REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5349/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, protiv 1. tuženika ARHITEKTONSKI FAKULTET U ZAGREBU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB: 42061107444, 2. tuženika GRAĐEVINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB: 62924153420, i 3. tuženika GEODETSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB: 43594593297, svi zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima Boranu Bušurelu i Ani-Mariji Žužul iz Odvjetničkog društva Bušurelo i Žužul iz Zagreba, te umješača na strani tužitelja X. gimnazija „Ivan Supek“ i I. tehnička škola Tesla, koje oboje zastupa punomoćnica Maja Šilić, odvjetnica u Zagrebu i umješača na strani prvo do treće tuženika SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 36612267447, koje zastupa punomoćnica Tea Šulentić, odvjetnica u Zagrebu, radi brisanja zemljišnoknjižnih upisa i uspostavu ranije zemljišnog knjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja i umješača na strani tužitelja X. gimnazija „Ivan Supek“ i I. Tehničke škole Tesla te umješača na strani tuženika Sveučilište u Zagrebu te protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-400/2019 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i žalba umješača na strani tužitelja X. gimnazija „Ivan Supek“ i I. tehnička škola „Tesla“ te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-400/2019 od 24. studenog 2022. u točki I. izreke, u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi prvo do treće tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 395.625,00 kn / 52.508,46 eura, u točki IV. izreke te u dijelu točke V. kojim se odbija zahtjev umješača na strani prvo do treće tuženika (Sveučilište u Zagrebu) za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 8.731,25 kn / 1.158,84 eura.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-400/2019 od 24. studenog 2022. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi prvo do treće tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 98.125,00 kn / 13.023,43 eura i u dijelu točke V. kojim je odbijen zahtjev umješača na strani prvo do treće tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 122.518,75 kn / 16.261,03 eura te sudi:

1. Odbija se zahtjev prvo do treće tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 13.023,43 eura.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani prvo do treće tuženika Sveučilište u Zagrebu troškove parničnog postupka u iznosu od 16.261,03 eura (šesnaesttisućadvjestošezdesetjedan euro i tri centa), u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani prvo do treće tuženika Sveučilište u Zagrebu trošak žalbenog postupka u iznosu od 642,88 eura (šestočetrdesetdva eura i osamdesetosam centi), u roku od 8 dana.

IV. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i umješača na strani prvo do treće tuženika Sveučilišta u Zagrebu za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba umješača X. gimnazije „Ivan Supek“ i I. tehničke škole Tesla i preinačuje rješenje od 12. listopada 2022., te rješava:

Prihvaća se sudjelovanje X. gimnazije „Ivan Supek“ i I. tehničke škole Tesla kao umješača na strani tužitelja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 24. studenog 2022. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Određuje se brisanje upisa prava vlasništva za korist I-tuženika ARHITEKTONSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU u 1/3, II-tuženika GRAĐEVINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU u 1/3 i III-tuženika GEODETSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU U 1/3, koji je izvršen na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-9305/02 od 29.09.2005. na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Određuje se brisanje upisa prava korištenja za korist I-tuženika ARHITEKTONSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU u 1/3, II-tuženika GRAĐEVINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU u 1/3 i III-tuženika GEODETSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU U 1/3, koji je izvršen na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-1508/64 od 12. studenog 1965 na nekretnini koja se sastoji od zk.č.br. 1526/1 k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je otpisana u novi zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji upis je izvršen na temelju Ugovora od 30. prosinca 1963.

III. Nalaže se uspostava zemljišno knjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbi provedenih pod brojem Z-1508/64 i Z-9305/02 te svih daljnjih upisa koji su iz tih upisa proizašli, tako da se nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upišu kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Centar.

