Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Ovr-856/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, na temelju prijedloga sudske savjetnice Doris Horvat Gerić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A1 HRVATSKA d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Tošu, odvjetniku iz OD Borić & Toš d.o.o., Radnička cesta 34, Zagreb, protiv ovršenice EFR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenice kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

II. Odbija se prijedlog ovršenice za naknadom troškova ovog postupka.

III. Nalaže se ovršenici EFR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju A1 HRVATSKA d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, plati trošak ovog postupka u iznosu od 31,25 EUR, u roku od 8 dana.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenica EFR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenica u svom prijedlogu navodi kako je dana 30. listopada 2024. zaprimila obavijest Financijske agencije o pokretanju postupka naplate po zahtjevu ovrhovoditelja koji se temelji na rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice broj Ovrv-10385/09 od 31. srpnja 2009., a koje rješenje je doneseno na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja VIPnet d.o.o., pravnog prednika A1 HRVATSKA d.o.o., protiv ovršenice, a sve radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od ukupno 4.191,81 kuna s osnova duga za telekomunikacijske usluge, te iznosa od 1.525,00 kuna s osnova troškova ovrhe. U prijedlogu nadalje navodi kako smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 5., 7. i 11. OZ-a sukladno kojem je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, te da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenice, odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Stoga smatra kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju rješenja o ovrsi, a ističe i prigovor zastare na tražbinu ovrhovoditelja obzirom da je iz rješenja o ovrsi vidljivo kako je isto postalo pravomoćno i ovršno dana 15. ožujka 2012., dakle prije više od 10 godina. Prema tome, ovršenica smatra kako je ovrhovoditelj neosnovano pokrenuo postupak naplate pred Financijskom agencijom iz svih navedenih razloga. Također moli sud da donese odluku o potpunoj odgodi ovrhe, budući da provedbom ovrhe trpi nenadoknadivu štetu smatrajući kako je činjenica trpljenja nenadoknadive štete notorna, obzirom da su joj blokirani svi računi, a tražbina ovrhovoditelja je sporna. Slijedom svega navedenog predlaže donijeti rješenje kojim će se odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava i proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim.

2. Prijedlog ovršenice dostavljen je ovrhovoditelju radi očitovanja te se isti u dodijeljenom mu roku od 8 dana u bitnome očitovao na način da se protivi svim navodima ovršenika i prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, kao i prijedlogu za odgodu ovrhe. Prigovor zastare koji ističe ovršenik u potpunosti smatra neosnovanim. Navedeno obrazlaže na način da je člankom 233. stavak 1. ZOO-a određen zastarni rok od deset godina za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javno bilježničkim aktom, međutim, člankom 241. ZOO-a utvrđeno je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a nakon prekida zastara počinje teći iznova, dok se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Također navodi kako je ovrhovoditelj predmetno rješenje o ovrsi dostavljao FINI na izravnu naplatu dana 10. ožujka 2014., 4. prosinca 2019. i 28. kolovoza 2023. Također ističe da je navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 15. ožujka 2012. te da je dostavom navedenog rješenja FINI dana 4. prosinca 2019. provedena djelomična naplata tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 392,21 EUR, pa zaključuje da je navedenim radnjama ovrhovoditelja zastara prekidana te da je počela teći ispočetka. Također se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1027/2021 od 3. svibnja 2022. iz koje proizlazi da za vrijeme dok je osnova za plaćanje u očevidniku i ovrha aktivna, ne može teći zastara. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe te potražuje i trošak ovog postupka i to za sastav odgovora na predmetni prijedlog ovršenice.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 54. stavkom 1. istoga zakona propisano je da će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.

5. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ-a, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenice te da je nastupila zastara tražbine.

6. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 55. stavkom 1. OZ-a, valjalo je zaključkom uputiti ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja te je odlučeno kao u zaključku. Ističe se kako se u konkretnom slučaju ne radi o činjenicama koje su općepoznate, odnosno koje se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe nije osnovan.

8. Ovršenica u svom prijedlogu predlaže da sud naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

9. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,

2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,

5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

11. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućena na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi s člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko ista pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenica trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenica ničime nije dokazala isto, već samo paušalno navodi kako smatra da je činjenica trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete notorna, a budući da su joj blokirani svi računi, dok je tražbina ovrhovoditelja sporna.

11.1. U odnosu na takve navode ovršenice ističe se kako je člankom 173. OZ-a određeno ograničenje ovrhe na primanjima te je time propisan tzv. egzistencijalni minimum od dvije trećine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, ovaj sud navodi kako je zakonom propisan iznos koji se najviše može mjesečno plijeniti ovršenici kako bi se istu zaštitilo i kako joj ne bi bila ugrožena materijalna egzistencija. Slijedom toga, valjalo je ovršenicu odbiti s prijedlogom za odgodu ovrhe i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

12. Obzirom ovršenica nije uspjela u ovom postupku, ovrhovoditelju je priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu ovrhe u iznosu od 25,00 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023.

– dalje: Tarifa/23), a ne u traženom iznosu od 125,00 EUR s uračunatim PDV-om (VPS: 556,34 EUR). Na navedeni iznos ovrhovoditelju je obračunat i PDV po stopi od 25% u iznosu od 6,25 EUR, pa ukupni trošak ovog postupka iznosi 31,25 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke rješenja.

13. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Karlovcu 18. prosinca 2024.

Prijedlog odluke izradila

Sudac: Zrinka Ban

Sudska savjetnica: Doris Horvat Gerić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

Dostavljeno:

1. punomoćnik ovrhovoditelja EF, odvjetnik iz OD Borić &Toš d.o.o. u Zagrebu

2. punomoćnik ovršenice Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu