REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: 7 UsI-1979/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja RT Gracija d.o.o., Rijeka, A.B. Šimića 29, kojeg zastupa opunomoćenik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, Ilirski trg 6, protiv tuženika Grada Rijeke, Upravnog odjela za gradsku imovinu, Rijeka, Titov trg 3, kojega zastupaju službene osobe RN i RNK, radi davanja u zakup poslovnog prostora, 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka Grada Rijeke Upravnog odjela za gradsku imovinu, Povjerenstva za provođenje javnog natječaja KLASA: 372-03/23-03/95, URBROJ: 2170-1-08-00-23-10 od 21. srpnja 2023.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnoga spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

1. Odlukom o davanju u zakup poslovnog prostora Grada Rijeke, Upravnog odjela za gradsku imovinu, Povjerenstva za provođenje javnog natječaja KLASA: 372-03/23- 03/95, URBROJ: 2170-1-08-00-23-5 od 7. srpnja 2023. trgovačkom društvu RT Gracija d.o.o., ovdje tužitelju, dan je u zakup poslovni prostor u Rijeci, Ante Starčevića 6/A, korisne površine 142 m[2] , na rok 10 godina, uz mjesečnu zakupninu od 35,00 €/m , što godišnje iznosi 59.640,00 €, za obavljanje djelatnosti trgovine na malo namještajem, opremom za rasvjetu i ostalim proizvodima za kućanstvo u specijaliziranim prodavaonicama.

2. Protiv navedene odluke tužitelj je izjavio prigovor, navodeći u bitnom da drugi subjekt koji sudjelovao u licitaciji u natječajnom postupku, trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o., nije ispunjavao uvjete za sudjelovanjem u postupku, jer da nije registriran za djelatnost za koju se daje zakup, te zbog toga što su osnivač i ovlaštena osoba za zastupanje društva povezana s društvima prema kojima Grad Rijeka ima potraživanja i koja su u sporu s Gradom Rijekom, a koji prigovor je tuženik odlukom KLASA: 372- 03/23-03/95, URBROJ: 2170-1-08-00-23-10 od 21. srpnja 2023. odbio.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navede odluke. U tužbi i naknadnom podnesku u prvom redu navodi da je tuženik objavio natječaj za zakup poslovnog prostora u Rijeci, Ante Starčevića 6/A, samo za obavljanje djelatnosti trgovina na malo namještajem, opremom za rasvjetu i ostalim proizvodima za kućanstvo u specijaliziranim prodavaonicama (šifra NKD 47.59), što da je u natječajnoj dokumentaciji jasno navedeno, dok da je iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta za trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o., razvidno da je isti natjecatelj razvrstan unutar djelatnosti - trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama, a koja djelatnost da nije ona koja je navedena u natječajnoj dokumentaciji, pa da stoga trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. nije ispunjavalo uvjete natječaja i da je trebalo biti isključeno iz licitacije. Nadalje navodi da je jedan od uvjeta natječaja bilo i davanje izjave da osnivač trgovačkog društva i zakonski zastupnik natjecatelja nema nikakvih dugovanja ili spor s Gradom Rijekom, a da su GN i ČN, osnivač, odnosno zakonski zastupnik trgovačkog društva AR Retail 6 d.o.o. povezani s nizom trgovačkih društava koja su u sporu i imaju dugovanja prema Gradu Rijeci. S tim u svezi nadalje objašnjava povezanost trgovačkog društva AR Retail 6 d.o.o. s trgovačkim društvom Amec Rijekatekstil d.o.o. i Zbig d.o.o., s kojim je, kako navodi, Grad Rijeka u sporu radi duga po osnovi zakupnine za poslovni prostor. Zaključno o tome ističe da je slijedom navedenog trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. trebalo isključiti iz natječajnog postupka, u kojem slučaju bi tužitelj bio jedini ponuđač i ne bi bilo licitacije, pa bi tužitelj s tuženikom ugovorio zakupninu u početnom iznosu od 24,00 €/m[2] , umjesto izlicitiranih 35,00 €/m . Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (izvod iz sudskog registra i dr.) te uvidom u spis predmeta koji se vodi između Grada Rijeke i trgovačkog društva Zbog d.o.o., pa po provedenom postupku poništi osporenu odluku o odbijanju prigovora i odluku davanju u zakup poslovnog prostora, te da sam riješi stvar na način da donese odluku o davanju poslovnog prostora za prvotno ponuđeni iznos.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u prvom redu navodi da odluka o davanja u zakup poslovnog prostora nije upravni akt, nego akt raspolaganja vlasnika i da se stoga ne može pobijati u upravnom sporu. S tim u svezi se poziva odredbe članka 35. i 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te odredbu članka 6. Zakona o zakupu poslovnog prostora. U odnosu na meritum spora u bitnom navodi da su tužiteljevi navodi neosnovani o čemu da se detaljno očitovao osporenim aktom. Predlaže stoga da Sud tužbu odbaci ili da tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je održao ročište za raspravu 29. studenog 2024., na koje je pristupio tužitelj zastupan po zakonskoj zastupnici i opunomoćeniku, te tuženik.