IV. Nalaže se pretvorba društvenog vlasništva s upisanim pravom korištenja u korist Općine Centar na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se istovremeno s brisanjem društvenog vlasništva izvrši upis prava vlasništva u korist Grada Zagreba kao pravnog slijednika Općine Centar, i to na nekretnini koja se sastoji od zk.č.br. 2843/1 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na nekretninama koje se sastoje od zk.č.br. 2843/2, zk.č.br. 2843/2, zk.č.br. 2843/3, zk.č.br. 2843/4 i zk.č.br. 2844, upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

V. Nalaže se I-III tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

Nadalje, naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 65.531,89 eura (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 45.291,89 eura (točka III. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika (Sveučilištu u Zagrebu) troškove parničnog postupka u iznosu od 32.356,16 eura (točka IV. izreke), odbijen je zahtjev toga umješača za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.419,87 eura (točka V. izreke), te je odbijen zahtjev X. gimnazije „Ivan Supek“ i Tehničke škole Tesla za naknadu troškova parničnog postupka (točka VI. izreke).“

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio primjenom odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19; dalje: ZZK) jer nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje brisovne tužbe, odnosno tužitelj nije nikada bio upisan u zemljišne knjige pa tako nije povrijeđeno niti jedno njegovo knjižno pravo. Međutim, prvostupanjski sud zauzima stajalište o opravdanosti istaknutog prigovora prekluzije. Rok za podnošenje tužbe protiv rješenja poslovni broj Z-1508/64 od 19. studenog 1965. (kada je upisano pravo korištenja u korist tuženika) istekao je 1995. primjenom 30-godišnjeg zastarnog roka iz odredbe paragrafa 69. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 146/30; dalje: ZZK/30), a sve s obzirom na to da je predmetna nekretnina prešla u društveno vlasništvo 1947. godine. S obzirom na to da je u ovom postupku tužba podnesena 25. veljače 2019. prvostupanjski sud je ocijenio da je nastupila prekluzija imajući u vidu da tadašnji odredbi o zastari imaju svojstvo gubitka prava. I u odnosu na upis proveden pod poslovnim brojem Z-9305/02 (otpis čestica na kojima je bilo pravo korištenja tuženika i njihov prijenos u novoformirani uložak s pravom vlasništva tuženika u omjeru svaki 1/3 dijela) tužitelj je prekludiran jer je protekao trogodišnji rok za podnošenje brisovne tužbe iz odredbe čl. 129. st. 2. ZZK/96.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točaka I., II., IV. i VI. izreke pobijane presude zbog svih žalbenih razloga, ali i protiv dva rješenja protiv kojih nije bila dopuštena posebna žalba i to: rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-400/19 od 27. svibnja 2019. kojim je prihvaćeno miješanje Sveučilišta u Zagrebu na strani tuženika, rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-400/19 od 4. studenog 2020. kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak u iznosu od 12.940,47 eura (ranije: 97.500,00 kn) te umješaču na strani tuženika trošak u iznosu od 10.785,39 eura (ranije: 81.262,50 kn). Ponavlja činjenične navode tužbe i ističe da je prije navedenih upisa bila upisana općenarodna imovina bez organa upravljanja pa primjenom odredbe čl. 7. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na držanoj nepokretnoj imovini („Službeni list FNRJ“ broj 58/47, „Službeni list SFRJ“ broj 12/65; dalje: Uredba) valja zaključiti da je riječ upravo o predniku tužitelja (Općina Centar). Na temelju raspolaganja prednika tužitelja upisani su tuženici kao nositelji prava korištenja, ali pogrešno na cijeloj nekretnini umjesto na dijelu nekretnine. Nadalje, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe Zakona o području kotara i općina u Narodnoj Republici Hrvatskoj iz kojih proizlazi da bi prednik tužitelja imao pravo upravljati općenarodnom imovinom te da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda o promašenoj aktivnoj legitimaciji pa da je zbog toga ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Ukazuje i na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi odredbe čl. 12. ZPP-a, odnosno pogrešno odlučivanje o prethodnom pitanju da je on bio upisan kao vlasnik ili kao nositelj prava. Također ukazuje i na pogrešnu primjenu zastarnih rokova koja kod brisovne tužbe koja se podnosi protiv osobe koja je stekla knjižna prava osporavanom uknjižbom nema rok u skladu s odredbama ZZK/30, ali i odredbe paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ). Osim toga, odredbe OGZ-a određuju 40-godišnji zastarni rok, a ne 30-godišnji kako to pogrešno primjenjuje prvostupanjski sud. Zbog toga bi taj rok protekao 2005., ali bi bio prekinut donošenjem ZZK/96 koji ne predviđa zastarni rok kao i donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj; 91/96, dalje: ZVDSP/96) zbog odgode povjerenja na nekretninama upisanim kao društvene vlasništvo. Osporava da bi od upisa iz 2002. godine počeo teći neki novi rok jer je riječ o istom upisu koji se samo pretvara, a ne nastaje novo pravo. Slijedom navedenog tužitelj zaključuje da je aktivno legitimiran i da je brisovnu tužbu podnio u roku pa predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti ju i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova parničnog postupka. S tim u vezi osporava i rješenje o trošku zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, ali i smatrajući da je tuženiku valjalo po „punoj Tarifi“ priznati samo trošak sastavljanja odgovora na tužbu, kao da i sastav pojedinih podnesaka nije trebalo priznati jer nisu bili potrebni za vođenje parnice (podnesak od 5. rujna 2019., 2. studenog 2020., 13. svibnja 2019., 2. listopada 2020.), uz to podnesak od 2. studenog 2020. nije podnesen u zakonskom roku te ročište od 4. studenog 2020. ne treba po načelu causae pasti na teret tužitelja, nego o njemu treba odlučiti u skladu s uspjehom stranaka u sporu. Tužitelj, također, prigovara i visini troškova parničnog postupka priznatih umješaču na strani tuženika.

3.1. U odnosu na pobijana rješenje protiv kojih nije bila dopuštena posebna žalba i to rješenje kojem je umješaču Sveučilište u Zagrebu dopušteno sudjelovanje u parnici tužitelj ističe da nije postojao njegov pravni interes za stupanje u parnicu jer se radi samo o ispravljanju knjižnih prava, umješač je samo osnivač tuženika i njegov interes je isključivo ekonomske naravi. U odnosu na posebno rješenje o troškovima parničnih troškova umješača tužitelj ističe jednake žalbene navode kao i u žalbi protiv troškova dosuđenih tuženicima.

4. Žalbu protiv točke I., dijela točke IV. i točke V. izreke pobijane presude podnosi umješač Sveučilište u Zagrebu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a i odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava, ali i odluke o trošku. Ukratko, u žalbi navodi da je sud pogrešno zbrojio iznos troškova parničnih troškova koji mu pripadaju, da valja primijeniti vrijednost boda u iznosu od 1,99 eura (ranije: 15,00 kn) te priznati trošak zastupanja na ročištu za objavu presude. Slijedom navedenog predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, uz dodatnu naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Nadalje, žalbu protiv presude podnose X. gimnazija „Ivan Supek“ i I. tehnička škola Tesla zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 206. ZPP-a i odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja. Smatraju da njihovo pravo na miješanje proizlazi iz toga što koriste nekretninu, ali i s obzirom na to da su ih tuženici tužili na isplatu i predaju u posjed predmetnih nekretnina (predmet Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1300/21). Osporavaju način donošenja rješenja o odbijanju miješanja i to raspravnim rješenjem bez mogućnosti žalbe. Budući da umješači mogu sudjelovati u postupku sve do pravomoćnosti odbijajućeg rješenja smatraju da im sud neosnovano nije dozvolio očitovanje na navode protustranke na raspravi od 12. listopada 2022. Ističu da se radi o javnim ustanovama čiji je osnivač Grad Zagreb, a predmetnom nekretninom (zgradom u [adresa]) koriste se od 1947. godine, gdje im je i sjedište. S obzirom na navedeni predmet poslovni broj P-1300/21 sada postoji bojazan da će morati iseliti iz navedene nekretnine, a u kojoj nastavu pohađa i oko 5000 učenika. Zbog novog spora smatraju da nije od važnosti prethodno doneseno rješenje o odbijanju miješanja, a s obzirom na to da su ovdje tuženici zatražili prekid toga postupka nedvojbeno proizlazi kako žalitelji imaju pravni interes da tužitelj uspije u ovoj parnici. Nadalje, ističu da prvostupanjski sud različito primjenjuje odredbe o miješanju jer umješaču Sveučilište u Zagrebu dopušta miješanje, iako se radi o istovrsnom pravnom interesu kao i onom žalitelja. Zbog nedopuštanja miješanja žalitelji smatraju da sud nije utvrdio sve odlučne činjenice, a koje su predložili (pogrešan upis na temelju Ugovora od 30. prosinca 1963.). Slijedom navedenog, predlažu ukinuti pobijanu presudu, odnosno preinačiti ju i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz donošenje primjenjive odluke o trošku u kojoj bi se uzeo u obzir sve poduzete radnje žalitelja pa tako i trošak žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu tužitelja podnose tuženici i umješač na strani tuženika Sveučilište u Zagrebu.

