REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: K-167/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Prtenjače, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HJ, zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. i čl. 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-645/09 od 2. srpnja 2009. izmijenjena podneskom od 8. siječnja 2018. i na raspravi 27. kolovoza 2024., nakon provedene i zaključene javne rasprave 13. prosinca 2024. dana 18. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP/08),

okrivljenik HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i C rođ. CJ, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, otac jednog djeteta, neoženjen, po zanimanju vozač, zaposlen, mjesečna primanja 1.000,00 eura, osuđivan

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 5. travnja do 19. svibnja 2009. u Zadru, da dođe do tuđih predmeta, zajedno sa sada pok. TJ, u skladu s prethodnim međusobnim dogovorom nasilno oduzeo i za sebe zadržao motocikle dolje navedenih vlasnika pa je tako:

a) u razdoblju od 5. do 15. travnja 2009., u [adresa], razvalio ulazna vrata spremišta, odakle je otuđio moped marke Piaggio model Zip 50, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo UJ, čime je oštetio imenovanu za iznos od 4.000,00 kn,

b) 19. svibnja 2009. oko 23,00 sati, na predjelu Diklo, u ulici Poljana D. Domjanića 50, otuđio motocikl marke Honda tip CBR RP900 reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo GJ i motocikl marke Honda tip CB 600 F3 reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ĆJ, čime je oštetio imenovane za iznos od 32.983,50 kn,

c) 13. travnja 2009. oko 23:30 sati, u ulici Put Pudarice 13 L, došao do parkiranog motocikla marke Yamaha, tip TDM 900, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo OJ, te podesnim alatom slomio dio metalnog štitnika kontakt brave, a potom prerezao dva vodiča kontakt brave, koju namjeru nije ostvario jer je uočen od stanara,

d) 13. travnja 2009. u noćnim satima, u ulici Put Pudarice između kbr. 32 F i 32 E, otuđio motocikl marke Yamaha model FZR 600, vlasništvo NJ, na način da ga je ugurao i odvezao osobnim automobilom marke Opel Kadet karavan nepoznate reg. oznake, čime je oštetio imenovanog vlasnika za iznos od 16.000,00 kn,

e) 19/20. travnja 2009. u razdoblju između 20:00 i 6:45 sati, u [adresa], otuđio motocikl marke KTM, model 640 Duke, vlasništvo FJ, čime je oštetio imenovanog vlasnika za iznos oko 4.000,00 kn,

dakle, obijanjem i provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenog prostora, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, s namjerom počinivši više istih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čini jedinstvenu cjelinu,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – produljeno kazneno djelo teške krađe, djelo opisano i kažnjivo po čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. i čl. 61. KZ/97,

pa se na temelju čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. i čl. 61. KZ/97 okrivljenik HJ osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

II. Na temelju čl. 63. KZ/97 okrivljenom HJ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 5. svibnja 2009. do 6. svibnja 2009. i 22. svibnja 2009.

III. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku prihvaćaju se imovinskopravni zahtjevi, i to u cijelosti oštećenicima UJ u iznosu

530,89 EUR (petstotrideseteuraiosamdesetdevetcenti), GJ u iznosu 3.318,07 EUR (tritisućetristoosamnaesteuraisedamcenti), VJ u iznosu 1.059,59 EUR (tisućupedesetdeveteuraipedesetdevetcenti) i FJ u iznosu 530,89 EUR (petstotrideseteuraiosamdesetdevetcenti).

IV. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u sv. čl. 82. st. 1. KZ/97:

- Utvrđuje se da novčani iznos od 397,69 EUR

(tristodevedesetsedameurašezdesetdevetcenti) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni HJ ostvario kaznenim djelom iz čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. KZ/97 opisanim pod toč. I. d) izreke ove presude.

- Nalaže se okrivljenom HJ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 397,69 EUR (tristodevedesetsedameurašezdesetdevetcenti) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenom HJ snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 713,61 EUR (sedamstotrinaesteuraišezdesetjedancent) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvu u Zadru podnijelo je 8. siječnja 2018. optužnicu poslovni br. K-DO-645/09 protiv okrivljenog HJ, izmijenjenu na raspravi 27. kolovoza 2024., zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – produljenog kaznenog djela teške krađe opisanog i kažnjivog po čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. i čl. 61. KZ/97.

2. Okrivljenik je u svom stavu o osnovanosti optužbe izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao iskaz svjedoka OJ (l.s. 6, 185), iskaz svjedoka FJ (l.s. 6), zapisnik o očevidu (l.s. 21-24), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 304-313), dopis Matičnog ureda Zadar od 7. lipnja 2017 (l.s. 336), vrši se uvid u izvadak iz matice rođenih (l.s. 336-337), dopis Centra za socijalnu skrb Zadar (l.s. 325), dopis Opće bolnice Zadar od 10. veljače 2017. s prilozima (l.s. 316-324), iskaz svjedoka UJ (l.s. 227), iskaz svjedoka GJ (l.s. 228), iskaz svjedoka EJ (l.s. 228- 229), zapisnike o izvidu štete (l.s. 287, 292), pregledao preslike fotografija motocikla (l.s. 288-289, 293-294), pročitao predračun (l.s. 290), potvrde o preuzimanju predmeta (l.s. 291, 295-296), ispise oglasa (l.s. 297-302), iskaz svjedoka BJ (l.s. 276), na temelju čl. 431. st. 1. toč. 2. zapisnik o ispitivanju TJ (l.s. 27-32), potvrde o preuzimanju predmeta (l.s. 33-34, 37, 45-48, 122), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (l.s. 92 i 121), presliku smrtnog lista za TJ (l.s. 197), iskaz svjedoka NJ (l.s. 223-224), iskaz svjedoka CJ (l.s. 232), iskaz svjedoka MJ (l.s. 262-263), iskaz svjedoka ŠJ (l.s. 266-268), iskaz svjedoka ZJ (l.s. 273) nalaz i mišljenje vještaka (l.s. 520-526) te izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 399-401). Na kraju dokaznog postupka pročitan je iskaz okrivljenog HJ od 3. lipnja 2013. (l.s. 4-5) i 29. prosinca 2016. (l.s. 277) te je ispitan okrivljeni HJ (l.s. 407).

4. Okrivljenik je svoju obranu na raspravi iznosio u tri navrata.

5. U svom iskazu od 3. lipnja 2013. (l.s. 4-5) okrivljeni HJ je naveo da mu je prvi put da je ovako nešto napravio, a to je napravio na nagovor TJ. Bio je pod utjecajem alkohola i droge. Kada su došli sebi, nakon nekih pet dana, sve su prijavili i vratili pa štete zapravo da ni nema jer je sve uredno vraćeno bez oštećenja. Ne sjeća se točnog datuma, ali se sjeća da se to odvijalo noću i da je padala kiša. Vozio se s TJ i tada su na području Bilog briga uočili motor koji se tamo nalazio duže vremena i misli da ga je koristio NJ, no u to vrijeme nisu znali čiji je to motor pa su ga uzeli i vozili se po gradu. To je bio prvi motor nakon čega su uočili da je neispravan pa su nastavili uzimati druge motore, kojih je nakon toga bilo još četiri. Zatim je slijedio motor KTM no ne zna koliko je vrijedio. Zatim su uzeli neki skuter kojeg su kasnije isto vozili, zadnja dva motora su iz Dikla, marke Honda, dok se drugom ne može sjetiti marke. Nije im bila namjera motore preprodavati već su tako "ubijali" vrijeme. TJ je spominjao da duguje nekome novac odnosno da njemu netko duguje. Te su motore uzimali kako bi se vozili te bi najprije jednog ostavili, a onda se vozili drugim. Nije prodao nijedan od tih motora. Ne zna ime osobe kojoj je prijavio događaj. Ne smatra se krivim jer nije znao što radi. Neke motore je odvezao kod sebe u [adresa] i to Hondu i skuter. Točno je da je policija dolazila kod njegove majke radi oduzimanja tih motora, dok ne zna gdje su drugi motori završili, ali zna da su svi vraćeni. Nije sakrio Hondu u šumu niti je razbio vrata šupe na području Voštarnice. Vrata su bila puknuta pa su policajci zaključili da je to razvaljeno. Uglavnom su motori bili uz cestu ili na cesti. Njegov rođak CJ je dovozio kombi, ali nije znao gdje idu i po što. Postupao je na nagovor TJ.

5.1. U svom iskazu od 29. prosinca 2016. (l.s. 277) okrivljeni HJ je iskazao da je TJ poznavao još od djetinjstva te da mu je TJ dugovao 37.000,00 kuna i govorio da će mu taj iznos vratiti no pri tome je TJ tražio uslugu i to prebacivanje motora i da te motore odveze njegov rođak CJ. U vezi s tim ističe da je TJ pomogao da motore ukrca u kombi i da pri tome nije ni pomišljao da bi se radilo o ukradenim motorima. Nadalje navodi da je TJ rekao da će mu jedan motor uzeti dok mu ovaj ne vrati novce. Navodi da ne zna zašto bi njega TJ lažno teretio. Ne može se sjetiti kada je novac pozajmio TJ, ali ističe da je to bilo u više navrata i da je TJ kockao, s tim da je znao za tu njegovu sklonost. Tvrdi da je taj novac stekao tako što mu prijatelj pomogne pa mu primjerice pošalje 50.000,00 kuna, ali ne može govoriti o kojem se prijatelju radi. Navodi da je s TJ bio u dobrim odnosima dok nije saznao da ga ovaj tereti. Zajedno su se družili, ali nije znao da TJ krade. Motori koje je pomogao ukrcati su se nalazili na Boriku, ali ne zna koliko je sati bilo niti koje je doba dana bilo. To je bilo u sklopu neke kućice, može se reći da se radilo o dvorištu u koji je TJ slobodno ulazio. Jedan motor se prevezao kod TJ, a drugi kod njega. Nekoliko dana kasnije mu je darovao neki skuter za koji je rekao da mu ne treba. U to vrijeme nije bio zaposlen, ali uvijek ima novčana primanja. U to se vrijeme nije drogirao, odnosno povremeno se drogirao.

5.2. U svom iskazu od 13. prosinca 2024. (l.s. 407) okrivljeni HJ je iskazao da ostaje pri iskazu od 2016. i dodao da nije znao da su motori koje je pomagao ukrcati ukradeni. Inače su svi znali da kod TJ bude ukradenih motora. Budući da mu je TJ bio dužan, kada ga je pozvao da mu pomogne s motorima, rekao je da će mu dati jedan motor Hondu za pod dug. Zato je i otišao s njim i još je pozvao svog rođaka. Isto tako je uzeo i jedan skuter za pod dug jer je dogovor bio da će mu vratiti novce ili će mu ostaviti motore. Sjeća se da je bila pretraga kod njega u Ruplju 2009., osim kada su nađeni i dijelovi motora, ali to nisu bili ukradeni dijelovi jer on od malih nogu popravlja i sastavlja motore. MJ mu nije poznat osim iz spisa. Nikad nije nosio niti motore niti dijelove motora na farbanje. Što se tiče pokušaja uzimanja motora Yamaha, misli da se radi o događaju kada je bio s TJ po gradu i kada mu je rekao da idu vidjeti jedan motor, nakon čega su ušli u neki portun. Mislio je da je to od nekog njegovog prijatelja pa da mu želi pokazati model. Kada je TJ počeo dizati i dirati taj motor, rekao mu je da odu i tada su otišli. Nije dirao taj motor. Što se tiče njegovog tadašnjeg života, bio je mlad i nepromišljen, a često pod utjecajem opijata. Međutim to je bilo davno te se u međuvremenu promijenio. Ima svoju tvrtku u kojoj radi, živi mirno i normalno, bavi se sportom, zasniva obitelj i već duže vrijeme nema veze s opijatima.

6. S obzirom na to da je okrivljeni HJ u postupku mijenjao svoj iskaz na način da je prvotno, na raspravi od 3. lipnja 2013., sadržajno priznao učin predmetnog kaznenog djela, da bi potom na raspravi od 29. prosinca 2016. i 13. prosinca 2014. isti u cijelosti osporavao, to je u postupku trebalo nedvojbeno utvrditi je li okrivljeni HJ počinio kazneno djelo na način kako mu se to činjenično i pravno optužnicom stavlja na teret.

7. U postupku je bilo potrebno utvrditi je li okrivljeni HJ drugome oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji (kazneno djelo krađe) i, ako je, je li krađu počinio obijanjem i provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenog prostora (kazneno djelo teške krađe).

8. U postupku nije bilo sporno da su oštećenicima otuđeni motocikli u njihovom vlasništvu, kako je pobliže opisano u toč. I. izreke presude.

9. Svjedok FJ je u svom iskazu (l.s. 6) naveo da je ujutro išao na posao i prijavio policiji da motora nema. Prijatelj mu se kasnije pohvalio da je njegov prijatelj kupio motor za male novce, na što ga je zamolio da se raspita za njegov motor da bi mu taj dečko iz [adresa], koji je kupio motor, zaprijetio. Motor koji mu je ukraden je marke KTM model DUKE 640. Motor je bio u njegovom vlasništvu i na kraju ga je pronašao. Bio je oštećen jer su neki dijelovi nedostajali te je isti bio rastavljen. Na kraju je došao do dijelova jer mu je osoba iz Dikla kojoj je motor također bio otuđen, a čije ime ne zna, dala broj telefona okrivljenika kojem ne zna ime. Postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu 4.000,00 kuna jer je motor morao ponovo bojati budući da je plastika bila obrušena, kao i brave, a osim toga je platio i rad majstoru 1.500,00 kuna. Motor se nalazio ispred zgrade [adresa]. Ne sjeća se točno datuma događaja, pretpostavlja da se radilo o razdoblju oko Uskrsa prije četiri ili pet godina. LJ mu je rekao za tog prijatelja od kojeg je kupio motor po maloj cijeni.

10. Svjedokinja UJ je u svom iskazu (l.s. 227) navela da je šteta nastala kada se vratila iz rodilišta i to oko 2:00 sata pri čemu napominje da je došlo do razbijanja vrata zajedničkog portuna odnosno šupe na adresi [adresa]. Može se reći da se radilo o spremištu odnosno ulaznim vratima spremišta. Motor se nalazio u zaključanom spremištu i cijeli štok od vrata je bio odvaljen. Ujutro je saznala da je motor otuđen jer su susjedi govorili da su vrata razvaljena. Tom prilikom joj je otuđen skuter marke Piaggio Zip 50, čije se reg. oznake ne sjeća, i to oko 10. travnja 2009. Susjeda je negdje oko 2:00 ili 2:30 sati čula buku u smislu obijanja vrata no kako je starija žena, nije se htjela izlagati eventualnim neugodnostima. Policija joj je vratila motor nakon mjesec i po dana no bio je oštećen pa se više nije mogao registrirati. Motoru je bila ispilana tablica. Postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.000,00 kuna.

11. Svjedok GJ je u svom iskazu (l.s. 228) naveo da je njemu i njegovoj supruzi došlo do otuđenja imovine i to tako da je njemu otuđen motocikl marke Honda tip CBR RR 900 reg. oznake [registarska oznaka], dok je njegovoj supruzi otuđen motocikl marke Honda tip CB 600 Fornet. Od MJ je saznao da se dijelovi predmetne imovine nalaze kod njega primijetivši oštećenja na rezervoaru koji je odgovarao rezervoaru odnosno tipu motora kojeg je imala njegova supruga, pri čemu naglašava da takav crni motor nitko nije imao u ovim krajevima, te mu je i MJ rekao da su mu taj dio motora donijeli HJ i TJ. Slučajno je došlo do MJ budući da je išao kod njega lakirati prednji branik svog automobila. Navodi da se predmetni događaj dogodio 19. travnja 2009. navečer, no ne sjeća se točno sati, na predjelu Diklo, u ulici Poljana Dragutina Domjanića 50. Navodi da je u vrijeme otuđenja motor bio uredan i vrijedio od 3.500,00 do 4.000,00 EUR te napominje da mu je nastala totalna šteta. Što se tiče drugog motora, i to onog u vlasništvu njegove supruge, napominje da supruga ima saznanja o vrijednosti no i sam navodi da je ovlašteni serviser procijenio vrijednost tog njezinog motora odnosno nastalu štetu u iznosu od oko 8.000,00 kuna. Motor mu je vraćen te ističe da su brojevi šasije bili pobrušeni brusilicom. Navodi da je oko 25.000,00 kuna potrošio nabavljajući razne dijelove. Ne zna koliko je točno platio motor kada ga je kupio, možda 5.000,00 EUR, i ne zna koliko ga je koristio do otuđenja. Motocikli su se u vrijeme otuđenja nalazili ispod balkona, pokriveni ceradom, na otvorenom prostoru kojem se može prići. Ti motocikli su inače teški pa je bio problem to odnijeti i procjenjuje da je bar dvoje ili troje ljudi trebalo odnijeti te motocikle koji teže oko 200 kg. Postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu 25.000,00 kuna.

12. Svjedokinja ĆJ je u svom iskazu (l.s. 228-229) navela da je njoj otuđen motocikl Honda CB 600 F3 reg. oznake [registarska oznaka]. Ističe da je vrijednost tog otuđenog motocikla bila oko 5.000,00 EUR budući da je motocikl kupljen za 7.500,00 EUR. Navela je da motocikli nisu bili povezani lancima već samo pokriveni u ulici Poljana Dragutina Domjanića 50, ispod zgrade, ispod balkona. Motocikli su vraćeni, ali je motor bio rastavljen u dijelovima te su ostali samo kotači, volan, svjetlo i šasija motocikla. Njezin suprug je kod majstora MJ gledao dijelove motora za koje je posumnjao da su od njezinog motora. Istaknula je da nisu vraćeni svi dijelovi motora. Otprilike 8.000,00 kuna je potrošila da se stavljaju dijelovi koji su nedostajali. Za događaj navodi da se dogodio u travnju ili svibnju 2009. Postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu 7. 983,50 kuna.

13. Svjedok OJ je u svom iskazu (l.s. 6, 185) naveo da se radilo o neuspjelom pokušaju otuđenja motocikla Yamahe tip TDM 900, reg. oznake [registarska oznaka] koji je bio parkiran u stambenoj zgradi u [adresa], i to ispod stepeništa. Na motoru je primijetio pokidane žice, slomljeni dio metalnog štitnika kontakt brave odnosno nosač volana. Nije vidio tko je pokušao uzeti motocikl. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

14. Svjedok BJ je u svom iskazu (l.s. 276) naveo da zna da je njegov brat, TJ, htio obojati plastike motora da prikrije krađu. Pravi vlasnik motora je otkrio da se radi o njegovom motoru jer se slučajno zatekao kod čovjeka koji boja motore. Tako je policija otkrila krađu motora i odnijela iste. Poznaje okrivljenog HJ koji se družio s njegovim bratom, ali ne zna što su radili ili preprodavali i nikada njegov brat nije rekao da je okrivljeni HJ s njim krao motore. Brat mu je sam priznao da je krao motore i bio je to u stanju učiniti. Jednom je navratio kod okrivljenog HJ, kada su se neke felge preprodavale. Vidio je da bi okrivljeni HJ dolazio kod njegovog brata u garažu, zna da su bili prijatelji i da su se družili, ali ne zna ništa detaljnije. Zna da je njegov brat prodavao i motor KTM no ne sjeća se je li prisustvovao tome. Također zna da je taj motor njegov brat ukrao.

15. Sud je u dokaznom postupku čitao iskaz TJ na temelju čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 jer je isti u međuvremenu, 24. svibnja 2013., preminuo. U zapisniku o ispitivanju pok. TJ (l.s. 27-32) navodi da se oko 21:00 sati vozio sa svojim poznanikom HJ iz [adresa] i slučajno su prolazili [adresa] na Bilom brigu gdje je HJ opazio motocikl marke Yamaha tip TDM 900 i rekao mu da zaustavi vozilo, nakon čega je uzeo montirač kojeg je imao kod sebe i počeo provaljivati spomenuti motocikl. Govorio mu je da se makne, da idu i da ne provaljuje, na što se on oglušio. Malo podalje se u prolazu zgrade između dva ulaza nalazio motocikl marke Yamaha FZR 600 na kojem nije bilo rezervoara niti sjedala pa ga je on do njegovog vozila dogurao te su se udaljili i iskrcali ga kod kuće HJ. Taj motocikl je naknadno prodan u [adresa] za koji su obojica dobili 3.000,00 kuna i tim novcem su htjeli kupiti opojnu drogu za osobno uživanje jer su tada bili ovisnici o narkoticima. Prije mjesec i po dana HJ i on su bili u njegovom kombi vozilu u điru po gradu, obojica su bili drogirani, i ne sjeća se kako su došli do mopeda marke Piaggio, s Voštarnice, ali zna da je riječ o zgradi u blizini popravnog doma na Voštarnici gdje je HJ nogom razbio vrata nekakve šupe i iznutra izvukao moped crne boje te ga unio u njegovo vozilo. Taj moped su odvezli do Gavranove [adresa] u [adresa] jer je govorio da mu treba za sestru. Koliko se sjeća, taj moped je HJ sakrio u svoj kokošinjac. Motocikl marke KTM i dva motocikla marke Honda su HJ i on otuđili prije otprilike mjesec dana istu noć. Toliko im je trebao novac za drogu da su htjeli doći do njega pošto poto, a kako nisu nikome htjeli fizički nauditi, odlučili su na taj način najlakše doći do novca. Došli su do jednog dvorišta gdje su jedan do drugog bila parkirana oba motocikla marke Honda koje su jedva ukrcali u njegov Caddy te su nastavili dalje [adresa]. Nisu htjeli više ništa otuđiti no onda je HJ vidio motocikl marke KTM ispred stambene zgrade i vršio pritisak na njega da ukradu i taj motocikl kad su već tu. U početku se dvoumio, ali je na kraju popustio. Otuđene motocikle su odveli do njegove garaže, nakon čega je HJ u [adresa] odvezao slabiju Hondu s oznakom CB 600 i neke dijelove motocikla KTM poput auspuha. Drugu Hondu su sakrili u obližnji šumarak dok ne nađu kome će je prodati, a KTM su također sakrili malo dalje od Honde. Otuđeni motori su vraćeni policiji, tj. vlasnicima i drago mu je zbog toga. Izražava kajanje i navodi da se to ne bi dogodilo da nije bio pod utjecajem opojnih droga.

16. Svjedok DJ u svom iskazu (l.s. 223-224) je naveo da ispred zgrade nije zatekao svoj motor Yamaha FZR 660 1991. godina proizvodnje, pri čemu naglašava da je prvo slovo F (a ne P). Napominje da je motor bio smješten ispod portuna u ulici Put Pudarice 34 gdje je i živio, može se reći između kućnog broja 32 F i 32 E. Motor nije bio registriran, ali je bio u voznom stanju. Tvrdi da ga je kupio za 3.000,00 EUR, dok ga je prodavao za 2.000,00 EUR. Dijelovi na motoru su bili poskidani i kada je motor nađen, ostao je samo kostur. Nije se radilo o Yamahi tipa 3 F. Teško mu se izjasniti za koji se iznos smatra oštećenim. Datuma događaja se ne sjeća jer je od toga prošlo više od pet godina. Motor nije držao u garaži jer ga je namjeravao omogućiti za razgledavanje potencijalnim kupcima. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Iako je motor težak oko 250 kg, moguće ga je otuđiti u kratkom vremenu.

17. Svjedok MJ je u svom iskazu (l.s. 262-263) naveo da su mu okrivljeni HJ i TJ kojem ne zna prezime, već samo nadimak " T" i da je počinio samoubojstvo vješanjem, donijeli dijelove motora da se oboje iz crne u srebrnu boju. U međuvremenu je došao oštećeni GJ zbog drugih stvari i primijetio je te dijelove motora i po serijskim brojevima i specifičnim oštećenjima utvrdio da se radi o njegovim stvarima, s tim da je prethodno rekao da je došlo do krađe motora Honde crne boje koji je u vlasništvu njegove supruge. Nakon toga je zvao TJ koji je počeo paničariti i govoriti mu da to sakrije i oboja, a GJ mu je rekao da će zvati policiju na što je policija i došla. Nakon toga je ponovo zvao TJ koji se nije javljao. Kasnije ga je TJ nazvao s drugog broja i rekao mu da sakrije predmetne stvari, na što mu je odgovorio da se pojavi na licu mjesta jer ne želi imati probleme s policijom. Dobro se sjeća okrivljenog HJ jer je tada bio u zelenoj jakni, imao je neke specifične džepiće na hlačama po čemu ga je i zapamtio, s tim da je u to vrijeme imao dugu kosu. HJ i TJ su zajedno došli s idejom da se dijelovi oboje iz crne u sivu boju. Okrivljenog HJ nije znao otprije i tada ga je prvi put vidio. Nakon toga više nije vidio HJ. TJ mu nije spominjao čiji su to dijelovi, a komunicirao je samo s njim jer mu je ovaj dao svoj broj mobitela kada su donijeli te dijelove. Nije mu bilo čudno zašto žele obojati dijelove jer je bilo ogrebotina.

18. Svjedok JJ je u svom iskazu (l.s. 266-268) naveo da je osoba koja mu se predstavila kao HJ bila visoka, crne tamne kose, ali ga nije dobro vidio jer je bila noć. Nosio je narančastu majicu i crne traperice i po njegovoj procjeni je imao oko 40 godina, možda i više. Ne zna zašto bi okrivljeni HJ rekao da je on došao s TJ kada su prilikom prodaje bili nazočni TJ i čovjek koji se predstavio kao HJ, a koji se razlikuje od okrivljenog HJ. Kasnije je od njega uzet motor i vraćen vlasniku. Od njega je uzet još jedan motor Yamaha kojeg je njegov prijatelj kupio od TJ, a riječ je o RJ iz [adresa]. TJ mu je taj motor dovezao, kojeg je ZJ trebao preuzeti, ali je u međuvremenu došla policija. Yamaha je bila u raspadnutom stanju odnosno bio je samo kostur, bez plastike. Prvi put je vidio HJ kada je došao u [adresa] s BJ, bratom pok. TJ. Iznenadilo ga je da je to HJ, ali je čuo da ima tri brata HJ pa nije znao koji je koji. Mlađeg brata je upoznao, a starijeg tek nedavno. Iznos za motor je dao dijelom u kunama, dijelom u eurima. Prije nego je kupio motor od TJ, čuo je svakakve priče o njemu pa tako i da se bavi krađama, ali je prema njemu bio korektan.

19. Svjedok ZJ je u svom iskazu (l.s. 273) naveo da ne poznaje okrivljenog HJ. Priznaje da je od BJ kupovao motore i to razbijeni Kawasaki za 7.000,00 kuna, kojeg na kraju nije dobio, te Yamahu R6 za 500,00 EUR koji je bio rastavljen i za kojeg je BJ tvrdio da postoje "talijanski papiri" no na kraju mu nije dao te papire, već je policija uzela motor. Kasnije mu je BJ rekao da je motor ukraden i da ga je ukrao HJ, čije ime nije spomenuo niti je opisivao tu osobu. Ne poznaje TJ i motor mu je prodao BJ. ŠJ je više puta pozajmljivao novac.

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi sljedeće: okrivljeni HJ je na raspravi od 3. lipnja 2013. okolnosno opisivao radnje događaja, pa je tako naveo da se vozio s TJ kada su na području Bilog briga uočili motor koji se tamo nalazio duže vremena, koji su uzeli i vozili se po gradu, nakon čega su uzeli motor KTM, potom skuter kojeg su kasnije isto vozili, dok su zadnja dva motora iz Dikla. Priznao je da je neke motore odveo kod sebe u [adresa], a što proizlazi i iz pročitanih potvrda o privremenom oduzimanju predmeta. Takvi navodi su u suglasju s navodima pok. TJ koji je naveo kako su u [adresa] na Bilom brigu opazili motocikl marke Yamaha tip TDM 900, nakon čega je okrivljeni HJ uzeo montirač kojeg je imao kod sebe i počeo provaljivati spomenuti motocikl, dok se malo podalje u prolazu zgrade između dva ulaza nalazio motocikl marke Yamaha FZR 600 na kojem nije bilo rezervoara niti sjedala pa ga je on do njegovog vozila dogurao te su se udaljili i iskrcali ga kod kuće HJ, a koji motocikl je naknadno prodan u [adresa] i za koji su obojica dobili 3.000,00 kuna i tim novcem su htjeli kupiti opojnu drogu za osobno uživanje jer su tada bili ovisnici o narkoticima. Isti je naveo i da su okrivljeni HJ i on su bili u njegovom kombi vozilu u điru po gradu, drogirani, sjeća se kako su došli do mopeda marke Piaggio, s Voštarnice, gdje je okrivljeni HJ nogom razbio vrata nekakve šupe u zgradi i iznutra izvukao moped crne boje te ga unio u njegovo vozilo, a koji su odvezli do Gavranove [adresa] u [adresa]. Isti je naveo i da su motocikl marke KTM i dva motocikla marke Honda su okrivljeni HJ i on otuđili jer im je trebao novac za drogu pa su tako došli do jednog dvorišta gdje su jedan do drugog bila parkirana oba motocikla marke Honda, a koje su jedva ukrcali u njegov Caddy, te su nastavili dalje [adresa] kada je okrivljeni HJ vidio motocikl marke KTM ispred stambene zgrade kojeg su također otuđili. Otuđene motocikle su odveli do njegove garaže, nakon čega je HJ u [adresa] odvezao slabiju Hondu s oznakom CB 600 i neke dijelove motocikla KTM poput auspuha. Drugu Hondu su sakrili u obližnji šumarak, a KTM su također sakrili malo dalje od Honde.

21. Svjedok GJ je iskazao da mu je MJ rekao da su mu dio motora donijeli HJ i TJ, dok je svjedok MJ iskazao da su mu okrivljeni HJ i TJ kojem ne zna prezime, već samo nadimak " T" i da je počinio samoubojstvo vješanjem, donijeli dijelove motora da se oboje iz crne u srebrnu boju. U međuvremenu je došao oštećeni GJ zbog drugih stvari i primijetio je te dijelove motora i po serijskim brojevima i specifičnim oštećenjima utvrdio da se radi o njegovim stvarima, s tim da je prethodno rekao da je došlo do krađe motora Honde crne boje koji je u vlasništvu njegove supruge. Nakon toga je zvao TJ koji je počeo paničariti i govoriti mu da to sakrije i oboja, a GJ mu je rekao da će zvati policiju na što je policija i došla. Kasnije ga je TJ nazvao s drugog broja i rekao mu da sakrije predmetne stvari. Svjedok MJ je naveo da se dobro sjeća okrivljenog HJ jer je tada bio u zelenoj jakni, imao je neke specifične džepiće na hlačama po čemu ga je i zapamtio, s tim da je u to vrijeme imao dugu kosu. HJ i TJ su zajedno došli s idejom da se dijelovi oboje iz crne u sivu boju.

22. Svjedok BJ je potvrdio da je njegov brat, pok. TJ, htio obojati plastike motora da prikrije krađu i da je pravi vlasnik motora otkrio da se radi o njegovom motoru jer se slučajno zatekao kod čovjeka koji boja motore. Poznato mu je da se okrivljeni HJ družio s njegovim bratom i da bi dolazio kod njega u garažu, bili su prijatelji, dok je svjedok ZJ naveo da mu je BJ rekao da je motor Yamaha R6 ukraden i da ga je ukrao HJ.

23. Sud je navode pok. TJ, GJ, MJ, BJ i ZJ u cijelosti cijenio istinitima jer su njihovi navodi životni, detaljni i u međusobnom suglasju.

24. Iz tog razloga sud je cijenio istinitim iskaz okrivljenog HJ od 3. lipnja 2013. u dijelu u kojem sadržajno priznaje da je sa sada pok. TJ otuđio predmetne motocikle s ciljem da ih protupravno prisvoji, a koji navodi su u suglasju s iskazima pok. TJ, GJ, MJ, BJ i ZJ.

25. Sud međutim nije cijenio istinitim navode okrivljenog HJ da mu nije bila namjera preprodavati otuđene motocikle, s obzirom na to da suprotno proizlazi iz iskaza pok. TJ, GJ, MJ, BJ i ZJ. Iz istog razloga sud nije prihvatio iskaze okrivljenog HJ od 29. prosinca 2016. i 13. prosinca 2024. u kojima je osporavao učin kaznenog djela.

26. U odnosu na iskaze okrivljenog HJ od 29. prosinca 2016. i 13. prosinca 2024., sud je zaključio da je isti očito svoju obranu prilagodio činjenici da je TJ u međuvremenu preminuo pa je s obzirom na tu okolnost naknadno promijenio iskaz, pokušavajući svu odgovornost sada prebaciti na pok. TJ, navodeći da je on zapravo pomagao TJ da se motori unesu i prevezu i da pri tome nije znao da bi motori bili ukradeni, a sve iz razloga jer mu je TJ htio dati motor radi vraćanja duga kojeg je imao prema okrivljeniku. Takvi navodi su nelogični i suprotni navodima pok. TJ, GJ, MJ, BJ i ZJ. Očigledno je da takve navode pok. TJ ne može potvrditi ili osporiti kao što je očigledno i da je okrivljeni HJ u svom iskazu od 3. lipnja 2013. detaljno opisao dinamiku događaja, svjestan svoje tadašnje ovisnosti o opijatima koju je naveo kao povod događaju, a koji povod je potvrdio i TJ na čijem iskazu sud ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuću presudu, međutim navedeni iskaz je u suglasju sa svim drugim provedenim dokazima. Da se radi o očitoj nelogičnosti govore tako primjerice i navodi okrivljenika, u odnosu na neuspjelo otuđenje motora Yamaha, kako je mislio da je riječ o motoru nekog Marinovog prijatelja kojeg mu je TJ htio pokazati, a kojeg je naposljetku odgovorio od diranja tog motora. Da tome nije tako proizlazi iz iskaza svjedoka OJ koji je naveo da je po događaju na motociklu marke Yamaha tip TDM 900, reg. oznake [registarska oznaka] primijetio pokidane žice, slomljeni dio metalnog štitnika kontakt brave odnosno nosač volana.

27. U odnosu na inkriminirane radnje okrivljeni HJ je iznio takve detalje koje ne bi mogla iznijeti osoba koja nije podrobno upoznata sa svim okolnostima djela, navodeći marke i boje vozila, mjesto i vrijeme odakle su otuđeni i razloge takvom ponašanju. Stoga promjene u iskazivanju okrivljenog HJ predstavljaju očitu manipulaciju zbog čega ih je sud u cijelosti ocijenio neuvjerljivima, nelogičnima i iskonstruiranima u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.

28. Nadalje, sud je navode svjedoka ŠJ u dijelu u kojem dovodi u sumnju identitet osobe koja je s TJ bila nazočna prodaji motocikla, točnije navode da su prilikom prodaje motocikla bili nazočni TJ i čovjek koji se predstavio kao HJ, a koji se razlikuje od okrivljenog HJ, ocijenio neuvjerljivima i nelogičnima jer su u suprotnosti s navodima TJ, GJ, MJ, BJ i ZJ, kao i s navodima okrivljenog HJ od 3. lipnja 2013. Očito je da takvim svojim navodima svjedok JJ nastoji otkloniti odgovornost od okrivljenika, također koristeći činjenicu da je TJ u međuvremenu preminuo.

29. Sud je iskaze svjedoka UJ, GJ i ĆJ, FJ i NJ, dane u odnosu na otuđenje njihovih vozila obijanjem i provaljivanjem u zatvorene prostore kao i nastalu štetu, u cijelosti cijenio istinitim, uvjerljivim i potkrijepljenim pročitanom dokumentacijom, i to zapisnikom o očevidu, potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnicima o izvidu štete, preslikama fotografija motocikla, potvrdama o preuzimanju predmeta, predračunom te ugovorom o kupoprodaji motornog vozila, koju dokumentaciju je sud cijenio vjerodostojnom.

30. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni HJ zajedno s pok. TJ, UJ, GJ i KJ, FJ i NJ oduzeo njihove motocikle s ciljem da ih protupravno prisvoji i to obijanjem i provaljivanjem kako bi došao do navedenih stvari koje su se nalazile u zatvorenom prostoru.

31. Iako je okrivljeni HJ u svom djelovanju poduzeo više radnji kojima se ostvaruje biće kaznenog djela teške krađe, isti je počinio jedno produljeno kazneno djelo teške krađe jer više puta ponavljane radnje, iako predstavljaju odvojene radnje u prirodnom smislu, s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost i načina djelovanja okrivljenika, čine jedinstvenu cjelinu te predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo teške krađe.

32. Slijedom svega navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni HJ počinio kazneno djelo protiv imovine – produljeno kazneno djelo teške krađe opisano i kažnjivo po čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. i čl. 61. KZ/97 na način kako je to precizirano u toč. I. izreke presude.

33. Sud je intervenirao u činjenični opis kaznenog djela na način da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, i to iskaza svjedoka UJ, GJ i KJ, FJ i NJ te pročitane materijalne dokumentacije, precizirao iznos pričinjene štete.

34. U odnosu na ubrojivost okrivljenika, sud je u dokaznom postupku po provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika, čitajući nalaz i mišljenje dr. Denisa Sabljara, utvrdio da je okrivljenik in tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Dakle, okrivljenik je u vrijeme počinjenja prekršaja smanjeno shvaćao i upravljao postupcima, ali ne bitno. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Denisa Sabljara jer ga je dao na temelju pravila struke medicinske znanosti nakon uvida u cjelokupni spis predmeta te u konkretnom slučaju nema niti jednog elementa koji bi ukazivao da vještak ne bi raspolagao dovoljnim stručnim znanjem ili da bi nalazi i mišljenje bili proturječni, nedostatni ili ne bi bili utemeljeni na pravilima struke.

35. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, sud smatra da je okrivljeni HJ postupao s izravnom (produljenom) namjerom, dakle, kod svake pojedinačne radnje postojala je namjera da nastavi dotadašnju djelatnost utemeljenu na bitno istovrsnoj situaciji, odnosno postoji psihički kontinuitet u postupanju sve do njegovog otkrivanja, pri čemu je bio svjestan svojih radnji i postupaka, htio njihovo ostvarenje da na protupravan način prisvoji tuđe pokretne stvari i tako ostvari imovinsku korist, a do navedenog zaključka sud je došao prosuđujući cjelokupni dokazni materijal.

36. Svijest okrivljenog HJ o protupravnosti ponašanja nije dovedena u pitanje niti je postojao kakav ispričavajući razlog.

37. Slijedom navedenog, kako su ispunjene sve sastavnice krivnje, sud je okrivljenog HJ proglasio krivim za kazneno djelo protiv imovine – produljeno kazneno djelo teške krađe, djelo opisano i kažnjivo po čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. i čl. 61. KZ/97.

38. U razdoblju od počinjenja kaznenog djela do presuđenja više puta mijenjao kazneni zakon, te je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. u daljnjem tekstu: KZ/11. S tim u vezi, sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u sv. čl. 216. st. 1. KZ/97 s kaznenim djelom iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u sv. čl. 228. st. 1. KZ/11., koji za ovo kazneno djelo propisuje istu kaznu. Međutim, sud je prema načelu konkretnosti, kao blaži za okrivljenika, primijenio KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, zbog odredbi općeg dijela koje se odnose na produljeno kazneno djelo, budući da je odredba čl. 52. KZ/11 stroža jer propisuje mogućnost izricanja kazne koja je za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno kazneno djelo, što prema čl. 61. KZ/97 nije bilo propisano.

39. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio protek vremena od počinjenja djela te smanjenu ubrojivost. Iako su u konkretnom slučaju otuđene stvari vraćene njihovim vlasnicima, sud je imao u vidu da do toga nije došlo dobrovoljnim postupanjem okrivljenika, kao i da su stvari vraćene uglavnom u oštećenom stanju. Sud je okrivljeniku kao otegotnu okolnost cijenio iskazanu upornost i drskost u izvršenju kaznenog djela, zatim pobude iz kojih je počinio kazneno djelo u vidu činjenice da je s pok. TJ otuđivao vozila sve kako bi stekli novac na lak način za kupnju opijata, te naposljetku i kaznenu osuđivanost okrivljenika budući da je isti pravomoćno proglašen krivim odlukama Općinskog suda u Zadru broj: K-133/08 od 28. listopada 2011. (pravomoćnost 25. studenog 2011.). zbog kaznenog djela iz čl. 317. st. 2. u vezi s čl. 317. st. 1. i čl. 33. KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u vezi s čl. 311. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-94/13 od 21. veljače 2013. (pravomoćnost 19. ožujka 2013.) zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. u vezi s čl. 216. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Županijskog suda u Zadru broj: K-14/13 od 27. rujna 2013. godine (pravomoćnost 6. listopada 2015.) zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-366/15 od 15. listopada 2015. (pravomoćnost 13. studenog 2015.) zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 139. st. 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. u vezi s čl. 245. st. 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, presudom Općinskog suda u Zadru broj: Kv-11/16 od 2. ožujka 2003. (pravomoćnost od 15. travnja 2016.) zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 139. st. 1. i 2. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11 i čl. 235. st. 1. u vezi s čl. 245. st. 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci, a u koju presudu su uključene presude Županijskog suda u Zadru broj: K- 14/13 i Općinskog suda u Zadru broj: K-366/15, presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-1109/12 od 25. rujna 2009. (pravomoćnost 12. listopada 2016.) zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i 4. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Zadru broj: Kv-257/19 od 6. studenog 2019. (pravomoćnost 29. studenog 2019.) zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 139. st. 1. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. i st. 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 3 mjeseca, a u koju presudu su uključene presude Općinskog suda u Zadru broj: K-447/15 i Općinskog suda u Zadru broj: 2K-212/19. Sud je također kao otegotno cijenio i to što okrivljenik nije niti izrazio spremnost da oštećenicima naknadi štetu, a što dodatno ukazuje na njegovu nekritičnost.

40. Cijeneći sve okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine smatrajući da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja.

41. Sud u konkretnom slučaju nije primijenio institut uvjetne osude jer je uzeo u obzir okolnost da je okrivljenik nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela nastavio s činjenjem kaznenih djela, među kojima se ističu teška kaznena djela (razbojništvo, neovlaštena proizvodnja i promet drogama) te kaznena djela s elementima nasilja (prijetnja, oštećenje tuđe stvari). Stoga je ocjena ovog suda da je okrivljenik uporan u činjenju kaznenih djela, da isti odbija uskladiti svoje ponašanje s društvenim normama te da je isti potpuno nekritičan prema svom ponašanju i da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora na ovog okrivljenika može utjecati da poštuje pravni poredak i da ne čini kaznena djela.

42. Na temelju čl. 63. KZ/97 okrivljenom HJ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 5. svibnja 2009. do 6. svibnja 2009. i 22. svibnja 2009.

43. S obzirom na to da je euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., konverzija kuna u eure je izračunata prema čl. II. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 85/20022.) prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.

44. Sud je na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku u cijelosti dosudio postavljene imovinskopravne zahtjeve, i to UJ u iznosu 4.000,00 kuna/530,89 EUR; GJ u iznosu 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR; ĐJ u iznosu 7.983,50 kuna/1.059,59 EUR i FJ u iznosu 4.000,0 kuna/ 530,89 EUR, koje imovinskopravne zahtjeve je okrivljeni HJ dužan isplatiti oštećenicima.

45. Sud je odluku o imovinskopravnim zahtjevima utemeljio na iskazima ispitanih oštećenika i priloženoj dokumentaciji, a čiju visinu okrivljeni HJ nije niti osporavao u postupku.

46. Sud je na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u sv. čl. 82. st. 1. KZ/97 od okrivljenog HJ u odnosu na radnju počinjenu na štetu NJ u iznosu 3.000,00 kuna, koji je iskazao da ne postavlja imovinskopravni zahtjev i da će svoje pravo ostvarivati u posebnom postupku, oduzeo imovinsku korist u iznosu od 3.000,00 kuna, na način da je utvrđeno da novčani iznos od 3.000,00 kuna/ 397,69 EUR predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni HJ ostvario kaznenim djelom iz čl. 217. st. 1. t. 1. u sv. čl. 216. st. 1. KZ/97 opisanim pod toč. I. d) izreke ove presude, te je naloženo okrivljenom HJ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 397,69 EUR u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

47. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljenom HJ snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP/08 i to u iznosu 663,61 EUR što predstavlja trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja, te paušalni trošak u iznosu 50,00 EUR, dakle ukupno 713,61 EUR, a koji trošak je dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a sve imajući u vidu duljinu i složenost kaznenog postupka koja se očituje u broju održanih ročišta, kao i materijalne prilike optuženika jer plaćanjem troškova u navedenom i iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija ni egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati.

48. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 18. prosinca 2024.

Sudac

Davor Dubravica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kaznenopravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na br. K-DO-645/09

2. Okrivljenik HJ

3. Braniteljica okrivljenika Natali Kotlar, odvjetnica u Zadru

4. Oštećenica UJ

5. Oštećenik GJ

6. Oštećenica ĆJ

7. Oštećenik AJ

8. U spis