5.1. Tužitelj je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dosadašnjem tijeku postupka. Istaknuo je da novija ustavna praksa i praksa ovoga Suda priznaje pravo na podnošenje upravne tužbe u predmetima akta raspolaganja, gdje da je čak Ustavni sud iznio shvaćanje da i u slučaju kada je zakonom propisano da određeni akt ne bi bio upravni akt, treba omogućiti sudsku zaštitu. Dodao je da se u natječajnoj dokumentaciji navodi da je ponuditelj dužan dostaviti izjavu kojom natjecatelj jamči da nema dugovanja i sporove prema Grada Rijeci.

5.2. Tuženik je izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i istaknuo da odluka o davanju poslovnog prostora u zakup po pravnoj prirodi nije upravni akt jer da bi u tom slučaju uslijedilo sklapanje upravnog ugovora što ugovor o zakupu poslovnog prostora nije. U odnosu na navode o sadržaju izjave tuženik je istaknuo da je u natječajnoj dokumentaciji navedeno „ili", odnosno da se izjava o nepostojanju duga može odnositi na osnivača ili zakonskog zastupnika, a drugo trgovačko društvo da je u postupku dostavilo izjavu zakonskog zastupnika.

5.3. Na navode tuženika tužitelj se u bitnom očitovao da su i osnivač predmetnog društva GN i zakonski zastupnik ČN, koji je dao predmetnu izjavu, osnivači odnosno zakonski zastupnici te povezani sa svim društvima na koje se referira tužitelj u tužbi, tako da formulacija u ovom slučaju ne radi suštinsku razliku. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi prava treće osobe koja je licitirala iznos koji za tužitelja nije rentabilan što je tuženik omogućio.

5.4. Na navode tužitelja tuženik se u bitnom očitovao da u vrijeme provođenja licitacije trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. više nije bilo povezano s trgovačkim društvom Zbig d.o.o. te da stoga nije bilo uvjeta za isključivanje iz licitacije.

6. Među strankama je u ovome sporu u prvom redu sporno može li konkretna pravna stvar biti predmetom upravnog spora, a s obzirom na meritum spora, je li trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. ispunjavalo uvjete za sudjelovanje u natječajnom postupku.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. 8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U prvom redu Sud smatra da postupak davanja u zakup poslovnog prostora od strane jedinice lokalne samouprave nije privatnopravni odnos u kojem bi jedinica lokalne samouprave slobodno raspolagala svojim poslovnim prostorom, već je to upravna stvar koja sukladno odredbi članka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) može biti predmetom upravnog spora.

10. Naime, točno je da je odredbom članka 35. stavka 8. u svezi sa stavkom 1. istoga članka Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), na koju se poziva tuženik, propisano da jedinice lokalne samouprave koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako što drugo nije određeno zakonom ili proizlazi ili naravi tih osoba.

10.1. Međutim, odredbom članka 391. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na koju se također poziva tuženik, propisano je da jedinica lokalne samouprave nekretninu u svom vlasništvu mogu otuđiti ili njome na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno.

10.2. Isto je propisano i odredbom članka 6. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/11, 64/15, 112/18, dalje: Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora) kojom je detaljnije propisan postupak davanja u zakup poslovnog prostora od strane jedinice lokalne samouprave.

11. Prema shvaćanju Suda, iz citiranih odredbi jasno proizlazi da postupak davanja u zakup poslovnog prostora od strane jedinice lokalne samouprave nije privatnopravni odnos u kojem bi jedinica lokalne samouprave slobodno i nevezano bilo kakvim pravilima raspolagala svojim poslovnim prostorom, kao što to mogu osobe privatnog prava kada raspolažu svojim nekretninama, već je to postupak u kojem je jedinica lokalne samouprave vezana pravilima propisanim navedenim Zakonima i natječajnom dokumentacijom. U privatnopravne odnose stranke stupaju slobodno u njima su ravnopravne, dok je citiranim odredbama jasno pripisano da jedinica lokalne samouprave ne može kroz zakup slobodno raspolagati svojim poslovnim prostorima, nego je obvezna provesti natječaj. Okolnost da je zakup institut građanskog prava sama po sebi ne znači da stjecanje zakupa uvijek mora biti građanskopravni odnos, jer je brojnim zakonima propisano da se i vlasništvo ili druga građanska prava stječu u upravnom postupku.

12. Nadalje, prema odredbi članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

13. Budući da, kao što je ranije obrazloženo, raspolaganje poslovnim prostorima od strane jedinice lokalne samouprave nije privatnopravni odnos, nego bi, kako se radi o javnopravnom tijelu, upravljanje poslovnim prostorima od strane jedinice lokalne samouprave po svim obilježjima spadalo u područje upravnog prava, te da je postupak davanja poslovnog prostora u zakup od strane jedinice lokalne samouprave uređen općim aktima, u prvom redu citiranim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora te natječajnom dokumentacijom, imajući u vidu citiranu odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku, proizlazi da je odluka o davanju zakupa poslovnog prostora od strane jedinice lokalne samouprave upravni akt, a postupak dodjele zakupa upravna stvar. Naime, kako upravljanje poslovnim prostorima od strane jedinice lokalne samouprave potpada pod područje upravnog prava, a postupak dodjele zakupa je uređen općim aktima, odluka o dodjeli zakupa kojom se primjenjujući opće akte odlučuje kome će se dodijeliti zakup ispunjava sve uvjete iz citirane odredbe članka 2. Zakona o općem upravnom postupku da bi bila upravni akt.

14. Nadalje, s obzirom na sam natječajni postupak Sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.

15. Kao što tužitelj osnovano navodi, predmetnim natječajem za davanje u zakup poslovnih prostora, pod točkom 1. je za predmetnu lokaciju u Rijeci, Ante Starčevića 6/A, površine 142 m[2] , propisano da se zakup daje za "djelatnost i šifra NKD" - "SAMO ZA: 47.59 – Trgovina na malo namještajem, opremom za rasvjetu i ostalim proizvodima za kućanstvo u specijaliziranim prodavaonicama.

15.1. Nadalje, natječajnom dokumentacijom je između ostalog, pod slovom J, navedeno da je natjecatelj prijavi dužan priložiti presliku Obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta izdanu od strane Državnog zavoda za statistiku sukladno odluci kojom se propisuje nacionalna klasifikacija djelatnosti.

16. Uvidom u spis predmeta koji je dostavio tuženik Sud je utvrdio da je tužitelj uz prijavu dostavio Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. za djelatnost "Trgovina na malo namještajem, opremom za rasvjetu i ostalim proizvodima za kućanstvo u specijaliziranim prodavaonicama (47.59)", kao što je bilo propisano natječajem, dok je trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. dostavilo Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. za djelatnost "Trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama (47.19).

17. Stoga budući da trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. nije ispunjavalo uvjete iz natječajne dokumentacije, jer nije registrirano za djelatnost za koju se provodio natječaj, u postupku licitacije trebao je sudjelovati samo tužitelj, koji je jedini ispunjavao uvjete.

18. Osim toga, natječajnom dokumentacijom je propisano da u postupku ne može sudjelovati fizička ili pravna osoba koja je u sudskom postupku s Gradom Rijekom po bilo kojoj osnovi, pravna osoba čiji je osnivač i/ili zakonski zastupnik ujedno i zakonski zastupnik prave osobe koja ima evidentirano dugovanje Gradu Rijeci po bilo kojoj osnovi i dr.

18.1. U tom smislu bi prema shvaćanju Suda formulaciju " i/ili" trebalo tumačiti da se odnosi i na osobu osnivača i na osobu ovlaštenu na zastupanje, a isto tako bi navedene uvjete trebalo tumačiti u širem smislu, tako da se odnosi na osobe koje su zastupale ili bile većinski vlasnik udjela društva prema kojem Grad Rijeka ima potraživanje u vrijeme kada je potraživanje nastalo, a ne da bi prijenosom udjela društva koje je u sporu s Gradom Rijekom na druge osobe stekle pravo na sudjelovanje u narednim natječajima.

18.2. Iz spisa predmeta kako ga je dostavio tuženik Sud nije mogao s izvjesnošću utvrditi je li trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. povezano s društvima na koje upire tužitelj, ali odluku tuženika u tom dijelu Sud smatra nedovoljno obrazloženom i nedovoljno činjenično potkrijepljenom. Međutim, to i nije odlučno za rješenje stvari, budući da je, kao što je obrazloženo, trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o. trebalo isključiti iz postupka, jer prema Obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta izdanu od strane Državnog zavoda za statistiku nije registrirano za djelatnost za koju se provodio natječaj.

19. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti i predmet vratiti tuženik na ponovni postupak.

21. U ponovnom postupku tuženik će poništiti odluku o davanju u zakup poslovnog prostora KLASA: 372-03/23-03/95, URBROJ: 2170-1-08-00-23-5 od 7. srpnja 2023., te donijeti novu odluku kojom će iz postupka isključiti trgovačko društvo AR Retail 6 d.o.o., a zakup dodijeliti tužitelju po početnoj cijeni od 24,00 €/m[2] .

22. Sukladno članku 151. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.

23. Tužitelj je zatražio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora za zastupanje po opunomoćeniku odvjetniku, za sastav tužbe i pristup ročištu za raspravu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

23.1. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 23.2. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

23.3. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak zastupanja, koji je u skladu s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

24. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 18. prosinca 2024.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima)..

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja, Timonu Sakomanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilirski trg 6

- tuženiku Gradu Rijeci, Upravnom odijelu za gradsku imovinu, Rijeka, Titov trg 3