7. U odgovoru na žalbu tuženici navode da su se u tijeku postupka već očitovali na činjenične navode dok žalbeni navodi tužitelja o primjeni materijalnog prava proizlaze iz pogrešnog tumačenja pojma knjižnog prava i pravne prirode brisovne tužbe. Dodatno obrazlažu da nije primjenjiva Uredba jer se pravo na nekretninama nije moglo upisati na temelju obične konstatacije tko je organ upravljanja, nego isključivo na temelju isprave koju je izdao jedan od organa izričito naveden u odredbi čl. 7. Uredbe. Nasuprot svojim tvrdnjama tužitelj nije dostavio ispravu iz koje bi proizlazilo da je upravo on, odnosno njegov prednik (Općina Centar) organ upravljanja predmetne nekretnine. Navode da jednako tako nisu primjenjive odredbe Zakona o području kotara i općina u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Međutim, neovisno o očitovanju o primjeni navedenih propisa tuženici ističu da tužitelj, odnosno njegov prednik nije bio nositelj knjižnih prava, nego je bila upisana „općenarodna imovina bez naznačenog organa upravljanja“. Imajući to u vidu ističu da je prvostupanjski sud u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva utvrdio upravo činjenice potrebne za odlučivanje, a s obzirom na podnesenu brisovnu tužbu. Ističu da tužitelj ne razlikuje stvarna i knjižna prava, odnosno da umjesto propisa koji uređuju vlasničkopravne odnose valja primijeniti isključivo odredbe zemljišnoknjižnog prava. U odnosu na primjenu Zakona o uknjižbi nekretnina tuženici ističu da je prijedlog za uknjižbu podnesen prije stupanja na snagu toga zakona. Nadalje, u odnosu na zastaru tuženici navode da sud pravilno primjenjuje odredbu paragrafa 69. ZZK/30 što proizlazi i iz odredbe čl. 217. ZZK/96 koja propisuje nastavak tijeka rokova koji su propisani prijašnjim propisima. Navode da upisom poslovni broj Z-9305/02 nije ostvaren novi upis, a da prvotnom upisu po Ugovoru iz 1963. godine prednik tužitelja nije prigovarao. Također navode da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka, kao i odluka kojom se dozvoljava miješanje Sveučilišta u Zagrebu kao umješača na njihovoj strani koji ima pravni interes jer je osnivač sva tri tuženika i za njihove obveze odgovara solidarno i neograničeno. Smatraju da je prvostupanjski sud pravilno donio rješenje o trošku od 4. studenog 2020. i to zato što je tužitelj tražio odgodu ročišta radi očitovanja na zaprimljeni podnesak tuženika unatoč tome što se očitovao na odgovor na tužbu u roku od godinu i pol dana, a mogao je svoje očitovanje dati i na ročištu od 4. studenog 2020. Slijedom navedenog, tuženici predlažu odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

8. U odgovoru na žalbu tužitelja umješač Sveučilište u Zagrebu ponavlja razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude te iznosi bitno istovrsne navode koje tuženici ističu u svom odgovoru na žalbu i to u odnosu na primjenu materijalnog prava (pravna priroda brisovne tužbe i protek rokova), osnovanosti dopuštanja miješanja u ovoj parnici te opravdanosti dosuđenih troškova postupka. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu, uz naknadu troškova sastava odgovora na tužbu i sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

9. Tužitelj podnosi odgovor na žalbu umješača Sveučilište u Zagrebu osporavajući njegovo pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu od 12. listopada 2022. Navodi da je u trenutku zaključenja glavne rasprave i to na navedenoj raspravi vrijednost boda još uvijek bila 10,00 kn, ali taj trošak nije bio nužan za vođenje parnice. Naime, na toj raspravi umješač je ostao kod ranijih navoda i ispričao daljnje sudjelovanje na raspravi zbog odlaska na drugu raspravu. Navodi da u ovom slučaju samo stranke imaju pravo na naknadu troškova (arg. 7. sjednica Upravnog vijeća Hrvatske odvjetničke komore od 20. svibnja 2010.) jer jedino stranke mogu disponirati svojim zahtjevima. Ponavlja da umješač nema pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku, nego samo ekonomski, stoga predlaže odbiti žalbu umješača i potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijena naknada troška navedenog zastupanja, te potražuje naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu.

10. Žalbe tužitelja, umješača X. gimnazija „Ivan Supek“ i I. tehnička škola Tesla te umješača Sveučilište u Zagrebu djelomično su osnovane.

11. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13., 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanje prava vlasništva tuženika na nekretninama upisanim kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te uspostava ranijeg prava vlasništva Općine Centar (prednika tužitelja) na tim nekretninama te pretvorba društvenog vlasništva na nekretninama u korist tužitelja.

13. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da uknjižbom prava vlasništva u korist tuženika nije povrijeđeno niti jedno knjižno pravo tužitelja (točka 23. obrazloženja). Naime, u skladu s odredbom § 68. Zakona o zemljišnim knjigama („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ broj 146/30, „Službeni list FNRJ“ broj 86/46; dalje: ZZK/30) i odredbom čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19; dalje: ZZK/96) aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe ima samo ona osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno neistinitim upisom u korist stjecatelja ili njegovi univerzalni slijednici. Odnosno, samo onaj koji je prije spornog upisa bio uknjižen kao nositelj knjižnog prava u zemljišnim knjigama ili njegovi univerzalni slijednici.

14. Međutim, u ovom slučaju tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe jer je prije spornih upisa u zemljišnim knjigama bila upisana općenarodne imovina bez upisanog organa upravljanja. Dakle tužitelj nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava neovisno o tome što bi mogao eventualno biti faktički nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja predmetne nekretnine na što tužitelj ukazuje svojim žalbenim navodima. U tom smislu tužitelj možebitno i jest izvanknjižni nositelj određenih prava, ali ujedno nije nositelj knjižnih prava, a što je jedna od pretpostavki za podnošenje brisovne tužbe prema navedenim odredbama.

15. U skladu s navedenim ističe se da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev (točka III. izreke) na način da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije spornih upisa tako da se upiše „društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Centar“. Međutim, radi se o nepostojećem upisu s obzirom na to da kada bi se i odobrilo brisanje spornih upisa (Z-1508/64, Z-9305/02) došlo bi do zemljišnoknjižnog stanja s upisanom „općenarodnom imovinom“. Naime, ne može se mijenjati upis koji je bio prije spornih upisa bez obzira na to što tužitelj smatra da bi takav upis zapravo bio valjan, ali kao takav nije postojao u zemljišnim knjigama.

16. Nadalje, nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude tužiteljevo pozivanje na Uredbu o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini („Službeni list FNRJ“ broj 58/47, „Službeni list SFRJ“ broj 12/65; dalje: Uredba). Pa tako sve i da je Općina Centar (prednik tužitelja) upisom predmetne nekretnine kao općenarodne imovine ovlaštena raspolagati nekretninom u smislu da svoje pravo korištenja prenosi na treće osobe (što je ovdje slučaj), to ne dovodi do uspostavljanja aktivne legitimacije za podnošenje brisovne tužbe jer nju može podnijeti samo onaj koji je prije spornog upisa bio uknjižen kao nositelj knjižnog prava u zemljišnim knjigama ili njegovi univerzalni slijednici. Ovlaštenja izdavanja isprave o organu upravljanja, kao i ostali navodi tužitelja u tom smjeru, potkrjepljuju navode tužitelja da bi on bio izvanknjižni nositelj prava na predmetnim nekretninama (što bi valjalo dokazati u posebnoj parnici), ali to i dalje ne dovodi do uspostavljanja aktivne legitimacije za podnošenje brisovne tužbe jer tužitelj svoja izvanknjižna prava nije nikada upisao u zemljišnim knjigama. Stoga, podnošenje brisovne tužbe predstavlja pogrešan put pravne zaštite, a što nije zapreka da tužitelj zaštiti svoje eventualno pravo vlasništva u posebnoj parnici radi utvrđenja vlasništva predmetnih nekretnina.

17. Budući da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda o promašenoj aktivnoj legitimaciji to ostali žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude, odnosno žalbeni navodi o primjeni drugačijeg roka za zastaru (tj. prekluziju) prava na podnošenje brisovne tužbe u skladu s odredbama ZZK/30, kao i žalbeni navodi o tome da je upravo on pravni slijednik Općine Centar koja je raspolagala pravom korištenja i raspolaganja predmetnom česticom na koju su upisani tuženici. Također, zbog istog razloga nisu osnovani žalbeni razlozi umješača X. gimnazija „Ivan Supek“ i I. tehnička škola Tesla jer zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nisu od utjecaja navodi o posjedovanje jedne od prenesenih nekretnina te o njihovom pravnom sljedništvu Savezne tehničke škole. Zbog toga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Nadalje, u odnosu na rješenje od 4. studenog 2020. (list 447.-449. spisa) kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak u iznosu od 97.500,00 kn (sada: 12.940,47 eura) te umješaču na strani tuženika trošak u iznosu od 81.262,50 kn (sada: 10.785,39 eura) primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je procesnim ponašanjem uzrokovao odgodu pripremnog ročišta osnovani su žalbeni navodi tužitelja. Naime, ispravno tužitelj navodi da je pravovremeno podnio podnesak od 23. listopada 2020. (list 363. -419. spisa) kojim se očitovao na odgovor na tužbu pa se iz toga ne može zaključiti da bi on svojim procesnim ponašanjem uzrokovao odgodu pripremnog ročišta jer se tuženik, naknadno, podneskom od 2. studenog 2020. (list 420.-438. spisa) očitovao na njegove navode zbog čega je tužitelj dva dana kasnije na pripremnog ročištu tražio odgodu. Pa s obzirom na to da je tužitelj zatražio odgodu pripremnog ročišta radi tek (dva dana ranije) zaprimljenog podneska tuženika, odnosno zbog opravdanog razloga ne može se govoriti o tome da je svojom krivnjom prouzrokovao trošak predmetnog ročišta u smislu odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a. Protiv navedenog rješenja na temelju odredbe čl. 156. st. 6. ZPP-a nije dopuštena posebna žalba, stoga će se o trošku odlučiti u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. U odnosu na rješenje od 27. svibnja 2019. (list 236. -237. spisa) kojim je prihvaćeno sudjelovanje Sveučilišta u Zagrebu kao umješača na strani tuženika nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja. Umješač Sveučilište u Zagrebu podneskom od 25. travnja 2019. dalo je izjavu o stupanju u ovu parnicu i to na temelju odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu od 19. ožujka 2019. kojima je dana suglasnost dekanima tuženika za poduzimanje pravnih radnji u ime i na račun Fakulteta u vrijednosti iznad 3.000.000,00 kn za ovaj postupak. Međutim, stajalište ovog suda je da pravni interes za miješanje u ovom postupku proizlazi iz odredbe čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08; dalje: ZU) koja propisuje da osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove. Budući da se u ovoj parnici radi o obvezama tuženika, a kojima je osnivač Sveučilište u Zagrebu tako će obveze proistekle iz ove parnice imati za posljedicu odgovornost i umješača Sveučilišta u Zagrebu. Navedeno nije u suprotnosti s time što se X. gimnaziji „Ivan Supek“ i I. Tehničkoj školi Tesla, ranije, nije dopušteno miješanje u ovoj parnici jer navedena odredba ne uspostavlja odgovornost ustanove za obveze svoga osnivača, nego upravo suprotno. U skladu s odredbom čl. 207. st. 3. ZPP-a protiv odluke koje se prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

20. Međutim, osnovani su žalbeni navodi umješača X. gimnazije „Ivan Supek“ i I. Tehničke škole Tesla s obzirom na to da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je ranije rješenjem od 18. rujna 2020. odbijeno njihovo miješanje u parnicu i to s obzirom na to da su ovdje tuženici pokrenuli postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1300/21 protiv X. gimnazije „Ivan Supek“ i I. Tehničke škole Tesla radi plaćanja zakupnine u iznosu od 47.200.000,00 kn (sada: 6.246.516,56 eura) i radi predaje u posjed predmetne. Stajalište je ovog suda da u skladu s odredbom čl. 206. st. 1. ZPP-a postojanje ove parnice za umješače predstavlja pravni interes da tužitelj uspije u ovoj parnici s obzirom na to da ova parnica može imati utjecaj na pitanje prava na posjed nekretnine koju sada koriste umješači „Ivan Supek“ i I. tehnička škola Tesla. Naime, navedeni umješači ponovo su prijavili svoje miješanje podneskom od 12. listopada 2022. (list 693.-699. spisa) navodeći navedene nove činjenice, a o pravu na miješanje odlučio je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 12. listopada 2022. (list 688. spisa) bez obrazloženja i bez upute o pravnom lijeku odbijajući podneseni zahtjev za miješanje. Zbog navedenog ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučio preinačiti navedeno raspravno rješenje pobijano žalbom protiv presude i prihvatiti sudjelovanje umješača, a s obzirom na to da je u skladu s odredbom čl. 378. st. 1. ZPP-a dopuštena žalba pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

21. U odnosu na naknadu parničnih troškova ovaj sud odlučuje kako slijedi, a u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. U pogledu troškova parničnog postupka koji pripada tuženicima djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelju. Sastav podneska od 13. svibnja 2019. (list 235. spisa) nije trošak potreban za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a jer tim podneskom tuženici samo izražavaju svoju suglasnost sa iznesenim navodima umješača Sveučilišta u Zagrebu te predlažu sudu dopustiti njegovo miješanje u parnicu. Naime, odredbom čl. 208. st. 4. ZPP-a propisano je da parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama pa takvo posebno očitovanje stranke nije potrebno za vođenje parnice. Također, sastav podneska od 2. listopada 2020. (list 334. -335. spisa) nije potreban za vođenje parnice jer njime tuženici dostavljaju izvatke iz sudskog registra kako bi dokazali adresu svog sjedišta, a što je predstavljalo nespornu činjenicu u postupku. Nadalje, u odnosu na podneske koji su priznati po odredbi Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), podnesak od 5. rujna 2019. kojim tuženici osporavaju pravo na miješanje umješaču X. gimnazija „NO“ i I. tehnička škola Tesla valja priznati u skladu s odredbom Tbr. 8.3. Tarife kao ostali podnesak, odnosno 50 bodova (vrijednost boda iznosi 1,99 eura, Tbr. 50.). Naime, odredba čl. 207. st. 1. ZPP-a određuje da stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku. Nadalje, sastav podneska od 2. studenog 2020. nije potreban za vođenje podneska s obzirom na to da su tuženici sve navedeno u podnesku mogli iznijeti na pripremnom ročištu od 4. studenog 2020. Također s obzirom na ukidanje rješenja od 4. studenog 2020. valja odlučiti i o naknadi troškova zastupanja na tom ročištu. Pa tako tuženicima pripada naknada zastupanja na pripremnom ročištu od 4. studenog 2020. (list 440. -441. spisa) po odredbi 9.1. Tarife jer se raspravljalo o glavnoj stvari i to u iznosu od 7801 boda (Tbr. 7.1. Tarife, povišenje tarifnih stavki za zastupanje više osoba po Tbr. 36.1. Tarife), uvećano za PDV, ali u granicama postavljenog zahtjeva iznos od 12.940,47 eura (ranije: 97.500,00 kn).

