Poslovni broj: P-321/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika OPĆINE FUŽINE, Fužine, Dr. F. Račkog 19, OIB: 50371966761, kojeg zastupa Florijan Matić, odvjetnik iz Rijeke, Korzo 22, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenoga 2024. godine, u prisutnosti DO, zamjenika ŽDO u Rijeci i punomoćnika tuženika Florijana Matića, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 18. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, Zemljišnoknjižnog odjela Delnice, u k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Šuma Kobiljak, površine 346893 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] pa je tužitelj ovlašten na temelju ove presude ishoditi upis prava vlasništva na toj nekretnini, a tuženik je dužan trpjeti taj upis.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a (ostali odnosi) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 28. svibnja 2024. godine tužitelj je naveo da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora (čl. 186. a ZPP-a) koje da je izostalo. Stoga da predmetnom tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma Kobiljak, površine 346 893 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz zahtjev da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja. Naveo je da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama na predmetnoj nekretnini upisano vlasništvo tuženika unatoč činjenici što je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o šumama (NN 52/90) 16. listopada 1990. godine u naravi bila šuma, površine 346 893 m2 i nalazila se u šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma d.o.o., GJ Kobiljak - Bitoraj. Predmetna nekretnina da se nalazi u posjedu Hrvatskih šuma i da posjednik kao javni šumoposjednik vrši radove sječe i privlačenja te da se na istoj nekretnini nalazi i mreža šumskih prometnica (šumska infrastruktura) bez koje ne bi mogla biti moguća eksploatacija šume. Prije upisa prava vlasništva u korist tuženika da se radilo o nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva - općenarodna imovina s pravom korištenja Kotarskog narodnog odbora Delnice. Upis prava vlasništva u korist tuženika da je izvršen 2001. godine na temelju uvjerenja Primorsko-goranske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Klasa: 350-07/00-01/00081 od 18. prosinca 2000. godine u kojem je navedeno da se predmetna nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja bez da je na uvjerenju naznačeno da je takvo stanje bilo na dan 16. listopada 1990. godine (stupanje na snagu Zakona o šumama - NN 52/90) odnosno 24. srpnja 1991. godine (stupanje na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu - NN 34/91). Predmetna nekretnina da je većim dijelom bila izvan granica građevinskog područja Lič, a samo manjim dijelom unutar granica građevinskog područja. No i neovisno od toga da je, prema stavu sudske prakse, za status šuma i šumskog zemljišta te stjecanje prava vlasništva u korist RH nebitno je li se nekretnina nalazila unutar ili izvan granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu Zakona o šumama, 16. listopada 1990. godine. Slijedom navedenog, pozvao se na osnovanost zahtjeva pozivom na čl. 4. i 16. Zakona o šumama. Predložio je zabilježbu spora pozivom na odredbu čl. 86. i 87. Zakona o zemljišnim knjigama.

2. Rješenjem od 31. svibnja 2024. godine određena je zabilježba predmetnog spora u zemljišnim knjigama budući da je sud utvrdio da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 87. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22 i 155/23) slijedom utvrđenja da tužitelj za predloženu zabilježbu spora ima pravni interes s obzirom na postojanje dokaza da se radi o sporu čiji bi ishod mogao utjecati na upis ovlaštenika knjižnog prava.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva. Naveo je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona. Osim toga, da i unatoč odgodi povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga koja je bila na snazi do 1. siječnja 2017. godine, tužitelj ne može podnositi tužbe pozivom na stjecanje na temelju Zakona o šumama budući da je tuženik stekao vlasništvo na temelju rješenja Općinskog suda u Delnicama u predmetu poslovni broj Z-372/01 od 23. travnja 2001. godine. Stoga da zakonska presumpcija za pretvorbu prava vlasništva nije primjenjiva jer da se radi o stjecanju nakon 1. siječnja 2017. godine slijedom čega da se tuženik može osnovano pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Osim toga da se predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. godine jednim dijelom nalazila unutar građevinskog područja naselja iz čega da proizlazi da bi pravni slijednik bila jedinica lokalne samouprave. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U podnesku od 25. rujna 2024. godine tužitelj se pozvao na dodatno očitovanje Hrvatskih šuma u prilog činjenici da se u naravi radi o šumi, odnosno o šumskom zemljištu u smislu čl. 4. Zakona o šumama. Ukoliko bi navedeno bilo sporno predložio je provođenje očevida na licu mjesta i vještačenje.

5. Na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu od 14. studenoga 2024. godine stranke su ustrajale kod iznijetih navoda.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Tužba od 28. svibnja 2024. godine je dopuštena s obzirom da je udovoljeno pretpostavkama iz čl. 186. a st. 5 i 8 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), a kako to proizlazi iz dostavljenog zahtjeva za mirno rješenje spora prema ispravi na strani spisa 5-6 s prilogom na strani spisa 7-8 iz koje je utvrđeno da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u odnosu na predmet tužbenog zahtjeva kao i okolnost da do mirnog rješenja spora nije došlo.

9. Nesporna je u postupku okolnost da je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu na dan 16. listopada 1990. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90). Navedeno proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] (str. spisa 60-81).

10. Nesporna je također okolnost da se tuženik kao pravni slijednik Kotarskog narodnog odbora Delnice uknjižio kao nositelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul [broj ZK uloška] koji se odnosi na predmetnu česticu (str. spisa 88-90).

11. Nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma Kobiljak, površine 346.893 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je na dan 16. listopada 1990. godine bila uključena u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma te se nalazila u šumskogospodarskom području prema podacima iz šumskogospodarskih planova. Radi se o nekretnini obrasloj mješovitom šumom jele, bukve, bora i ostalih vrsta (str. spisa 129 i 138). Navedeno proizlazi iz dostavljenih isprava o osnovama gospodarenja prema ispravama na str. spisa 14-59 čija vjerodostojnost u postupku nije niti osporena.

12. Iz rješenja Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-321-02/21-02/38 Ur.br.: 525- 11/0591-21-4 od 26. srpnja 2021. godine proizlazi da se predmetno zemljište smatra šumom (str. spisa 136-137).

13. Odredba čl. 6. st. 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama propisivala je da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske (osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu). Predmetnom je odredbom za navedenu nekretninu izvršena pretvorba društvenog vlasništva po sili zakona na dan 16. listopada 1990. godine kada su naznačene izmjene i dopune stupile na snagu.

14. S obzirom na utvrđenje da je pretvorba društvenog vlasništva izvršena na dan 16. listopada 1990. godine (po sili zakona) u odnosu na nekretninu za koju je utvrđeno da je u naravi šuma, tuženik se ne može s uspjehom pozivati na upisano pravo vlasništva (na temelju rješenja Općinskog suda u Delnicama Z-372/01 od 23. travnja 2001. godine) budući da je tužitelj stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom na temelju zakona prije toga. Neutemeljeno je tuženikovo pozivanje da se radi o stjecanju na temelju povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga koje da je ponovno na snazi (u odnosu na nekretnine koje su bile u režimu društvenog vlasništva) nakon 1. siječnja 2017. godine. Tuženik se naime, ne može pozivati na nepoznavanje prava odnosno propisa o pretvorbi društvenog vlasništva. Budući da je Zakon o šumama poseban propis na temelju kojeg je vršena pretvorba društvenog vlasništva tuženik je za status zemljišta i pretvorbu po sili zakona morao znati odnosno morao je znati da je pretvorba društvenog vlasništva u odnosu na predmetu nekretninu već izvršena po sili zakona. Stoga tuženik nije postupao u dobroj vjeri zbog čega ne uživa pravnu zaštitu po čl. 130. st. 2 ZVDSP-a (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

15. Okolnost da se jedan dio nekretnine, na dan 16. listopada 1990. godine, nalazio unutar građevinskog područja naselja, pravno je irelevantna za pretvorbu društvenog vlasništva po sili zakona, a sukladno već zauzetim stavovima sudske prakse prema kojima prostorni planovi sami po sebi ne mogu mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta (VSRH Rev-844/2013 od 9. svibnja 2017. godine).

16. Odredba čl. 130. st. 1 ZVDSP-a propisuje da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi zbog čega je ocijenjen pravno osnovanim tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva nad predmetnim nekretninama u korist tužitelja. Ne postoji vremensko ograničenje za primjenu predmetne odredbe zbog čega je neutemeljena tuženikova tvrdnja da bi protekao rok do kojeg je tužitelj mogao izvršiti pretvorbu društvenog vlasništva. Stoga je na temelju odredbe čl. 388. st. 2 ZVDSP-a, prema kojoj je propisano da se stjecanje stvarnih prava prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, odlučeno kao u točki I. izreke presude. Navedeno iz razloga što je odredba čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91) predviđala stjecanje prava vlasništva po samom zakonu na dan 16. listopada 1990. godine zbog čega je spomenuti poseban propis Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90) temelj tužiteljevog stjecanja.

17. S obzirom da su u postupku bila sporna samo pravna pitanja valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem očevida, geodetskog vještačenja, vještačenje po vještaku šumarske struke te saslušanje svjedoka (ĐO i ČO) budući da su sve činjenice utvrđene iz naznačenih pisanih isprava.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. st.1 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23). Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu zbog čega je odlučeno da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove na ime zastupanja po nadležnom državnom odvjetništvu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a sve pozivom na odredbu čl. 163. ZPP-a. S obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora (10.000,00 EUR) tužitelju je priznat sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR (T.br. 32.), sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (T.br. 7.1.) i zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 14. studenoga 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (T.br. 9.1.) kao trošak nužan radi vođenja parnice. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 18. prosinca 2024. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.