenog kartona, sud je ponovno pozvao vještaka dr. Tomislava Trajbara koji je neposredno prije rasprave učinio uvid u naknadno priložen osobni zdravstveni karton tužitelja koji se nalazi od strane 103-161 spisa. Naveo je da datira od 03.03.2005. do 25.10.2022. i u istom je našao podatke o ovom štetnom događaju kao i o dinamici i načinu liječenja posljedica istog. U korelaciji je sa ranije priloženom medicinskom dokumentacijom vezanom za ovaj štetni događaj. Nje našao podataka o eventualnim prijašnjim ili kasnijim istim ili sličnim ozljeđivanjima. Napomenuo je da se ovaj štetni događaj zbio 27.05.2019. godine

18. Umješač i tuženik ustrajali su kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i prijedloga za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

19. Ovaj sud nije prihvatio prijedlog za obnovu vještačenja. Prvenstveno je smatrao da je nalaz i mišljenje dr. Trajbara stručno napravljeno, imajući u vidu i da je vještak dva puta davao usmena očitovanja, jednom i nakon pribave cjelokupnog zdravstvenog kartona. Ovaj sud je smatrao da ne postoji niti proturječnosti, niti nedostaci, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja pa je temeljem odredbe čl. 261. ZPP-a odbijen prijedlog za ponovnim vještačenjem.

20. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti i srednji stupanj naruženosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

21. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja, uključujući i operativni zahtjev, ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila 3.800 eura te po čl. 1095. ZOO-a 250,74 euro, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, koja je pružana besplatno, po cijeni od zatraženih 1,99 euro po satu, kao uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege.

22. Stoga je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 4.050,74 euro sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Na na iznos od 250,74 eura zatezne kamate dosuđene su od zaključenja glavne rasprave, jer je tuđa pomoć tužitelju pružana od strane ukućana, besplatno.

23. Sud je odbio prijedlog umješača za provođenjem vještačenja vještaku zaštite na radu jer je u postupku utvrđeno da se lokacija gdje se dogodio štetni događaj preuređuje i obnavlja, a odlučne činjenice utvrđene su iz iskaza tužitelja, svjedoka i rješenja HZZO-a.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj prema mišljenju suda nije uspio u postupku samo s neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojih nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa/22 te NN 138/2023 - dalje: Tarifa/23. Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak tužitelja sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (Tbr. 771 OT), pristupa roč, 9.3.2023. 50 euro (tbr. 9/5 OT), sastava podnesaka od 10.3.2021. i 21.6.2021. svako po 50 euro (tbr. 8/3 =T), pristup roč. 8.3.2023., 11.9.2024. i 14.11.2024. svako po 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 950 euro, na koji iznos pripada PDV 237,5 euro i trošak medicinskog vještačenja 185,81 euro, ukupno 1.373,31 euro.

24.1. Ostali trošak nije dosuđen temeljem odredbe čl. 155. st.1. ZPP-a i 156.st.1.ZPP-a jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku, ili su uzrokovani samom krivnjom tužitelja ili su navodi već trebali biti iznijeti u tužbi (odgovor na tužbu nije priznati, jer se tužitelj uopće nije očitovao na navode tuženika). To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku.

24.2. Tuženiku i umješaču nisu dosuđeni troškovi koje je zatražio podneskom od 30.6.2021., odnosno 6.7.2021.g., jer je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, a i tako usklađeni tužbeni zahtjev po odvjetničkoj tarifi vrijedi isti broj bodova (100 bodova) pa tuženiku i umješaču pri tome nisu nastali nikakvi troškovi, tim više imajući u vidu da niti tuženik, niti umješač tužitelju nisu isplatili niti nesporni dio tužbenog zahtjeva.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. FP, [adresa] zastupanog po punomoćniku RP

2. Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Ivana Kukuljevića 11, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku DP; EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, Ulica grada Vukovara 282, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku ŠP