23. Nadalje, u odnosu na troškove parničnog postupka koje valja priznati umješaču Sveučilište u Zagrebu ističe se kako su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da umješaču ne treba priznati trošak sastavljanja podneska od 25. travnja 2019. (list 229.-231. spisa). I to zbog toga što je navedenim podneskom umješač dao izjavu o stupanju u parnicu u skladu s odredbom čl. 206. st. 3. ZPP-a, a čiju visinu pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u skladu s odredbom Tbr. 8.1. Tarifa jer je umješač, osim što je izjavio stupanje u parnicu, dao očitovanje u odnosu na navode tužbe.

24. Nadalje, žalbeni navodi umješača Sveučilište u Zagrebu osnovani su u odnosu na trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 12. listopada 2022., a za koje su tražili trošak po vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eura) u skladu s odredbom Tbr. 50. Tarife. Naime, prema odredbi Tbr. 48.3. Tarife kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da je u predmetnom postupku presuda donesena 24. studenog 2022., a izmjena Tarife („Narodne novine“ broj: 126/22) na snazi je od 5. studenog 2022. osnovani su žalbeni navodi umješača da za vrijednost boda vrijedi uzeti 1,99 eura (15,00 kn). Međutim, navedeno iznosi 97.515,00 kn (12.942,46 eura), a ne 100.000,00 kn (13.272,28 eura) kako neosnovano potražuje umješač pa ga za navedenu razliku valja odbiti. Navedeni iznos uvećan za PDV iznosi 121.893,75 kn (16.178,08 eura) pri čemu valja uzeti u obzir da je trošak predmetnog zastupnika žalitelju već djelomično priznat. Nadalje, umješaču Sveučilište u Zagrebu pripada i naknada troška zastupanja na ročištu za objavu presude u skladu s odredbom Tbr. 9.3. Tarife u iznosu od 50 bodova, ali u granicama postavljenog zahtjeva (list 692. spisa) u iznosu od 66,36 eura (500,00 kn), uvećano za PDV iznosi 82,95 eura (625,00 kn). Također, zbog ukidanja rješenja od 4. studenog 2020. valja odlučiti i o naknadi troškova zastupanja na tom ročištu. Zbog toga umješaču Sveučilište u Zagrebu pripada i naknada troškova zastupanja na ročištu od 4. studenog 2020. u visini od 6501 bodova, odnosno u granicama postavljenog zahtjeva i uvećano za PDV 81.262,50 kn (10.785,39 eura). Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a i preinačiti pobijanu presudu u odnosu na dio odbijenog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka umješaču Sveučilište u Zagrebu kako je obrazloženo.

25. U odnosu na troškove žalbenog postupka umješaču Sveučilište u Zagrebu pripada naknada troškova sastava žalbe u skladu s odredbom Tbr. 10.5. Tarife, a s obzirom dio presude koji se pobija žalbom (odbijeni parnični troškovi) u iznosu od 125 bodova, odnosno uvećano za trošak PDV-a iznosi 311,07 eura (2.343,75 kn) te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 331,81 eura u skladu s odredbom Tbr. 1.2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21) i odredbom čl. 4. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18). Odnosno, ukupno žalitelju pripada naknada troškova žalbenog postupka u iznosu od 642,88 eura.

26. Slijedom navedenog, u odnosu na troškove tuženika i umješača na strani prvo do treće tuženika Sveučilišta u Zagrebu odlučeno je u točki III. izreke presude.

27. Budući da trošak odgovora na žalbu tužitelja i umješača na strani prvo do treće tuženika Sveučilište u Zagrebu nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, valjalo ga je odbiti kao neosnovan kao u točki IV. izreke presude.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak